Galileo Galilei

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Galileo Galilei

Galileo Galilei (Pisa, 15. veljače 1564. – Arcetri kraj Firence, 8. siječnja 1642.), talijanski matematičar, fizičar i astronom. Prvi je znanstvenik koji je nebo sustavno promatrao telekopom te otkrio Jupiterove satelite, Sunčeve pjege, kratere na Mjesecu te Mliječnu stazu.[1]

Galilei je otac moderne astronomije.

Sadržaj

[uredi] Životopis

Galileo je rođen u Pisi (tada dio Vojvodstva Firence), u Italiji. Bio je prvo od šestero djece Vincenza Galileia, poznatog svirača lutnje i teoretičara glazbe i Giulie Ammannati. Četvero od šestero njihove djece preživjelo je dojenačku doba, a najmlađi Michelangelo postao je poznati svirač lutnje i skladatelj.

Galileovo puno ime je bilo Galileo di Vincenzo Bonaiuti de' Galilei. U dobi od osam godina njegova obitelj seli u Firencu, a on ostaje kod Jacopoa Borghinija dvije godine. Učio je u samostanu Camaldolese u mjestu Vallombrosa, 35 km jugoistočno od Firence. Iako je kao mladi čovjek ozbiljno razmišljao o pozivu svećenika, upisao se na studij medicine na Sveučilištu u Pizi, na nagovor oca. Nije završio studij medicine, nego se prebacio na matematiku. Godine 1589. g. postao je predavač matematike na Sveučilištu u Pizi. Godine 1591. g. umire mu otac i Galileo preuzima brigu o mlađem bratu Michelagnolo. Godine 1592.g. seli na Sveučilište u Padovi gdje predaje geometriju, mehaniku, astronomiju sve do 1610. g. U to vrijeme Galileo daje značajne doprinose u području znanosti.

Iako je bio pobožan rimokatolik, Galileo je imao troje izvanbračne djece sa Marinom Gambom. Dvije djevojčice, Virginia rođena 1600. g. i Livia rođena 1601. g., te sina Vincenza rođenog 1606.g. Zbog rođenja izvan braka djevojčice se nisu mogle udati, a jedina u to vrijeme prihvatljiva mogućnost je bila život u samostanu. Obje su poslane u samostan San Matteo u Arcetri gdje su ostale do kraja svoga života. Virginia je po ulasku u samostan preuzela ime Maria Celeste, preminulo je 2. travnja 1634. g. i pokopana je zajeno sa Galileom u Basilica di Santa Croce di Firenze. Livia je uzela ime Sestra Arcangela i veći dio života je bila bolesna. Vincenzo je kasnije priznat i oženio je Sestilia Bocchineri.

Godine 1610. Galileo je objavio svoja zapažanja o Jupiterovim mjesecima, kao argument u korist Kopernikovog heliocentričnog sustava. Sljedeće godine posjetio je Rim kako bi predstavio svoj teleskop utjecajnim filozofima i matematičarima isusovačkom učilištu Collegio Romano i dopustio im da svojim očima vide njegova zapažanja o četiri Jupiterava mjeseca. Tijekom boravka postao je član Accademia dei Lincei.

Godine 1612. počeo je rasti otpor protiv ideje o heliocentričnom sustavu, i 1614. je otac Tommaso Caccini (1574.–1648.) proglasio Galileve ideje opasnim, gotovo heretičkim. Godine 1616. Galileo se uputio u Rim da obrani svoje ideje, ali mu je kardinal Roberto Bellarmino osobno uručio zabranu iznošenja i zastupanja ideja o heliocentričnom sustavu.

Sama ideja o heliocentričnom sustavu nije bila sporna, jer je kardinal rekao Galileju da će unijeti to u sve crkvene knjige, ali neka mu prvo izvede dokaz. [2] Galilej je upao u nemilost crkvenih vlastiju zbog nekih svojih teza kojim se je izravno protivio Crkvinoj dogmi o jednom Bogu.[2]

Tijekom 1621. i 1622. Galileo je napisao svoj prvu knjigu (2Il Saggiatore"), koja je odobrena i objavljena 1623. Godine 1630. odlazi u Rim tražiti dozvolu za tiskanje svoje druge knjige, koja je i objavljena 1632 u Firenci. U listopadu te godine, morao se je pojaviti pred papom u Rimu, gdje je na suđenju osumnjičen za herezu i osuđen na kućni pritovr u seoskoj kući u Arcetri, kraj Firence. Oslijepio je 1638. g., još je bolovao od hernije i nesanice. Posjete je primao sve do 1642. kada je i umro.

[uredi] Znanstveni rad

Kip postavljen u Firenci

Pronašao je zakone slobodnog pada tijela i postavio jednadžbe kosoga hitca, prvi uveo eksperimentalnu metodu i matematičko formuliranje fizikalnih zakona, te na taj način postavio temelje klasične fizike. Otkrio je cikloidu i njenu primjenu na lukove mostova. Osnovao je balistiku, određujući paraboličku putanju zrna. Konstruirao je prvi termoskop. 1610. godine je izradio poznati Galileiev teleskop s uvećanjem od 30x, na temelju već postojećeg koji je imao uvećanje od 5x, i njime otkrio planine na Mjesecu, četiri Jupiterova satelita koji nose i njegovo ime, i zvjezdanu konstrukciju Mliječne staze. Otkrio je da i planet Venera ima iste faze kao i Mjesec.

U svom djelu Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo tolemaico e Copernicano, objavljenog u Firenci 1632. godine, iznio je učenje Kopernikovog heliocentričnog sustava kao jedino ispravnog, i zbog toga ga je inkvizicija 1633. godine stavila u okove i odvela u Rim, kod pape Urbana VIII. Poslije dva tjedna provedena u karanteni na inzistiranje Ferdinanda II. de Medicia, premješten je u rezidenciju toskanskog konzula. U travnju 1633. godine inkvizicija je počela ispitivati Galileja, da bi sa suđenjem počela 22. lipnja 1633. godine i u sudskom procesu ga osudila na odricanje od svog učenja, na što je on i pristao, bojeći se da ga ne bi zadesila ista sudbina kao i Giordana Bruna iz godine 1600., kao i na zatvor neodređenog trajanja što je kasnije papa Urban VIII. pretvorio u konfinaciju (kućni pritvor). Pritvoren do smrti u svojoj kući u Firenci, završio je svoje veliko djelo Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze attenenti alla meccanica, koje je objavljeno 1638. godine, a u kojem je objasnio zakone fizike i mehanike u novoj svjetlosti, po čemu se i smatra osnivačem klasične fizike i mehanike. Tijekom konfinacije slobodno je pisao i vodio društveni život (npr., primio je u posjetu znamenitog engleskog pisca Johna Miltona), a objavljivanje njegova rada nije imalo nikakve posljedice po Galililejev status niti je dovelo do ponovnoga procesa – što je nevjerojatna blagost usporedimo li to sa slučajevima progona ideološko-političkih neistomišljenika u 20. stoljeću. Ipak neka njegova djela su se našla na vatikanskom 'Popisu zabranjenih knjiga' (Index librorum prohibitorum). Prvo izdanje njegovih svih knjiga izdano je u Firenci između 1842. i 1856. godine u 16 knjiga.

Navodno je Galileo u trenutku smrti promrmljao "Eppur si muove" (Ipak se kreće), iako se odrekao svih tvrdnji o heliocentričnom sustavu. To bismo prije mogli okarakterizirati kao legendu jer ne postoji dokaz da se to zbilja dogodilo.

31. listopada 1992. godine, 359 godina poslije procesa protiv Galileia, papa Ivan Pavao II. je zatražio oprost i ukinuo presudu inkvizicije protiv Galilea Galileia. U njegovu su čast svemirska letjelica za istraživanje Jupitera i europski satelitski navigacijski sustav dobili naziv Galileo.

[uredi] Zanimljivosti

Galileo se nekoliko puta spominje u "opernom" dijelu pjesme grupe Queen "Bohemian Rhapsody".

Bertolt Brecht poznati njemački dramatičar, napisao je dramsko djelo prema Galileovom životu naslova "Život Galilejev" 1943.g. a filmska adaptacije tog djela naslova "Galileo" nastala je 1975.g.

[uredi] Izvori

  1. "Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.32
  2. 2,0 2,1 Vladimir Paar u razgovoru za tjednik Fokus.

[uredi] Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Galileo Galilei


Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici