U optužnici koja je podignuta protiv Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom stoji da je on “između 1. jula 1991. i 30. novembra 1995. godine, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, među ostalim i djelujući u saradnji sa Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, učestvovao u krivičnim djelima za koja se tereti u tekstu koji slijedi kako bi se obezbijedila kontrola nad onim područjima Bosne i Hercegovine koja su proglašena dijelom srpske republike. Da bi postiglo taj cilj, vođstvo bosanskih Srba, uključujući Radovana Karadžića, a u predmetna vremena i Momčila Krajišnika, Biljanu Plavšić i druge, započelo je i sprovelo takav način postupanja koji je uključivao stvaranje nemogućih uvjeta za život, uključujući taktiku progona i terora čiji je efekat trebao biti da podstakne nesrbe na odlazak iz tih područja, deportaciju onih koji nisu bili voljni otići i likvidaciju drugih’’
 

Piše: Ezher Beganović:

Hapšenje zločinca Radovana Karadžića trebalo bi biti historijski događaj za Bosnu i Hercegovinu, događaj koji bi za budućnost naše države morao biti od presudne važnosti. Naravno, tako bi trebalo biti ukoliko bi u Haagu na optuženičkoj klupi zajedno sa Radovanom Karadžićem bila i njegova genocidna ostavština zvana Republika Srpska. Suditi RadovanuKaradžiću za zločin nad Bošnjacima i Hrvatima, a dozvoliti da njegovo djelo i dalje postoji, nije zadovoljenje ni pravde ni pravičnosti. Radovan je temelje svoga djela zalio hiljadama litara bošnjačke krvi.
Zločin s predumišljajem
 U optužnici koja je podignuta protiv Radovana Karadžića pred Haškim tribunalom stoji da je on “između 1. jula 1991. i 30. Novembra 1995. godine, djelujući individualno ili u saradnji sa drugima, među ostalim i djelujući u saradnji sa Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić u periodu između 1. jula 1991. i 31. decembra 1992. godine, učestvovao u krivičnim djelima za koja se tereti u tekstu koji slijedi kako bi se obezbijedila kontrola nad onim područjima Bosne i Hercegovine koja su proglašena dijelom srpske republike. Da bi postiglo taj cilj, vođstvo bosanskih Srba, uključujući Radovana Karadžića, a u predmetna vremena i Momčila Krajišnika, Biljanu Plavšić i druge, započelo je i sprovelo takav način postupanja koji je uključivao stvaranje nemogućih uvjeta za život, uključujući taktiku progona i terora čiji je efekat trebao biti da podstakne nesrbe na odlazak iz tih područja, deportaciju onih koji nisu bili voljni otići i likvidaciju drugih’’ (U avgustu 1995., Radovan Karadžić je pred skupštinom bosanskih Srba hvalio uspjehe u sukobu koji je počeo 1992. godine: “Nema govora da mi sebi smijemo dopustiti bilo kakve ideje o tome da nam uzimaju naše tradicionalne teritorije. Ako ćemo pravo, ima gradova koje smo zgrabili, a bilo nas je svega 30%, takvih ću vam nabrojati koliko god hoćete. Nemojte da se ovo čuje, ali sjetite se koliko nas je bilo u Bratuncu, koliko u Srebrenici, koliko u Višegradu, koliko u Rogatici, koliko u Vlasenici, u Zvorniku itd.’’). Karadžić i ostalo rukovodstvo bosanskih Srba su nakon izvršenih priprema za cijepanje teritorije Bosne i Hercegovine, 9. januara 1992. proglasili “Republiku srpskog naroda Bosne i Hercegovine”. Zašto je baš taj datum odabran za proglašenje Republike srpskog naroda u BiH, objasnio je istog dana pred Skupštinom srpskog naroda. “Požurili smo da 9. januara proglasimo republiku zato što je najavljena mogućnost da Evropska zajednica već 10. januara objavi nezavisnost Bosne i Hercegovine. Da se ta manipulacija ne bi ostvarila, morali smo odmah da reagujemo. Jer, svaka našapolitička akcija poslije tog priznanja imala bi mnogo manji praktični efekat i Srbi u Bosni našli bi se u veoma teškoj situaciji.’’ Cijeli svijet zna, a Haški tribunal za to ima brdo dokumenata, da je nakon proglašenja Republike srpskog naroda u BiH Radovan Karadžić poveo Srbe u zločine nad Bošnjacima i Hrvatima koji su živjeli na prostorima današnje Republike Srpske.
Djelo bez lika
 Nažalost, Karadžić je uspio upotpunosti sprovesti sve zacrtane strateške ciljeve (Prvi strateški cilj: protjerati Hrvate i Muslimane iz njihovih domova, Karadžić: “Mi sasvim sigurno znamo da moramo nešto da damo, to je van svake sumnje ukoliko hoćemo da ostvarimo prvi strateški cilj, a to je da se ratosiljamo neprijate lja iz kuće, a to je Hrvata i Muslimana, da ne budemo više zajedno u državi” - 2. sjednica Skupštine 18. - 19. juli 1994., Pale). Krajem 1995. godine potpisan je Dejtonski sporazum koji je priznao genocidno djelo Radovana Karadžića (Još 1992.godine Karadžić je bio ubijeđen da će međunarodna zajednica prihvatiti stanje na terenu. “Naravno, protiv sebe imamo velike sile. Ali još uvijek te sile će se prilagođavati sili srpskog naroda, odnosno njegove težnje da živi u svojoj državi, odnosno u savezu država, odnosno da živi onako kako hoće’’.). Danas, skoro trinaest godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Karadžićeva Republika Srpska još uvijek postoji. Doduše, Republikom Srpskom danas ne vlada Radovan Karadžić, on je konačno tamo gdje mu je mjesto, RS-om danas suvereno vlada dobitnik ordena Nemanjića za poseban doprinos u organizovanju i vođenju odbrane srpskog naroda i države Milorad Dodik, koji je ovaj orden dobio ratnih godina, naravno, od Radovana Karadžića. Milorad Dodik dovršava Radovanov posao. Nakon što je Radovan počistio RS od Bošnjaka  i Hrvata, Milorad Dodik izvodi završne radove na Karadžićevom djelu. Odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine posljednji je sveti srpski zadatak. Nema sumnje da bi, ukoliko bi se to zaista i dogodilo, Bosna i Hercegovina opet bila zalivena krvlju nevinih žrtava srpskog vjekovnog sna. Jedini put da se to spriječi jeste da zajedno sa Radovanom Karadžićem iza zatvorskih rešetaka završi i njegovo djelo.

Ratko Mladić
To je, ljudi, genocid
Najbolji komentar onoga šta je radio Radovan Karadžić i kakvo je djelo stvorio dao je najmonstruozniji zločinac na svijetu Ratko Mladić na 16. sjednici Skupštini Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine koja je održana 12. maja u Banjoj Luci. “Ljudi i narodi nisu piljci niti ključevi u džepu pa ćemo premjestiti tamo-amo. … Rat ne možemo voditi ni na svakom frontu niti protiv naroda, ja bih ovdje predložio da mi usvojimo takvu pamet da mi nećemo u rat, a ako budemo napadnuti, mi ćemo se braniti i mi nećemo rat protiv Muslimana kao naroda, niti protiv Hrvata kao naroda, već protiv onih koji su taj narod poveli i nahuškali na nas. Prema tome, mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi i ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.’’

Milorad Dodik, premijer Vlade Republike Srpske
Čuvar Radovanovog naslijeđa
Jedan od najčešćih argumenata kojim Milorad Dodik opravdava svoj zahtjev da se organizira referendum za nezavisnost Republike Srpske sažet je u sljedećoj rečenici: “Većina naroda u Republici
Srpskoj je za nezavisnost Republike Srpske. Demokratsko je pravo svakog naroda da mu se dozvoli da se opredijeli o svojoj sudbini.’’ Na ovaj način Milorad Dodik svjesno koristi rezultate genocida nad Bošnjacima koji su s predumišljajem počinili Vojska Republike Srpske i MUP Republike Srpske pod komandom Radovana Karadžića. Malobrojni Bošnjaci koji su ostali da žive u Republici Srpskoj nisu, niti će biti ikakav faktor koji bi na bilo koji način mogao ozbiljnije utjecati da Srbi iz Republike Srpske ne mogu odlučivati bez njih o sudbini zemlje u kojoj žive. Stabilna društveno-politička scena, etnički skoro čista teritorija i vrijeme koje neumitno curi, idu naruku idejama i vječitim snovima svih Srba bez obzira koga smatraju svojim liderom, bio to Radovan Karadžić ili Milorad Dodik. Kao što smo rekli, takvu situaciju, takve političke pozicije Milorad Dodik je naslijedio od Radovana Karadžića. Stoga i ne čudi što daje sve od sebe da sačuva i uznapreduje Karadžićevo djelo. Osim što čuva Karadžićevo genocidno djelo, Milorad Dodik je potpuno usvojio sve političke stavove, odnosno sve strateške odrednice one srpske politike u BiH koju je predstavljao Radovan Karadžić. “Oni će nama nju osporavati zbog etničkog čišćenja, ovoga i onoga, ali mi ćemo reći – i Srbi su etnički očišćeni’’, rekao je Radovan Karadžić još davne 1994. godine. Kao da slušamo Milorada Dodika koji je na sličan način prošlih dana opravdavao genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Učenik je prevazišao učitelja.

Momčilo Krajišnik, predsjedavajući Narodne skupštine Republike Srpske Bosne i Hercegovine
Vjerujte da bi najveća tragedija bila kada bi Muslimani prihvatili da žive sa nama
Nakon etničkog čišćenja prostora Republike Srpske, u januaru 1994. na 37. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske Bosne i Hercegovine njen predsjednik Momčilo Krajišnik kaže: “Vjerujte da bi najveća tragedija bila kada bi Muslimani prihvatili sada da žive sa nama skupa. Vidjeli ste kako se utrpavaju Hrvatima, (da) Hrvati neće, mi bismo izgubili državu. Ja samo to ne bih prihvatio, a prihvatio bih manji procenat nego što sada imamo da mi ostanemo odvojeni i da imamo svoju državu, da ne budemo sa Muslimanima.’’

Govor Radovana Karadžića na 54. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske Bosne i Hercegovine
Ne kajem se za Srebrenicu
“Ja sam kao vrhovni komandant stao iza plana za Žepu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom. Žepa se podrazumijevala. Gospodo, mi bismo izgubili rat da postoji Žepa sa 90.000 naoružanih Muslimana, izgubili bismo rat. Lično sam nadgledao plan bez znanja GŠ, ne ni krijući, nego slučajno nailazeći generala Krstića i savjetovao mu da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije ćemo se juriti sa Turcima po šumama, odobrio sam i bliži zadatak i radikalni zadatak i ne kajem se za to.’’

Rasim Ljajić razjario srpske ekstremiste
Čitajući reakcije običnog srpskog puka koje se mogu pronaći u srpskim medijima ili na internetskim forumima, jedna od najvećih stvari koja je zasmetala mnogim Srbima, posebno onima iz RS-a, jeste to što je prve zvanične informacije o hapšenju Radovana Karadžića saopćio Rasim Ljajić. Spomenutim Srbima itekako smeta što je od tolikih srpskih zvaničnika baš Bošnjaku pripala “čast’’ da im objašnjava kako je i kada uhapšen Karadžić.

Srpska pravoslavna crkva
Duhovni štit Radovanovog nedjela
Sudionika i saradnika Radovana Karadžića na njegovom zločinačkom putu. Srpska pravoslavna crkva i danas srpski narod instruira i odgaja u duhu etnički očišćene Republike Srpske. Jedan od onih srpskih crkvenih vođa koji je prskao “svetom’’ vodicom po strateškim ciljevima ostvarenja genocidne tvorevine nazvane imenom Republika Srpska je i mitropolit dabrobosanski Nikolaj koji se nalazi na čelu Srpske pravoslavne crkve u BiH. I naravno, nezaobilazni lik, odnosno čuvar lika i nedjela Radovana Karadžića je vladika Kačavenda. O njemu je već sve kazano