Vjesnik d.d. Novi Vjesnik

Povratak na najavnu stranicu WWW arhiva Elektronsko izdanje
Povratak na stranicu rubrike

Subota, 23. travnja 2005.

Članak ispred Članak iza
Tekstualna, za ispis pogodna verzija

Kako je Živanović 284 kostura pretvorio u 700.000 žrtava

Prvi pokušaj istraživanja grobnica organizirao je 16. studenoga 1961. općinski odbor boraca iz Bosanske Dubice, pronašavši 17 lubanja. Na temelju toga je izvučen zaključak da tu leži 350.800 žrtava, što su akademici SANU prepravili u 550.800

Izuzmemo li primitivno licitiranje, koje se zasniva samo na »povjerljivim« izvorima, postoje dva kvaziznanstvena načina na koje se može umnožavati broj jasenovačkih žrtava. Prvi je demografski, gdje se manipulira popisima stanovništva. Najčešće se navodi nerealno visoka stopa prirodnog priraštaja između dva popisa, prijeratnog 1931. i poslijeratnog 1948. godine, tako da proizlazi kako je tijekom rata na prostoru Hrvatske i BiH bilo barem pola milijuna stanovnika više od realnog stanja.
Te se brojke, dakako, odmah ubacuju u jasenovačke statistike. Danas to više nije uvjerljivo, jer su međusobno neovisna demografska istraživanja dr. Bogoljuba Kočovića i inženjera Vladimira Žerjavića, ali i neka manje poznata inozemnih stručnjaka, pokazala da se broj ratnih žrtava u cijeloj Jugoslaviji kretao oko milijuna. Kad se odbiju sva poznata ratna stradanja, na Jasenovac otpada najviše 80.000 do 100.000 žrtava. Brojka je zastrašujuća, ali je daleko manja od potreba velikosrpskih stratega.
Pokušavalo se i nadopunjavati popis žrtava iz 1964., koji je desetljećima tretiran kao najstroža državna tajna. Naposljetku se došlo, kako saznajemo, tek do sedamdesetak tisuća stradalnika. I u tome su u beogradskim arhivima grubo izigravana znanstvena pravila, jer su među žrtve ubrajani i oni koji su izašli iz logora, zatim oni koji su prebacivani i likvidirani na drugim stratištima, uvrštavane su i skupine Roma bez navođenja ijednog imena, a brojna su i ponavljanja imena iz različitih izvora.
Dakle, manipulatorima su preostale još samo obmane vezane uz iskapanja i pretraživanja jasenovačkih grobnica. U tome leži i motiv ekstremističkog istupa dr. Srboljuba Živanovića na prošlotjednom okruglom stolu u Banjoj Luci. Njegovo licitiranje zastrašujućim brojkama od 700.000 do 1,2 milijuna žrtava, mahom srpskih, ima za cilj da odgovornost za ustaške zločine prebaci na »genocidne« Hrvate, kod kojih to, kaže on, ni danas nije iskorijenjeno, aludirajući time na posljedice sloma »krajinske« tvorevine. Živanović je, kako je već objavljeno, lažirao rezultate jasenovačkih iskapanja prije četiri desetljeća, ali mu je promaklo da postoje fotokopije originalnih izvještaja o kojima je govorio, zahvaljujući čemu se mogu odbaciti svi njegovi navodi.
Stoga, krenimo redom. Prvi pokušaj istraživanja grobnica na južnoj obali Save, dakle oko Donje Gradine, gdje su se navodno nalazila glavna ustaška stratišta, organizirao je 16. studenoga 1961. općinski odbor boraca iz Bosanske Dubice, a na temelju skica i navođenja katastarskih čestica zemljišta što je na terenu dvadesetak dana ranije obavila jedna komisija iz Prijedora. Iskapanja su obavljali sami mještani, među kojima nije bilo stručnjaka. U izvještaju članova komisije obrađene su samo tri grobnice različite veličine. U prvoj je nađeno 17 lubanja, ali je navedeno da zasigurno ima mnogo više žrtava jer su grobnice »jako duboko kopane«. Za drugu grobnicu nisu utvrdili broj kostura, no po sitnim koščicama su ustvrdili da su tu »žrtve kuhane u kazanima«. U trećoj su, također bez navođenja broja kostura, naveli da su tu »žrtve spaljivane«. Slijedio je nevjerojatni zaključak: »Kako je na jednom kvadratnom metru nađeno 17 ljudskih lubanja, a budući da takvih slojeva ima više, to dokazuje da je u tim grobnicama ubijeno mnogo više žrtava nego što je ranije zamišljeno. Prema našoj konstataciji, poslije vršenog iskopavanja u 120 grobnica koje su obilježene (dakle, ne i istražene! - op. a.) bilo bi 350.800 žrtava«.
Vrlo je indikativno da je jedna »radna grupa« SANU, predvođena Vladimirom Dedijerom, u listopadu 1985. posjetila Jasenovac da bi se informirala o svim dotadašnjim istraživanjima. U »izvodu iz zapisnika«, koji je sastavio pukovnik Antun Miletić, navodi se iskapanje odbora boraca iz Bosanske Dubice. Razlika je u usporedbi s citiranim zapisnikom samo u jednom detalju: ishitrena procjena o 350.800 žrtava, koja beogradske akademike nije zadovoljila, jednim je potezom preinačena u - 550.800 žrtava!
Svakojaka naklapanja oko tih diletantskih pokušaja istraživanja grobnica u Donjoj Gradini 1961. navela su lokalne vlasti da pozovu jednu grupu školovanih antropologa i forenzičara kako bi došli do točnijih saznanja. Prvo je dr. Alojz Šercelj napravio probna bušenja terena, a onda je stiglo troje istraživača da bi kopali na onim točkama gdje su masovne grobnice bile najizglednije. Dakle, iskapanja nisu vršena »na slijepo«. Gledajući iz tog ugla, rezultati su neugodno iznenadili sve one koji su vjerovali da će naći stotine tisuća ljudskih kostura.
Istraživanje je, naime, obavljano od 22. do 27. lipnja 1964., u isto vrijeme kad se obavljao i već spomenuti popis ratnih žrtava, a službeni su izvještaj, o čemu svjedoče faksimili, potpisali Vida Brodar, tada stručni suradnik Instituta za biologiju Sveučilišta u Ljubljani, Anton Pogačnik, asistent Antropološkog odsjeka Biotehničkog fakulteta u Ljubljani i dr. Srboljub Živanović, asistent na Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Prekopano je i pozorno ispitano sedam grobnica: u prvoj je nađeno ukupno 197 kostura, u drugoj 48, u trećoj dva, u četvrtoj osam, za petu nije ništa navedeno, u šestoj 26 i u sedmoj tri kostura. Dakle, ukupno su pronađeni ostaci 284 žrtve. Zaključak je dovoljno govorio: »Mi smo ovog puta otvarali sonde samo tamo gdje su bušotine pokazale da ima skeletnog materijala… Mi ni u jednom slučaju nismo našli grobnice u kojima su sahranjivani leševi koji su dovoženi, ili pak grobove sa sagorjelim leševima«. U izvještaju se ne navodi nikakva procjena ukupnog broja žrtava nego se samo navodi da bi na širem jasenovačkom području moglo biti oko 200 grobnica međusobno udaljenih i više kilometara.
U već spomenutom »izvodu iz zapisnika« navedeno je da je na temelju iskapanja Brodarove, Pogačnika i Živanovića »procijenjeno da je u Gradini ubijeno oko 366.000 logoraša«. Jasno, nema nikakvog objašnjenja kako su akademici došli do baš te brojke.
No, u studenome 1989. u TV emisiju »Porota«, o jasenovačkim žrtvama, nenajavljeno se telefonom uključio Živanović, predstavivši se kao »profesor iz Londona«. Prema videosnimci, doslovno je izjavio: »Otvaranjem tzv. sondi ustvrdili smo da je svaka raka imala otprilike 800 ili nešto malo više žrtava. Znači, u tolikom broju su oni bili dovođeni tu i ubijani… Na osnovi tih naših istraživanja, na osnovi broja raka, na osnovi broja osoba, vršena su izračunavanja i tom prilikom utvrđeno je da je na tom istraženom dijelu najvjerojatnije ubijeno nešto preko 700.000 osoba. Mi smo zaokružili tu brojku jer poslije nitko nije bio u stanju da prebroji sve…«
Živanović je znao da je član istraživačke ekipe Pogačnik umro još 1974. godine, no zanemario je dr. Vidu Brodar, koja je ubrzo dala izjavu o tome da se prilikom spomenutog istraživanja nije spominjala nikakva brojka, čak ni neslužbeno, odnosno da je riječ isključivo o Živanovićevim manipulacijama. Ona je i dala na uvid jednu od kopija službenog zapisnika na kojima se jasno vide potpisi sva tri člana istraživačke ekipe. Živanović je tada zašutio, no prošloga je tjedna u Banjoj Luci opet dočekao svoju šansu.
U prilog tezi kako je nakon iskapanja 1964. tek otvoreno mnoštvo pitanja o broju žrtava, idu još dva dokumenta. Jedan od njih je zahtjev Zavoda za urbanizam SR BiH iz 1977., u kojem se traži od Vojnog geografskog instituta u Beogradu da izvrši »infra-snimanje užeg dijela spomen-područja Donja Gradina u površini od 120 ha, s ciljem utvrđivanja lokaliteta eventualnih dosad neotkrivenih masovnih grobnica«. Koliko je poznato, dio tih snimanja je i obavljen, no nisu obznanjena neka važnija otkrića.
Naposljetku, dr. Zdravko Marić, arheolog koji je tada radio u Osijeku, ali je bio politički blizak beogradskim »genocidolozima«, izradio je u listopadu 1981. elaborat »Istraživanja grobnica u koncentracionom logoru Jasenovac«. U njemu se založio za povezivanje arheoloških, antropoloških, etnografskih, sudsko-medicinskih i geodetskih istraživanja, precizno navodeći koliko bi stručnjaka i radnika trebalo angažirati. Cijeli je projekt, čija bi završna faza bilo tiskanje opsežnog elaborata i emitiranje dokumentarnog filma, državu trebao stajati 4,374.000 jugoslavenskih dinara. Marićev projekt, međutim, nikad nije realiziran.

Željko Krušelj


Povratak na vrh stranice

Članak ispred Povratak na najavnu stranicu WWW arhiva Elektronsko izdanje Članak iza