POVIJEST GRADA

Na mjestu na kojem se danas nalazi, grad Pag je podignut u razdoblju od 1443. do 1474. godine. Pažani su, zbog opasnosti od Turaka, koji su u to vrijeme prodrli sve do zaleđa Zadra, 18. 5. 1443. godine počeli, dozvolom Mletačkog Senata, graditi grad na mjestu koje se zvalo uvala Katena. Prije toga Pag se već dva puta selio. Od antičkog doba, pa do kraja 4. stoljeća grad je postojao na mjestu koje se zvalo Caska (lat: Kissa ili Cissa). Caska je potonula uslijed potresa, pa su se Pažani preselili na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom.

U 10. stoljeću, grad Pag je u potpunosti urbaniziran; posjeduje gradske zidine, kule, fortice, trgove, crkve, samostane, pučke naseobine i palače. Stanovnici grada bavili su trgovinom, ribolovom, stočarstvom, bili su mornari i proizvođači soli. Mjesto Košljun bila je izlazna luka grada. Prema povijesnim dokumentima, naziv Pag prvi put se spominje u 10. stoljeću. Godine 976. kralj Stjepan Držislav oslobađa Pag od Bizantske vlasti i za upravitelja grada postavlja hrvatskog župana. Poput većine sredozemnih gradova i Pag je, ovisno o povijesnim prilikama, doživljavao svoje uspone i padove.
Godine 1192. izgrađena je crkva sv. Marije koja i danas dominira područjem Starog grada. Jedan od najznačajnijih događaja u povijesti grada Paga je dobivanje Bule kralja Bele IV. kojom se gradu Pagu dodjeljuje status slobodnog kraljevskog grada 30. ožujka 1244. godine. Nakon dodjele statusa slobodnog kraljevskog grada, Pag se ubrzano gospodarski razvio. U Pagu se stoljećima život temeljio na kodeksu običajnog prava. Pažani su željeli autonomiju za koju su se borili svim pravnim sredstvima. Posebno se za autonomiju grada Paga borio Belota Dobronić, paški sudac koji je na Općem hrvatskom Saboru u Ninu 1396. godine nastojao oživotvoriti ideju o pravnoj i gospodarskoj neovisnosti Paga.
Hrvatski kralj Ludovik I 1376. godine potvrdio je Pagu pravo slobodnog kraljevskog grada, i dao mu uz postojeće, još i neke nove privilegije. Kralj Ladislav, 1403. godine, prodaje Veneciji svoj dio Dalmacije uključujući i grad Pag. Na taj je način, za više stoljeća, Pag pripadao Mletačkoj Republici. Godine 1433. Pag dobiva svoj Gradski Statut, jedan od prvih dokumenata takve vrste u Hrvatskoj. Sredinom 15. stoljeća opasnost od Turaka je bila sve veća, pa su Pažani, 18. svibnja 1443. godine, započeli s gradnjom novog grada, na mjestu na kojem se on i danas nalazi. Urbanistička rješenja novoga grada poštovala su principe ondašnje arhitekture i urbanizma, a planovi su se izrađivali u Veneciji. U izradi urbanističkih planova sudjelovao je veliki graditelj i kipar Juraj Matejev Dalmatinac.
U velikoj procesiji, noseći sobom čudotvorni sv. Križ, Pažani su se, 18. rujna 1474. godine, preselili u novi grad. Procesiju je predvodio paški knez.U prilici utemeljenja novog grada napisana je povelja u kojoj stoji:
U ime živoga Boga i pravoga Oca, Sina i Duha Svetoga, bez čijeg zazivanja nijedan početak nije valjano utemeljen, jednodušno je mišljenje Paga da se taj grad premjesti do luke Katene, na hvalu Boga i Blažene Djevice Marije, Svetoga Marka Evenđelista, Svetoga Jurja Mučenika i svih svetaca Božjih; na čast i diku Prejasnoga Vladara i Presvijetlog gospodina Francesca Foscaria, milošću Božjom slavnog mletačkog Dužda, te cjelokupne velemoćne naše Mletačke vlasti, pod pokroviteljstvom koje su i ovi temelji i mir i sigurnost svih plemića i cjelokupnog puka ove zemlje i otoka. U tom gradu neka budu položeni temelji crkava i samostana za obavljanje službe Božje, a u prvom redu crkve Blažene i Preslavne Djevice Marije.
Za nadzor nad njezinom gradnjom Kaptol i Vijeće Paga izabrali su poštovanu gospodu velečasne Vulkozija Grubonića, natpopa i Blaža Martinića, paškog kanonika, gospodina Dišmana Diševiča pok. Luke i gospodina Blaža Diškovića, koji će u ovoj knjizi uredno ispisati sve pravne poslove u vezi sa spomenutom gradnjom, naime novac koji je prikupljen, koji se ima utrošiti i isplatiti.
Ta je crkva započeta u subotu 18. svibnja 1443. oko trećeg sata, a kamen temeljac blagoslovio je prečasni u Kristu otac i gospodin Laurencije Venerije, milošću Božjom i Apostolske stolice nadbiskup zadarski i naš metropolit, uz molitve svećenstva te pučku povorku i svečanost. Odmah potom, četvrtog sata, počela je gradnja grada, to će reći temelja velike kule kraj poprečnih vrata. Prvi kamen položio je velemožni gospodin knez Petar Faletro, drugi velečasni Marget, primicer; svaki od njih u svojem kutu, moleći ondje ponizno Boga Oca, čije smo ime u početku zazivali, da se ovi počeci, njegovom moći i milosrđem započeti i pokrenuti, tako dovrše te čuvaju u sve vijeke vjekova. Amen.>

Snažne i moćne zidine, ojačane s devet kula, okruživale su Pag i branile ga od svakog napada. To je stanovništvu osiguravalo mir, a gradu napredak. U to se vrijeme razvijaju gospodarske veze Paga s drugim područjima, a mnogi Pažani odlaze na poznata sveučilišta diljem Europe.
Usprkos preseljenju, Pažani nisu zaboravili Stari grad. Franjevci 1589. godine ondje grade svoj samostan. Ostaci tog samostana i danas su vidljivi. Na blagdan Vele Gospe, Pažani odlaze u Stari grad kako bi se molili čudotvornom kipu Majke Božje od Staroga grada. U svečanoj procesiji, taj se čudotvorni kip nosi u grad Pag i postavlja u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja odakle se ponovno vraća u svoje svetište na blagdan Male gospe, 7. rujna.
Na čelu paške uprave stoljećima se nalazio knez kojeg je iz redova odličnika, postavljala središnja vlast u Veneciji. Važnu ulogu u oblikovanju kulturnog i gospodarskog življenja u Gradu Pagu imale su paške plemićke obitelji, na primjer Mišolići, Zorovići, Portade, Jadrulići i osobito Mirkovići. Njihove su palače bile simbol moći i bogatstva, ali i općeg prosperiteta grada Paga. U vrijeme hrvatskog preporoda u Pagu jača nacionalna svijest, pa na političkom značenju dobivaju Hrvatska narodna stranka i Hrvatska stranka prava. Na izborima 1882. godine Hrvatska narodna stranka dobiva najviše glasova, a gradonačelnikom postaje Nikola Portada.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u gradu Pagu živjelo je 4700 stanovnika. Nakon toga, a osobito tijekom 1905. godine, nakon pojave jedne biljne bolesti koja je uništila vinograde, dolazi do velikog osipanja stanovništva. Mnogo je Pažana u to vrijeme iselilo, ponajviše u SAD, Kanadu i Australiju.
Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća, zbog agrarne reforme, dolazi do usitnjavanja posjeda pa slabi gospodarska snaga plemstva, koje postupno počinje odlaziti.Članovi velikih plemićkih obitelji odlaze u Italiju, Južnu Ameriku, a jedan dio u Zagreb, Rijeku i druge gradove u Hrvatskoj.
Do velikog osipanja stanovništva dolazi i koncem II svjetskog rata 1941.-1945. (u to vrijeme plemstvo potpuno nestaje).
Dvadesetak godina traje razdoblje vrlo slabog gospodarskog života.
Početkom 60-tih godina 20. st. počeo se intenzivnije razvijati turizam. Turizam, kao nova gospodarska grana, daje zamah općem razvoju, pa se Pag urbano širi izvan okvira stare gradske jezgre. Nastaju novi dijelovi Paga: Vodice, Blato, Murvica, Varoš, Bašaca, Bošana i Sv.Jelena. Godine 1968. otvara se tada suvremeni hotel "Bellewue" sa 370 ležajeva, uređuju se plaže, auto-kampovi, prometnice. Pag postaje privlačno turističko odredište. Otvaraju se caffe-barovi, disco-klubovi, trgovine, te dolazi do pojave niza uslužnih djelatnosti.

U vrijeme paškog karnevala zimi, ljetnog karnevala i tijekom sezone, odvija se bogat kulturno-zabavni i umjetnički program. Iz višestoljetne tradicije može se izdvojiti ''paška Robinja'' u stilu ''svetih prikazanja'', folklor, karneval sa karakterističnim kolom uz gradsku limenu glazbu, starim nošnjama, starim pjesmama i plesovima na ''mišnjicama'' (karneval se održava posljednjih dana mjeseca jula).
Jednostavan pristup Pagu omogućen je mostom na najistočnijoj točki otoka, preko tjesnaca Ljubačka vrata.
Pag u kopnenom produžetku svoje plitke uvale skriva još jedno veliko bogatstvo: naučno ispitano i dokazano ljekovito blato.
Pag je i grad morske soli. Stoljećima žive zajedno Pag i solana, koja se poput pčelinjeg saća uvukla u njegovo tkivo. Zahvaljujući konstantnim potrebama tržišta za solju opstao je kroz burna povijesna vremena, a zbog strateške važnosti proizvodnja je čuvana vojnički i upravno. Zbog njene važnosti u XV st. Nastao je Pag kao planski i planski utvrđeni grad, koji pri obilasku pruža poseban osjećaj. Na Pagu još možete vidjeti proizvodnju soli starim postupkom isušivanja u manjim glinastim bazenima u koje se uvodi more (soline). Na otoku su takve soline izvedene u produljenju morske uvale kod mjesta Dinjiška (stari napušteni pogon) i u dugodolini kojom jedan rukav Paškog zaljeva kod grada Paga izlazi na suho (aktivan pogon). Ove soline osim autentičnosti koju pružaju, zahvalan su motiv za fotografiranje.
Posebnu atmosferu čine čipkarice šivajuci bijelim koncem raskošnu pašku čipku. Grad Pag je i grad rukotvorina poznate paške čipke koja se njeguje kroz stoljeća, svaka je zaseban unikat, a taj spori i naporni ručni rad živi i danas, i odvija se pred vama na prostoru uličica stare jezgre grada.
Čuveni paški sir i janjetina, vina Žutica i Gegić, kaduljin med, pršut, masline i smokve, njegovani su stoljetnom tradicijom pastira, vinogradara, težaka i ribara.
Dolaskom u Pag osvaja vas novi svijet. Podno nebeske modrine dočekuje vas kristalno bistro more u toplim uvalama, čarobno podmorje, hlad borovih šuma, obilje sportsko-rekreacijskih sadržaja, nezaboravni zalasci sunca, osebujan život kasnih sati i noći s pjesmom zrikavaca. Osjetite zov nestvarnog - dobrodošli u Pag.

Stari grad
Stari grad nalazi se oko kilometar od stare gradske jezgre, a od 70 -tih godina 20. stoljeća sastavni je dio grada Paga. Nekada je Stari grad bio velik i bogat grad, utvrđen snažnim zidinama. Izlazna luka bio je Košljun, mjesto na zapadnoj strani otoka. U Starome gradu iskorištavala se sol, a postojala je luka za brodove srednje veličine.U Starom gradu postoje brojni ostaci zidova i kuća, ostaci putova i utvrđenja, no najbolje su sačuvani dijelovi franjevačkog samostana i romanička crkva sv. Marije. Crkva se prvi puta spominje 1192. godine.U Starom gradu otkriveni su ostaci antičkih spomenika, kao i dijelovi megalitskih temelja, koji ukazuje na mogućnost da se grad ondje nalazio još u helensko doba. Sadašnja crkva sv. Marije po svoj prilici nastala je na temeljima starohrvatske bazilike iz 8. stoljeća.

Zbog solana, grad Pag je često bio meta napada, a upravo se na ovom području, od 11. do 15. stoljeća vodila borba između dva jaka crkvena, gospodarska i vojna središta, Zadra i Raba. Uz to, Pag je stalno vodio borbu za vlastitu autonomiju, pa se upravo u Starom gradu dogodilo niz bitaka. Najpogubnija se dogodila 30. 3. 1393. godine. Tada su Pag, napali plaćenici, koji su ga opljačkali i spalili.Nakon preseljenja stanovništva 1467. godine, franjevci u Starom gradu 1589. godine uz postojeću crkvu grade i uređuju samostan.
Osobitost Staroga grada je samostanski bunar i kip Majke Božje od Staroga grada. Samostanski se bunar nalazi u sredini dvorišta. Prema legendi, za jedne velike suše, kada je pogibija prijetila cijelome pučanstvu, Pažani su se molili Majci Božjoj, i ona je vodom ispunila samostanski bunar. U njemu je bilo toliko vode da se prelijevala preko rubova, a vode je bilo i kada su se svi Pažani napojili svoje životinje i napravili zalihe. Od tada, kaže legenda, taj bunar ne može presušiti ni za najjačih suša.
Kip Majke Božje od Staroga grada Pažani svake godine, 15. kolovoza, u svečanoj procesiji na blagdan Vele Gospe donose u grad Pag i postavljaju ga u crkvu Marijinog Uznesenja. Ondje kip ostaje do Male Gospe, 8. rujna, kada ga također u svečanoj procesiji vraćaju u njegovo svetište

Caska
Područje Caske posebno je zanimljivo za ljubitelje arheologije, povijesti i povijesnih fenomena. Caska se nalazi na zapadnom dijelu Paške uvale. To je naziv za šire područje koje je s jedne strane omeđeno plažom Zrče, a s druge strane, mjestima Zubovići, Kustići i Metajna, koji se skupno nazivaju Barbati. U uvali Caska danas ima tek nekoliko kuća, no na njezinom morskom dnu se nalazi potopljeni grad. Po povjesničarima, radi se o rimskom gradu koji je potonuo u 4. stoljeću uslijed potresa. No, postoje pretpostavke kako je Caska iz nepoznatih razloga napuštena te ju je tijekom stoljeća prekrilo more. Različita su mišljenja o veličini Caske.
Po nekim pretpostavkama, radilo se o gradu veličine do 5 000 stanovnika, dok ima povjesničara koji tvrde kako je u Caskoj živjelo oko 30 000 ljudi. Dosadašnja arheološka istraživanja nisu rasvijetlila tajnu Caske. Međutim, istraživanjima se 1964. godine otkrio ulaz u kanalizacijski sustav koji je veći od kanalizacijskog sustava drevnog Rima. To upućuje na zaključak kako se ipak radilo o velikom i značajnom gradu. Da je Caska imala neko osobito značenje, svjedoči i činjenica da je u njoj raskošni ljetnikovac imala poznata i bogata senatorska obitelj iz Rima, Calpurnia.No, je li Caska rimski grad ili je nastala puno prije, nema dovoljno jasnih zaključaka niti saznanja. Caska je značajna kao vjerojatno prvo veliko naselje na otoku Pagu.
Uz Casku je vezana i legenda, jedina otočna legenda koja je u integralnoj verziji usmenom predajom stigla do suvremenog doba. Legenda kaže kako je Caska bila bogat grad u kojem su živjeli dobri ljudi. Međutim, kako se bogatstvo povećavalo, tako su se ljudi sve više udaljavali od Boga. Zbog toga je Bog odlučio kazniti Casku. Poslao je svojeg anđela koji je u liku stranca, slučajnog namjernika, trebao vidjeti ima li u Caskoj pravednika kojeg treba spasiti od strašne smrti koja je prijetila svim njenim stanovnicima. Anđeo se, po dolasku u Casku, osvjedočio o velikom grijehu koji se nastanio u tom gradu. Našao je dvije sestre, Bonu i Malu. Bona je bila dobra, a Mala zla sestra. Bona je bila jedina pravednica i anđeo ju je, po Božjem nalogu, upozorio na ono što se sprema. Na dan kada je Caska trebala biti kažnjena, anđeo je izveo Bonu iz grada i odveo je daleko, na južni dio otoka Paga. Tada je Bog s neba spustio oganj, silovit vjetar, potres na Casku. Caska je, u ruševinama i plamenu potonula na dno mora, a s njom i svo zlato i dragulji koje su ljudi imali u izobilju. Bona je na južnome dijelu otoka našla mladog pastira za kojeg se udala .Zajedno su osnovali novi grad - Pag. Tako kaže legenda o Caski, gradu koji počiva na dnu mora, pokriven muljem. Ronjenjem se mogu pronaći ostaci građevina, no najveći je dio potonulog grada nedostupan pogledu zbog velikih naslaga mulja, pijeska i morske trave.