Vjesnik d.d. 100 Ličnosti

Povratak na najavnu stranicu WWW arhiva Elektronsko izdanje
Povratak na stranicu rubrike

Četvrtak, 9. listopada 2003.

Članak ispred Članak iza
Tekstualna, za ispis pogodna verzija

Slovenija je sama sebe definirala kao državu bez epikontinentalnog pojasa

U Memorandumu o Piranskom zaljevu iz 1993., u slovenskom Pomorskom zakonu, u izjavi službene Ljubljane glavnom tajniku UN-a
u povodu prihvaćanja Konvencije UN-a o pravu mora kao i u stajalištima slovenske vlade iz 1996. godine, Slovenija se definirala kao država koja nema pristup otvorenome moru i koja samim tim nema pravo ni na gospodarski niti na epikontinentalni pojas

ZAGREB, 8. listopada - Nakon odluke Hrvatskog sabora o proglašenju zaštićene ribolovno-ekološke zone u Jadranu, u Sloveniji se povela rasprava o tome koje protumjere bi u vezi s tim trebala poduzeti tamošnja vlada. Među inim, predlaže se da i Slovenija proglasi svoj epikontinentalni ili pak gospodarski pojas. Prvi je s tom idejom u javnost izašao stručni suradnik slovenske vlade Miha Pogačnik, kazavši da bi Slovenija kao protumjeru hrvatskom proglašenju ribolovno-ekološkog pojasa trebala proglasiti epikontinentalni pojas i moguće gospodarski pojas.
Pogačnik je upozorio da bi u vezi s tim trebalo promijeniti i uvodnu rečenicu iz slovenskog pomorskog zakona, koji tu zemlju definira kao »geografski prikraćenu državu« koja stoga nema epikontinentalnog pojasa i ne može proglasiti gospodarski ili neki drugi zaštićeni pojas u Jadranu. Taj prijedlog je odmah prihvatio Janez Janša, čelnik najjače oporbene stranke u slovenskom parlamentu, koji se zauzeo za hitne izmjene pomorskog zakonika kojim bi Slovenija »kao dio svog epikontinentalnog pojasa navela cijeli Piranski zaljev«. Pogačniku i Janši usprotivio se najprije Janez Potočnik, slovenski ministar za europske integracije, ustvrdivši da bi Sloveniji »takav potez više štetio nego koristio«. I slovenski predsjednik Janez Drnovšek usprotivio se mogućem proglašenju »slovenskog epikontinentalnog i gospodarskog pojasa u Jadranu«.
Drnovšek je kazao da Slovenija ne priznaje hrvatsku odluku o proširenju jurisdikcije, ali je najavio da bi se u prvoj polovici iduće godine moglo pregovarati, jer Hrvatska i Slovenija »mogu naći rješenje za granicu na moru kao pretpostavku da Hrvatska realizira svoj pojas u Jadranu«. Slovenski predsjednik je dao naslutiti da Slovenija u vezi s tim očekuje ustupke sadržane u parafiranom pa odbačenom sporazumu o granici, a ako do toga ne dođe, Drnovšek je onda za izmjene slovenskog pomorskog zakonika u smislu da Slovenija proglasi »svoj epikontinentalni i gospodarski pojas«.
Problem je, međutim, što to Slovenija ne može učiniti, a ako bi te poteze povukla, oni ne bi imali pravnog učinka. Naime, svi slovenski dokumenti u vezi s tom problematikom definiraju Sloveniju kao državu koja se nalazi u tzv. geografsko zakinutom položaju, koja nema teritorijalni dodir s otvorenim morem, koja nema svoj epikontinentalni pojas i koja stoga nema ni pravo na proglašenje gospodarskog ili nekog drugog zaštićenog pojasa. Tako se u slovenskom Memorandumu o Piranskom zaljevu iz 1993. godine izričito kaže da Republika Slovenija »...spada u skupinu tzv. geografsko-zakinutih država koje zbog svoga gospodarskog položaja ne mogu proglasiti svoje ekskluzivne ekonomske zone«. U uvodu slovenskog pomorskog zakonika pak stoji da je Slovenija »geografski prikraćena država koja nema svog epikontinentalnog pojasa i stoga ne može proglasiti gospodarski ili neki drugi zaštićeni pojas u Jadranskome moru«.
Predstavljajući stav slovenske vlade, dvojica tamošnjih pravnih stručnjaka Iztok Simoniti i Marko Sotlar izrijekom su 1996. u Reviji za međunarodno pravo zapisali da Slovenija »nema izravan pristup otvorenome moru, pa samim tim nema ni uvjete za proglašenje gospodarskog ili epikontinentalnog pojasa«.
U izjavi glavnom tajniku UN-a u povodu prihvaćanja Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. godine, Slovenija je opet sebe predstavila kao državu u tzv. geografski zakinutom položaju, koja nema prava na svoj gospodarski pojas te se zauzela za poštivanje odredbi iz te konvencije koje državama u takvom položaju omogućavaju »ravnopravno sudjelovanje u iskorištavanju živih bogatstava gospodarskog pojasa obalnih država iste regije«. Dakle, svi slovenski dokumenti jasno definiraju Sloveniju kao državu koja nema teritorijalni dodir s otvorenim morem i koja samim tim nema epikontinentalni pojas ni pravo na gospodarski ili neki drugi zaštićeni pojas. U svim tim dokumentima, Slovenija je opisana kao tzv. geografski zakinuta država odnosno kao država u »nepovoljnom geografskom položaju«. To su činjenice.
Moguće izmjene tih činjenica Sloveniju bi odvele u pravno smiješnu i politički paradoksalnu situaciju. Tako bi najprije trebalo promijeniti slovenski pomorski zakonik u kojemu bi se Slovenija predstavila i kao zemlja koja ima svoj epikontinentalni i gospodarski pojas. Potom bi trebalo promijeniti i dio Memoranduma u kojem piše da Slovenija nema pravo na svoj gospodarski pojas (ekskluzivne ekonomske zone). Zatim bi se Simoniti i Sotlar, budući da su pravni stručnjaci zaposleni u slovenskome ministarstvu vanjskih poslova, trebali odreći svog teksta u kojem su vlastitu zemlju »ostavili« bez otvorenog mora te gospodarskog ili epikontinentalnog pojasa. I na kraju, Slovenija bi trebala izmijeniti i svoja stajališta iz izjave glavnom tajniku UN-a u povodu prihvaćanja Konvencije UN-a o pravu mora.
Međutim, sve to bi bilo uzaludno, jer Slovenija nema dodir s otvorenim morem pa, kako su to i sami priznali u trezvenijim vremenima, nemaju ni epikontinentalni niti pravo na bilo kakav drugi pojas. Ako bi ga pak »proglasili« bez označavanja područja na koje se odnosi, vjerojatno bi prosvjedovali Talijani koji bi, s obzirom na položaj slovenskog teritorijalnog mora, shvatili da Slovenci posežu za njihovim morem. Ako pak Slovenija »proglasi« neki svoj pojas i to prostorno označi, posežući za hrvatskim teritorijalnim morem, onda je to klasičan primjer teritorijalnih pretenzija jedne države prema drugoj.
Koliko je apsurdna cijela priča, pokazuje i Janšina ideja o tome da se cijeli Piranski zaljev proglasi kao »slovenski epikontinentalni pojas«. Janši očito nisu pojasnili da epikontinentalni pojas obalne države »obuhvaća morsko dno i njegovo podzemlje izvan njezinog teritorijalnog mora... do 200 morskih milja od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora«. Inače ne bi u tzv. slovenski epikontinentalni pojas stavio i dobar dio slovenskog (a ne samo hrvatskog) teritorijalnog mora, jer time zapravo smanjuje slovenski državni teritorij.
Hrvatska je proglašenjem zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa prostorno odredila to područje koje graniči s Italijom (prema crti razgraničenja epikontinentalnih pojaseva između bivše SFRJ i Italije iz 1968.) te sa Srbijom i Crnom Gorom prema privremenoj crti razgraničenja. Dakle, ribolovno-ekološki pojas ne dotiče se Slovenije. Između tog pojasa i slovenskog teritorijalnog mora je hrvatsko teritorijalno more. Tako će, prema Konvenciji UN-a o pravu mora i ostati, čak i ako Slovenija »proglasi« svoj epikontinentalni pojas do Venecije, Otranta ili možda do Malte.

Marko Barišić


Povratak na vrh stranice

Članak ispred Povratak na najavnu stranicu WWW arhiva Elektronsko izdanje Članak iza