Dobrica Ćosić
Dobrica Ćosić (Velika Drenova, blizu Kruševca, 29. prosinca 1921. – Beograd, Srbija, 18. svibnja 2014.) je srpski književnik,[1] nacionalist,[2].
Životopis[uredi VE | uredi]
Ćosić je, do početka Drugog svjetskog rata, išao u Srednju poljoprivrednu školu u Bukovu kod Negotina. Kad je rat izbio, Ćosić se odlučuje priključiti partizanima te postaje komesar KPJ u resavskom partizanskom odredu. Poslije rata, završio je komesarski tečaj u Višoj političkoj školi "Đuro Đaković".[1] Zastupnik u Skupštini Srbije i u jugoslavenskom parlamentu bio je 12 godina. U to vrijeme, 1951. godine, objavio je svoj prvi roman – Daleko je sunce (tematika Drugi svjetski rat). Ljeta 1966. godine, usprotivio se smjeni bliskog Titovog suradnika - Srbina Aleksandra Rankovića. Međutim, Ćosić nije odmah odlučio javno se usprotiviti Titovoj vlasti. To je učinio krajem svibnja 1968. godine, kada je na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. CK je oštro osudio Ćosićeve tvrdnje, te on odlučuje dragovoljno istupiti iz SKJ i započeti disidentsku karijeru.
1977. godine , Ćosić postaje član Srpskе akademijе znanosti i umjetnosti i tada je izjavio da je "srpski narod dobijao u ratu, a gubio u miru". Ćosić je već u to vrijeme postao pobornik vatrenijeg srpskog nacionalizma i zalagao se za temeljnu promjenu položaja Srbije u Jugoslaviji. Za tadašnje srpsko rukovodstvo, koje je prihvatilo Ustav SFRJ iz 1974. godine, tvrdio je da je "vazalno".
Krajem 70-ih, pojavljuje se i četvrti nastavak Ćosićevog obimnog romana Vrijeme smrti koji obuhvaća široki period povijest jedne srpske porodice. Ovaj roman smatra se najvažnijim Ćosićevim djelom.
Ulazak u politiku[uredi VE | uredi]
Tijekom 80-ih, Ćosić se aktivnije uključuje u politička događanja. 1984. osnovao je Odbor za odbranu slobode misli i govora koji je branio sve protivnike socijalističke Jugoslavije, bez obzira na nacionalnost. Dvije godine kasnije, u rujnu 1986. godine, Srpska akademija nauka i umetnosti objavljuje svoj Memorandum u kojem analizira tadašnju situaciju u Jugoslaviji. Memorandum je bio izrazito nacionalističkog karaktera, i smatra se da je Ćosić sudjelovao u njegovom pisanju.[3] 1989. godine, Ćosić i njegov prijatelj Jovan Rašković politički organiziraju Srbe u Hrvatskoj u Srpsku demokratsku stranku. A samo godinu kasnije, u ljeto 1990. godine, Ćosić osniva Srpsku demokratsku stranku i u Bosni i Hercegovini, te uspjeva za njezinog vođu postaviti Radovana Karadžića, srpskog nacionalista iz BiH.
Nakon raspada SFRJ, Srbija i Crna Gora odlučuju ostati zajedno te 27. travnja 1992. godine proglašavaju državu pod imenom Savezna Republika Jugoslavija. Ova država, koja je bila pod potpunom Miloševićevom kontrolom, proglasila je sebe nasljednicom SFRJ. Ćosić je postano prvi predsjednik SRJ, 15. lipnja iste godine. Na dužnosti je bio do 31. svibnja 1993. godine kada je, poslije sukoba sa Miloševićem, smijenjen od strane oba doma jugoslavenskog parlamenta[4] a za predsjednika SRJ izabran je Zoran Lilić.
Poslije smjene, Ćosić je nastavio borbu protiv Miloševićevog režima. 2000. godine postao je član organizacije "Otpor", ali je kasnije izjavio da to nikada ne bi učinio da je znao da se Otpor financira iz inozemstva.
Ćosić se, inače, duži niz godina zalagao za podjelu Kosova. U svojoj knjizi Kosovo (2004.) piše da je srpski premijer Zoran Đinđić prihvatio njegov prijedlog, ali njegovo ubojstvo je prekinulo njegove planove. 9. svibnja 2013. se iz zdravstvenih razloga povukao iz javnosti.[5]
Citati[uredi VE | uredi]
Nadalje navodi:
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”
Bibliografija[uredi VE | uredi]
- Daleko je sunce, (1951.)
- Koreni, (1954.)
- Deobe 1-3, (1961.)
- Akcija, (1964.)
- Bajka, (1965.)
- Moć i strepnje, (1971.)
- Vreme smrti 1-4, (1972.-1979.)
- Vreme zla - Grešnik, (1985.)
- Vreme zla - Otpadnik, (1986.)
- Vreme zla - Vernik, (1990.)
- Vreme vlasti 1, (1996.)
- Piščevi zapisi 1-4, (2001.-2002.)
- Srpsko pitanje 1-2, (2002.-2003.)
- Pisci moga veka, (2002.)
- Kosovo, (2004.)
- Prijatelji, (2005.)
- Vreme vlasti 2, (2007.)
- Piščevi zapisi 1993—1999, (2008.)
- Piščevi zapisi 1999—2000: Vreme zmija, (2009.)
- Srpsko pitanje u XX veku, (2009.)
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ 1,0 1,1 arhiva.glas-javnosti.rs, Zorica Vulić, pristupljeno 24. prosinca 2012.
- ↑ "Engineering Hatred: The Roots of Contemporary Serbian Nationalism", Cristina Posa, Harvard Law School, Balkanistica11 (1998.), "Serbian nationalists in the late 1980s and early 1990s fostered and exploited a historic sense of the repression and suffering of the Serbian people. "The Serb is the new Jew, the Jew at the end of the twentieth century," said Dobrica Cosic, once a noted intellectual dissident in Tito's Communist Yugoslavia and one of the fathers of contemporary Serbian nationalism. He made this comment at a time when the rest of the world was beginning to look upon the Serb as the new Nazi, responsible for igniting the "powderkeg of Europe" by fanning the flames of nationalist hatreds. Although Cosic's remark may seem laughable on the surface, it must not be dismissed as the illogical rant of a misguided and deluded nationalist, for to do so would prevent any kind of understanding of recent Serbian nationalist mentality.", str. 70
- ↑ www.nacional.hr, "Anonymous Serbia 'smjestili' nesuđenom Nobelovcu", Martina Čizmić, "Dobrica Ćosić je autor, javna i politička ličnost, koja deluje decenijama, uvek pri samom vrhu vlasti i najbližim krugovima moći, od komunističke partije bivše SFR Jugoslavije, kao inspirator manifesta srpskog nacionalizma - zloglasnog Memoranduma SANU", objavljeno 6. listopada 2011., pristupljeno 24. prosinca 2012.
- ↑ www.hic.hr, Vijesti, Čitali smo za Vas, "15.06.1992. Dobrica Ćosić izabran za prvog predsjednika SRJ.; 01.06.1993. Skupština SRJ smijenila predsjednika SRJ Dobricu Ćosića.", pristupljeno 24. prosinca 2012.
- ↑ www.b92.net, "Ćosić: Povlačim se iz javnosti", objavljeno i pristupljeno 9. svibnja 2013.
