Monako

Kneževina Monako Principauté de Monaco
Zastava Grb
Geslo Deo juvante (latinski, "Uz Božju pomoć")
Himna Hymne Monégasque
Glavni grad	Monaco 1)
Službeni jezik	francuski 2)
Državni vrh
- Knez	Albert II.
- Predsjednik Vlade	Michel Roger
Neovisnost	8. siječnja 1297.
Površina	192. po veličini
- ukupno	1,95 km2
Stanovništvo	188. po veličini
- ukupno (2000)	32.130
- gustoća	16,410/km2
BDP (PKM)	procjena 2000.
- ukupno	870 milijuna $ (177.)
- po stanovniku	21,000 $ (13.)
Valuta	euro 3) (100 centa)
Pozivni broj	+377
Vremenska zona	UTC +1 UTC +2 ljeti
Internetski nastavak	.mc
1) Monako je grad-država; 2) Iako je francuski službeni jezik u Monaku su još u širokoj upotrebi i monegaški, talijanski i engleski jezik; 3) Do 1999. francuski franak

Monako je grad država na obali Sredozemnog mora.

Okružen je Francuskom, a nalazi se blizu granice s Italijom.

Monako je najgušće naseljena država na svijetu i druga po veličini najmanja država na svijetu.

Ime

Ime Monako dolazi od riječi Monoikos (Μόνοικος), imenu koje je označavalo navodno ligursko pleme koje je na tome području živjelo u 6 stoljeću pr. Kr..

Povijest

Država je dobila ime po obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos, koju su u 6. stoljeću pr. Kr. osnovali Feničani.

Dinastija Grimaldi vlada Monakom od 8. siječnja 1297. godine kada je François Grimaldi zauzeo tvrđavu. Jedino razdoblje kada Grimaldijevi nisu vladali Monakom je između 1793. i 1814. kada su tim teritorijem upravljali Francuzi.

Monako je bio protektorat Kraljevine Sardinije od 1815. do 1860. godine kada je Bečkim kongresom odlučena samostalnost Monaka Francusko-monegaškim ugovorom.

Francuske općine Menton i Roquebrune su bili dijelovi kneževine, dok se nisu 1848. godine proglasili slobodnim gradovima. Godine 1861. ti su gradovi priključeni Francuskoj.

Do donošenja ustava 1911. godine Monako je bio apsolutna monarhija. U lipnju 1918. godine donešen je dogovor s Francuskom kojime se ustupljuje ograničena kontrola Francuskoj nad Monakom. Odlučeno je da će Monegaška politika biti usklađena s francuskim političkim, vojnim i gospodarskim interesima.

Nedavna povijest

Knez Rainier III. je naslijedio prijestolje kneževine od svog djeda kneza Louisa II., 1949. godine. 1962. je donesen novi ustav kojime je ukinuta smrtna kazna i dodijeljeno pravo glasa ženama. 1993. godine Monako je postao član UN-a. Godine 2002., potpisan je novi ugovor s Francuskom u kojem je dogovoreno da kneževina ostane nezavisna država čak i u slučaju ako nema nasljednika dinastije. Godine 2004. kneževina je postala član Vijeća Europe.

Poslije smrti kneza Rainiera koji je umro 6. travnja 2005. prijestolje je naslijedio njegov sin Albert II..

Politika

Od ustava donesenog 1911. godine, Monako je parlamentarna monarhija s knezom na čelu države. Izvršna vlast sastoji se od ministra države (Ministre d'État) koji presjeda vladom sastavljenom od šest članova. Ministar države je francuski građanin kojeg odabire knez između kandidata koje predloži francuska vlada. Od 1962. godine, uz kneza državom vlada i parlament koji se sastoji od 24 zastupnika. Zastupnici se biraju na mandat od pet godina. Za lokalna pitanja se brine Conseil communal koji se satoji od 15 članova.

Četvrti

Monako je podjeljen na 6 četvrti:

• Monaco-Ville, stari grad,
• La Condamine, lučka zona i tržnica,
• Monte-Carlo, stambena zona i casino,
• Fontvieille, nova četvrt uz more,
• Le Larvotto, plaže,
• Les Moneghetti, sjeverozapadna stambena zona.

Zemljopis

Karta Monaka

Kneževina Monako je druga najmanja nezavisna država na svijetu (manji je samo Vatikan).

Nalazi se na obali Sredozemnog mora, 18 km udaljena od Nice i 12 km od talijanske granice, u potpunosti je okružena Francuskom.

Temparatura varira od prosječnih 8 °C u siječnju i veljači do prosječnih 26 °C u srpnju i kolovozu.

Gospodarstvo

Glavni izvor prihoda Monaka je turizam, svake godine veliki broj turista privlači Kasino i ugodna klima.

Građanima kneževine država ne ubire porez, zbog čega u državi živi veliki broj ljudi koji nastoje izbjeći oporezivanje. Monako nije član Europske unije, ali je vrlo povezan s EU carinskom unijom s Francuskom. Kneževina je izborila pravo izdavanja svojih vlastitih kovanica eura.

Promet

Monako ima jednu željezničku postaju (Monaco-Monte Carlo) na željezničkoj pruzi Nica-Menton-Ventimiglia. Postaja je otvorena 1867. godine, a značajnije je pregrađena 1999. Dužina željezničke pruge u Kneževini iznosi 1,7 km. Monako nema vlastite željezničke operatere, već na pruzi prometuju vlakovi francuskih željeznica, SNCF.

Javni gradski prijevoz obavlja se autobusima tvrtke Compagnie des Autobus de Monaco.

Najbliža zračna luka je Zračna luka Nica, a Monako ima svoj helidrom, smješten u četvrti Fontvieille.

Stanovništvo

Pogled na Monaco-Ville

U kneževini živi 30 000 stranih stanovnika, 30 000 privremenih stranih radnika i 7600 domaćeg stanovništva (2004).

Većinu stanovništva čine Francuzi, njih 47%, dok domaće stanovništvo (Monegaski) i Talijani čine 16% stanovništva. Ostalih 21% čine pripadnici nekih od 15 raznih nacionalnih skupina koji žive u Monaku. Službeni jezik je francuski, ali također su rasprostranjeni talijanski i engleski zajedno s lokalnim monegaškim jezikom.

Službena religija je katoličanstvo, a ustav jamči slobodu vjere pripadnicima drugih religija.

Etničke grupe

Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Monaka

Kultura

Lokalni monegaški jezik se predaje u školama uz francuski.

Muzeji

• Oceanografski muzej

Šport

U kneževini se održava i VN Monaka Formule 1, i Teniski turnir Masters 1000 - Monte Carlo.

Vanjske poveznice

• Monaco
• Službeni portal vlade
• Libello.com, Aktualnosti u Kneževini
• Interaktivni plan Monaka

Portal:Europa

Ostali projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Monako
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Monako
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Monaka