Miroljub Nazad

O NAŠIMA U DIJASPORI

HRVATI U MAĐARSKOJ

U Republici Mađarskoj živi oko 90.000 Hrvata koji su nastanjeni duž Dunava (Kaloča, Baja, Mohač, Pečuh, Šikloš), i zapadne državne granice prema Austriji (Kanjiža, Šopron, Đur, Sombathelj), te u Budimpešti i okolici. U ovim krajevima žive Hrvati: Bunjevci, Šokci, Gradišćanci, Podravci, Pomurski i Racki. Svi su oni ponosni na svoj uži zavičaj, ali su svjesni da pripadaju velikom hrvatskom stablu. To je narod koji uglavnom živi na selu i salašima u blizini većih gradova. Znatniji broj Hrvata živi i u gradovima (Budimpešti, Pečuhu i Baji).

Stari su hrvatski korijeni na ovom ugarskom području, a duhovno i kulturno bogatstvo Hrvata u Mađarskoj svakako iznenađuje.

Nakon društvenog prevrata mađarska se javnost suočava s istinom i stvarnošću o tzv. ”jugoslavenskoj” narodnosti pod koju su podrazumijevali sve Hrvate, Slovence i Srbe koji žive u Republici Mađarskoj. Sve do 1990. godine funkcionirao je ”Savez Južnih Slavena” koji se nakon raspada SFRJ i sam raspao.

Od 1990. godine formiran je ”Savez Hrvata u Mađarskoj” koji je u novim društvenim uvjetima zastupao kolektivna i individualna prava i interese Hrvata u Mađarskoj.

Kako samouprave čine temelje demokratskog društva, stvaranje i djelatnost manjinskih autonomija Parlament Republike Mađarske smatra jednim od najvažnijih uvjeta za ostvarivanje specifičnih prava manjina. Donijet je ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH I ETNIČKIH MANJINA U REPUBLICI MAĐARSKOJ po kojem je u članku 5 ”Ustavno pravo manjina u Republici Mađarskoj osnivanje lokalnih i manjinskih samouprava”.

Lokalni su izbori 1994. godine stavili narodnosti, pa tako i Hrvate, pred veliko iskušenje. Prvi put u svojoj povijesti manjine su mogle odlučivati hoće li se organizirati po vlastitom izboru te samostalno odrediti put kojim će se izboriti za svoju nazočnost na političkoj sceni višestranačkog života Republike Mađarske.

Nacionalne manjine su manjinski samoupravni sustav objeručke prihvatile kao jedan suvremeni demokratski model za rješavanje manjinskih interesa u okruženju većinskog naroda. Za učinkovitost samouprava nije bilo dovoljno izići 1994. i 1998. godine na izbore za manjinsku samoupravu i izabrati svoje zastupnike u Zemaljskoj Samoupravi Hrvata u Mađarskoj.

Važnoj je uspostaviti i održati čvrste veze s matičnom državom Republikom Hrvatskom o čemu brine posebno formirani Vanjsko–politički odbor.

Zahvaljujući ovim izborima Hrvati u Mađarskoj dobili su oko 130.000 glasova i time dokazali da nisu samo jedna amorfna masa i nisu jedna folklorna skupina bez nacionalnog imena, ponosa, identiteta i političke svijesti, već da su nacionalna manjina s bogatom prošlošću na ovim prostorima, s jasnim ciljevima u ostvarivanjima svojih prava. Od 1998. godine (nakon drugih izbora) Hrvati u Republici Mađarskoj imaju sljedeće organiziranosti:

KROVNA ORGANIZACIJA se zove HRVATSKA DRŽAVNA SAMOUPRAVA sa sjedištem u Budimpešti. Najviši organ upravljanja je Skupština Hrvatske državne samouprave koja broji 39 članova. Predsjednik Skupštine u ovom četverogodišnjem mandatu je dr. Mijo Karagić. On i dopredsjednik su jedini profesionalci. Rad Skupštine podupire i 7 Odbora:

– Odbor za gospodarstvo, financije i nadzor

– Odbor za odgoj i obrazovanje

– Odbor za mladež i sport

– Odbor za medije i nakladništvo

– Odbor za kulturna, vjerska i druga pitanja

– Odbor za Poslovnik i pravna pitanja

– Vanjskopolitički i integracijski odbor.

Na prvoj sjednici Skupštine prihvaćene su glavne zadaće HRVATSKE DRŽAVNE SAMOUPRAVE:

– Izrada koncepcije za izgradnju kulturne autonomije

– Stabiliziranje institucionalnog zaleđa

– Jačanje društvene uloge hrvatskog jezika

– Organiziranje izdavačke djelatnosti

– Izrada programa za školu

– Izgradnja suradnje između mjesnih hrvatskih samouprava i HDS–a

– Politička integracija Hrvata u Republici Mađarskoj

– Čuvanje jedinstva u Republici Mađarskoj

– Učvršćivanje odnosa HDS–a i matične države Republike Hrvatske.

Za izvršenje svih zadaća, odluka i odobrenih programa zadužen je ured HDS–a.

Zastupnici se biraju na lokalnim i županijskim izborima za tijela lokalne manjinske samouprave. Tako su Hrvati u Republici Mađarskoj formirali 74 Hrvatske mjesne samouprave iz kojih je izabrano 39 zastupnika u Skupštinu HRVATSKE MANJINSKE SAMOUPRAVE. U hrvatskim mjesnim samoupravama izabrano je 369 tzv. elektora. Predstavnici ovih samouprava mogu sudjelovati na sjednicama gradskih skupština, diskutirati o prijedlogu ali ne i odlučivati.

Interese manjina zastupa zastupnik u skupštini dotičnog grada na funkciji savjetnika za pitanje manjina.

U Republici Mađarskoj, koja je multietnička država od svog formiranja do današnjeg dana, postoji 13 nacionalnih manjina organiziranih u državne samouprave. Najbrojnija je romska manjina. Prema brojnosti i socijalnom položaju svakoj manjini se jednom u godini dodjeljuju sredstva za rad organa samouprave i to iz nacionalnog proračuna Republike Mađarske. Država je za ovu godinu manjinama namijenila 730 milijuna forinti ili oko 5,7 milijuna DM.

Na primjer – u Mohaču živi oko 3.500 Hrvata i Mjesna samouprava je dobila 530.000 forinti. To svakako nije dovoljno, ali pozitivno utječe na rad.

Nekada je dovoljno i saznanje da država i na taj način brine o svojim nacionalnim i etničkim zajednicama.

Interesantno je na kraju konstatirati da u najvišem organu izvršne vlasti Republike Mađarske, u Parlamentu, nema niti jedan izabrani zastupnik manjina kao takav, već sve manjine zastupa zastupnik sa funkcijom OBDUCMANA. Upravo se ovih dana vodi žučna rasprava oko toga pitanja i predlaže se da malobrojne nacionalne manjine izabiru svog zastupnika u Parlament Republike Mađarske.

Mato Matarić


Miroljub Nazad

Izrada: Tipp-Topp System, Subotica