![[Home]](/web/20070927234634im_/http://www.zvonik.org.yu/slike/logo.gif){kind=logo}
![[Sadrzaj]](/web/20070927234634im_/http://www.zvonik.org.yu/slike/sadrzaj.gif)
|
|
Godina: VI Broj: 2 (52) Subotica, veljaca (februar) 1999. |
SJEĆANJA
SIĆANJE NA PRVO BUNJEVAČKO PRELO ODRŽANO POSLI II. SVITSKOG RATA</H4> <P> Pošto je vrime prela, želio bi napisati nikoliko riči o prvom prelu održanom posli II. svitskog rata, odnosno prija 53 godine ili kako bi kazali više od pola vika. To prelo održano je 17. II. 1946. godine u tadašnjem hotelu ”Jagnje” (sadašnji Dom vojske Jugoslavije), a u organizaciji ”Bunjevačkog momačkog kola”. Inače, na ovom prelu nije bilo nikakve večere – ni ića ni pića, jer smo u to vrime živili od ”tačkica” i ”bonova” koje smo dobijali za nabavku namirnica i svega drugog. Program i igranka su se održavali u velikoj i maloj sali hotela, jer su u to vrime to bile najlipče sale u gradu. Nakon otvaranja i pozdravnog govora održan je kratak program na kojem je prikazana humoristička jednočinka ”Prosjak”, koja se svidila publici, što se vidilo po smijanju i tapšikovanju. Ovu jednočinku su izveli, kako bi se sada kazalo, omladinci iz Kera i to: Josip Rudić Vranić i Stipe Poljaković, koji sada žive u Novom Sadu, zatim Joso Dulić, koji se sada nalazi u Hrvatskoj u mistu Jordanovo kod Crikvenice, pa Marica Marcikić, sada već pokojna, i Nesto Orčić, naš poznati umjetnik kipar koji je živio, radio i umro u Zagrebu 1993. godine, dok je Ivica Čović recitovao stihove ove pisme. <P> ”TAMBURICA KAD ZAPLAČE” <PRE><i> Tamburica kad zaplače usred noći, mirne noći, bunjevačko srce puca sve od bola i od tuge; tiho škrinu pendžer mali, cura čeka da će doći mili dragi izdaleka u jesenjske noći duge. Tamburica kad zaplače u osvit na Materice, bunjevačko srce puca, stara majka sina čeka i otvara širom vrata. Tužno cvile tanke žice: ”Čekaj, majko, sina svoga, vratit će se izdaleka.” Čekala je majka sina; zaručnica zaručnika, dok se nisu umorile dvije žene nesretnice. Sin se nije povratio, curi nije došo dika, sad zatvara majka vrata, cura svoje pendžerice. Tamburica kad zaplače, plače svaka duša mlada. Svi bi kola momačkoga i bećarca, krvi jače. Popucaše tanke žice od žalosti i od jada... Nema pjesme, nema kola. Muk... i srce samo plače. </i></PRE> <P> Ovu pismu je napisao naš pisnik JAKOV KOPILOVIĆ za vrime II. svitskog rata u Zagrebu. Naravno da su goste pored ovog programa zabavljali i tamburaši i to do kasno u noć. Razumljivo da su svi bili veseli i zadovoljni nakon oni ratni strahota i patnji. <P> Na sve ovo što pišem podsitila me je jedna slika (fotografija) na kojoj se nalaze svi naprid navedeni učesnici. Na poleđini ove slike je napisan tekst: ”Spomen od Bunjevačkog momačkog kola u učestvovanju programa na 'Momačkom prelu' – 17. II. 1946.” sa štambiljem na kojem piše ”Bunjevačko momačko kolo – 1920 – Subotica”. To znači da je Bunjevačko momačko kolo osnovano 1920. godine. Mislim da bi bilo interesantno reći i to da su divojke i pored tog što se rat tek završio, ipak bile lipo obučene u bunjevačke nošnje razni vrsta. Od moje mame i majke sam čuo nakon Prela komentare da su divojke povadile posakrivana ruva i da su zato bile lipo obučene, jer se u to vrime još nije moglo dobit odgovarajućeg materijala da bi se šila nova ruva. Momci su takođe povadili prijeratna odila a što se vidilo i po tome da su se našle po koje lipe brič čakšire a takođe i dobro sačuvane čizme tvrdi i mekani sara. <P> Svemu ovom moram dodati još nešto, što je danas nepojmljivo. Naime, u to vrime, pa i na ovom Prelu, bile su prisutne i mame i majke, tetke i strine koje su bile pratilje svojim ćerkama, unukama ili nećakama, jer cure, odnosno divojke, nisu mogle bit same bez pratilja na ovakvim javnim skupovima. Sve te mame, majke i ostale pratilje su zauzele mista tako da su sidile pored zida oko čitave sale da bi mogle vidit i pratit šta njevo dite radi, sa kim divani, sa kim igra, kako se gleda sa momkom i drugo. Naravno, nakon ovog bilo je raznorazni komentara ili bolje rečeno plećaka koje su se prinosile od mame do mame, od tetke do tetke. No, bez obzira šta sam kazo za mame i tetke, posli ovog Prela mnoge cure su našle momke koji su bili po ćudi i po volji svoji roditelja kao i obratno – momci su našli curu po volji svoji roditelja. To znam cigurno da su već nakon po godine ili godinu dana posli ovog Prela sklopljeni veoma uspili brakovi. <P> Posli održanog Prela sam od stariji čuo da su svi učesnici bili veoma zadovoljni sa organizacijom ove zabave. Možda i zbog toga što je to bila prva zabava organizovana nakon dužeg vrimena, odnosno posli više godina, a mladi ljudi su se konačno mogli sastat i dati oduška svojoj mladosti. <p align='right'><strong> Ivica Čović</strong></p> </blockquote> </font> <hr> <div align="right"> <table> <tr> <td><font face="Arial, Helvetica" size='3' color="#ff0000"><strong> Izrada: </strong></font></td><td> <a href="http://www.tippnet.co.yu" target="_parent"> <img border="0" src="../slike/tippnet.gif" alt="[Tipp-Topp System]" width="80" height="23"></a> </td></tr></table> </body></html>