Tu sam. Jos od jucer. Ali mi se nije dalo pisat... Nikako... Tu i tamo bi nabacila neki komentar. I to je sve. Nekako mi se cini da sam se umorila od bloga... Ili odmorila... Ma nemam pojma... (al ni to nije nista novo :-D - da ja nemam pojma...) Anyway, imala sam posla. A imala sam i sastanak! I upoznala prvog blogera :-))) I dobila cokoladu! I to Frey! Thnx, Shanti! :-) I jos nisam zavrsila prezentaciju za Albaniju. Evo sad cu. Cim zavrsim ovo... Idem u subotu. A tamo je redukcija struje – tako da cisto sumnjam da cu moci napisat ijedan post. A ni spakovala se jos nisam. To cu sutra... P.S. jel ovo sto sam napisala smisleno?! (cisto sumnjam :-))) ovo je samo nabacivanje recenica) :-))))) |
Uvijek sam se divila curama koje se mogu posexat bilo s kim... mozda diviti nije bas prava rijec... ne, definitivno nije! I ne znam koja je prava!!! Ali pitala sam se kako se osjecaju ujutro kad se probude, a kraj njih lezi neko koga su to vece pokupile negdje, nemaju pojma gdje... Jeli se mrze, jeli se gade same sebi, jeli mrze svoje tijelo... kako stoje s samopostovanjem?! Nemam pojma... Mozda i imaju griznju savjesti... a mozda i ne... Ne osudjujem nikoga... samo se pitam. Jer ja to jednostavno ne mogu! Ne, s bilo s kim, ne... ... bilo gdje – to vec mogu :-))) Za posexat se s nekim kod mene moraju postojat neki osjecaji... nesto vise od ciste kemije... razumijevanje, mozda... prepoznavanje?! ............. don't know.... Nije da nisam imala One Night Standova... al oni su se na kraju pretvorili u veze... kratke, al ipak veze... Kemija je bila prejaka... opcinjenost jedno drugim jos jaca... Jel to onda bio uopce One Night Stand?! Trebao je biti... al nije – pretvorio bi se u 7-nights or more... i trajalo je... i bila sam sretna... dok je trajalo... dok ne bi izgorili... ili dok nas zivot nije odveo daleko jedno od drugog... K. Ne znam zasto sam te se sjetila nocas... ali ovo je posveceno tebi... I nisam mogla mirno spavat dok ovo nisam napisala... |
1. bila sam na koncetu sinoc. Momci iz Banja Luke – zestoko su ga prasili. I full su dobri! 2. probudila sam se puna modrica i sve me boli... Od cega?! Nije valjda zato sto sam skakala?! I sto sam se naplesala?! Ufff, postala sam preosjetljiva :-)))) 3. probudila sam se i zedna. A vjerovala da se sinoc nisam napila – vjerujem jos. Al tijelo trazi tekucinu. Ne, NISAM se napila :-)... a CEDEVITA je zakon! 4. nesto sam prepoletna jutros. Valjda zato sto mi je sinoc bilo super!!! 5. cak i jedva cekam kad cu nesto radit... nesto mi je cudno tu :-) 6. Ufff, od silne poletnosti slomila sam casu. Staklo necu kupit odmah – moglo bi se dogodit da slomim jos jednu. Prvo se trebam probudit. (to sa ispadnjem predmeta iz mojih ruka kad se probudim i nije nova stvar. Zato ja u kuci nemam 3 iste case, 2 iste kikare... meni se keramika i staklo uopce ne isplati kupovat – to je u mene BRZOpotrosna roba :-)))). Trebala bi si nabavit one djecje plasticne... bar ne bi svako drugo jutro skupljala staklo i dr. po stanu.) 7. skoro pa sam potpuno budna. 8. i jos da procitam zaostatke od jucer... pa mogu na posao! 9. i dobro jutro/dan! Kako kome. Meni je jos jutro – jos spavam... skoro spavam... ma budna sam :-) skoro :-) 10. dan je uistinu PREDIVAN!!!! |
Sad sam dosla doma. Morala sam ici uhvatit malo zraka. Pocela sam pretjerivat ovih zadnjih dana... A i nista mi se vec duuugo ne da radit. Danas mi se cak nije dalo pisat ni blog... ali su mi se slusali Ramonesi... I na kraju jesam napisala post. Kad napisem rijeci nekih stvari, onda mi se cini da u pozadini one uistinu sviraju... Ufff, ili ja cujem ono sto ne postoji :-D Ma cinjenica je da danas ja i nisam nesto normalna... Jugo mi je dalo po glavi :-)))) Ne volim ga nikako... A ova vlagurina me dokusurila. A sad mogu nastavit... cekaju me jos minimalno 4 sata za kompjuterom... a jos me boli i g... od prevelikog sjedanja :-))))) E da, Pipi, nisam ti ono jos napisala. Hocu – vjeruj mi, cim mi ovo ludilo zavrsi. I Dylane – hvala za badge! :-))))) i slikicu :-))))) |
Johnny je sinoc umro - u snu. Napokon je miran. Twenty-twenty-twenty four hours to go I wanna be sedated Nothing to do Nowhere to go I wanna be sedated Prvo Joey, pa DeeDee, sad Johnny... Come on take my hand come on little stranger The spirits are angry stay away from danger This is insanity this could be the end This is insanity farewell my friend In the garden of serenity... Meet me in the graveyard we'll walk among the dead On a midnight odyssey riding in my head I'm noy your enemy girl, i'm your friend Come with me on a journey on a journey to the end In the garden of serenity... |
Ufff, napokon sam sredila linkove :-))) I ako sam koga zaboravila - bez ljutnje! Ispravit cu, cim propust primjetim :-))) Anyway - sortirani ste po musko-zenskom kriteriju :-)))) jbga... Drugacije nisam mogla rasporedit da to na nesto lici... Al sad ste tu - i ja vise ne moram kopat po fresh i inim listama da bih vas nasla - niti moram skrolat komentare... Sad ste mi na dohvat ruke :-))) Pardon, misa :-) UPDATE: ako vas ne komentiram, ne znaci da vas ne citam... ali ponekad CAK I JA nemam sto za reci :-))))) |
Ufff, moram sve ispocetka! :-( «Your abstract is too general. You must tell us something that EXCITES you, & we don't know! Why you didn't stay on your original idea?!» Zasto? Zato jer sam mislila da ce ovo biti bolje. Al sam se zezla, ocito. Suhoparne cinjenice pale kod svih, al ocito ne i kod mene. Ja trebam izraziti svoju creativity... «We know that you can do that!» E pa, dobro – kad vec traze originalost i mastu – to ce i dobiti... Vec imam outline na papiru... Cinjenice – bar ne one sluzbene nemam... Al ce oni zato dobiti PRAVI projekt – nesto sto ce moci financirat. I nesto sto jos nije ucinjeno. I da, ljuta sam na sebe. Jer sam mislila da ono sto drugi rade je bolje. Jer nisam vjerovala sebi. A drugi jesu. Ova moja ljutnja mi je dobro dosla kao poticaj. Zadovoljna sam. Samo sad treba to i realizirati... |
Neke navike ne mozes iskorjenit... Moja je da citam uz kavu... (ili na WC-u... ali odvikavam se od toga – jer ne zelim pola zivota provest na WC-u) (citat mislim, ne zelim pola zivota provest citajuci na WC-u... jer kad pocnem ne mogu izaci dok ne zavrsim poglavlje/knjigu)... Thnxxx God da sam prelijena za potezanje laptopa u WC!!!!! A uz kavu citam: Bilo sto, knjigu, novine, BLOGOVE.... Ajde dobro, novine ne citam. Osim onih online... E da, citah NeMoguOtrpitija (to je valjda akuzativ od NeMoguOtrpit :-) – kad i on ratuje s HTMLom! Uffff, otkad ja to radim! I imam molbu za Vas – nesto ne kontam... Kad sam browsala preko IE – onda su moji komentari bili bordo pisani. Prebacih se na Operu – ti isti komentari su postali sivi?! I naravno da sam odmah po HTMLu prckala – sve dok ponovo nisu pocrvenili... E pa sad sam CONFUSED! Evo MOLBE: Recite mi PLEASE koje su boje moji komentari????? (i preko cega surfate) P.S. stanje trenutno: Opera – bordo komentari E da, DOBRO JUTRO - ne mogu vjerovat da sam ja ovako rano budna!!! (s tim da nisam probdjela dosad, nego se naspavala i probudila) wooow!!!!! |
Nasi dragi POLICAJCI su, za divno cudo, NESTO ucinili! Nasli su KRETENE! Ja jos ne mogu doci k sebi od cudjenja!!! Napokon da se hrvatska policija pokazala efikasnom! Kad vec nisu bili na mjestu dogadaja – a trebali su biti. U svakom slucaju, sve je dobro sto se dobro svrsi. T. je dobro. I to jaaaako dobro. Pustili su ga doma. Nema nikakvih fraktura lubanje, ni ostecenja mozga – bar koliko su oni mogli vidjet. Modar je i pun savova i zavoja. Ali je DOBRO – a to je najvaznije! I nije trebao platit bolnicu! A ja odoh radit nesto konstruktivno. Life must go on.... |
Kakava je hrabrost napast nekoga s ledja?! I to jos cetvorica na jednoga! S bocama! T. je dosao doma krvav. Ja jos nisam legla. Pokusavala sam mu zaustavit krv - 4 duboke rane na glavi... A krv je liptala i liptala... Ruka cijela izrezana... Nista sama nisam mogla uciniti... Odvela sam ga u bolnicu... Savova milijun... I nisam jela - nisam mogla nakon toga. Nisam ni spavala - sad sam dosla s policije. Trebao im je tumac. T. je Francuz. I u bolnici je. Prezivjet ce. U bolnici je zbog 4 kretena kojima je hrabro nekome razbijat boce o glavu. Idem spavat... Laku noc mi. T., ZAO MI JE ZBOG SVEGA. Zelim da ti bude bolje. I SRAM ME SVOGA GRADA. Probudite me u 3 - moram u bolnicu. Vidjet ga... |
Gladna sam... Jel ja to samu sebe teroriziram... Mucim li ja to samu sebe osjecajem gladi... Imam problema s hranom... s jelom... Sve otkad sam prestala biti vegeterijanka. Od tad mi je hrana pocela smrdit... Ne mogu jesti. Pogotovo kad sam nervozna ili ljuta. Ili kad radim. Bilo sto... Ako me neko prekine u jelu, necu nastaviti. U stvari, ja zaboravim da sam uopce jela. Al zato znam da sam sad gladna. Ali mi se ne jede... U stvari, posla sam uzet nesto za jest, i zgadilo mi se. Uzasno je kad kazem da mi se hrana gadi... al istina je... Nisam mrsava – nisam anoreksicna. Cak sam se i udebljala u zadnje. Normalna sam. Samo ne mogu jesti. Osim u restoranima. (a tamo idem jako rijetko) Valjda zato sto tamo nemam drugog posla. I zato sto sam tamo dosla iskljucivo s tom namjerom. Da jedem. Jesam li mazohist? Jer anoreksicna nisam... |
Stvari nikad nisu Onakve kakvim se cine Ili Kakve bi trebale biti... Zelim ih mijenjati... Ali ne mogu sama... |
Tko daje nekima pravo da kroje tuđe sudbine?! Tko im daje pravo da raspolažu tuđim životima?! ...i ne puštaju nikoga na miru... ...i sve rade onako kako je za njih najbolje... i kako njima paše... ...ne obazirući se na druge... Sto oni misle TKO SU ONI?!?! |
Bijesna sam na samu sebe!!!! Cijeli dan sam uzalud izgubila!!! I NISTA, APSOLUTNO NISTA nisam napravila!!!! I sad bi najradije vristala!!!!!!! ARGHHHHHHHHHH! |
Shake dreams from your hair my pretty child, my sweet one. Choose the day and choose the sign of your day.... Ne znam odakle uopce poceti... ...rat... bijeg... krivo mjesto... Stari grad nije bio siguran koliko je moja mam mislila da ce biti... koliko smo svi mislili da ce biti... Svi moji su posli... Istra, Italia... U stvari ne zelim zabrijat po krivom vremenu... ne zelim se sjecat rata – ne sad. Htjela sam pisat o Doorsima... I kad sam se nakacila na njih... i zasto... i zasto ih volim i zasto ih mrzim... A ne mogu bez ovog gore uvoda... Ja sam ostala sama u Gradu... jedna od rijetkih... svi su pobjegli... ne krivim ih... pa bio je rat... ljudi su ginuli na svakom koraku... Ono sto mi je smetalo je nastalo kad su se vratili... s novim iskustvima, pricali kako su se provodili u Istri or wherever... Ja sam samo sutala... i mislila zasto mene roditelji nisu nigdje poslali... I prekipilo mi je jednom. vise nisam mogla izdrzat nijedan dan u Gradu... a bilo je primirje. Uspjeli su mi sredit da podem na mjesec dana u Austriju... da se odmorim od rata... Ako se uopce moze odmoriti od rata... I vracala sam se s toga odmora... brodom iz Rijeke. I tu prica pocinje. ...Tad sam ga upoznala... Bio je iz Sibenika... imao je najljepse zelene oci koje sam ikad vidjela... pricao mi je o Doorsima, recitirao stihove... pjevao... You know that it would be untrue You know that I would be a liar If I was say to you Girl, we couldn't get much higher C'mon baby light my fire ...cijelu me noc drzao zagrljenu... dok sam ja spavala... na improviziranom lezaju negdje u hodniku broda... koji je on namjestio za mene... ...nije imao vise od 20... ja sam bila jos jako daleko od punoljetnosti... ...bio je obucen... vracao se ne znam odakle... u ocima mu se vidilo da je prosao kroz pakao... razumjela sam ga... i ja sam prosla kroz isto... ...nikad ga vise nisam vidjela... mozda je i poginuo... Ali od tada, Doorsi su nesto special za mene... i tad su moje misli posvecene njemu... Make a grave for the unknown soldier Nestled in your hollow shoulder... |
uff, jebemti - novi post se radja u mojoj glavi - love/hate odnos mene i doorsa. zahvaljujuci ALIASU. ali ne znam bas jeli mogu to iznijeti.... mogu... al ne jos... mozda sutra... a mozda i veceras... a mozda necu nikad napisat.... mozda kad napisem, veza ce puknut - nista vise nece biti kao sto je bilo... ufff. naravno i to je povezano s mojom prosloscu... CAN YOU PICTURE WHAT WILL BE. SO LIMITLESS AND FREE, DESPERATELY IN NEED... OF SOME STRANGER'S HAND... IN DESPERATE LAND. |
Ufff, sto me zivciraju ljudi koji ne slusaju druge! I ne razumiju jednostavno pitanje! A dovoljan je odgovor DA ili NE! A ne, oni moraju nastavljat tupit po svom. OK, da Vam preformuliram pitanje... ufff! Nista ne pomaze – neki ljudi su jednostavno nesposobni za normalnu komunikaciju. A ja se osjecam glupom sto se uopce upustam u ista s njima. Trebala sam ih jednostavno pustit da naprave po svom, pa da kasnije placu. Ali ne, ja Glupaca (s veliko G) sad sjedim doma za kompom i ispravljam njihove GLUPE greske! Fakat sam glupa! |
ne mogu zaspat.... opet.... necije me misli uporno drze budnom.... ....pusti me da spavam! |
Dan koji mi je tako lijepo poceo se pretvorio u totalnu katastrofu!!! I jos moram sve ponovo podesavat na kompu! Jer su naravno u servisu mi ponistili sve moje settingse... i sad moram ispocetka... Ufff, mrzim kad mi se ovo pocne dogadat... A sve je pocelo kad sam dosla online i pocela primat mejlove... Izmedu ostalog, i onaj za Workshop u Albaniji 25-tog. Tako sam doznala da cu ipak morat odrzat prezentaciju necega sto jos nisam ni napisala!!!! Super! Jest da imam 15 dana... jest da znam o cemu zelim pisat... Ipak me iznenadilo... Bila sam rekla da necu moci to pripremiti... ali ocito da su morali ispuniti fuckin' rupe u rasporedu... E da, i u meduvremenu sam se jos i posvadala s mamom... prenervozna sam... ovo me fakat izbacilo iz takta! |
Petak – vecer prva - presadila sam kaktuse (napokon)... jest da ja nemam pojma o biljkama, al mislim da mi ovo full dobro ide :-)... btw, jedan moj kaktusic se poceo razmnozavat!!! (ako se to tako kaze :-) – pusta izdanke!) - u nedostatku kompa :-) uhvatila sam se Bug-ova, PC Chipova i sl. - Da bi se nastavila igrat s digitalcem i to je na kraju preraslo u self-fotosession :-) - E, da... i gledala sam TV (nakon duuugo vremena) I naravno opet sam legla u 4 ujutro.... Subota – jutro prvo Ne, ne treba meni net za dobrojutro.... ....mogu ja i bez njega piti kavu.... Ma mogu vraga!!!! Naravno da sam pozivcanila... I ne mogu vjerovat da mi je full dosadno piti samo kavu!!! Ufffffff!!!!!!!!! I naravno, sad su me zvali da je komp gotov... u 1 popodne, kad ja moram na posao i ne mogu ga poci uzeti :-((((... i nista prije ponedjeljka.... Subota – vecer druga Uzasno zvicana... al ni to u zadnje nije nista novo.... I padne mi napamet da hocu siske... OPET! U 19.30!!! Trcala sam do salona – naravno cura se taman spremala doma... :-( «Ma dobro :-(, nema veze.... onda cu ih ja sama osisat» Nije mi dala – ona ih je sredila :-) Sad opet imam siske!!!! Btw, pustam ih vec mjesecima.... i svako toliko ih ponovo osisam... I isla sam vanka! 0% alkohola i 100% provoda! To je tako kad sam u elementu :-) Nevjerovatno kako nama zenama tako malo treba da se osjecamo dobro :-) Koji posjet frizeru, neka sitna promjena i sve SUPER... A neki su me uporno podsjecali sto propustam... Blog mi jednostavno nije dao mira... A ne mogu do njega... Nedjelja – jutro drugo WOOOOOW – ja sam cak pocela i cistit kucu... sve samo da ne mislim na ono sto propustam :-)... Nedjelja – vecer treca S posla u krevet... Ipak ujutro se moram rano dignut... poc po komp!!!! PONEDJELJAK!!!!!!! Napokon! I evo me! Nekoh se stvari jednostavno ne mozes rijesiti... Mozda izgleda kao da sam 100% vremena provela u razmisljanju kad cu online... nisam bas... Ali isto tako nisam mogla docekat kad cu se vratiti... I komp je imao samo laganu prehladu :-)))) sad je dobro :-) |
neko vrijeme necu biti tu... ode komp na servis... :-((((( nadam se jedino da ce mi ga brzo vratiti. |
Ja sam rodeni kontrolor. I mrzim kad mi stvari izmaknu kontroli (kao alkohol sinoc). I mrzim kad sama sebi izmaknem kontroli (kao zbog alkohola sinoc). I znam da se ne bi trebala zbog toga gristi, ali grizem se. Moram na detoxikaciju. |
Mamurna sam... Sinoc sam se napila – OPET! Samo sto su me ovaj put ubile travarice. A sve je pocelo bezveze... Pice, prica, pice, prica... OUT, totalni. Uffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffffff ...sinoc cak ni komp nisam mogla upaliti :-)... Ne osjecam se bas dobro... sve me boli... :-) ali glavno da se opet smijem :-))))))))) |
Kako volim ovaj grad po noci... Osjecaj koji ti pruza... Trenutak izolacije od stvarnog svijeta... Trenutak bijega... Uzivanje u samoci... A njegova te ljepota uzima... ...ne znam koliko dugo sjedim... ne mogu se sjetiti... mozda beskonacno... a mozda je prosao samo tren... A ljudi prolaze... Za njih sam samo sjena na skalinima... Mozda stvarno i nisam tu... Mozda sam negdje drugo... Ne znam... ne mogu reci... Stopila sam se s njim... Sad smo jedno... (napisano veceras oko 1 na skalinima Sv. Vlaha) |
Tuzna sam. Neizmjerno. Vidjela sam uzasne sudbine. Ljudske olupine.... Živi, a mrtvi... Bez nade... Iz ociju im viri strah, očaj... Nemaju buducnost... Nemaju ni sadasnjost... Imaju samo proslost izgubljenu u najtajnijim kutcima njihovih mozgova... ...i nikad vise nece biti isti ljudi... ...zauvijek promijenjeni... ...obiljezeni... |
Nekad davno sam brijala po drogama. Po svemu i svacem... Nista mi nije bilo vazno, niti sam o icemu razmisljala... Sustavno sam se unistavala... I nisam to shvacala... Zivjela sam samo za sad i ovdje... i to ako bi bilo necega s cim bi se sredila... nesto sto bi me prebacilo u drugo stanje... Malo mi je trebalo da zaglibim... jako malo... izvukla sam se na vrijeme... Droge su za mene past... Ziva sam... Ovo pisem zbog necega drugog. Zbog jednog frajera... i njegove opsjednutosti LSD-em... ...ne znate ga... Jednog dana smo pricali o svemu... izmedju ostalog i o TRIPU... On ne shvaca... Ni dr. Albert Hoffman nije shvacao... dok nije bilo prekasno... I suddenly became strangely inebriated. The external world became changed as in a dream. Objects appeared to gain inrelief; they assumed unusual dimensions; and colors became more glowing. Even self-perception and the sense of time were changed. When the eyes were closed, colored pictures flashed past in a quickly changing kaleidoscope. After a few hours, the not unpleasant inebriation, which had been experienced whilst I was fully conscious, disappeared. what had caused this condition? - - Albert Hofmann - - Laboratory Notes (1943) Mozak se sastoji od dvije polutke. Kad uzmes LSD, one se razdvoje... otvore se vrata... Kad djelovanje LSD-a popusti, one se sklope... Ali nikad se ne sklope do kraja... procjep ostaje... I samo je pitanje dana kad ce se opet razdvojiti... Neka od najboljih umjetnickih djela su nastala zahvaljujuci tripu... masta radi 100 na sat... prekovremeno... Na tripu je sve predivno... boje se prelijevaju, poprimaju nijanse koje do sad nikad niko nije vidio... sve dobije aureolu... dise... zivi... prica... ti si dio jednog novog svijeta... jednog totalno drugacijeg... predivnog... njeznog i dobrog... pravog... ...LSD TE DOVEO U RAJ... A isto tako te moze BACITI I U PAKAO! Moja prijateljica je to dozivjela... PAKAO... Zapalila se... niko joj nije stigao pomoci... niko nije tad bio s njom... Ima ih jos... Ljudi s kojima sam se nekad davno druzila... Sad se druze s drugima u raznim psihijatrijskim bolnicama... Sve zbog TRIPA.... |
...jest da imamo zlato... istina je da mi se o tome ne da pisati... osim ovoga donjega posta. s tim je ta tema zavrsena.... ...meni se sinoc jos nesto strange dogodilo... ...nakon dugo, dugo vremena legitimirali su me!!!! caji, naravno, drotovi, murja, debili, kako god hocete... ...mislim oni fakat nemaju pametnijeg posla nego zaustavljat ljude po ulici... ...nisam se shokirala ni malo... vise su se oni shokirali kad su uzimali podatke... ...i nisam bila ni u sumnjivom drustvu, nit ista slicno, cak ni mjesto nije bilo sumnjivo... nit ja izgledam sumnjivo (valjda :-)))... ...a i isla sam doma... ...mislim stvaaaarno... u gradu se svaki dan dogadjaju neka sranja, a oni cuce u mraku i kupe podatke o ljudima koji prolaze tim dijelom grada?! i sto je najtragicnije - bili su mladji dosta od mene - tek izasli iz skole - i s NULA kucnog odgoja!!! meni ovo sve ide lagano na zivce... kad ih trebas uistinu, nigdje ih nema... NARAVNO da sam im to i rekla... nisu reagirali... ...a kako i bi, kad tamo gdje stoji ono s cim bi trebali razmisljati nema nicega :-))))) |
MOMCI, SVAKA VAM CAST!!! ionako ce se svi drugi blogeri raspisati o tome :-) |
...nakon dugo, dugo vremena sam bila vanka!!!! woooow! i malo me je alkohol zeo :-) ...ne znam sto pisem :-))) i ne mogu sad odgovarat na komentare nit bilo koga komentirat :-))))) nisam bas u stanju... ... i tako sam se ja od nekoga full na zemlji (right ;-)) totalno veceras sredila.... ... i cijelu vecer sam provela s jednim slatkisem :-) i ne! nije nista bilo! al mi je bilo dobro :-) a to jest najvaznije :-)))) btw, frajer je fotograf i glazbenik.... a ja full padam na muzicki nadarene umjetnike :-))))) :-)))) i ovo mi je prvi post koji nije pisam u trijeznom stanju (s izuzecem opijenosti punim mjesecom :-)) ... btw, sad se upravo pitam, sto je krivo za moje stanje trenutne opijenosti... slatkis od 23-24 godine, votka ili next-day-full moon... ipak njegove posljedice osjecam danima prije i danima poslije.... a mozda jednostavno nisam od onih normalnih.... |
Sezona je sluzbeno zavrsila... Igre su zatvorene... A mene svake godine ispocetka shokira jedan te isti tip... Godina 50-60... glava okrugla, siroka, spljostena na polovima... misje oci... Outfit: kosulja, fina, obavezno markirana, hlace u stilu, obavezno na crtu... Dolazi vec par godina... ...i svaki put kad me vidi, nesto mi sapne... da drugi ne cuju... Prvi put sam mislila da nisam dobro cula... ni shvatila... drugi dan mi je to isto ponovio... Valjda da me uvjeri da je sve u redu sa mojim sluhom :-)))) Sapne mi : «GOSPODJICE, PRELIJEPI STE.... PRAVA STETA DA NISTE MUSKO.... DA JESTE, JA BIH VAS mmmmmmmmmmmm....» ...i oblizne se!!!!!!!!!!!!!! Sto reci?! Na to sve ja nista – vec godina... osim sto obavezno prepricam svima cim podje ca... Btw, on je uvazeni hrvatski profesor!!!!! I definitivno PACIJENT No. 1! |
Nekoliko dana sam bila off... Offline :-)... woooow... izdrzala sam! I uopce me nije tresla apstinencijska kriza! Ma lazem.... :-) Drmla bi me tu i tamo! Ali nije bilo strasno kao sto sam mislila... :-)... sve dok me neko nije podsjetio na blog :-)))) Razlog sto me nije bilo je bio tako obican... Nisam bila na nikakvom odmoru :-(((... ali sam bila dobra :-)))... Posudila sam laptop prijatelju, i ovo mi je bila dobra vjezba... uskoro ide na servis (laptop, ne prijatelj :-))) – slijedeceg tjedna... A nemam veliku jurilicu :-).... Ipak nisam tolika ovisnica :-)... mogu ja i par dana offline :-)... A sad odoh citat zaostatke :-))) |
< | rujan, 2004 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |