Tražilica
10. lipnja 2007. Vijesti bez slika|
Home
Aktualnosti
Vijesti
Hrvatska
Svijet
BiH
Crna kronika
Manager.hr
Zanimljivosti
Regije
Kolumne
Sport
Nogomet
Košarka
Automoto sport
Tenis
Ostali sportovi
  Sportsko klađenje
Freetime
Scena
Kultura
Moda i zdravlje
Auto
Tehno
Večernjakov Cafe
Forum
Igre
Horoskop


Untitled Document
  Mali oglasnik
Auto moto
Nekretnine
Sve za dom
Usluge
Poslovi

 Vijesti   Hrvatska   
02.06.2007 12:45
Na današnji dan 1957. izašao je prvi broj 'Večernjeg vjesnika'
50 godina preteče Večernjaka
Autor PETAR GRUBIŠIĆ
Ovo je prvi broj novog lista Večernji vjesnik! Novi dnevni list koji će od danas nastojati da pruži najbrže informacije o zbivanjima kod nas i u svijetu  pokušat će ujedno organizirati najužu suradnju i sa samim čitaocima  pisalo je u uvodniku glavnog urednika Stjepana Cerjana Pube na naslovnoj stranici Večernjeg vjesnika koji se na kioscima pojavio 3. lipnja 1957. godine.

Drukčiji od drugih
Te nove dnevne novine u Zagrebu, koje su u početku izlazile na 24 stranice polovice formata starog Vjesnika, bile su zapravo preteča Večernjeg lista. Novi zagrebački dnevnik, koji je okupio niz tada poznatih novinarskih imena i odškolovao mnogo današnjih novinskih legenda, izlazio je sve do 18. listopada 1958. godine kada se ujedinio s Narodnim listom. Iz tog spajanja "rodio" se današnji Večernjak.

Stjepanu Cerjanu-Pubi ponuđeno je da sam napravi koncepciju i predloži uredništvo koje će pokrenuti novi zagrebački dnevnik Večernji vjesnik. On je predložio da njegovu ekipu čine Đorđe Zelmanović, Joško Palavršić i Boris Janković, a da mu desna ruka bude Fadil Hadžić. Zelmanović je odustao, a prvi broj Večernjeg vjesnika pripremili su Ratko Zvrko, Joško Palavršić, Tomislav Butorac, Boris Janković, Fadil Hadžić i Stjepan Cerjan Puba.

I prije nego je rođen Večernji vjesnik, imao je problema s drugovima iz komiteta. Naime, prijedlog je bio da se novi dnevnik zove Večer, ali budući da je to bio naziv prijeratnog dnevnika u Zagrebu, drugovima se ta zamisao nije svidjela. Otiskano je nekoliko probnih brojeva s glavom Večer, ali prvi broj izišao je s imenom Večernji vjesnik.

 Bili su otiskani plakati s nazivom Večer. Čitatelji su očekivali Večer, a 3. lipnja 1957. dobili su Večernji vjesnik. Bila je to dobra reklama za prvi broj, jer gradom se pročula priča da smo zabranjeni  kaže Jura Orlovac, poznati televizijski novinar koji je uređivao Gradsku rubriku u Večernjem vjesniku.

Novi dnevnik uvelike se razlikovao od ostalih tadašnjih dnevnih novina, jer su mu u prvom planu bili obični mali ljudi i njihovi problemi. Velike teme u Večernjem vjesniku bile su priče koje se do tada nisu objavljivale u "ozbiljnim" novinama. Sve što se događalo u gradu, našlo se na stranicama Večernjeg vjesnika, a koliko su novine bile zanimljive i informativne, najbolje svjedoči priča Zvonimira Milčeca koji je svoju novinarsku karijeru započeo u tom dnevniku.

 Kada je bila poplava u Zagrebu, uspio sam ukrasti nekoliko uveza prvih 30-ak brojeva. Danas kada pišem o Zagrebu, baš ti uvezi su mi izvor informacija što se događalo tih dana u gradu  kaže Zvonimir Milčec.

Novinari tadašnjeg Večernjeg vjesnika s ponosom pričaju o svom glavnom uredniku Stjepanu Cerjanu Pubi. Koliko je on bio širokogrudan i koliko ga je zanimalo novinarstvo u kojemu su glavne teme bile ljudske priče, najbolje svjedoči niz njegovih anegdota koje su nam ispričali.

Puba, kako su ga zvali svi u redakciji, okupio je grupu vrsnih novinara koje je nazvao "Grupa GPU". Oni su bili zaduženi za specijalne novinarske zadatke. Jednog dana u redakciju je došla informacija kako se u Maksimirskom jezeru utopila žena. Puba je preko svojih kanala od milicije saznao kako danima bezuspješno tragaju za jednom izgubljenom ženom. Redakcija Večernjeg vjesnika organizirala je ispuštanje vode iz Maksimirskog jezera.

Kada se razina vode spustila na najnižu razinu i kada su Pubi javili da je pronađena utopljenica, on je nazvao milicajce i pitao ih jesu li je pronašli.
 Nismo, druže Puba. Kada je mi nismo pronašli, nećete ni vi  rekli su milicajci Pubi, a on im je odgovorio: "Pošaljite ekipu na Maksimirsko jezero!"

Živko Gruden ispričao nam je kako je zbog jedne priče iz Trnja završio na sudu. Oni o kojima je pisao tužili su ga za kletvu. Nije osuđen, jer su svjedoci stali na njegovu stranu, a priča zbog koje je završio na sudu bila je zaista zanimljiva. Naime, u Trnju se dogodio obračun među sustanarima u kojemu je sudjelovalo, kaže Gruden, pola kvarta.

Za vijest - 500 dinara
Koliko je Večernji vjesnik, kao preteča Večernjeg lista, bio drukčiji od ostalih dnevnih novina koje su izlazile u Zagrebu, govori činjenica da su ljudi iz redakcije "obučavali" kolportere kako će na ulicama prodavati njihove novine. Emanuel Mićković bi na ceduljici kolporterima ispisao što će izvikivati kada prodaju Večernji vjesnik.

 Tako je jednom na naslovnoj stranici bila objavljena vijest "Padobranci nad Jordanom", a omaškom ili namjerom bilo je ispisano na ceduljici "Padobranci nad Zagrebom!" Upalilo je, bila je to senzacija za kojom su se polakomili brojni čitatelji vjerujući da se to dogodilo, jer su znali da u Večernjem vjesniku mogu pročitati ono čega nema u drugim novinama.

Koliko je redakcija nastojala da Večernji vjesnik bude brz i informativan, nabolje svjedoči činjenica da su gledatelji, vraćajući se iz Maksimira, na Trgu Republike mogli čitati izvještaj s Dinamovih utakmica. To je uglavnom bilo nedjeljom popodne kada bi se na ulicama pojavilo "zeleno" izdanje Večernjeg vjesnika.

Inače, ostalim danima glava novina bila je crvene boje, ali za sportsko je izdanje uvijek bila zelene. Novinari Večernjeg vjesnika postigli su rekord u brzini pisanja izvještaja s Dinamovih utakmica i tiskanja novine. Za manje od 20 minuta poslije utakmice novine su bile u rukama čitatelja.

Živko Gruden kaže kako je Večernji vjesnik prvi uspostavio odličnu suradnju s čitateljima. Uvedena je rubrika "510", a ime je dobila po tome što je redakcija pozivala čitatelje da telefonom jave sve zanimljivosti koje opaze u gradu.
 Za takvu vijest, ako je bila upotrebljiva, redakcija je čitatelju plaćala honorar od 500 dinara, a na taj honorar dodavalo se još plus 10 dinara za telefonske troškove.


Ispis   Pošaljite članak
 
Opširnije
 Kako mi je ponuđen moj prvi redakcijski stolac...
Ostale vijesti
 Račanov grob u novoj aleji velikana
 Za plaće hrvatskih političara oko pola milijarde kuna godišnje
 Najskuplje jedemo u regiji
 HDZ funkcionira kao sekta i tamo je demokracija nemoguća
 Sanader protiv ukidanja prava glasa Hrvata iz BiH
 Mesić: Europska perspektiva pred svim zemljama regije
 Milanović najavio ukidanje glasovanja Hrvatima iz BiH na izborima u Hrvatskoj
Prijava
Korisničko ime
Lozinka
Registrirajte se!
Zaboravili ste lozinku?
Ponovno slanje potvrde registracije
Postavi Večernji za
početnu stranicu
Dodaj Večernji u moje favorite

PRAVILA KOMENTIRANJA ČLANAKA



Osoba tjedna
ZORAN MILANOVIĆ Tko je on i za što je sposoban
 
Izdvojeno
S ANITOM PO HRVATSKOJ Knin: Brza cesta i mladi naša su perspektiva
INTERVJU Vladimir Zagorac: Crkva uzdržava djecu svećenika
GLAVICE Sinjski korijeni Zorana Milanovića
IVO SANADER Promijenit ću sastav vlade nakon izbora
KIRO PROSVIRO ILI? Jubito – internet u službi političkog obračuna?
PRVI POTEZI Milanović na čelu izborne liste za Zagreb?
'VEČERNJI VJESNIK' 50 godina preteče Večernjaka
LJUBAV Hrvati u 'Školi zavođenja'
KORANSKA ROBINZONIJADA Pustolovna terapija za bjegunce iz civilizacije
SJEVERNOATLANTSKI SAVEZ Bush i Nikolić diglui su podršku Hrvata za NATO
 
Impresum Opći uvjeti korištenja Feedback Kontakt Korporativne stranice