Socijalistička federativna republika Jugoslavija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa SFRJ)
Idi na: navigacija, traži
Za druga značenja pojma Jugoslavija pogledajte Jugoslavija (čvor).
Socijalistička federativna republika Jugoslavija
Socijalistička federativna republika Jugoslavija (sh)
Социјалистичка федеративна република Југославија (mk)
Socialistična federativna republika Jugoslavija (sl)
1944 - 1991.
Države prije:
Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Kraljevina Jugoslavija
Flag of Italy (1861-1946).svg Kraljevina Italija
Flag of the NSDAP (1920–1945).svg Treći Reich
Flag of Independent State of Croatia.svg Nezavisna država Hrvatska
Free Territory Trieste Flag.png Slobodni teritorij Trsta
Države poslije:
Republika Bosna i Hercegovina Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg
Hrvatska Flag of Croatia.svg
Republika Makedonija Flag of the Republic of Macedonia 1992-1995.svg
Savezna Republika Jugoslavija Flag of FR Yugoslavia.svg
Slovenija Flag of Slovenia.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
UzrečicaBratstvo i jedinstvo
HimnaHej Slaveni

Položaj na karti
Glavni grad Beograd
Najveći grad  Beograd
Službeni jezik srpskohrvatski1, makedonski, slovenski
Etničke grupe  Crnogorci, Hrvati, Makedonci, Muslimani, Slovenci, Srbi i dr.
Državno uređenje
  Predsjednik  
 -  1945 - 1953 (prvi) Ivan Ribar
 -  1953 - 1980 Josip Broz Tito
 -  1991 - 1992 (zadnji) Stjepan Mesić
Nezavisnost
 -  Priznato 29. novembar 1943
Površina
 -  Ukupno  255.804 km2
Stanovništvo
 -  Ukupno (1981) 22.438.331 
Valuta dinar
Vremenska zona UTC +1
Internet domena .yu (korišten je do 2009. godine još u Srbiji i Crnoj Gori)
Pozivni broj 38 (nije više u upotrebi)
1 Vidi: odlomak Jezičko pitanje
Republike SFRJ

Socijalistička federativna republika Jugoslavija (SFRJ; skraćeno Jugoslavija; također poznata i kao "Druga Jugoslavija") je država nastala 29. novembra 1943. na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu kao zajednica 5 naroda i 6 republika (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija), sa prvobitnim imenom Demokratska federativna Jugoslavija (DFJ). To je ime promijenjeno 29. novembra 1945. na trećem zasjedanju AVNOJ-a u Beogradu u Federativna narodna republika Jugoslavija (FNRJ), da bi konačno 7. aprila 1963. dobila ime Socijalistička federativna republika Jugoslavija (SFRJ).

Jugoslavija je nasljednica Kraljevine Jugoslavije (1918-41.). Prestala je postojati 1991. godine istupanjem Slovenije, Hrvatske i Makedonije , zatim i Bosne i Hercegovine 1992. iz federacije. Preostale republike, Srbija i Crna Gora, formirale su novu zajednicu; prvo u aprilu 1992. SR Jugoslaviju, potom 2003. državnu zajednicu Srbija i Crna Gora, a na referendumu 21. maja 2006. godine Crna Gora je istupila iz državne zajednice, stvorivši samostalnu republiku. 2008. godine Kosovo se odvojilo od Srbije, proglašavanjem nezavisnosti.

Josip Broz Tito (1892-1980) je bio tvorac i doživotni predsjednik SFRJ. Smatra se da je njegovom smrću 1980. godine počeo proces unutrašnjeg razbijanja države od strane nacionalista. Težnja za dominacijom i prekrajanje države po njihovoj mjeri kod Srba kao najbrojnijeg naroda, kolaps komunističkog sistema, kao i ekonomska kriza koja je pogodila Jugoslaviju krajem osamdesetih godina, pokrenula je lančanu reakciju, čiji je rezultat bio proglašenje nezavisnosti Slovenije, Hrvatske i Makedonije 1991, te Bosne i Hercegovine 1992. godine.

Narodi SFRJ[uredi | uredi izvor]

Narodi koji su činili jugoslavensku zajednicu su (prema popisu stanovništva iz 1981. god): Slovenci (7,8%), Hrvati (19,7%), Muslimani (7,9%), Srbi (36,3%), Crnogorci (2,6) i Makedonci (6,0%). Osim tih šest naroda postojalo je još 18 narodnosti (manjih naroda) od kojih su najbrojniji bili Jugoslaveni (5,4), Albanci (5,8) i Mađari (2,3%). Prema popisu stanovništva 1981. godine ukupan broj stanovnika je bio 22.438.331 (1971: 20.522.972).

Jezičko pitanje[uredi | uredi izvor]

U Jugoslaviji nije bilo savezno definisanog zvaničnog jezika.[1] Određivanje službenih jezika bilo je u nadležnosti socijalističkih republika i socijalističkih autonomnih pokrajina, odnosno njihovih skupština, koje su donosile njihove ustave.

U SR Srbiji zvanični se jezik zvao srpskohrvatski do kraja socijalističkog razdoblja. U SAP Kosovu je pored srpskohrvatskog zvanični jezik bio albanski jezik, a u školskom sistemu i turski jezik. U SAP Vojvodini su, pored srpskohrvatskog, zvanični bili mađarski, hrvatskosrpski, slovački, rumunski i rusinski. Srbija poslije socijalističkog razdoblja zadržava srpskohrvatski kao zvanični sve do Ustava iz 2006. godine. U SR Crnoj Gori je zvanični jezik bio srpskohrvatski jezik ijekavskog izgovora. U SR Bosni i Hercegovini je zvanični jezik bio srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.[2] U SR Sloveniji su pored slovenskog zvaničan status u pojedinim općinama imali mađarski i italijanski. U SR Makedoniji makedonski je bio službeni jezik[3], ali pored makedonskom, albanski,[4] i turski[4] su se također koristili u školskom sistemu, te kulturnih potreba.[4] U SR Makedoniji se u školskom sistemu podučavao i srpskohrvatski. U SR Hrvatskoj je do 1953/1954. zvaničan jezik u školskom sistemu bio hrvatski, poslije hrvatskosrpski, a od 1972. hrvatski ili srpski. Od 9. novembra 1990. zvaničan jezik je hrvatski. U ostaloj društvenoj praksi hrvatski kao zvaničan naziv službenog jezika SRH ostaje do Ustava SFRJ iz 1963.[1] U Ustavu SR Hrvatske kao zvaničan naziv jezika od 1972. se pojavljuje hrvatski književni jezik koji se zvao i hrvatski ili srpski. Srpskohrvatski se zvanično koristio od Ustava SFRJ iz 1963. do Ustava SFRJ 1974. u vojnim jedinicama JNA koje su bile stacionirane u SR Hrvatskoj i kod onog dijela stanovništva koje je preferiralo zvaničan jezik SR Srbije. U ostalim oblastima života primjena srpskohrvatskog zvanično prestaje amandmanom na Ustav SR Hrvatske 1972.

Tako Ustav SR BiH navodi kao jezik srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.[2]

Socijalističke republike i socijalističke autonomne pokrajine SFRJ[uredi | uredi izvor]

Ime
Glavni grad
Zastava
Grb
Položaj
Socijalistička republika Bosna i Hercegovina Sarajevo
Flag of SR Bosnia and Herzegovina.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina.svg
Locator map Bosnia and Herzegovina in Yugoslavia.svg
Socijalistička republika Crna Gora Titograd*
Flag of SR Montenegro.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Montenegro.svg
Locator map Montenegro in Yugoslavia.svg
Socijalistička republika Hrvatska Zagreb
Flag of SR Croatia.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Croatia.svg
Locator map Croatia in Yugoslavia.svg
Socijalistička republika Makedonija Skopje
Flag of the SR Macedonia.svg
Coat of arms of Macedonia (1946-2009).svg
Locator map Macedonia in Yugoslavia.svg
Socijalistička republika Slovenija Ljubljana
Flag of SR Slovenia.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Slovenia.svg
Locator map Slovenia in Yugoslavia.svg
Socijalistička republika Srbija Beograd
Flag of SR Serbia.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Serbia.svg
Locator map Serbia in Yugoslavia.svg
 Socijalistička autonomna pokrajina Kosovo Priština
Flag of SR Serbia.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Serbia.svg
Locator map Kosovo in Yugoslavia.svg
 Socijalistička autonomna pokrajina Vojvodina Novi Sad
Flag of SR Serbia.svg
Coat of Arms of the Socialist Republic of Serbia.svg
Locator map Vojvodina in Yugoslavia.svg
* Sada Podgorica

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Leksikonska natuknica Narodna skupština ─ Savezna., dio Stalne komisije Savezne narodne skupštine u: Ružić, Silvio (ur.) Priručni privredni leksikon, 1. izd., »Privreda«, Zagreb, 1962., str. 228.

    b) četiri komisije za utvrđivanje autentičnosti tekstova materijala Skupštine na jezicima na kojima nisu bili podnijeti: za srpski, hrvatski, slovenski i makedonski jezik.

  2. ^ a b Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., str. 70., (COBISS.BH)
  3. ^ Ustavna historija Makedonije
  4. ^ a b c Spasov, Ljudmil; Arizankovska, Lidija. Hierarhizacija jezikov v Republiki Makedoniji in Republiki Sloveniji glede na jezikovno politiko Evropske unije, (161-169.) U: Vidovič-Muha, Ada. (ur.) Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje : ob 450-letnici izida prve slovenske knjige, Zbirka »Obdobja – metode in zvrsti« (vol. 20, ISSN 1408-211X), Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani, Ljubljana, 2003., ISBN 961-237-057-5, (COBISS.SI), str. 163., 164.

    Prvi člen Ustave SR Makedonije (Ustav na SRM, 1974) je SRM definiral kot nacionalno državo makedonskega naroda ter albanske in turške narodnosti v njej. V členih 220 in 222 je bilo zapisano, da ljudje lahko prosto uporabljajo svoj jezik in pisavo za izražanje in razvijanje svoje kulture. …

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Wikizvor
Wikizvor: Ustav Socijalističke federativne fepublike Jugoslavije (1974.)