Širenje kršćanstva među slavenskim narodima

U sedmom stoljeću se Hrvati spuštaju na more kod Solina i 641. god. za vrijeme pape Ivana IV preko benediktinaca povezuju sa katoličkom crkvom i počinje postepeno pokrštavanje koje traje skoro 2 stoljeća.
Godine 879. hrvatski knez Branimir obećava rimskom papi vjernost hrvatskog naroda i daje zavjet da hrvatski narod nikada neće voditi osvajački rat. Papa blagosiva hrvatski narod na Spasovo te godine.

Za širenje kršćanstva među svim slavenskim narodima su zaslužni sveta braća Ćiril i Metod koji su na slavenski jezik preveli Bibliju i najpotrebnije liturgijske knjige. Zahvaljujući misionarima i redovnicima Crkva je uspjela opstati i od petog do desetog stoljeća Europa je postala kršćanska.
Jedna od najvećih novonastalih država je bila Franačka koju je krajem petog stoljeća osnovao Klodvig. On je prihvatio kršćanstvo i nastojao ga proširiti služeći se mačem i ognjem na cijelo kraljestvo. Karlo Veliki je zavladao velikim područjem nekadašnjeg zapadnog Rimskog carstva pa ga je papa 800. godine okrunio za rimskog cara. On je mnogo pridonio širenju kršćanstva no pri tom je bilo i nasilnog pokrštavanja i obraćenja.
U to je vrijeme Crkva bila usko povezana sa vlašću i znalo se mačem nametati svoje uvjerenje. Narod je bio one vjere koje je bio i vladar.
Ali ta nasilna pokrštavanja i širenje kršćanstva na taj način se mogu razumjeti ali nikako ne mogu odobriti niti prihvatiti jer su u suprotnosti sa samom Božjom objavom. Zato se kršćanstvo puno bolje prihvatilo i dobilo prave temelje ondje gdje se pokrštavanje obavilo slobodno i bez prisile propovijedanjem Božje riječi u duhu te iste riječi preko redovnika i misionara.