RAZGOVOR: Dr. JOSIP BRATULIĆ,
BIVŠI PREDSJEDNIK MATICE HRVATSKE,
O MASOVNOM POKRETU IZ 1971.
Ravnopravnost zvana šovinizam
Kad Hrvat govori o ravnopravnosti, nazivaju ga šovinistom i nacionalistom. Tako je
bilo onda, a tako je i danas. Kad drugi govore o ravnopravnosti, onda su oni napredni i u
domovini i u svijetu. Mi ćemo još dugo morati trpjeti takvo stanje
Sva je prilika da će Matica hrvatska biti sve manje dotirana, jer sve ono što ima
nacionalni predznak općenito će biti slabije dotirano zbog zahtjeva sa strane, izvan naše
države, da se nacionalne institucije ušutkaju kad se ne mogu ugasiti. No, Matica će
sigurno preživjeti
Piše Lidija ZOZOLI
Matica hrvatska nedavno je objavila Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice
hrvatske iz travnja 1972. Izvještaj koji su sastavila tri inspektora tadašnjega Republičkog
sekretarijata za unutarnje poslove Republike Hrvatske, bio je osnova za otvaranje i vođenje
sudskih procesa protiv brojnih istaknutih djelatnika i članova Matice hrvatske, koji su
sudjelovali u hrvatskom proljeću. Prof. dr. Josip Bratulić priredio je Izvještaj za
objavljivanje i popratio ga kratkim predgovorom s osvrtom na rad MH u tom razdoblju i na
značenje Izvještaja kao povijesnog dokumenta. Budući da je prof. Bratulić donedavno i
sam bio predsjednik MH, upitali smo ga za komentar toga Izvještaja i razloge njegova
objavljivanja.
Možete li reći kako je uopće nastala ova knjiga i koji su razlozi njezina nastanka?
Godine 2002., kad se sjećamo 160 godina djelovanja Matice hrvatske u hrvatskom narodu,
bila je prilika da se sjetimo i svega onoga što se događalo 1971., odnosno 1972. To je
razdoblje za Maticu i za sve one koji su u njoj djelovali vrlo važno. I prije smo razmišljali
o tome kako da se proslavi trideseta obljetnica hrvatskog proljeća. Ono je uistinu međaš
u hrvatskoj politici 20. stoljeća. Matica hrvatska, koja je bila središte toga pokreta,
upravo zbog toga htjela je označiti tu obljetnicu znanstvenim skupom, na kome bi se
trijezno, sine ira et studio, s određenim povijesnim odmakom moglo progovoriti o tom
vremenu.
Postojala je želja da se još nešto izda što je s tim u vezi, a ne samo ovaj Izvještaj
koji smo dobili i koji smo objavili da se tako odužimo svima koji su kao članovi Matice
hrvatske nastradali 1972. Prva kušnja prema tom cilju bilo je hrvatsko proljeće, i ubrzo
se vidjelo da taj projekt za dugo vremena ne može zaživjeti.
Oni koji su najviše osjetili lom 1972., bili su članovi MH. Zbog toga smo objavili
cjelokupan Izvještaj, bez ikakvih promjena ili skraćenja, osim što su izostavljena
imena sastavljača.
Udbini činovnici
Koji je razlog neobjavljivanja njihovih imena i jesu li priređivači Izvještaja
još uvijek živi?
Ne znam jesu li živi. Razlog izostavljanja njihovih imena je taj što smo mislili da to
ne bi bilo nikako prikladno. Sastavljači su sasvim dobro, u skladu sa svojom ulogom u
Udbi, obavili posao za koji su bili određeni. Mogli su to biti mali ili veliki činovnici,
ali u službi jakoga jugoslavenskog unitarizma i socijalističkog totalitarizma. Prema
Izvještaju je vidljivo da su imali povjerljive materijale, ali vidi se i kako im nije
bila važna samo 1971. nego i prijašnja razdoblja. Udba je pomno pratila već prije
djelatnost Matice hrvatske.
Iz arhivske građe koju su odnijeli iz Matice, ali još više iz Udbinih arhiva, može se
vidjeti kako im je važna bila uloga Matice već od šezdesetih godina kad se ona počela
okretati širokim narodnim slojevima hrvatskoga naroda. Od tuda je poslije došla
sintagma, prema sovjetskom jezičnom uzorku, "maspokret". Bilo je važno
dokazati da je Matica premrežila cijelu Hrvatsku svojim ograncima. Ne samo iz toga Izvještaja
je jasno da je Matica hrvatska na osobit način tada bila glas hrvatskoga naroda. I da je
politika u Hrvatskoj počela slijediti taj glas, ne kao Matičin glas, nego kao glas
hrvatskoga naroda u smislu kulturne, političke i gospodarske integracije.
Politički program
Izvještaj optužuje Maticu hrvatsku za "raspaljivanje šovinizma",
"ideologiju masovnog pokreta", "pripremu izdvajanja hrvatskog naroda iz
Jugoslavije". Kako su tada stvarno stvari stajale unutar Matice?
U to vrijeme nije se moglo razmišljati da bi se Hrvatska mogla izdvojiti iz Jugoslavije.
To je bila politički i društveno opasna ideja. Doduše, bila je jedna ideja da Hrvatska
ima svoje zastupnike u Ujedinjenim narodima, kao Ukrajina. Takve ideje su zastupali
pojedinci, ali one nisu bile politički program. Doista, najvažnija ideja toga vremena
bila je o ravnopravnosti svih naroda u Jugoslaviji. Hrvati su se osjećali
najzapostavljenijima; financijski pritisak prelijevanja sredstava podnosili su najteže
jer su se sredstva prelijevala od uspješnih u Hrvatskoj k neuspješnima u drugim
krajevima Jugoslavije.
Samo, kad Hrvat govori o ravnopravnosti, on se proglašava šovinistom i nacionalistom, i
onda kao i danas. Kada drugi govore o ravnopravnosti, onda su oni napredni i u domovini i
u svijetu. To je tako — davno, ne tako davno i danas. Mi ćemo još dugo morati trpjeti
takvo stanje. Vjerojatno će jednog dana i to prestati. Zbog toga se 1971. i nije moglo
razmišljati o samostalnosti Hrvatske.
Doduše, u govoru pri otvaranju ogranka u Krapini dr. Franjo Tuđman je govorio da
hrvatski narod treba izboriti svoju punu suverenost i stalno se boriti za svoju državnost.
Ali to tada nije shvaćeno kao razbijanje postojeće države; to je vrijeme onih
glasovitih amandmana i ti su prijedlozi u granicama mogućeg ostvareni u Ustavu 1974.
Ravnopravnost bi se sastojala u tome da se nacionalno hrvatsko ime može spominjati bez
zazora i bez opasnosti, da se nacionalni identiteti, republički grb i zastava mogu
isticati kad je potrebno, da se može pjevati hrvatska himna u svečanim prilikama, da se
jezik može nazvati hrvatskim, kao i književnost, umjetnost, povijest. To tada nije bilo
tako.
Identitet
Ravnopravnost se htjela postići u jeziku? U MH je nastala Deklaracija o jeziku.
Jezik je za Hrvate najsnažniji i najprepoznatljiviji znak identiteta. Počelo je s
odricanjem svih onih zaključaka koji su doneseni Novosadskim jezičnim sporazumom, ali ne
zato što se on provodio, nego zato što se on nije provodio onako kako je dogovoreno.
Hrvati su žrtvovali dio svojih jezičnih posebnosti zbog zamišljenog jedinstva jezika, a
cijelo pravopisno nastojanje svodilo se da bi se ćirilica i latinica mogle prenositi bez
teškoća i da bi bile ravnopravne, kao i ekavski i ijekavski izgovor.
Nauštrb ćirilice poticala se i nametala ekavica na svim područjima zajedničke države.
A i pravopis je bio naštimavan tako da bi bio što sličniji srpskom tradicionalnom
pravopisu. No, to je samo dio problema.
Znači li to da se Matica, unatoč optužbama, bavila jedino pitanjima kulture?
Upravo tako. Moram podsjetiti da se pojedini govori optuženika i obrane na sudu 1972.
danas ne mogu tako lako objaviti jer se optuženici redom pozivaju na socijalizam, na
bratstvo i jedinstvo. Kad bi se ti govori danas integralno objavili, ti bi govornici
ispali teški unitaristi, ali oni to doista nisu bili. Samo tada se još uvijek vjerovalo
da jugoslavenska federacija, ako bude dobro federirala, može opstati gotovo kao uzorak
jednog plemenitog socijalizma, onoga s ljudskim likom. No, od tada je već ta ideja počela
slabjeti.
Koje su, tada sporne ideje, ponikle u Matici hrvatskoj?
U Matici hrvatskoj se često isticalo, govorilo i pisalo da je Hrvatska, zbog turizma i
radničkih doznaka iz inozemstva bogata, i mogla bi brže napredovati na opću korist. Među
ekonomistima se često govorilo o "čistim računima", a to je i naslov jedne
knjige Hrvoja Šošića. U Matici je bilo jasno da se hrvatski novac treba koristiti za
razvitak onog područja gdje je zarađen, i da to nije zajedničko dobro, to jest
jugoslavensko — srpsko. U Matici je niknula ideja o tunelu kroz Učku i o autocesti
Zagreb—Split jer se tako najjednostavnije, fizičkim činom, cestama, Hrvatska zbližuje.
Te su ideje bile toliko naglašene te se govorilo kako će se u Matici uspostaviti posebno
tijelo za brigu o tim projektima ako hrvatska Vlada i Sabor ne budu htjeli raspisati
nacionalni zajam.
Tada se jako isticala i uloga Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala, mladih političara
koji su prihvatili te ideje. I Sabor i Centralni komitet počeli su osluškivati što
zapravo žele Hrvati u okviru svoje Republike. To je ekonomski razvoj i prosperitet.
Dakle, od ideje o integritetu jezika i nacionalnog prostora došlo se do ideje o
integritetu rada, zarade i uspjeha cjelokupne zemlje.
Ušutkati i ugasiti
Kako to da je jedna kulturna ustanova kao što je Matica preuzela ulogu vodeće društvene
snage i koju poruku šalje ovaj Izvještaj današnjim političarima?
Svi oni koji su sudjelovali u hrvatskom proljeću bili su potpuno svjesni da rade dobro u
okviru onodobne Jugoslavije, za dobre odnose svih republika i nacija tako da nitko ne bude
oštećen i da se strogo poštuju načela pravednosti i ravnopravnosti, a u političkom
smislu supsidijarnosti. Dakle, da pojedine poslove moraju vršiti ona politička tijela
koja su za to određena. Taj Izvještaj upravo to otkriva iako to nije želio, ali otkriva
i mnogo više. Kad to nije uspjelo, kad je taj glas ušutkan i ugušen, izabran je drugi
projekt — samostalna Hrvatska.
Isto tako, ta knjiga poručuje da je organizacija na kulturnom polju često najuže
povezana s političkim idejama, i da se to ne da odvajati, posebice kod malih naroda.
Mislim da je tako i kod velikih naroda jer sve kulturne institucije kao što su The
British Council, Goethe institut i slične organizacije promoviraju ne samo kulturu tih
zemalja nego i gospodarstvo i njihov politički i društveni utjecaj u zemljama u kojima
te institucije djeluju.
Spomenimo da je 1971. Matica imala četiri i pol tisuće članova radnika, a više od
45.000 članova potpornika. To su golemi brojevi. Tih se brojeva, to jest članova,
pobojala vlast jer je smatrala da se u Matici priprema paralelna vlast, jača, snažnija i
organiziranija od njezine. Matica je tada, doista, bila jasni glas hrvatskoga naroda. To
se i iz ovog Izvještaja očito očituje.
Bili ste predsjednik MH u dva mandata. Ima li, po vašemu mišljenju, izgleda da Matica
ponovno bude vodeća društvena snaga u ovoj zemlji?
Ispravljam, tri mandata. To je šest godina, i još četiri godine kao potpredsjednik.
Danas su druga vremena i Matica nema nikakvu ambiciju ulaziti u dnevnu političku
djelatnost, jer je na tom području ionako previše stranaka. No, na području kulture
gdje je Matica uvijek prednjačila te se snažno uključivala u sve slojeve društva
Matica pronalazi i danas polje svoga rada.
Sva je prilika da će Matica hrvatska biti sve manje dotirana, jer sve ono što ima
nacionalni predznak općenito će biti slabije dotirano zbog zahtjeva sa strane, izvan naše
države, da se nacionalne institucije ušutkaju kad se ne mogu ugasiti. No, Matica će
sigurno preživjeti.