Miroljub Nazad

IZ NAŠE POVISTI – nastavak

OBITELJ IVANKOVIĆ posjeduje potvrdu o plemstvu od cara Maksimilijana iz 1576. godine. Godine 1650. plemstvo je potvrđeno u županiji Nograd, a u Bačkoj 28. travnja 1744. godine. Isto i kod Ante Sekulića, ali Mijo Mandić u navedenom djelu pogrešno uzima 1744. godinu kao godinu kada je plemstvo zadobijeno. Potomci ove obitelji i danas žive u Svetozar Miletiću.

DRUGA SKUPINA

Čine je grbovi koji datiraju od 1690. do 1699?*. godine. Period je to velikih bitki sa turskim osvajačem. Turci su 1521. godine zauzeli jugoistočni dio Srijema, gradove: Mitrovicu, Zemun, Slankamen i Karlovce. Godine 1526. čete Sulejmana II. zapodjenuše Petrovaradin, Ilok, Vukovar i Osijek. Tek koncem 17. stoljeća istjeraše Turke (pobjeda carske vojske kod Virovitice 1684. godine, Slankamena 1691. godine i Sente 1699. godine). Turci su bili prinuđeni mirom u Karlovcima odreći se vlasti.

GRBO OBITELJI SUČIĆ / grb broj 2/

U modrom na zelenom polju vojnik sa sabljom krivošijom u desnoj ruci isukanoj na bijelom konju u pokretu. Iznad štita kruna sa pet šiljaka i isto toliko bisernih kuglica.

Plemstvo obitelji Sučić zadobio je zapovjednik Subotice i graničarski kapetan Luka Sučić 1690. godine. Plemstvo je potvrđeno u Bačkoj županiji 1718. godine. Prema darovnici o Pačiru dobili su 1810. godine pridjevak de Pascer. Začetnik obitelji Luka Sučić porijeklom je iz Bosne i bio je predvoditelj seobe u 17. stoljeću. Potomci ove obitelji žive u Subotici i Zagrebu, bilo kao Sučić, bilo kao Sučić–Pačirski.

GRBO OBITELJI VIDAKOVIĆ /grb broj 3/

U modrom na zelenom polju vojnik u crvenom odijelu sa perjanicom i sabljom krivošijom u desnici i odsječenom glavom u ljevici. Iznad štita kruna sa pet šiljaka i pet bisernih kuglica. Juraj Vidaković (Đuro – prema Miji Mandiću, odnosno Juro prema I. Ivanjiju), jedan od predvoditelja seobe zajedno sa kapetanom Sučićem zadobio je plemstvo po darovnici cara Leopolda 1690. godine. Plemstvo se odnosi na suprugu mu Mariju Bošnjaković, kćeri Martu i Katarinu i braću Ivana, Baltazara, Marka i Matiju, te Ivanovu djecu: Đuru, Antuna, Anu i Luciju i Baltazarovog sina Stjepana. Ovo plemstvo je proglašeno u Bačkoj županiji 1718. godine. Prema Petru Sučiću Juraj Vidaković je bio zapovjednik Bača. Potomci ove brojne obitelji žive u Lemešu, Zagrebu i Somboru. Godine 1803. izdata je darovnica o posjedima u Lemešu.

GRB OBITELJI VUJEVIĆ /grb broj 4/

Normanski štit na plavom šiljku, zlatna kruna sa tri šiljka. U zelenom desna mišica sa sabljom krivošijom na koju je nataknuta turska glava. Iznad štita turnirska kaciga sa krunom od tri šiljka. Grb resi plašt desno crveno sa srebrnim, a lijevo plavo–srebrne boje. Dana 31. ožujka 1690. u Luksemburgu zadobili su plemstvo Grgur Vujević, žena mu Anđela Vukčić i sinovi Ivan, Juraj, Jakov, Mihovil i Petar. U Baji je ovo plemstvo proglašeno 1719. godine, a u popisu bačkih plemića iz 1754. do 1755. ubilježeni su Andrija, Juraj, Mihovil, Luka i Tomo Vujević. Obitelj je dobila potvrdu plemstva 1801. godine i darovnicu o posjedima u Lemešu 1803. godine. Potomci ove obitelji žive u Baji, Bačkom Bregu, Bajmoku, Somboru, Svetozar Miletiću, Subotici i Zagrebu.

ŠIŠKOVIĆ

Ovo je drevna hrvatska obitelj iz Baranje. Plemstvo su zadobili Franjo i Lovro Šišković, a proglašeno je 1693. godine u Hrvatskom Saboru. Godine 1718. obitelji Šišković dodijeljeno je ugarsko plemstvo, 1756. godine ugarsko grofovstvo i barunat. Obitelj je imala posjede u okolici Subotice.

GRAŠKALOVIĆ

Ova obitelj je zadobila najviše plemstvo i bila je jedna od najmoćnijih, ali je nažalost izumrla. Donacijsko plemstvo obitelj je dobila 1694. godine, ugarski barunat 1732. u Luksemburgu, a ugarsko grofovstvo u Beču 1784. godine. Antun Graškalović dobio je kneževstvo austrijskih nasljednih zemalja i Svetog Rimskog carstva (Njemačkog) ”sotim i bajsko, baškutsko i garsko dobro”.

KAJIĆ

Ova obitelj plemstvo je dobila 1698. godine, a potvrđeno je u Bačkoj županiji 1699. godine. Ova obitelj ima isti grb kao i KAIĆ čije plemstvo datira iz 1796. godine. Potomci ove obitelji žive u Baji, Bajmoku, Lemešu, Subotici, Somboru, Novom Sadu.

ĐELMIŠ

Plemstvo je dobio Petar Đelmiš 1699. godine u Luksmeburgu. Ogranci obitelji žive u Subotici, pa se podatak Mije Mandića o plemstvu ove obitelji koje datira iz 1798. može smatrati pogrešnim.

Nadam se da smo povijesno opravdali uvrštavanje ovih plemićkih privilegija u tzv. drugu skupinu. Heraldički je to jasno iz izloženih grbova. Uglavnom su to jednostavni grbovi bez pretjeranih ukrasa i svi sadrže sablju krivošiju u desnici tipičnu za tzv. bosanske grbove, sa izuzetkom grba obitelji Vujević koji po svom izgledu podsjeća na ranije dobijene grbove, pogotovo jer u plaštevima ima obilježja tipična za hrvatske i dalmatinske grbove. To, zajedno sa plemstvom obitelji Graškalović i Šišković, govori u prilog da su mnoga od navedenih plemstava starija, ali do sada nema sačuvanih podataka o tome.

TREĆA SKUPINA

Poslije potpisanog mira u Karlovcima Turci su zadržali još jugoistočni dio Srijema gdje su se odrekli vlasti tek mirom u Požunu 1718. godine. Godine 1745. stavila je Marija Terezija ove krajeve (i one iz mira u Karlovcima) pod vlast hrvatskog bana i time ih sjedinila sa Hrvatskom ustrojivši tri županije: Požešku, Virovitičku i Srijemsku. Period je to kada su za vojne zasluge plemstvom obdareni mnogi Hrvati.

GRB OBITELJI HORVAT /grb broj 5/

U plavom nordijskom štitu dvorepi zlatni lav sa krunom. Iznad štita kaciga na kopču sa krunom u kojoj stoji vojnik u plavom sa uzdignutom sabljom krivošijom, u desnici okružen krilima labuda. Plaštevi plavo–srebrni, s desne, i crveno–srebrni sa lijeve strane štita. Plemstvo je ova obitelj zadobila 1711. godine u Peštanskoj županiji. Obitelj je imala posjede u Lemešu, gdje i danas žive potomci.

GRB OBITELJI RUDIĆ /grb boj 6/

Razdijeljen štit. U sredini u zlatnom polju na bijelom konju vojnik u crvenom sa isukanom sabljom krivošijom u desnici. Gore u plavom desno zlatno sunce i srebrni polumjesec lijevo. Iznad štita turnirska kaciga sa krunom od tri šiljka i pet bisernih kuglica. Iznad krune muška desnica sa sabljom krivošijom. Plašt desno plavo–zlatni, lijevo crveno–srebrni.

Obitelj potječe iz Dalmacije, a plemstvo je od Marije Terezije 1755. godine dobio Krištifor Rudić. Obitelj je imala posjede u Subotici, Aljmašu i Kumbaji. Josip Rudić Aljmaški zadobio je austrijsko barunstvo 1854. godine. Obitelj je izumrla.

GRB OBITELJI LATINOVIĆ /grb broj 7/

U plavom zlatni lav sa istaknutom crveno–bijelom zastavom. Iznad štita turnirska kaciga sa krunom od tri šiljka i pet bisernih kuglica. U kruni vojnik u plavom sa žezlom u desnici. Plašt desno plavo–zlatni, lijevo crveno–zlatni. Stjepan i Danijel Latinović dobili su plemstvo 23. rujna 1719. godine. Stekli su posjed Bordoš 1725. godine pa su dobili pridjevak Bordoški u Beču 1747. godine. Petar je bio bački podžupan i kraljevski savjetnik. Sinovi mu iz drugog braka sa Anom Brnjaković stekli su posjed Kaćmar. Obitelj je bila među najbogatijima ne samo u Podunavlju nego i u Ugarskoj.

Grbovi iz ove skupine odlikuju se doduše većom stilizacijom i ukrasima, ali u osnovi imaju karakteristike bosanskih grbova, osim grba obitelji Latinović.

ČETVRTA SKUPINA

KUJUNDŽIĆ

Plemstvo je zadobio Josip Kujundžić i žena mu Elizabeta (službenik u Baji) 1835. godine. Kralj Ferdinand V. dao im je plemstvo sa pridjevom ”Lemeški”. Posjed im je bio u Lemešu, kasnije u Subotici, gdje i danas žive potomci ove obitelji.

Dade se zaključiti da se ovdje radi o obiteljima boljeg imovnog stanja koje su obrađivale zemlju u zakup ili su njihovi pojedini članovi obnašali javne funkcije te im je stoga omogućeno sticanje plemstva pa time i otkup dobara. Raspadom Austro–Ugarske monarhije i stvaranjem Kraljevine SHS na našem području 1918. godine ukinuto je pravo podjele grbova po vladaru i sva plemićka prava i privilegije. U novoj državi pored državnog postoje samo još grbovi gradova, trgovišta i općina.

––––––––––––––––

1. Vidi: Bartol Zmajić, Heraldika, Školska knjiga, Zagreb 1971.

2. Mijo Mandić, Bunjevačko plemstvo (Subotička Danica, 1927, br. 45, str. 40–45. V. A. Duišin, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, Zagreb 1938. i 1939; Ante Sekulić, Narodni život i običaji Bačkih Bunjevaca, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga 50, JAZU, Zagreb 1986; Tomo Vereš, Bunjevačko pitanje danas, Subotica 1997, str. 87, Institut ”Ivan Antunović

3. Ivan Antunović, Razprava podunavskih i potiskih Bunjevcih i Šokcih, II. izdanje, Općinski glasnik, Sombor 1930.

4. Istv160n Iv nyi, A hat r›rs‚g szervez‚se 1686–1703.

5. Popis nemešmiletićkih plemenitaša iz 1771., Istorijski arhiv Vojvodine, Sremski Karlovci.

6. Ante Sekulić, nav. dj.

7. Mijo Mandić, nav. dj.

8. Tomo Vereš, nav. dj.


Miroljub Nazad

Izrada: Tipp-Topp System, Subotica