Nezavisne novine

nedjeljne

Hajduci na Vranu ljude samo po očima pamte

Datum: 08.12.2007 18:52
Autor: Mirjana Kusmuk

"Republika Mijata Tomića je demokratska i djeljiva država svojih građana i pripada svima dobronamjernim koji u njoj borave. Demokratska je jer o svemu umjesto naroda odlučuje vladar - predsjednik Republike, a u interesu naroda, a djeljiva je jer osim njenih građana ovoj državi pripadaju svi ljudi koji je poštuju i priznaju".

Hajduci na Vranu ljude samo po očima pamte

Stoji ovo u članu 1 temeljnih odredbi Ustava Hajdučke Republike Mijata Tomića čije glavni grad je ovdje, a granice tamo odakle vi dolazite.

"Ljude samo po očima znam. Ako su im oči tople upamtih ih, ako nisu odmah ih zaboravim", kaže Albina, domaćica-hajdučica prve i jedine republike hajduka na svijetu.

Njen suprug Vinko Vukoja vladar je Republike uspostavljene na dan Dive Grabovčeve, 29. juna 2002. godine na krovu Hercegovine, spoju dviju planina Čvrsnice i Vrana. Na tom mjestu spomenik je Divi Grabovčevoj, djevojci iz Rame u koju se smrtno zaljubio i zaprosio je kupreški beg Kopčić. Kako kazuje legenda, djevojka ga nije voljela i pobjegla je od bega u planinu među čobane. Beg Kopčić slijep od ljubavi po svuda je tražio, a onda pronašao i nožem usmrtio. Na njen grob danas hočaste hiljade djevojka koje se mole za srećnu ljubav, a na praznik Dive Grabovčeve misu na Vranu pohodi više od 20.000 ljudi.

U Hajdučkoj Republici pisanih zakona nema, nego se primjenjuje običajno pravo. Ustav nalaže da onoga ko se tome ne povinuje čeka eksradicija u susjedne države. Za plaćanje se, iako Hajdučka Republika ima svoju valutu "kuburu", kao sredstvo koristi svaki novac koji je pošteno zarađen ili otet od lopova i tajkuna. Ko nema može po dogovoru platiti u naturi.

Jedini vladar - predsjednik hajduka Vinko Vukoja, kog Albina iz milja zove "moj Matan", postao je u međuvremenu odlukom gradonačelnika Dubrovnika i počasni konzul Dubrovčana na Blidinju, a Hajdučka Republika imenovala je svoje konzule u Koloradu, Sloveniji i Švajcarskoj.

Motel "Hajdučke vrleti", smješten nekoliko stotina metara od pećine Mijata Tomića u Dugom polju, glavni je grad, centar moći i sjedište vlasti Hajdučke Republike.

Ovaj danas najveći ugostiteljski objekat na Blidinju, Albina i Vinko počeli su da grade sa sto maraka u džepu. U toj hajdučiji dugo se hrana nije naplaćivala, a Albina veli da niko ljudima nije dao, da mu dobrim nisu vratili. U kolibi od drveta i kamena, čije zidove krase slike Mijata Tomića i hajdučke kubure, gostiju i pjesme nikada ne manjka, od jutra do sutra. 

Vinko kaže da hajduci da bi opstali moraju da slušaju prirodu. Zato sumnjičavo odmahuje da će biti uspješan putni pravac probijen od Posušja do Blidinja, jer oni koji su gradili nisu slušali šta im priroda govori. A rekla je da put grade stazom koju su im konji pokazali. Jer kada u hajdučiji vjetrovi nanesu smetove, a to se desi iznenada, može vam se desiti da tu ni krivi ni dužni skončate. Samo konji su znali gdje smetova nikada nema, kaže Vinko.

Ovdje gdje se ljudi vukova ne boje, priroda je jedino što se, ako hoćeš da preživiš, poštovati i slušati mora. A domaćini, kakvih nigdje do Hercegovaca nećeš naći, upozoravaju sve putnike namjernike da ni ljeti bez bunde ne dolaze. Plahovita je planina, kažu. Zato se i mole i slave Gospu Snježnu čije svetilište na Barzonji se zajedno rađalo sa Blidinjskim jezerom i Čvrsnicom.

"Budi ono što jesi i ovdje si dobro došao. Ništa ti ne znači imetak, jer kada te pokopaju imaju samo dvije riječi za tebe: bio je dobar ili loš čovjek. Pa ne rađa se čovjek zadžaba u pesnicu stisnutih šaka, a na onaj svijet ide raširenih dlanova", kazuje Albina, domaćica koje se nijedan kraj postidio ne bi.

Veli da je svaki čovjek bumbar koji leti u samo svom krug. Njen život počeo je u Mostaru, nastavio se u Australiji, a evo sada ga, u bumbarevnom krugu, troši na krovu Hercegovine u hajdučkoj državi svoga Vinka. I ne žali se Albina, ona uživa u ulozi prve hajdučice Hercegovine. A stoji joj i ta "funkcija" i hajdučka odora. Ali baš.

Hajduci uz domaće vino, uštipke, sir, kajmak, pršutu i pjesmu u Vrletima stoluju 365 dana u godini. Grgo nam uz pucketanje vatre kraj kamina priča kako je SFOR u Republiku upao na dan njenog proglašenja i donošenja Ustava. Neki božjak im dojavio da se ruši država, valjda. Grgo je 14. djete Mikulića i otac četvoro juniora. Uz rujno vino i pjesmu hajduka za susjednim stolom, Grgo priča anegdote iz mladosti u kojoj su svi, da bi preživjeli, švercovali duvan, pa i on. Danas, veli, ovdje sirotinje više nema. 

Svraćaju u Hajdučku Republiku mnogi. I onaj direktor "Jadrolinije" iz Dubrovnika, kojeg je Albina srčanikom sa Blidinja izliječila, a i starac Frano Penavić koji je bar prije 50 godina iz hercegovačkog krša otišao da traži bolji život u Americi. Frano malo-malo pa pobjegne ženi Meksikanki i vrati se zavičaju. Po 15 dana ostaje i odlazi sa Vinkom u nabavku za hajduke ili hrani stoku na imanju iznad Vrleti. Hajduci Mijata Tomića posebno su ponosni na njegovu kćerku hercegovačke gore list koja je lična sekretarica Hilari Klinton. Kažu: "Šefica je koja pod patronatom drži 25 tajnica". Svjedoče o tome fotografije uspješne mlade Hercegovke u društvu Bila i Hilari Klinton na zidovima "Hajdučke vrleti".

I sve možeš u Hajdučkoj Republici, ali vladar Vinko, jedino o politici pričati ne da.

"U Republici Mijata Tomića zabranjeno je osnivanje političkih stranaka i svako bavljenje politikom jer ugrožava pravni poredak i zdravlje ljudi. Građani za to nemaju ni potrebe jer za njih odlučuje vladar", napisano je i u Ustavu.

Albina, svjesno kršeći ustavne odredbe, kada je čula odakle dolazimo veli: "Ako vidite Dodika, recite mu kada god dođe u Hajdučku Republiku spremiću mu šćip uštipaka zato što je on ono što jest'. Takvi su pravi hajduci. Ne povijaju se kako vjetar duva".

U Vrletima prva ustaje i zadnja na počinak odlazi najmlađa hajdučica Marija Vukoje. Ima tek 15 godina, a hajduke gosti i knjige vodi od svoje jedanaeste. Kaže Grgo da je Mariji Bog sve dao. Najbolja je u gimnaziji, najbolja u svemu čega se dohvati. "Prvakinja je Hercegovine u recitatorstvu, a na tom takmičenju ušila je čak i glumce. Kada sa njom pričaš, mislićeš da ima 25", veli Grgo.

Majka je moli da nam zajedno kod slike Mijata Tomića poziraju, a Marija neće. Izmiče se prema onoj na kojoj je Gojko Šušak. Hajdučica, kako bi drugačije? Slatka, nasmijana i bandoglava, zna Marija šta je, a i šta hoće. Kako ne bi znala kada je hrabrost učila od Mijata Tomića, a herojstvo od Dive Grabovčeve. I naučila da bude hajduk, da bude ono što jeste.  

Dok nam pokazuje umjetnička djela nastala u Likovnoj koloniji na Masnoj Luci, fra Petar, koji je ovom kraju dao cijeli svoj život, kaže da se ne zna od kada su ljudi nastanjivali Blidinje. Od do sada pronađenih pisanih tragova vrijedno je, veli, pomenuti darovnicu kralja Ostoje i putopis makarskog biskupa Stjepana Blaškovića.

Rastajemo se od fra Petra i hajduka. Ostavljamo ih na čuvanje Mijatu Tomiću koji ne da zuluma prirodi i Divi koja se moli da se sačuva djevičanska ljepota njene planine, kako to kazuje fra Petar.

Himnu koja nas kao braću po anarhiji vezuje pamtimo za sljedeći sastanak: "Sveti Ante platiću ti misu, samo kaži koji naši nisu". I razumijemo - oni koji naši nisu ti i ne znaju ko su i bolje im je da u Hajdučku Republiku ne dolaze. Ovdje za njih svakako nema ničega.

Park prirode "Blidinje"

Park prirode "Blidinje" prostire se na prostoru tri opšine, Posušje, Tomislavgrad i Jablanica. Centralnim njegovim dijelom dominira Dugo polje s Blidinjskim jezerom koje se smjestilo u jugoistočkom dijelu parka. Zapadnu granicu parka čini Vran planina, na jugoistoku su rijeka Neretva i planina Čvrsnica, a na sjeveroistoku Doljanka.

Park se smjestio na svega dva sata vožnje od Jadranskog mora pa je do njega moguće doći iz pravca Rame, Jablanice, Tomislavgrada ili Posušja.

"Hajdučke vrleti" su jedini i najveći motel u Parku prirode "Blidinje" u kojem je sagrađeno moderno skijalište i gdje je botaničko-zoološki rezervat "Masna luka" u kojem živi najzaslužniji za ono što je Blidinje danas, fra Petar, gospodar Franjevačke kuće svetog Ilije u Masnoj Luci.

Zime su na Blidinju duge i hladne s puno snijega koji pada od oktobra do maja. Ovdje na 2.228 metara nadmorkse visine izgrađeno je dobro uređeno skijalište sa ski-liftom dužine 575 metara, četvorosjedom kapaciteta 1.600 skijaša i dječjim liftom kapaciteta 560 djece na sat.

Posljednjih nekoliko godina na prostoru Blidinjske visoravni izgrađen je velik broj vikendica. Najviše su gradili Dubrovčani i Splićani, a cijene zemljišta dostigle su vrtoglav rast.

 

Copyright © NIGD "DNN". Sva prava pridržana. Izradio Zoran Lukić Page created in 0.0179 seconds.