Intervjui |
Intervjui |
|
|||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||
Početna strana > Press > Intervjui > Prvi beogradski Crnogorac |
26.08.2004.
Prvi beogradski Crnogorac
Predsednik Državne zajednice SCG ekskluzivno je za "EVROPU" u rodnoj Budvi uspeo da objasni svoju tajnu čoveka koji može da govori o najosetljivijim političkim problemima, a da ne razočara prijatelje niti da uznemiri neprijatelje.
EVROPA: Kada ste stupali na dužnost predsednika Državne zajednice, rekli ste da su Srbija i Crna Gora prvi put imale priliku da samostalno urede odnose u zajedničkoj državi. Da li su uspele u tome? MAROVIĆ: Definitivno je završena istorija ideologije i kolektivizama, bilo da su oni komunistički ili nacionalni. Započeli smo sa političkom istorijom demokratije, koja podrazumijeva sporazumijevanje, kompromis, realnost. Beogradski sporazum je na neki način obilježio početak novog vrijemena Srbije i Crne Gore koje je zasnovano na demokratskoj volji građana, evropskim perspektivama i ciljevima. Sada imamo jednu pragmatičniju pamet i u Srbiji i u Crnoj Gori, koja će sa demokratskom snagom EU i partnerima u svemu ovome naći najbolje korake da Srbija i Crna Gora što prije postanu punopravni dio jednog evropskog društva, što nam je zajednički cilj. EVROPA: Bez obzira na to, u Crnoj Gori su ponovo aktuelne priče o referendumu i razdruživanju? MAROVIĆ: Moj prioritetan pristup jeste udruživanje Srbije i Crne Gore u Evropu i što brža implementacija evropskih standarda u našim životima. U Crnoj Gori postoje ljudi koji su mislili da je na referendum trebalo ići prije dvije ili tri godine, ali su bili racionalni i potpisali su Beogradski sporazum, koji nas nije udaljio od Evrope, a koji su velikom većinom prihvatili parlamenti i Srbije i Crne Gore. Ono što ni danas jedan broj njih nije u potpunosti razumio jeste da se Beogradskim sporazumom postiglo ono što je traženo da se odluči referendumom i da su, u izboru između Jugoslavije, koje danas nema, i Crne Gore, koja danas postoji, i Crna Gora i Srbija u jednoj evropskoj zajednici i na evropskom putu. Znam da mnogi ni danas ne gledaju blagonaklono na neke poruke o opreznosti i odgovornosti. Stalna priča o referendumu nije možda toliko nekorisna koliko je nekorisno gubiti vrijeme samo na tim raspravama. Referendum u Crnoj Gori je ostavljen kao i za Srbiju, kao data mogućnost u Beogradskom sporazumu i to će, vjerujem, svi poštovati. No, važnije od toga je obezbijediti da mogući referendum bude održan u skladu sa evropskim standardima, da postoji saglasnost ključnih političkih faktora o uslovima njegovog održavanja kao i nacionalni sporazum o spremnosti svih da u miru priznaju njegove rezultate kako bi referendum za rezultat imao stabilnost, a ne podjele i sukobe. I ono što je posebno važno jeste da sve to u duhu Beogradskog sporazuma radimo u sporazumu i sa Srbijom i sa EU. Bilo čija jednostranost i isključivost narušava duh sporazumijevanja koji je tako važan za ukupnu stabilnost regiona. No, bojim se da mnogi o tome ne vode dovoljno računa zaboravljajući na mogućnost ne samo pozitivnih nego i negativnih rezultata referenduma. EVROPA: Da li ste vi u tom kontekstu u neugodnom položaju s obzirom da morate da poštujete Ustavnu povelju, dok vaša partija ima više naklonosti za ideju nezavisne Crne Gore? MAROVIĆ: Moja pozicija je definisana Ustavnom poveljom. To znači da je moja dužnost da savjesno radim u skladu sa namjerom da Srbija i Crna Gora postanu što prije dio Evrope. Evropa i dalje tvrdi da je najbrži put Državna zajednica. Specifičnost moje situacije jeste što Evropa od mene očekuje višu efikasnost Državne zajednice kojoj bih ja htio da dam iskreni doprinos iako se prigovori zbog nefunkcionalnosti Zajednice prije svega tiču izvršavanja obaveza država članica kako u pogledu saradnje sa Hagom, tako i u odnosu na potrebu harmonizacije ekonomskih odnosa. Ja ne mogu fukncionalizovati odnose ako to vlade Srbije i Crne Gore ne urade, ali prigovori idu ka meni, to je jedna neugodnost. Druga neugodnost jeste činjenica što jedan dio srpske javnosti od mene očekuje da zaustavim zahtjeve o nezavisnosti u Crnoj Gori ili da ih smanjim i umirim. I od struktura u Srbiji dolaze veoma kontradiktorni zahtjevi – jednu poruku dobijate od predsjednika vlade, a drugu od potpredsjednika, odnosno njihovih partija. Jedna partije je za zajednicu, druga partija je nešto manje za zajednicu. Najspecifičniji problem koji imam je što često imam utisak, s obzirom da sam ja iz Crne Gore, da me doživljavaju kao nekog latentnog izdajnika nacionalnih interesa jer, zaboga, neki kažu - on sjedi u Beogradu, a iz Beograda nam prijete opasnosti. Jedan dio naših ljudi još živi u svijesti da je današnji Beograd onaj iz Miloševićevih dana. No, ja sam u Beogradu sve dok Crna Gora poštuje Beogradski sporazum i zajedno sa Srbijom podržava to što obavljam posao predsednika Državne zajednice. U tom smislu hoću da naglasim da su odnosi i sa Vladom Srbije i sa Vladom Crne Gore veoma korektni bez obzira na pojedinačne izjave. EVROPA: U Crnoj Gori ima nagoveštaja de će se usprotiviti održavanju saveznih izbora? MAROVIĆ: Kao predsjednik Državne zajednice ja ću raspisati izbore kad se stvore zakonski uslovi za to jer je to moja obaveza i dužnost. To mogu da uradim kada obje države članice usvoje zakone koji su u njihovoj nadležnosti. Mislim da treba izbore da organizujemo na način koji će pomoći evropskoj perspektivi stabilnosti državne zajednice, a ne otvoriti prostor za nove podjele i kritike na njen račun. Lično sam za to da se pronađu načini koji će omogućiti da se na demokratski prepoznatljiv sporazuman način Beograda, Podgorice i Brisela zadovolji interes da u Beogradu u parlamentu Državne zajednice sjede predstavnici većine Srbije i Crne Gore. I da to obezbijedi forma demokratskih izbora koja će uvažiti duh Zajednice i potrebu za legitimitetom institucija Državne zajednice. EVROPA: Predlog nove himne Državne zajednice nije izglasan u saveznom parlamentu. Kritikujući je, mediji su je nazivali Svetova himna. MAROVIĆ: Postojao je dogovor da se usvoji nova himna. To je prošlo Savjet ministara. Ja sam dio generacije koja je dosta nostalgična prema bivšoj velikoj Jugoslaviji i staroj himni Hej, Sloveni. Uvijek kada se sretnem sa svojim sinom sukobim se sa realnošću. To znači da ta moja emocija više ne odgovara realnosti. Moj sin je na strani navijača Crvene zvezde, koji zvižde himni Hej, Sloveni. Ako bih birao između svojih emocija iz prošlosti i onih prema sinu, izabraću ove prema budućnosti. Nisam previše slušao ni Bože pravde, ali ni Oj, svijetla majska zoro, koja mi nije himnična. Jeste prepoznatljiva. Nju svi pjevaju u Crnoj Gori više kao jednu narodnu pjesmu, u nekim zgodama koje ne moraju biti vezane za Agrokombinat, kako je to rekao jedan čovjek iz Beograda koji piše pjesme. Sa tog stanovišta činilo mi se da je predlog nove himne dobar kompromis. Očekujem da bi ovo pitanje moglo da se riješi već u septembru. Za sada nemamo drugih ideja ni prijedloga. EVROPA: Prilikom otvaranja Olimpijade u Atini sreli ste se sa našim sportistima. Kako oni doživljavaju polemike o himni? MAROVIĆ: Njihova himna je uspjeh. Kićanović (predsednik Olimpijskog komiteta) mi je ispričao da je, kada je podizana naša zastava u Olimpijskom selu, pjevao, a pjevali su i drugi himnu Hej, Sloveni. Mi smo ih opterećivali pričama kako pravimo himnu za Olimpijadu. Oni već imaju himnu koja im nije smetala da budu svjetski prvaci. EVROPA: Kakav je vaš stav po pitanju kosovskih izbora? MAROVIĆ: Od svih pokušaja da se nešto učini sa problemima Kosova i Metohije, pamtim samo ovaj sa kojim je izašla Vlada Srbije, kojim se predlaže kako obezbijediti bezbjedonosnu autonomiju, demokratiju za nealbansko stanovništvo. U tom smislu Vlada Srbije nije protiv izlaska na izbore, ali jeste protiv toga da se učestvuje u nekom procesu koji ne garantuje navedeno. Gospoda Bogoljub Karić i Vuk Drašković, ali i još neki, imaju različita mišljenja oko toga. I sam vjerujem da je uvijek bolje učestvovati u nečemu, ali ponekad učešće na izborima može da bude alibi za neko status kvo stanje. Stanje na Kosovu treba mijenjati. Međunarodna zajednica treba da pruži dobre garancije, a ne samo da poziva na izbore. Treba da kaže: više se neće ubijati Srbi na Kosovu. Jer je ubijanje zločin, a na zločinima ne možete graditi demokratiju i multietničke i evropske vrijednosti. EVROPA: Ima li kraja haškim zahtevima? Najavljuju se i nove optužnice? MAROVIĆ: Sada se najaktivnije i najozbiljnije radi na svim nivoima i u Srbiji i u Crnoj Gori da se dokaže da konkretno general Ratko Mladić nije tu. Najugodnije bi bilo zadovoljiti javni populizam i reći - nećemo naše ljude da šaljemo u Hag. I onda bi vam ljudi rekli - ovo su patrioti. Ali sa takvim patriotizmom mi zatvaramo vrata evropskim i evroatlantskim integracijama. Zbog toga mi kasnimo u potpisivanju Sporazuma o pridruživanju EU, zbog toga nismo postali članica Partnerstva za mir. Hrabri me postojanje saglasnosti između Vlade Srbije, Savjeta ministara i Vlade Crne Gore po tom pitanju. Konačno, ukoliko se želi sarađivati sa Hagom, ne može se u isto vrijeme voditi medijska kampanja protiv Haga. Prilikom posljednjih parlamentarnih izbora u Srbiji na listama nekih stranaka koje su bile članice DOS pojavili su se ljudi protiv kojih postoje optužnice. Ti ljudi su i danas u Srbiji. Bila je to loša poruka DOS koja je ostala u nasleđe ovoj vladi. Da je Srbija htjela da da glas na primer gospodinu Pavkoviću, imala je šansu... EVROPA: Pavković je zapretio samoubistvom u slučaju hapšenja? MAROVIĆ: Ja sam hrišćanin i vjernik. Vjerujem u božju volju, a ne u samoubistva. EVROPA: U kakvim ste odnosima sa Đukanovićem? MAROVIĆ: U partiji imamo demokratske odnose, a lično prijateljske. On zna da svako moje angažovanje i poruke nisu na štetu ni njega ni Crne Gore. To ne razumiju svi ostali, ali to nije moj problem. Naše različitosti ni jednog trenutka nisu ugrozile naše prijateljstvo. S Đukanovićem me povezuje mnogo toga, prošli smo zajednički mnoge komplikovane, teške, složene trenutke. EVROPA: Prilikom stupanja na dužnost predsednika SCG rekli ste da nećete živeti na Dedinju. Stanovali ste u Crnogorskoj vili. Jeste li i dalje tamo? MAROVIĆ: Od prije nekoliko mjeseci smješten sam i samo prespavam u zgradi u Užičkoj 23. Prethodno sam bio u Crnogorskoj vili. Došao sam u Beograd bez stana, vratiću se iz Beograda bez stana. Beograd mi je grad bez imovine i puno prijatelja. EVROPA: To je izgleda moderno. I novi predsednik Srbije Boris Tadić je podstanar? MAROVIĆ: Pa da. Mislim da, dok obavljate neki posao, treba da boravite tamo gdje imate najbolje uslove da ga radite. Kad završite taj posao, treba da se vratite tamo gdje ste ranije živjeli. Ja nemam ništa na Dedinju, nemam vlasništva. Imam stan u Budvi i kuću u mom selu i vratiću se tamo. EVROPA: Kako provodite vreme izvan kabineta? Ko su ljudi sa kojima se viđate, družite? MAROVIĆ: Najviše vremena sam na poslu. Ako imam vremena za neke druge kontakte, onda su to moji prijatelji iz sporta. Odgledam odbojku. EVROPA: To je uticaj sina Miloša, odbojkaša? MAROVIĆ: Ne. On je bio zaražen porodičnom atmosferom, tako da se opredijelio za odbojku. Sada je kapiten šampionske ekipe. Osim čitanja knjiga, sport mi je pasija. Ima i prijatelja koji navrate da se vidimo, ali sve manje je tih koji žele da razgovaraju sa predsednikom osim ako nemaju neki konkretan plan za neki svoj interes. EVROPA: Da li ste pročitali knjigu Pravila ćutanja vašeg kuma Momira Bulatovića? MAROVIĆ: Ne, nisam pročitao ta pravila, ali sam naučio drugo pravilo - da treba ćutati o neistinama i znati istrpjeti nedobronamjernosti i klevetanja. EVROPA: Da li to znači da i dalje nemate komunikaciju? MAROVIĆ: Nemam dovoljno vremena, a moram priznati da nisam imao ni dovoljno prilika niti povoda. Nikoga ne gledam s lošim namjerama niti šaljem oštrice zlih riječi, već dobronamjernih poruka. Na one koji to rade pogledaće neko ko ima više snage i više moći, s neba. Moguće da će im dati malo svijetlosti prije nego što odu u mrak obmana zavisti i mržnje. EVROPA: Da li još imate pero koje vam je papa poklonio prilikom vašeg susreta uz želju da njime potpisujete dobre zakone? MAROVIĆ: Imam to pero, ali ne potpisujem njime dobre zakone nego perom koje sam sam kupio. Više mu vjerujem. Papino pero mi je posebno drag eksponat. EVROPA: Sreli ste mnoge svetske državnike. S kim je bilo najprijatnije komunicirati, a s kim teško? MAROVIĆ: Predsjednik Buš je vrlo neposredan čovjek. Impresionirao me je prilikom našeg prvog susreta prošle godine u Njujorku. Imao sam utisak da predsjednik jedne tako velike zemlje ne mora da zna sve o meni niti o mojoj zemlji. Nekoliko informacija koje smo razmijenili pokazalo mi je da on ne samo da zna odakle sam i koga predstavljam, nego i da ću imati sastanak sa njihovim državnim sekretarom i sve teme o kojima će se razgovarati. On ostavlja veoma neposredan, odlučan i jasan utisak. Izdvojio bih još trojicu ljudi. Jedan od njih je kancelar Šreder. Zapamtio sam ga po dvije stvari: čvrstom koraku i veoma jasnim porukama. Sa njim se možete dogovoriti za pet minuta. Ima plave, prodorne oči, neobično za Njemca. Pravi prijatelj Srbije i Crne Gore je predsjednik Širak. I konačno, čovjek sa kojim sam lično najbliži je Berluskoni. Nadam se da će 18. oktobra konačno biti naš gost u Beogradu sa velikom delegacijom privrednika Italije. On vas pridobije, on je uvijek u pokretu, uvijek ima ideje. Ne dozvoljava da iko pored njega razmišlja kako da potroši nego kako da stvori. Gospodina Putina nisam sretao osim u Bečkoj katedrali na sahrani bivšeg predsjednika Austrije. Ostavio mi je utisak čovjeka reformi koji kontroliše situaciju, sportiste koji se ne predaje. EVROPA: Neki neprijatan ili težak susret? MAROVIĆ: Teški razgovori su uvijek sa onima koji vas podsjete na ono što niste ispunili. EVROPA: Da li se to odnosi na Karlu del Ponte? MAROVIĆ: Pa i sa Karlom del Ponte. Moram priznati i sa meni dragim čovjekom sa kojim sam dosta blizak – Solanom. To nisu uvijek bili prijatni razgovori. Bilo je situacija kada je htio da ode u toku razgovora, pa je ipak ostajao. Neki misle da Solana vodi neku svoju ličnu politiku prema SCG, ali iza njega stoji EU, velike zemlje i velika odgovornost. "Evropa" 26. 08. 2004 Slavica Jovović |
|
|||||||
|