Ujedinjene nacije
| Ujedinjene nacije Ujedinjeni narodi |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
 Položaj Ujedinjenih Naroda
|
||||||
| Glavno sjedište | New York City (Međunarodna teritorija) |
|||||
| Službeni jezik | ||||||
| Broj zemalja članica | 193 članice 2 posmatrača |
|||||
| Lideri | ||||||
| - | Generalni sekretar |  Ban Ki Mun |
||||
| - | Zamjenski Generalni sekretar |  Jan Eliasson |
||||
| - | Predsjednik Generalne skupštine |  Sam Kutesa |
||||
| - | Predsjednik ekonomsko-socijalnog vijeća |  Martin Sajdik |
||||
| - | Predsjednik vijeća sigurnosti |  Dina Kawar |
||||
| Datum osnivanja | 26. juni 1945. (potpisana Povelja) 24. oktobar 1945. (Povelja stupila na snagu) |
|||||
| Web stranica | www.un.org | |||||
Ujedinjeni narodi ili Ujedinjene nacije je međunarodna organizacija osnovana 24. oktobra 1945. godine sa ciljem unapređenja međunarodne saradnje. Formirana je nakon 2. svjetskog rata a zamijenila je neefikasnu Ligu naroda. Na dan svog osnivanja, organizacija je imala 51 članicu, dok se trenutno pod okriljem UN-a nalaze 193 članice. Sjedište UN-a se nalazi na međunarodnom području, u New Yorku, dok se glavni uredi ove organizacije nalaze i u Ženevi, Najrobiju i Beču. Organizacija se finansira od dobrovoljnih priloga svojih članica. Glavni ciljevi UN-a između ostalog uključuju i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, promovisanje ljudskih prava, jačanje društvenog i ekonomskog razvoja, zaštita životne sredine, te pružanju visokih standarda humanitarne pomoći u slučajevima gladi, prirodnih katastrofa i oružanih sukoba.
Republika Bosna i Hercegovina, čiji kontinuitet je nastavila država Bosna i Hercegovina, je 22. maja 1992. godine jednoglasno primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda i to rezolucijom 46/237 njene Generalne skupštine.[2][3]
Sadržaj
Historija[uredi | uredi izvor]
Najraniji plan za osnivanjem jedne nove svjetske organizacije javio se pod okriljem američkog State Departmenta 1939. Predsjednik SAD-a Franklin D. Roosevelt prvi je upotrijebio termin "Ujedinje nacije" a označavao je savezničke države. Izraz je prvi put u službenoj upotrebi od 1. januara 1942. godine kada je 26 vlada potpisalo Atlantsku Povelju. 25. aprila 1945. godine u San Francisku je započela Konferencija UN-a o međunarodnoj organizaciji a kojoj je prisustvovalo 50 vlada i veliki broj nevladinih organizacija uključenih u izradu Povelje Ujedinjenih naroda. Kao datum osnivanja UN-a smatra 24. oktobar 1945. godine kada je službeno ratifikovana Povelja od strane pet stalnih članica Vijeća sigurnosti: Francuske, Kine, SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a i većine drugih 46 potpisnika.[4]
Struktura[uredi | uredi izvor]
Sistem Ujedinjenih naroda se zasniva na pet glavnih organa:
- Generalna skupština,
- Vijeće sigurnosti,
- Ekonomsko-socijalnog vijeća (ECOSOC),
- Sekretarijat i
- Međunarodni sud pravde[5]
dok je šesti organ, Vijeće za povjerenstvo svoj rad obustavilo 1994. godine nakon sticanja nezavisnosti Palau, kao zadnjeg povjerenika ovog vijeća.[6] Četiri od pet glavnih organa svoje sjedište imaju u glavnom sjedištu UN-a u New Yorku.[7] Međunarodni sud pravde nalazi se u Hagu, dok su druge velike agencije sa sjedištem u uredima UN-a u Ženevi,[8] u Beču,[9] i Nairobiju.[10] Ostale institucije UN-a nalaze se širom svijetu. Šest službenih jezika Ujedinjenih naroda koji se koriste u međuvladinim sastancima i koji su zastupljeni u dokumentima UN-a su: arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španski jezik.[11] Na osnovu Konvencije o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih naroda, UN i njegove agencije su imune na zakone zemalja u kojima djeluju, a obavezuju se i na nepristrasnost UN-a u odnosu na državu u kojoj djeluju i države članice.[12]
Generalna skupština[uredi | uredi izvor]
Generalna skupština je glavni organ Ujedinjenih naroda. Sastoji se od svih zemalja članica. Skupština se sastaje u redovnim godišnjim sjednicama s tim da se po potrebi mogu organizovati i hitne sjednice generalne skupštine. Skupštinu predvodi predsjednik, koji se bira među državama članicama po rotirajućoj regionalnoj osnovi, i 21 potpredsjednik. Prva sjednica ove skupštine sazvana je 10. januara 1946. godine u Methodist Central Hall Westminsteru u Londonu a prisustvovali su joj predstavnici 51 članice. Kada generalna skupština glasa o važnim pitanjima, za izglasavanje odluke je potrebna dvotrećinska većina onih koji su prisutni i glasaju. O svim drugim pitanjima odlučuje se prostom većinom glasova. Svaka država članica ima jedan glas. Osim pitanja usvajanja budžeta, ostale rezolucije nisu obavezujuće za članove skupštine. Skupština može dati preporuke o bilo kom pitanju u okviru UN-a, osim pitanja mira i sigurnosti koje se razmatra i koje je u nadležnosti Vijeća sigurnosti.
Vijeće sigurnosti[uredi | uredi izvor]
Vijeće sigurnosti je zaduženo za održavanje mira i sigurnosti među zemljama članicama. Dok drugi organi Ujedinjenih naroda mogu donijeti samo preporuke, Vijeće sigurnosti ima moć da donosi obavezujuće odluke koje države članice dogovorile su se dva obavljaju , pod uslovima Povelje člana 25. Odluke ovog Vijeća su poznate kao rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Vijeće sigurnosti se sastoji od 15 država članica, od čega su njih pet stalne članice a to su Kina, Francuska, Rusija, Velike Britanija i SAD a preostalih 10 su nestalne članica. Pet stalnih članica ovog vijeća imaju pravo veta na rezolucije UN-a. Bosna i Hercegovina je u periodu od 1. januara 2010. godine do 31. decembra 2011. godine bila nestalna članica vijeća sigurosti.[13] U toku ovog uspješnog dvogodišnjeg mandata, BiH je predsjedavala Komitetom za sankcije Liberiji i Neformalnom radnom grupom Vijeća sigurnosti za dokumentaciju te potpredsjedavala Komitetima za sankcije Libiji, Sijera Leoneu i Sudanu.
Sekretarijat[uredi | uredi izvor]
Sekretarijat UN-a na čelu sa generalnim sekretarom, pruža pomoć osoblju međunarodnih državnih službenika širom svijeta. Ovo tijelo osigurava studije, informacije i ostale potrebe za sastanke različitim tijelima UN-a.[14] Također vrši poslove po nalogu Vijeća sigurnosti, Generalne skupštine, Ekonomsko-socijalnog vijeća i drugih tijela UN-a.[15] Generalni sekretar ovog UN-ovog tijela je Ban Ki Mun a zamijenio je Kofi Annana i obavlja drugi mandat na ovom položaju. Položaj generalnog sekretara je definisan u Povelji UN a djeluje kao glasnogovornik i vođa UN-a.[16] Imenuje ga Generalna skupština, nakon što je preporučen od strane Vijeća sigurnosti, pri čemu stalne članice vijeća imaju pravo veta.[17]
Specijalizovane agencije[uredi | uredi izvor]
Povelja UN-a predviđa da svaki primarni organ UN-a može osnovati različite specijalizirane agencije sa ciljem potpunog ispunjavanja svoje uloge. Neke od najpoznatijih agencija UN-a su: Međunarodna agencija za atomsku energiju, UNESCO, Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Većinu svog humanitarnog rada UN obavlja posredstvom ovih agencija. Kao primjeri djelovanja ovih agencija mogu se navesti: masovni programi cijepljenja (preko WHO-a), sprječavanje gladi i pothranjenosti (posredstvom WFP-a) i zaštita ugroženih i raseljenih osoba (od strane UNHCR-a).[18]
Neke od najpoznatijih organizacija i specijalizovanih agencija UN-a su date u slijedećoj tabeli.
Ekonomsko-socijalno vijeće[uredi | uredi izvor]
Ekonomsko-socijalno vijeće (ECOSOC) pruža podršku Generalnoj skupštini u promociji međunarodne ekonomske i socijalne saradnje i razvoja. Broji 54 člana koje bira Generalna skupština na mandat od tri godine dok se predsjednik vijeća bira na mandat od jedne godine. Vijeće održava godišnji sastanak u julu, u New Yorku ili u Ženevi. Posmatrano nezavisno od Specijaliziranih tijala UN-a, ovo vijeća koordinira funkcije ECOSOC-a a koje uključuju prikupljanje informacija, savjetovanje država članica kao i davanja preporuka.[19][20] Upravo zbog svog širokog mandata za koordinaciju mnogih agencija, ovo vijeće je ponekad izloženo kritiziranju kao nefokusiranog ili nevažnog tijela UN-a.[19][21]
Međunarodni sud pravde[uredi | uredi izvor]
Međunarodni sud pravde (International Court of Justice - ICJ), je primarni sudski organ UN-a osnovan 1945. godine na osnovu Povelje UN-a. Sud se nalazi u holandskom Hagu a sa radom je započeo 1946. godine kao nasljednik Stalnog suda međunarodne pravde. Sastoji se od 15 sudija izabranih od strane Generalne skupštine na mandat od devet godina s tim sa svaki sudija mora biti iz različitog naroda. Smješten je u Palati mira a dijeli prostor zajedno sa Haškom Akademijom za međunarodno pravo, privatnim centrom za studije međunarodnog prava. Primarna svrha Suda je u donošenju presuda u slučajevima spora između država. Sud se bavi predmetima iz oblasti ratnog zločina, nezakonitog uplitanja države, etničkog čišćenja i drugih pitanja. Sud također može biti pozvan od strane drugih organa UN-a u cilju davanja savjetodavnog mišljenja.
Povelja Ujedinjenih naroda[uredi | uredi izvor]
Tekst Povelje usvojene na konferenciji predstavnika pedeset zemalja u San Francisku 1945. godine: U uvodnom dijelu tog dokumenta između ostalog se kaže:
"Mi, ujedinjeni narodi, odlučni smo sačuvati buduća pokoljenja od užasa rata, koji je dva puta u toku našeg života donio čovječanstvu neopisive patnje, i potvrditi vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, u ravnopravnost muškarca i žene, velikih i malih naroda. Odlučni smo stvoriti uvjete pod kojima bi se održali prava i poštivanje obveza što nastaju iz ugovora i drugih izvora međunarodnog prava te raditi na postizanju društvenog napretka i boljih životnih uvjeta u sve većoj slobodi."
Povelja je promovisala osnovne ciljeve Ujedinjenih naroda: održanje međunarodnog mira i sigurnosti, razvijanje prijateljskih odnosa na temelju poštovanja ravnopravnosti i samoodređenja naroda te saradnju u rješavanju ekonomskih, socijalnih, kulturnih i humanitarnih teškoća. Ujedinjeni narodi će usklađivati djelatnost različitih naroda u ostvarivanju tih ciljeva. Ujedinjeni narodi su od Drugog svjetskog rata, bez obzira na svoju nesavršenost i neuspjehe mnogih pothvata, opravdali svoje postojanje i pokazali se nezamjenjivom inistitucijom međunarodne saradnje, očuvanja svjetskog mira i sigurnosti. Vijeće sigurnosti UN-a je najvažnije tijelo Ujedinjenih naroda
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ UN official languages, www.un.org. Pristupljeno 11. 7. 2014.
- ^ http://www.dw.de/20-godina-%C4%8Dlanstva-bih-u-un-u/a-15966737
- ^ http://www.avaz.ba/clanak/179043/trazili-ruku-spasa-dobili-samo-aplauz
- ^ http://www.un.org/en/aboutun/history/1941-1950.shtml
- ^ Fasulo, str. 3–4
- ^ Fasulo, str. 8
- ^ "United Nations Visitors Centre". United Nations. 2011. Pristupljeno 25 August 2011.
- ^ "United Nations Office at Geneva". United Nations Office at Geneva. Pristupljeno 6 November 2013.
- ^ "Welcome to the United Nations Office at Vienna!". United Nations Office at Vienna. Pristupljeno 6 November 2013.
- ^ "Welcome to the United Nations Office at Nairobi". United Nations Office at Nairobi. Pristupljeno 6 November 2013.
- ^ "Welcome to the United Nations Office at Nairobi". United Nations Office at Nairobi. Pristupljeno 6 November 2013.
- ^ "Jerusalem Court: No Immunity for UN Employee for Private Acts—Diplomatic/Consular Law and Sovereign Immunity in Israel". Diplomaticlaw.com. 23 March 2009. Pristupljeno 27 April 2010.
- ^ http://www.klix.ba/vijesti/bih/uspjesan-mandat-bih-u-vijecu-sigurnosti-ujedinjenih-naroda/120102054
- ^ Fasulo, str. 21
- ^ Fomerand, str. 285
- ^ "United Nations Charter: Chapter XV". United Nations. Pristupljeno 18 November 2013.
- ^ "United Nations Charter: Chapter XV". United Nations. Pristupljeno 18 November 2013.
- ^ Fasulo, str. 171–77
- ^ a b Fomerand, str. 103–04
- ^ "About ECOSOC". ECOSOC. Pristupljeno 5 November 2013.
- ^ Fasulo, str. 153–55
