www.mediaclub.cg.yu
www.medijaklub.cg.yu
---------------------------
Prognoza vremena za
Podgoricu
---------------------------
Zlocin
u Strbcima, sedam godina kasnije
SIMBOL ZLOG VREMENA
 |
|
MUCNA
POTRAGA ZA ISTINOM: |
ajteze
mi je kad me pitaju koliko imam djece." Pri pomenu ovih rijeci i
danas zanijeme svi oni koji su ih prije sedam godina culi od Muja Babacica
iz Podgorice. One su dio njegove potresne ispovijesti nakon otmice sina
Ismeta iz voza Beograd-Bar, u zeljeznickoj stanici Strpci. Babacic nije
dozivio da sazna sudbinu svog sina. Umro je prosle godine.
A tog 27. februara 1993. godine, sa Ismetom Babacicem iz voza je oteto jos devetnaest neduznih putnika. Svi su bili muslimanske nacionalnosti, a osmorica gradjani Crne Gore. Bilo je to u jeku ratnog pozara u susjednoj Bosni. Ali, ni danas, dugo nakon umirenja bosanskog ratnog pozara, nema zvanicne vijesti o tome sta se desilo sa kidnapovanim gradjanima. Kroz sedmogodisnji zid cutanja crnogorskih i srpskih zvanicnika jedino se probila informacija da su svi pobijeni, a da je taj ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva djelo paravojnih jedinica bosanskih Srba.
Na prvu godisnjicu tragedije, Savo Jablan, jedan od inicijatora osnivanja Komisije Skupstine Crne Gore za ispitivanje otmice u Strpcima, uvjeravao je: "Sve se preduzima da skupstinska komisija ne dodje do istine. Bojim se da su u otmicu umijesane vlasti Srbije i Crne Gore i da cemo tesko ikad saznati sta se zaista desilo."
Bojazan je, vrijeme je potvrdilo, bila opravdana. Pomenuta komisija, crnogorske nevladine organizacije za ljudska prava i rodbina otetih samo su djelimicno uspjeli da skinu veo tajne sa onog sto se, pred brojnim svjedocima, dogodilo u maloj zeljeznickoj stanici. Zlocin nije rasvijetlio ni zapoceti sudski proces. Njegovi pocinioci jos su izvan ruke pravde.
Komisija crnogorske Skupstine prikupila je brojne dokaze o tome sta se tog februarskog dana dogodilo u vozu koji je nasilno zaustavljen u Strpcima. Uputila ih je i medjunarodnim organima i institucijama. Nemocna da vise ista uradi, Komisija je prije nekoliko godina zatvorila dosije Strpci. Od tada zlocin, koji je postao opominjuci simbol jednog zlog vremena, pokusava i da rasvijetli rodbina otetih, poneka crnogorska nevladina organizacija i bjelopoljski sud.
Iako nada umire posljednja, sve je vise onih koji se pitaju - ko su mocnici koji godinama uspijevaju da prikrivaju naredbodavce i direktne izvrsioce ovog strasnog masovnog zlocina i postede ih zasluzene kazne?
Posljednja zvanicna informacija o slucaju Strpci datira od 22. decembra prosle godine. Tada je Vukoman Golubovic, predsjednik Viseg suda u Bijelom Polju, obavijestio javnost da je Nebojsa Ranisavljevic iz Despotovca optuzen, a Milan Lukic iz Beograda, sa prebivalistem u Visegradu, Republika Srpska, osumnjicen za kidnapovanje u Strpcima i likvidaciju dvadeset putnika.
Protiv uhapsenog Ranisavljevica sudski proces zapocet je maja 1998. pred Visim sudom u Bijelom Polju. Ubrzo je prekinut zbog "izvodjenja novih dokaza na teritoriji Republike Srpske i saslusanja novih svjedoka". Vlasti Republike Srpske jos ne daju saglasnost da se na njenoj teritoriji izvedu dokazi. A bjelopoljski sud im je uputio dvije zamolnice.
Milan Lukic je, kako se navodi u spisima bjelopoljskog Viseg suda, kao komandir paravojne jedinice rukovodio akcijom otimanja nevinih putnika. Za sada je nedostupan crnogorskim drzavnim organima - pretpostavlja se da je u Republici Srpskoj. Visi sud iz Bijelog Polja u tri navrata je trazio od policija Beograda, Srbije i SRJ da utvrde da li Lukic ima jugoslovensko drzavljanstvo. Na svaki sudski zahtjev odgovoreno je cutanjem. Zvanicni organi Srbije nikad nijesu pokazali volju da ucestvuju u istrazi o ovom zlocinu. A u njemu je stradalo i desetak gradjana Srbije.
Ovih dana, povodom sedme godisnjice kidnapovanja dvadeset gradjana iz famoznog voza 671, Matica muslimanska Crne Gore upozorila je da i danas "na ovim prostorima nema mira i spokoja", jer su "jos prisutne prijetnje, mrznja, namjere ugrozavanja teritorijalnog i drzavnog suvereniteta Crne Gore i time stvaranja nesigurnosti i neizvjesnosti kod gradjana". Podsjecajuci da sudu jos nijesu privedeni izvrsioci zlocina u Strpcima, Matica muslimanska smatra da se sve to, i prije i sada desava "zahvaljujuci diktatorskom rezimu Beograda, sa neobuzdanim velikonacionalistickim i asimilatorskim aspiracijama".
Na zlocin u Strpcima podsjetio je i Demokratski forum za ljudska prava i medjunacionalne odnose. Apelovao je na vlast Crne Gore da sve ucini "kako bi se saznala puna istina o ovoj tragediji i zasluzeno kaznili krivci, zbog krvave mrlje koja i dan danas stoji u Strpcima i zbog koje osjecaju grizu savjesti svi demokratski orijentisani gradjani Crne Gore".
Da li ce opet ovakvi i slicni apeli o tome da se sazna istina o tragediji u Strpcima i krivci izvedu pred lice pravde otici u vjetar? Na njih se do sada nijesu obazirali oni koji mogu da doprinesu da se sazna ta istina i koji su mocni da pronadju krivce. Izgleda da njihovu savjest ne uznemirava krvava mrlja iz Strbaca.
Dragisa Burzan, potpredsjednik Vlade Crne Gore i predsjednik bivse skupstinske komisije koja se bavila zlocinom u Strpcima, izjavio je prije nekoliko dana agenciji Beta da je izvjestaj prezetniran crnogorskom parlamentu jos prije cetiri godine, ali da se Skupstina o njemu nikad nije izjasnila. Uvjeren da "zlocin u Strpcima mora biti energicno istrazen, a pocinioci brzo dovedeni pred sudove", Burzan je kazao da je o zlocinu u Strpcima obavijesten i Tribunal u Hagu i da se "crnogorske vlasti nadaju da ce on pokrenuti istragu".
I predsjednik Crnogorskog helsinskog komiteta Slobodan Franovic smatra da ovaj slucaj treba da preuzme Tribunal u Hagu. "Za to je sada pogodan trenutak, jer je drzavni tuzilac Crne Gore rekao da priznaje pun legitimitet i legalitet suda u Hagu, cime je promijenjen i politicki stav Crne Gore prema ovom pitanju", izjavio je Franovic.
Mnogi bi se prijatnije osjecali da se istina o tom zlocinu trazi sto dalje od Crne Gore. To bi vjerovatno odgovaralo i crnogorskom pravosudju i vlasti uopste. Ali, zar Crna Gora nema snage da se suoci sa onim sto se u bliskoj proslosti desilo njenim gradjanima?
Obracajuci se javnosti u ime Liberalnog saveza, Rafet Mulic je zatrazio da crnogorska vlast pomogne da barem po jedan radno sposobni clan iz unesrecenih porodica dobije bilo kakvo zaposljenje i da, koristeci dobre odnose izmedju Podgorice i Banja Luke, utvrdi "gdje se nalaze posmrtni ostaci zvjerski likvidiranih Muslimana kako bi se omogucilo njihovim porodicama da ih dostojno sahrane".
Moze li se, nakon sedam godina, uciniti bar toliko?
Preuzeto iz “Monitora”
Podgorica, 4. marta
- - - - - - - - - - -
Dan poslije masovnog hapsenja u Novom Sadu
CANAK:
OBZNANJUJE SE VANREDNO STANJE
Analiza
praskih Lidovih novina:
OVK
HOCE DA STVORI “VELIKU ALBANIJU”
Vojne
rampe na granicama Crne Gore
IGRE
RATA-TA-TA
Poslije demanta iz inostranstva da je na bilo koji nacin vezan za trostruko ubistvo u Hotelu „Interkontinental“ USKOKOVIC SE VRATIO U BEOGRAD
Zasto je ratna psihoza zahvatila naciju
SIRENA – SIMBOL MODERNE SRBIJE
Paznja
zvanicnog Pariza i francuskih medija koncentrise se na Crnu Goru
TROJANSKI KONJ U PODGORICI
Jastrebovi
u NATO jedva cekaju, planovi vec postoje:
OVK NA PROLJECE KRECE U RAT ZA JUZNU
SRBIJU
Vojska
Jugoslavije u procjepu
PAVKOVIC SA STITOM AKO NE BUDE RATA