Svalbard
|
|
|
|---|---|
 |
|
| Glavni grad | Longyearbyen |
| Službeni jezik | norveški |
| Državni vrh | |
| - Vrsta | Norveška regija |
| - Kralj | Harald V. |
| - Guverner | Per Sefland |
| Površina | 122. po veličini |
| - ukupno | 62.049 km2 |
| Stanovništvo | 230. po veličini |
| - ukupno (2004.) | 2.756 |
| - gustoća | 0.04/km2 |
| Valuta | norveška kruna |
| Pozivni broj | +47 |
| Vremenska zona | UTC +1 UTC +2 (ljeti) |
| Internetski nastavak | .no (.sj je dodijeljen, ali se ne koristi) |
Svalbard je otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od kopnene Europe i na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola. Skupina otoka je smještena od 74° do 81° sjeverno i 10° do 34° istočno, a ujedno je i najsjeverniji dio Kraljevstva Norveške. Tri otoka su naseljena - Spitsbergen, Bjørnøya i Hopen. Svalbardski ugovor iz 1920. je potvrdio norvešku vlast nad otočjem, a Svalbardskom uredbom iz 1925. Norveška je odlučila učiniti Svalbard dijelom kraljevstva, a ne zavisnim teritorijem.
Sadržaj
Povijest[uredi VE | uredi]
Vikinzi i Rusi mogli su otkriti Svalbard već u 12. stoljeću, budući da u tradicionalnim norveškim zapisima postoji zemlja znana kao Svalbarði, što doslovno znači hladan rub. No, prvo neosporivo otkriće je ono Nizozemca Willema Barentsa koji je na otočje stigao 1596. Od 1612. do 1720. blizina zapadne obale Spitsbergena bila je područje za lov na kitove u kojem su sudjelovali danski, engleski, francuski, nizozemski i norveški brodovi. Procjenjuje se da su samo Nizozemci odnijeli 60.000 kitova iz svoje baze Smeerenburg. Tamo je bilo i središte brojnih ekspedicija koje su istraživale Arktik. Opsežno geološko mapiranje otočja provele su ekipe iz Cambridgea i ostalih sveučilišta između četrdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, a uglavnom ih je vodio britanski geolog W. Brian Harland.
Najveći otok Svalbarda je Spitsbergen, čije ime na nizozemskom znači oštri vrhovi, a nekad se cijelo otočje nazivalo tim nazivom dok se sam otok nazivao Vestspitsbergen.
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Otoci koji čine Svalbard smješteni su od 74° do 81° sjeverno i od 10° do 34° istočno. Otočje ima površinu od 62.049 km², a dominiraju tri velika otoka - Spitsbergen (39.000 km²), Nordaustlandet (14.600 km²) i Edgeøya (5.000 km²). Tu je i manji otok Barentsøya i nekoliko još manjih otoka.
60% Svalbarda pokriveno je glečerima i snijegom, ali Sjevernoatlantska struja ublažuje arktičku klimu i održava okolne vode plovnima veći dio godine. Budući da je otočje smješteno sjeverno od Arktičkog kruga u najvećem naselju Longyearbyenu od 20. travnja do 23. kolovoza traje polarni dan dok je od 26. listopada do 15. veljače u tijeku polarna noć.
Na Svalbardu živi velik broj morskih ptica poput morskog papagaja, malog alka i troprstog galeba te ostalih morskih ptica kao što su arktička čigra i četiri vrste velikog grabežljivog galeba. Svalbardski ptarmigan je jedina kopnena ptica koja je prisutna na otočju tijekom cijele godine, a samo dvije ptice pjevice migriraju na otočje tijekom raznožavanja - snježna strnadica i sjeverna bjelka.
Na otočju žive četiri vrste sisavaca - svalbardski poljski miš, arktička lisica, svalbardski sob i polarni medvjed. Budući da su polarni medvjedi veoma česti na otočju, svi ljudi moraju poduzeti mjere opreza kad se nalaze izvan naselja, što uključuje i nošenje puške. Ipak, zakon štiti polarne medvjede, braneći bilo kome da ih ozlijedi ili smeta.
Na Svalbardu se može pronaći i velik broj raznolikih cvatućih biljaka. Iako su vrlo male, te biljke koriste kratki period cijelodnevnog danjeg svjetla za svoj šareni cvat.
Naselja[uredi VE | uredi]
- Barentsburg (Баренцбург) - rusko naselje s 900 stanovnika
- Bjørnøya
- Grumant (Грумант) - rusko naselje napušteno 1961., 2003. najavljeno oživljavanje rudarskih aktivnosti
- Longyearbyen - 1.700 stanovnika
- Ny-Ålesund - 40 stanovnika
- Pyramiden (Пирамида) - rusko naselje napušteno 2000.
- Smeerenburg - nizozemsko naselje napušteno oko 1660.
- Sveagruva - 210 stanovnika
Naselja nisu cestovno povezana, a kao prijevozna sredstva koriste se brodovi, zrakoplovi, helikopteri i motorne sanjke.
Demografija[uredi VE | uredi]
Svalbard ima populaciju od otprilike 2.800 ljudi od kojih su 60% Norvežani, a 40% Rusi i Ukrajinci. Službeni jezik je norveški, ali u ruskim naseljima koristi se ruski. Nekoć je mješavina oba jezika poznata kao Russenorsk bila lingua franca cijele regije Barentsovog mora.
Ekonomija[uredi VE | uredi]
Ekonomske aktivnosti na Svalbardu su usredotočene na ugljeno rudarstvo te na ribarstvo i lov na životinje. No, u posljednjim desetljećima 20. stoljeća značajno se se razvili turizam, istraživačke aktivnosti, visoko školstvo i high-tech poduzeća poput stanice za satelitski prijenos. Norveška državna ugljenska kompanija zapošljava blizu 60% norveškog stanovništva na otočju, pokreće brojne lokalne usluge i opskrbljuje većinu lokalne infrastrukture.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
- Stranice svalbardskog guvernera
- The Svalbard Pages - informacije i poveznice vezane uz otočje
- Svalbard Tourism - službene turističke informacije o Longyearbyenu i Svalbardu
Ostali projekti[uredi VE | uredi]
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Svalbard |
|
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Svalbard |
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Svalbarda |
|
|||||||
