ova slika vam pokazuje gdje se trenutačno nalazite
 
zweistein.web

home > scitech > python tutorial 1
Python tutorial - 1. dio
> Uvod u Python

Mnogi ljudi bi htjeli započeti programirati, ali jednostavno ne znaju kako. QBasic bi bio dobro rješenje. Prije 10 godina. Danas će vam svi vjerovatno preporučiti C, C++, Javu, Visual Basic... Loša stvar je, da niti jedan od tih jezika nije lako naučiti bez prethodnog znanja programiranja.
Koji programski jezik onda izabrati? Ako ste genijalac/ka i imate smisla za programiranje, C++ je vjerovatno dobro rješenje. Ako ne znate programirati, i niste genijalac/ka, onda bi vam ja preporučio Python. Zašto Python? Prvenstveno zato jer je:
   * besplatan
   * lagan za naučiti
   * moćan
   * dobro dokumentiran
   * cool.

Python je izvrstan kao početni jezik, a kako ga nastavite učiti, shvatit ćete kako je moćan. Pa, počnimo...

Python je objektno-orjentirani jezik. Vama vjerovatno to sada apsolutno ništa ne znači. Nema veze, ovako se možete isfurati pred prijateljima govoreći "Python je izvrstan objektno-orjentirani jezik", iako nemate pojma što to znači. To ćemo objasniti u nekom drugom dijelu.

Prvo što trebate napraviti je downloadati Python sa http://www.python.org. Velik je oko 7MB, ali se download isplati. Ovisno koji operativni sustav imate (ja ću pretpostaviti da imate Windowse - uz skoro sve Linux distribucije dolazi dobro iskonfigurirani Python), pokrenite instalaciju i instalirajte Python.
Nakon toga, možete pokrenuti Python kliknuvši na "Start"->"Programs"->"Python 2.2"->"IDLE (Python GUI)".

Ja dobijem ovakvu poruku:
Python 2.2 (#28, Dec 21 2001, 12:21:22) [MSC 32 bit (Intel)] on win32
Type "copyright", "credits" or "license" for more information.
IDLE 0.8 -- press F1 for help
>>> 
>>> (tri strelice) znače da je Python spreman za unos naredbe. Python je interpreterski jezik, što znači da nema teorije da napravite .EXE od vašeg programa, nego program morate pokretati pomoću interpretera.
(NOTE: Zapravo, .exe datoteka se moze napraviti - postoji jedan program koji pretvara .py u .exe. URL: http://starship.python.net/crew/theller/py2exe).
Probajte napisati print "Python rules!". Program bi trebao ispisati Python rules na ekranu. Primijetite da program odmah izvršava vašu naredbu. Ako prvo želite napisati program, pa onda ga pokrenuti, odaberite "File"->"New window" i tu napišite program. Kada završite, spremite program ("File"->"Save") i odaberite "Edit"->"Run Script" i program će se pokrenuti.

Python jako dobro služi i kao kalkulator. U prozoru "Python shell" upišite neki matematički izraz, npr. 2+2, i Python će ispisati rezultat. Možete koristiti zagrade, imaginarne brojeve (što god to bilo), itd.

Dobro, počnimo programirati. U Pythonu se ne morate brinuti o deklariranju tipa varijable (ne brinite se, niti ja nisam kužio što je to prvi put kada sam pročitao), Python sam određuje tip varijable, za razliku od C++-a gdje prvo svaku varijablu morate deklarirati (zajedno s njenim tipom - integer, double, char, ...).
Naučili smo što radi naredba print - ispisuje nešto na ekranu. Možemo također napisati print 2+2.

Sada kada znamo kako ispisivati na ekranu, vrijeme je da naučimo kako uzimati informacije od korisnika. Pogodili ste, za to koristimo naredbu input.
Ovaj program pita korisnika koliko ima godina, i nakon toga ispisuje rezultat na ekranu:
godine = input('Koliko imate godina? ')
print godine
Prvo se varijabli godine pridružuje korisnikov unos (unos traje dok korisnik ne pritisne ENTER), a onda se vrijednost varijable ispisuje.

Probajte - otvorite IDLE (Python GUI), odaberite File->New window, i tamo kopirajte ovaj program. Spremite ga pod nekim imenom i stisnite F5 da bi ga pokrenuli. Divite se svom prvom programerskom ostvarenju! :)

Umjesto broja godina, možemo pitati korisnika da upiše bilo što i da se to onda ispiše na ekranu. Kod je isti, osim jedne male razlike u naredbi unosa. Naredba više nije input, već raw_input, pa kod izgleda ovako:
tekst = raw_input('Unesite neki tekst: ')
print tekst
Znači, za brojeve koristimo naredbu input, a za stringove koristimo raw_input.

Pogledajmo sljedeći primjer:
a = 2
b = 4
print a + b
Unesete li ovaj program i pokrenete li ga, na ekranu ćete dobiti rezultat 4. Zašto? a i b su (kao što već znamo) varijable, i to brojčane, kojima su dodijeljene vrijednosti 2 i 4. Python može zbrajati i varijable . Dok god su te varijable brojčane (mogu biti i decimalne, nije važno), zbrajanje će biti logično. No probamo li pokrenuti ovaj program:
a = "Python"
b = "rules"
print a + b
rezultat je pomalo neočekivan, iako ne nelogičan: Pythonrules. Primijetimo da su a i b u ovom slučaju stringovi (upišete li a = python (bez navodnih znakova oko python), Python će misliti da varijablu "a" pokušavate pridružiti vrijednosti varijable python, a budući da ta varijabla ne postoji, izbaci pogrešku). Python radi nešto što se zove združivanje stringova, iliti spajanje. Tu Python jednostavno na kraj vrijednosti prve varijable ubacuje vrijednost druge varijable. Python združivanje stringova radi automatski isključivo sa stringovima, a sa brojevima se to može napraviti tako da broj pretvorimo jednom naredbom (koju ćemo učiti neki drugi put) u string, i onda ih pridružimo.

Toliko za ovaj, prvi, nastavak Python tutoriala. Idući put nas čeka još uzbuđenja sa Pythonom. Do tada!

Imate neko pitanje o Pythonu? Neki od primjera ne radi? Pronašli ste pogrešku? Ostavite poruku na forumu.