Rukomet u Ljubuškom započeo se igrati u Gimnaziji, pa je tako 1956. godine osnovan i klub. Tadašnji klub, kao i većina klubova u to vrijeme, nosio je ime ORK (omladinski rukometni klub) Partizan Ljubuški.

Formiranjem sekcije izviđača u općini kao i u drugim mjestima, a obzirom da su članovi tadašnjih izviđača bili i igrači kluba, klub je 1963. godine dobio ime ORK Izviđač. Od 1963. godine do danas sa različitim predznakom ORK - RK – HRK, Izviđač nije mijenjao ime. Prva prvenstva su se odvijala na prostorima Hercegovine i južne Dalmacije, tako da se ta liga zvala Hercegovačko-dalmatinska liga. Važno je napomenuti da je u toj ligi sudionik bila tadašnja RK Mehanika, koja se uključila i formirala upravo 1963. godine.

Poslije ove lige Izviđač je sudjelovao u Hercegovačkoj, a zatim u Bosansko - hercegovačkoj ligi u kojoj su bili klubovi iz Gornjeg i Donjeg Vakufa, Travnika, Viteza, Zenice, Goražda, Rogatice i sarajevski klubovi koji su svi zajedno činili južnu skupinu.

U ovim godinama natjecanja, ovisno od organizacije u klubu, rezultati su bili promjenjivi, ali se nikada nije ispadalo iz ovih liga, osim što je klub sedamdesetih godina upao u krizu i čak se prestao natjecati. Ubrzo se ponovno organizirao i nastavio s natjecanjem, te je 1986. godine dosegnuo vrhunac u postojanju i postao članom jedinstvene rukometne lige Bosne i Hercegovine. To je bila najjača liga u tadašnjoj Bosni i Hercegovini i u njoj se klub natjecao sve do rata. Rukometni pravilnik natjecanja zahtijevao je da se utakmice igraju isključivo u sportskim dvoranama što je postao veliki problem za malu sredinu kao Ljubuški. Kao domaćin HRK Izviđač nije više igrao u Ljubuškom već u Metkoviću, čime je u regiji nestalo rukometne navijačke euforije. U ovom dijelu postojanja kluba, to jest od 1956. do 1990 godine, klub je radio čisto amaterski, nije se radilo na pomlađivanju ekipe, osim od 1984. godine kada je počela sa radom mlađa kategorija, tzv. "kadeti", tako da je kroz ovaj period kroz klub prošao mali broj igrača u odnosu na godine postojanja. Većinom su igrali igrači iz ljubuških srednjih škola, a vrlo malo ih je bilo sa strane. U periodu 1956 – 1963 - 1990 godina važno je istaći zasluge tadašnjih trenera i rukovodstva kluba, među kojima su zapaženu ulogu imali pokojni Vlado Spajić, Cvitan Vučić, profesor Marko Primorac te Emirr Delalić kao dugogodišnji predsjednik kluba.

Od igrača muške ekipe treba istaknuti Tonku Spajića, Luku Grlušića, Žarka Mandića, Ilku Mucića, Stanka Ramljaka, Kemu Hrnjičevića, Zdravka Miletića, Ferdu Međugoraca, Dragu Bašića, Krešu Mucića, Mehu Kadragića, Jasenka Mahića, Nijaza Delalića, Milog Dizdarevića, Zlatana Lukendu, Markicu Paradžika i Mladena Škorputa, koji je ujedno i igrač s najdužim stažom u povijesti tih generacija.

Generciji koja je doprinijela da Izviđač postane član jedinstvene rukometne lige Bosne i Hercegovine pripadali su rukometna legenda Mladen Škorput, Zdenko Sušac – Zdena, jedan od najvećih talenata ljubuškog rukometa, Mirko Nikolac, omladinski reprezentativac bivše države, Stanislav Mucić, rukometaš koji je nastupao i za momčadi RK "Velež" iz Mostara i RK "Mehanika" iz Metković, koji su se natjecali u drugoj ligi bivše države, zatim lucidno krilo Samir Konjhodžić, Ćiro Markić, koji je u više navrata s klupe vodio momčad Izviđača, kružni napadač Zloić, Zvonko Herceg, Miodrag Čolina, Mladen Anić, Stojan Grbavac – Stole, Dragan Papac, Dubravko Grgić, Marin Primorac, Zdenko Grbavac – Grba, Đino Spajić, Stanko Nižić – Ćane. Tih godina trenerskom palicom Izviđača dirigirali su Mirko Novković i Jure Volarević.

Kao značajno priznanje za svoj rad i za doprinos razvoju rukometa na području BiH 1988. godine Izviđač je dobio brončanu plaketu povodom 40. obljetnicu tadašnjeg rukometnog saveza BiH.

Pored muške ekipe, treba napomenuti da je Izviđač imao i žensku ekipu koja se je natjecala pod istim imenom do 1996. godine. U treniranju ženske ekipe sudjelovali već spomenuti treneri, kao i treneri iz osamdesetih godina Ferdo Mikulić i Miro Hrstić. Najzvučnije ime koje je nastupalo za žensku ekipu Izviđača svakako je bila dr. Sonja Šimunović – Pavlović, reprezentativka bivše države, koja je i igrala za Radnički iz Beograda, jednu od najboljih ekipa u tadašnjoj državi, te Zlata Košarić, sada Barbarez, igračica bivše Lokomotive iz Mostara, Mira Spajić - Šoše, Anđa Vučić, Jasna Gujić, Dražena Džolić, Snježana Vučić - Bandur, Silvana Bandur – Bilić, Maća Petrović-Barbarić i Gela Petrović-Boras.

Uslijed ratnih djelovanja na ovim prostorima Izviđač početkom 90 – tih prestaje s radom.  Prestankom ratnih opasnosti klub 1994. godine obnavlja svoje djelovanje, a njegov prvi poslijeratni predsjednik bio je Nevenko Herceg.

Međutim, klub svoj procvat u organizaciji i radu dobiva 1995. godine i nakon toga osvaja sve kupove i prvenstva Herceg-Bosne osim prvog poslijeratnog prvenstva.

Tadašnja uprava kluba koju čine predsjednik uprave, koju čine Zlatan Luburić, direktor Marinko Bubalo, sportski direktor Stanislav Mucić, Zoran Vukšić, Ivan Brkić, Marko Zelić i Jozo Barišić, odlučila je da od jednog amaterskog kluba, koji je svoj rad zasnivao na entuzijazmu pojedinaca, napravi profesionalni klub, koji će imati prvu ekipu sa europskim ambicijama i istovremeno organizirati rad sa svim mladim selekcijama.

U proljeće 1997. godine stariji igrači su bili pozvani da se kao treneri omladinskih pogona uključe u rad, tako da HRK Izviđač ima pet profesionalnih mladih selekcija, a treneri su sve bivši igrači Izviđača - Mirko Nikolac, Mladen Škorput, Zdenko Sušac, Zvonko Herceg i Miodrag Čolina, a za trenera prve ekipe postavljen je Mišo Veraja.

Kao prvak i osvajač kupa Herceg-Bosne 1998 godine, HRK Izviđač ulazi u razigravanje za prvaka Bosne i Hercegovine i u tom razigravanju je izborio mjesto u europskom natjecanju, Kupu gradova, gdje za protivnika dobiva Lovćen iz Cetinja.

Veliki, štoviše ogromni, hendikep Ljubuškog u predratnom razdoblju bio je nedostatak sportske dvorane. Takvo stanje nastavilo se i poslije rata, sve do prvog nastupa Izviđača u jednom europskom natjecanju.

Nakon osvajanja prava nastupa u Kupu gradova, postavilo se pitanje gdje igrati europske utakmice? Putovati u Čitluk, Čapljinu, Metković ili graditi dvoranu u svome gradu?

Među klupskim čelnicima je prevagnulo mišljenje da dvoranu treba graditi i u njoj igrati međunarodne utakmice.

I tada se dogodilo čudo, možda jedinstveno u svijetu, te tadašnji igrač Stanislav Mucić, vlasnik građevinske tvrtke i veliki zaljubljenik u rukomet, uz pomoć općine i vlastitim sredstvima gradi sportsku dvoranu, koja može primiti 4000 gledatelja, te postaje i sportski direktor kluba.

Radovi su započeti početkom svibnja, a njihov završetak je uslijedio pet mjeseci kasnije, te je dvorana otvorena 10. listopada 1998. godine.

Ljubuški, kao grad rukometa, ponovno je počeo živjeti za rukomet i svoj Izviđač. Jedan od povijesnih datuma ljubuškog rukometa je 10.10.1998. godine, kada Izviđač u svojoj novoj dvorani dočekuje momčad Lovćena sa Cetinja, u već spomenutom Kupu gradova,  gubi te se oprašta od europskog natjecanja. U toj prvoj europskoj i povijesnoj utakmici boje Izviđača branili su: Drago Bokan, Stanislav Mucić, Zdenko Grbavac, Marin Primorac, Mirko Nikolac, Krunoslav Jurić, Miodrag Čolina, Dario Mikulić, Jure Jakić, Nikola Ćuže, Slaven Mlinarević, Danijel Pavlović, Niko Veraja, Mate Šimić i Zdravko Petković. Tom utakmicom je završio jedan ciklus u zacrtanom planu, a trojica igrača se opraštaju od aktivnog igranja i postaju treneri mladih selekcija.

Nakon toga, za trenera prve ekipe i šefa stručnog stožera dolazi Josip Glavaš, koji u svojoj sportskoj karijeri ima cijeli niz uspjeha sa najuglednijim klubovima i reprezentacijom Hrvatske. Uprava dovodi i četiri mlada i perspektivna igrača: Željka Rezdeušeka iz travničkog Borca, Maria Raguža iz Trogira te Duška Bogovčića i Maria Staneca iz Zagreba.

Uz stručni rada, organizaciju i sa pomlađenom ekipom, plan je bio osvojiti sve što se može na prostorima Bosne i Hercegovine.

Dominantnost i superiornost u natjecanjima u poslijeratnom razdoblju, odnosno u vremenu od 1994. godine, "skauti" osvojili 8 kupova-a Herceg-Bosne, te 7 naslova prvaka. Uz to, Izviđač je i prvi "apsolutni“ prvak Bosne i Hercegovine, jer je u sezoni 1999/2000, u konkurenciji klubova iz sva tri rukometna saveza Bosne i Hercegovine osvojio naslov prvaka države.

I prethodne sezone Izviđač je osvojio jedan trofej Bosne i Hercegovine, onaj namijenjen osvajaču KUP-a Bosne i Hercegovine.

Na međunarodnom planu, već u drugoj sezoni Izviđač je otišao korak dalje. U pretkolu Kupa pobjednika kupova, u dvije utakmice odigrane u Ljubuškom, Izviđač je bio uspješniji od estonskog Kehra Tallin, a rezultati dviju utakmica su 26 : 20 i 29 : 29.

Nakon Estonaca, ždrijeb u Ljubuški dovodi norveški Drammen, kojeg rukometaši Izviđača pobjeđuju rezultatom 24:22, ali u revanšu u Drammenu bili su bolji Skandinavci, koji rezultatom 26 : 21 odlaze u dalje natjecanje.

Zbog nemogućnosti dogovora tri saveza oko ustroja jedinstvene rukometne lige BiH u sezoni 2000/2001 ne igra se prvenstvo BiH.

Na međunarodnom planu u toj sezoni kao prvak Bosne i Hercegovine, HRK Izviđač u 1. kolu Lige prvaka ugošćuje ukrajinskog prvaka ZTR Zaporozhye. Oleg Veliki, Nat i ostale zvijezde ukrajinske reprezentacije jedva pobjeđuju u Ljubuškom (22-23), a potom sigurno dobivaju Izviđač i u drugom susretu (30 : 18).

No, umjesto daljeg nastupa u drugom eurokupu, tj. u kupu EHF-a, Izviđač, zbog nepravilnog nastupa igrača Nikole Prce u prvom meču s Ukrajincima, biva suspendiran iz daljeg europskih natjecanja u toj sezoni.

Početkom natjecateljske sezone 2001/2002. trenersku palicu od Josipa Glavaša preuzima Boris Jarak - nekadašnje reprezentativno lijevo krilo bivše države i Hrvatske, sudionik i nositelj medalje na olimpijskim igrama u Seulu i Atlanti, istodobno i trener juniorske reprezentacije Hrvatske. Njegov pomoćnik bio je Zvonko Herceg, poslove fizioterapeuta obavljao je Ante Bunoza

 U sezoni 2001/2002. „izviđači“ su "marširali" rukometnim parketima Bosne i Hercegovine i  sa 14 bodova prednosti osvojili još jedan naslov prvaka države te su jednako uspješni i superiorni bili su i u Kupu BiH.

I Izviđačev nastup u euro-kupu protječe slično kao i raniji. Nakon eliminiranja gruzijskog Tbilisija u drugom kolu Challenge kupa u dvije utakmice odigrane u Ljubuškom (47-16 i 44-16), 3. kolo ponovno donosi za suparnika jakog skandinavskog predstavnika, a to je danski Frederiksberg iz Kopenhagena. U prvoj utakmici u Danskoj domaćin je bolji za dva pogotka (25-23). Ni u revanšu u Ljubuškom, pred 3.500 vatrenih navijača Izviđač ne prolazi ništa bolje, i ovoga puta pobjeđuju Danci ( koji su dospjeli do polufinala), rezultatom 20 : 18.

Najzaslužniji za dvostruko šampionsko slavlje ljubuških rukometaša su, uz glavne klupske sponzore, i vodstvo kluba: predsjednik Zlatan Luburić, direktor Marinko Bubalo i športski direktor Stanislav Mucić, naravno, uz sve oni koji na parketu odrađuju svoj posao,a to su igrači i trener prve momčadi Boris Jarak.

Momčad je predvodio kapetan i najstariji igrač Zdenko Grbavac –Grba, rođen 1965. godine, počeo je u Izviđaču i završit će u Izviđaču, igrajući na poziciji lijevog vanjskog ili srednjeg vanjskog i oličenje je borbenosti. 

Uz kapetana, najiskusniji su vratar Drago Bokan, rođen 1966. godine, koji je počeo u Metkoviću, i njegov vršnjak Jure Jakić, koji je karijeru počeo u Čapljini, a igra na pozicijama srednjeg i desnog vanjskog. Tu je i iskusni kružni napadač Dario Mikulić, rođen 1970. godine, kao i kapetan Grbavac, "dijete Izviđača", isto se može kazati i za Mirka Sušica i Krunoslava Jurića, iako nisu rođeni u Ljubuškom.

Sušić je rukometnu karijeru počeo u Čapljini, a potom nakon Metaloplastike i nekoliko njemačkih drugoligaša i trećeligaša te splitskog Brodomerkura stiže u Ljubuški i igra na poziciji kružnog napadača.

Krunoslav Jurić je Konjičanin, igra na poziciji desnog krila i igrao je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Lijevu stranu napada Izviđača činio je čitlučki dvojac: Zdenko Šaravanja i Dragan Ćavar. Šaravanja je iskusniji, rođen 1973. godine, a rukomet je počeo igrati u mostarskom Veležu. Ćavar, rođen 1977. godine, s rukometom je počeo u Međugorju.

Mlađu gardu "skauta" predvodi juniorski reprezentativac Hrvatske, Denis Buntić iz Ljubuškog, rođen 1982. godine, igra na poziciji desnog vanjskog, jedan je od najboljih strijelaca i asistenata kluba. Do Buntića, na poziciji srednjeg vanjskog, je Željko Rezdeušek, reprezentativac Bosne i Hercegovine, rođen 1977. godine u Travniku i počeo je u tamošnjem Borcu. U Izviđaču je od siječnja 1999. godine. S njegove lijeve strane je Mirsad Terzić, juniorski reprezentativac Bosne i Hercegovine, rođen 1983. godine u Sarajevu. Mladu gardu "skauta" predstavljaju i vratari: Mirko Alilović,  rođen 1985. godine i Milan Tolić, rođen 1982. godine, a istom „valu“ pripada juniorski reprezentativac Bosne i Hercegovine - Adnan Harmandić, rođen 1982. god., pristigao iz zeničkog Čelika, a igra na poziciji srednjeg vanjskog i kružnog napadača.

Sezona 2002/2003 bila je manje uspješna od prethodne. Izviđač za prsa gubi utrku u domaćem prvenstvu sa sarajevskom Bosnom i zauzima drugo mjesto. No, ta sezona bit će upamćena po europskom nastupu. Izviđač u pretkolu Lige prvaka biva izbačen od talijanskog  Generali Pallam. - Trieste. U Trstu je bilo 33:27 za domaćine, mada je Izviđač na poluvremenu imao vodstvo 14:11. Mlada momčad Izviđača platila je danak neiskustvu. Na domaćem parketu Izviđač je pobijedio minimalnim rezultatom 27:26 i natjecanje nastavio u EHF kupu. U drugom kolu kupa EHF, za protivnika dobiva nizozemsku momčad Fiqas Aalsmeer i u obje utakmice, koje kao gost igra u Nizozemskoj, pobjeđuje rezultatom 32:25 i 29:28 i prolazi u sljedeće, treće kolo, a ono Izviđaču za protivnika donosi momčad slavne Barcelone.

Sjetimo se samo onih velikih utakmica završnice Lige prvaka između Barcelone i zagrebačkog Badela u kojima su Zagrepčani poraženi i nakon kojih je Barcelona tri puta za redom sjedala na tron europskog prvaka u rukometu. Sjetimo se veličine rukometnih imena Masipa, Hagena, Hernandeza, Nagya i ostalih kojima se mogu podičiti samo veliki klubovi. Nakon izvlačenja parova 3. kola kupa EHF-a u kojem je Izviđač izvukao "najdeblji" kraj, izvukao je šesterostrukog prvaka Europe Barcelonu. Malo je bilo onih koji nisu mislili da će Izviđač biti "pometen" s parketa s barem 20 pogodaka razlike.

Vijest o dolasku "velike" Barcelone u "mali" Ljubuški prosula se brzinom svjetlosti, a rukometna groznica zvana Barcelona počela je tresti ovaj hercegovački grad. Svi su nestrpljivo iščekivali šesterostrukog europskog prvaka. Neki sa strahom, neki sa strepnjom i radošću što će imati priliku vidjeti Barcelonu u živo, dok su neki skeptici spominjali neke sramotne poraze ove doista mlade momčadi iz Ljubuškog.

Dan 09. studenog 2003. zauvijek će biti upisan u analima rukometa BiH, a ovakav spektakl u Ljubuškom dugo će pamtiti i 5000 gledatelja u prepunoj gradskoj športskoj dvorani.

Sam početak utakmice nagovijestio je također, da će to biti večer 18-godišnjeg vratara Mirka Alilovića, koji nije bio pod dojmom "velike" Barcelone, i bez straha skidao lopte koje su upućivale svjetske zvijezde. Mirko Sušić se izvrsno nosio s gorostasom Xepkinom, a Denis Buntić i Mirsad Terzić hrabro ulazili u duele s dvometraškom obranom gostiju. "Suhim listom" Zdenka Šaravanje u posljednjoj sekundi završilo je prvo poluvrijeme 15:15, vjerojatno najbolje koje je Izviđač ikada do tada odigrao.

U drugom dijelu presudila je kvaliteta klupe i iskustvo. Fanatični pljesak na kraju utakmice bio je znak daje mlada ekipa Izviđača pošteno i odigrala povijesnu utakmicu, ne samo za Izviđač i Ljubuški, nego i za cijelu Bosnu i Hercegovinu čiji je rukometni ugled poslije ove utakmice porastao.

Akteri ovog događaja su:

HRK IZVIĐAČ: Alilović, Tolić, Šego, Grbavac, Sušić 4, Rezdeušek, Terzić 4, Harmandić, Buntić 6, Jurić 3, Šaravanja 8, Ćavar 1, Nuić, Radić.

BARCELONA: Ohlander, Xepkin l, O'Callaghan 2, Masip 3, Hagen 2, Hernandez 2, Fernandez 6, Franzen 4, Barrufet, Aguirrezabalaga, Nagy 2, Ortega l, Škrbić 6, Solberg 2.

Momčad se oprašta od daljeg natjecanja u kupu EHF.

Nakon izgubljenog domaćeg prvenstva klub napušta trener Boris Jarak a na mjesto šefa stručnog stožera ponovo se vraća Josip Glavaš.

Momčadi se priključuju Darko Martinović iz Zrinjskog rođen 1982. godine, igra na poziciji desnog vanjskog napadača, reprezentativac BiH i Milovan Pavlović koji igra na poziciji lijevog i srednjeg vanjskog došao iz Prijedora.

U sezoni 2003/2004 u drugom kolu EHF kupa Izviđač za protivnika dobiva momčad THW KIEL u čijim redovima nastupaju sve sami internacionalci: Fritz, Andersson, Pettersson, Jacobsen, Pungartnik, Lozano, Petersen, Ahlm, Zeitz.

U prepunoj dvorani u Ljubuškom Izviđač pruža snažan otpor mnogo jačem gostu i u završnici meča gubi sa rezultatom 28:25, mada je na poluvremenu bilo 14:12 u Izviđačevu korist. Bila je to još jedna utakmica za pamćenja u Ljubuškoj dvorani. Još jedan častan oproštaj od daljnjeg natjecanja u europskim kupovima.

U utrci za prvaka BiH sa sarajevskom Bosnom izviđač pobjeđuje i osvaja treću titulu prvaka BiH. Momčad koja je osvojila titulu prvaka BiH ostala je na okupu i za sljedeću sezonu. U pretkolu Lige prvaka voljom žrijeba Izviđač za protivnika dobiva grčkog prvaka Panellinios AC iz Atene. Furioznim prvim poluvremenom u Ateni Izviđač je grcima pokazao da nemaju što tražiti u ovom meču. Pobjedom u 35:27 (20:12) u Ateni Izviđač je jednom nogom bio u Ligi prvaka. I u uzvratu na domaćem parketu „skauti“ pobjeđuju i tako su se prvi put u svojoj povijesti plasirali u Ligu prvaka.   U skupini s Realom, danskim prvakom Koldingom i švicarskim Winterturom bile su mu male šanse da može ostvariti nešto značajnije.

U drugom kolu „skauti“ gostuju kod Danskog prvaka Koldinga gdje ne nalaze odgovor za brzu igru koju su nametnuli domaćini i gube uvjerljivim rezultato 38:29 (20:8).   

U trećem kolu Izviđač je bio domaćin švicarskom prvaku Pfadi Winterthur (švicarski skauti). Ta utakmica bila je prekretnica u daljnjoj igri Izviđačevih rukometaša u Ligi prvaka. U prethodne dvije utakmice pod dojmom Lige prvaka i snage protivnika nisu pružili sve što znaju i mogu i izgubili bez ispaljenog streljiva ali to je ipak bilo Europsko odrastanje „Skauta“. Izviđač pobjeđuje 35:29 (18:17) i osvaja prve bodove bodove u Ligi prvaka.

U sljedećem četvrtom kolu u Ljubuški stiže danski prvak Kolding.

U izvanrednoj i pravoj sportskoj atmosferi, koja dugo nije viđena u Ljubuškom, rukometaši Izviđača zabilježili su i drugu pobjedu u Ligi prvaka. U vrlo dobroj utakmici ostvarili su minimalnu pobjedu protiv jednog velikog protivnika, danskog Koldinga, najbolje skandinavske momčadi posljednjih deset godina.

Poučeni neugodnom "danskom epizodom", Izviđač je na početku susreta igrao mirno i racionalno, bez srljanja i nerezonskih šutova u napadu, tako da gosti nisu imali prilike za brze kontre i polu-kontre. Bilo je dovoljno petnaestak minuta da se i "umišljeni" Danci uvjere da će ovo biti posve drugačiji susret od onog u Danskoj. Vratar izviđača Mirko Alilović branio je dobro, skinuo je nekoliko zicera, a u napadu je postotak realizacije bio vrlo visok. Započeo je Mirsad Terzić, na crti je vrlo dobro igrao iskusni Mirko Sušić, a Denis Buntić je kao kapetan bio na visini zadatka. Kad su se svojim pogodcima priključili krila Dragan Ćavar i Andrej Paponja, Danci se nisu mogli načudit što ih je "snašlo". Ipak, iskusna i kvalitetna momčad Koldinga nije doputovala da se Izviđač previše odlijepi i do poluvremena se držala "blizu" domaćina. S dva brza gola (Buntić i Haramandić) u posljednjoj minuti Izviđač je na odmor otišao 3 tri pogotka plusa.

Koliko je Kolding iskusna i neugodna momčad, vidjelo se od 34. do 37. minute kad su munjevito kaznili par tehničkih pogrešaka Izviđača, od rezultata 23:19 za domaćina serijom 5-0 su poveli 24:23. Izviđač se brzo oporavio od "krize", proradio je i Adnan Haramandić i sve do 50. minute momčadi su se izmjenjivale u vodstvu uz šest izjednačenja u desetak minuta. Kad je pogotkom Ćavara u 57. minuti Izviđač poveo 37:34, slavlje je počelo, najprije na tribinama, koje su se tresle i orile, a po završetku susreta i na parketu. Bilo je konačnih 37:36 (21:18).

Izviđač je u utakmici u Španjolskoj protiv Ciudad Reala pokazao novu kvalitetu, koja mu nije bila svojstvena prijašnjih sezona u utakmicama protiv najjačih momčadi. Naime, „skauti“su kažnjavali svako opuštanje protivnika, stižući rezultat, da bi na kraju doživjeli častan poraz 34:30.

O tome svjedoči i kretanje rezultata, pa je tako Izviđač od 18:9 potkraj prvog polu­vremena uspio stići na 20: 16. Na poluvremenu je bilo 22:16 za Ciudad Real. Slično se ponovilo i u završnici utakmice kada su Ljubušaci uspjeli zaredom postići tri pogotka i uvjerljivo vodstvo Reala 34:27 smanjiti na na 34:30.

Jednostavno, BiH prvak još je jednom pokazao da je kroz utakmice ovogodišnje Lige prvaka stigao do nove rukometne kvalitete. 

Zanimljivo, najbolji strijelci u ekipama bili su hrvatski reprezentativci, Mirza Džomba kod Reala sa sedam pogodaka, te potencijalni Denis Buntić s osam pogodaka u redovima Izviđača.

Rukometaši Izviđača na najbolji su mogući način završili natjecanje u Ligi prvaka, u posljednjem kolu skupine "E" u Winterthuru su pobijedili domaći Pfadi 29:27. S pedeset postotnim "učinkom" na kraju su bili treći, sa šest bodova koliko ima i drugoplasirani Kolding.

Bolja gol-razlika u međusobnim susretima odvela je Dance u osminu finala Lige, prvaka, dok će Izviđač nastaviti natjecanje u europskom Kupu pobjednika kupova, također u osmini finala.

Rezultat Izviđača posebno dobiva na težini "kad se, uzme u obzir "loš" start, dva uvjerljiva poraza, od Ciudad Reala i Koldinga. Malo neiskustvo, malo preveliki respekt prema protivnicima i možda nedostatak povjerenja u vlastite mogućnosti na startu "koštalo" je Izviđača plasmana u drugi krug Lige prvaka.

Nakon završetka natjecanja po skupinama Lige prvaka još jedan potvrda uspješnosti ljubuških rukometaša.

Mirsad Terzić je nakon završetka takmičenja po grupama, bio treći strijelac Ligi prvaka sa 50 postignutih zgoditaka iz šest utakmica. Nakon trećeg kola bio je vodeći strijelac, da bi na koncu minimalno zaostao (2 pogotka) iza vodećeg dvojca (Rutenka, Perez). Treće mjesto na listi strijelaca Lige prvaka,  predstavljao veliki uspjeh ovog mladog rukometaša, pred kojim se nazirala blistava sportska karijera.

U osmini finala Kupa pobjednika kupova Izviđača je čekao Slovenački prestavnik Prevent iz Slovenj Gradeca.

Rukometaši Izviđača izgubili su prvu utakmicu osmine finala Kupa kupova od Preventa, nešto zbog vlastitih slabosti, a nešto zbog "objektivnih okolnosti". Slovenci su toga dana "odredili" proslaviti pedeset godina postojanja i poduzeli su sve da proslava bude "na nivou".

Više od pola tribina bili su uzvanici (oko petsto), a nazočan je bio i slovenski politički vrh, a na "prigodan" način domaćinima su obljetnicu "čestitali" i suci, osobito potkraj susreta.

Zanimljivo je da su suci u posljednjoj minuti isključili trojicu igraća Izviđača, a jedan je već bio izvan igre, pa su na parketu nekoliko sekundi uz vratara bila samo dvojica igrača. Na koncu bilo je konačnih 38:34 za domaćina.

Rukometaši Izviđača potvrdili su optimizam uoči uzvratne utakmice osmine finala Kupa kupova, pobijedivši sloven­ski Prevent uvjerljivo 30:22. Ne samo da su nadoknadili zaostatak od četiri pogot­ka iz prve utakmice, nego su napravili i višak za veliko slavlje, koje se iz dvorane prenijelo u Ljubuške kafiće. Do plasmana u četvrtfinale, povijesnog uspjeha za ovaj klub, Izvi­đač je došao nakon teške borbe.

Bespoštednom igrom 'izviđači' su podigli tribi­ne, u prvom redu "ozbilj­ni istok", pa su Slovenci u posljednjih 13 minuta dje­lovali kao razbijena voj­ska. U tom razdoblju Izviđač je ostvario 7:2, što je bilo dovoljno za uvjerljivu pobjedu. Da neće biti lako, Prevent je najavio već na početku, preko slovenskog i rumunjskog reprezentativca Jovičića i Sanie, Prevent je poveo, Izviđač uzvraća pogocima Terzića, Čavara i Buntića.

Trener Izviđača Josip Glavaš našao je pravu formulu za Preventov napad, ali za vratara Davida Imperla to nije vrijedilo. Do 15. minu­te nakupio je devet obrana, na kraju prvog dijela 13, a na kraju utakmice čak 24. Međutim, na drugoj je stra­ni bio isto tako raspoložen Alilović sa 20 obrana, koji je u trenucima kad se rezultat lomio hvatao "žive" lopte. Nakon što je Izviđač prvi dio dobio sa 16:13, nastavak je ponudio nove zanimljivosti,  "trener gostiju Bojan Čotar znalački postavlja obranu 3+3, za 10. minuta nastavka Izviđač postiže samo jedan pogodak (Harmandić), pa je u 41. minu­ti bilo 17:17. Od 41. do 43. minute Izviđač postiže 4:0, stoje bio preokret kojem se uporni i borbeni gosti nisu mogli suprotstaviti.

Izviđač je odigrao požrtvovano i kolektivno, a kao posebno zaslužne vri­jedi izdvojiti vratara Alilovića, te Prcu.

Na kraju povijesne 2004. godine još jedno priznanje stiglo je na adresu HRK Izviđač. Po izboru „Nezavisnih novina“ Izviđač je proglašen za najbolju sportsku momčad u BiH za 2004. godinu. U kategoriji trenera drugo mjesto zauzeo je Josip Glavaš, a među 10 nominiranih za izbor sportaša godine bio je i mladi Izviđačev vratar Mirko Alilović.

Denis Buntić pozvan je na pripreme Hrvatske rukometne reprezentacije i ovaj put se izborio za odlazak na svjetsko prvenstvo u Tunisu. Svojim igrama na svjetskom prvenstvu ugodno je iznenadio širu sportsku javnost. Prva svjetska srebrena medalja sa Denisom stigla je u Ljubuški koji je  veličanstveno dočekao svog sportskog junaka.

U proljeće 2005. godini Izviđač nastavlja takmičenje u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova gdje za protivnika ima opet Slovenačkog pretstavnika Gorenje iz Velenja. Prva utakmica igrala se je Velenju. U utakmici s dosta obrata Gorenje je stvorilo solidnu prednost za uzvrat u Ljubuškom. Slovenci su za uzvrat osigurali prednost od šest pogodaka jer je na koncu bilo 37:31 u njihovu korist.

Nakon uzvratne odigrane utakmica u Ljubuškoj dvorani 12.03.2005. godine Izvđač je bio u polufinalu Kupa kupova! Čisto i zasluženo, u dekoru kakav u Hercegovini nije zapamćen. U igri kakvu je teško ponoviti. Kao u pravoj drami, uzvrat je imao svoje junake i tragičare.

Na kraju je bogato Gorenje moralo priznati zasluženi prolaz boljeg. Da će se dogoditi nešto povijesno, najavila je publika, napunivši istočnu tribinu pola sata prije početka utakmice, a do prvog sučeva zvižduka još punija je bila zapadna. Navijači su cijelu utakmicu glasno bodrili svoje ljubimce. Samo stotinjak mjesta ostalo je za navijače iz Velenja.

U prvih 14 minuta nastavka, Izviđač igra fantastičnu obranu. U prvom dijelu nevidljivi Alilović čini čuda. Nakon vodstva od 21:16 i Terzićevoga promašenog sedmerca, opet Podpečan, Izviđač stiže do kapitalnih 25:17, serijom 8:2. Željenih šest pogodaka Izvidač ima u 41. minuti, pogotkom Martinovića.

Kada  je u u 43. minuti, M. Oštir napravio teži prekršaj nad Buntićem, vidjelo se da gosti gube glavu.                .

U nizu atraktivnih poteza na obje strane, nemogućim zgoditkom Mirko Sušić u 49. minuti podiže vodstvo domaćih na rekordnih 28:19. Dalje se u dvorani ništa nije čulo, gosti do kraja uspijevaju samo ublažiti poraz. Slijedile su petominutne ovacije, slavlje rukometaša Izviđača.

Plasman u polufinale Kupa kupova rukometaša Izviđača nije samo najveći uspjeh u 49-godišnjoj povijesti ovog kluba, hercegovačkog sporta uopće, nego i svih olimpijskih sportova u poratnoj BiH. Očekivali smo tešku utakmicu, ali smo planirali rezultat držati pod kontrolom. Teško je to bilo kada je puna dvorana ponijela domaće, koji su zaigrali maksimalno, a mi smo tonuli...- rekao je rukometaš Gorenja Vedran Zrnić.

Nakon Velenja svi od igrača uprave i navijača za protivnika u polufinalu željeli su Zagreb. No voljom ždrijeba protivnik Izviđaču bio je još jedan španjolski klub Ademar iz Leona. Ademar je spadao u vrh španjolskog a time i europskog rukometa.

U prvoj utakmici u Leonu rukometaši Ademara stekli su veliku prednost, pobijedili su Izviđač sa sedam pogodaka razlike. Kako su se stvari odvijale na parketu, ipak je ovo prevelika prednost jer Izviđač i nije igrao loše. Tj. prvih dvadesetak, minuta Izviđač je uspijevao dostizati prednost domaćina koja se kretala do tri pogotka, a od 19.-27. minute Izviđač nije postigao ni jedan pogodak i Ademar je otisao na pet (13:8), a potom i na šest pogodaka prednosti. pak, na odmoru je bilo plus pet za domaćina. U nastavku susreta prednost domacina se vrtjela oko pet pogodaka, a potkraj susreta u par navrata bilo je i osam. U redovima Izviđača nikako nije "htjelo" Denisa Buntića, očito se poslije Tunisa nije uspio "vratiti ü igru", a domaćinu je na ruku išlo suđenje slovačkih sudaca, koji su vidljivo sudili domaćinski. Ono s čime u Izviđaču mogu biti zadovoljni jest, osim u nekim trenucima, odgovorna igra, bez srljanja. Domaćini su na kraju zasluženo slavili, u Ljubuški dolaze s velikim kapitalom, a da ga sačuvaju morat će se dobro oznojiti.

U uzvratu „skauti“ nisu uspjeli - u finalu Kupa kupova igrat će španjolski Ademar Leon, koji je i u uzvratnoj utakmici polufinala ostvario pobjedu 38:33.

lako je Izviđačeva europska priča završena, daleko od toga da Ljubušaci trebaju žaliti zbog poraza, jer su samim plasmanom u polufinale tog renomiranog europskog natjecanja napravili najveći uspjeh bh. klupskog sporta u poslijeratnoj povijesti.

Uistinu, ono sto je Izviđač uspio ostvariti u nekoliko proteklih godina nije pošlo za rukom nikome u BiH, Sama činjenica da su u Ljubuškom gostovali Barcelona, Kiel, Panellionis, Ciudad Real, Kolding, Winterthur, Prevent, Gorenje te Ademar Leon, pokazuje koliko je Izviđač napravio za promociju bh. sporta u Europi i skautima treba skinuti kapu, čestitati na dosadašnjim uspjesima i naravno poželjeti sreću nadolazećim iskušenjima kojih će sigurno biti još mnogo.

Ambijent u Gradskoj sportskoj dvorani u Ljubuškom bio je predivan, slobodnog mjesta nije bilo, a navijači su stvorili vatrenu atmosferu koja je bila Izviđačev igrač više. Utakmicu su pogodcima otvorila dva hrvatska reprezentativca Buntić i Metličić, a nošeni na krilima publike Skauti su u 9. minuti imali prednost od tri pogotka (5:2). Tri minute kasnije serijom 5:1 gosti su preuzeli vodstvo i održavali ga do kraja poluvremena.

Početkom drugog dijela razigrao se norveški reprezentativac Kristijan Kjelling, koji je u deset minuta nastavka sam potopio Skaute utrpavši u Alilovićevu mrežu čak šest pogodaka. Strateg Izviđača Josip Glavas čestim izmjenama je pokušao ubrzati ritam igre, ali jaka španjolska obrana na čelu s odličnim vratarom Martinezom teško se probijala. U samoj završnici susreta Skautima je ponestalo snage, sto su gosti iskoristili i zabilježili zasluženu pobjedu.

Nakon završene europske priče „skauti“ se okreću domaćem prvenstvu i osvajaju četvrtu titulu prvak BiH ispred sarajevske Bosne. Nakon odličnih igara u Europskim kupovima rukometaši Izviđač bili su meta velikih rukometnih klubova. U ljetnom prelaznom roku klub napuštaju Terzić (Zagreb), Buntić (Agram Medvešćak), Alilović (Ademar Leon), Pavlović (Bosna), Paponja (Metković), Sušić (Metkovič) i Madžar (prestaje sa igranjem). Novi igrači željni dokazivanja stižu u grad rukometa: Jaškić (Sloga Doboj), Vukić (Brodomerkur Split), Musa (Agram), Salkić (Gračanica), Dominiković (Čapljina), Šego (Zrinjski), Glavaš (Zagreb).

Zadaća trener Glavaš bila posložiti novu momčad od novih pristigli igrača i pripremit je za nove europske okršaje.

Prvi ispit bilo je pretkolo Lige prvaka protiv Finskog prvaka Sjundea IF.

Prvi ovosezonski ispit rukometaši Izviđača uspješno su apsolvirali. U prvoj utakmici pretkola Lige prvaka visoko su pobijedili Finskog prvaka Sjundea IF (36:22) i, praktično, već ušli u Ligu prvaka.

Uzvratu u Finskoj bio je formalnost. Izviđač pobjeđuje 32:27 i plasira se u Ligu prvaka u skupinu sa aktualnim europskim prvakom Barcelonom, mađarskim Pik Segedom i ukrajinskim Zaporožjem.

Rukometni Ljubuški ponovno je na nogama. Kad je prije tri godine gostovala slavna Barcelona mnogi su govorili: "Barca dolazi samo jednom." Ali to ne vrijedi za Ljubuški, zahvaljujući dobrom Izviđaču Barcelona dolazi i dva puta! Drugi put na startu rukometne Lige prvaka.

Izviđaču se otvorilo. Lani su sezonu počeli protiv najbogatijeg rukometnog kluba, također španjolskog, Ciudad Reala (proračun 21milijun eura!). Mali Izviđač ima pedesetak puta manje. Na početku nove sezone u Ligi prvaka Izviđač starta protiv najslavnijeg rukometnog kluba, Barcelone. Sjećamo se prve utakmice. Trener Izviđača Josip Glavaš prvi put u europskom natjecanju ima i slatkih briga, na raspolaganju ima 17 spremnih rukometaša, medu kojima treba odrediti protivnike slavnoj Barceloni.

Vedri i raspoloženi rukometaši aktualnog europskog prvaka Barcelone u zračnu luku Mostar sletjeli su točno u 14 sati, odakle su odmah autobusom produžili u Međugorje, gdje će biti smješteni. S brojnim svjetskim zvijezdama doputovala su i dvojica hrvatskih reprezentativaca, Davor Dominiković i Igor Vori.

Veličanstven dekor. Puna dvorana, do sada nezabilježen medijski interes na otvaranju druge Izviđačeve sezone u rukometnoj Ligi prvaka. Lani su Ljubušaci otvorili protiv najskuplje momčadi svijeta Ciudad Reala, ove godine posrećilo im se da igraju protiv najslavnijeg rukometnoga kluba, aktualnog prvaka Europe  Barcelone.

Zanimljivo, na početku utakmice Barcelona nije iskoristila tri prva napada.

Izviđač je počeo dobro u obrani, ali očajno u napadu. Vukić i Jaškić kao da su se natjecali tko će prije razbraniti Davida Barrufeta. Do kraja utakmice za Izviđačeve rukometaše Barrufet nije bio David, nego Golijat. Svojim je eksplozivnim obrana gotovo isprepadao rukometaše Izviđača. Bilježili smo precizno, uz fantastični niz obrana skinuo je iz kontri četiri zicera i četiri udarca s crte! Upravo onoliko kolika je bila razlika na strani europskoga prvaka Barcelone.

Izviđač se u prvome dijelu dobro držao samo na početku. Očito je u poluvremenu trener Josip Glavaš svojim igračima očitao bukvicu. U nastavku zaigrali su racionalnije, ali na njihovu žalost Barrufet je u prvih sedam-osam minuta briljirao. Kad su domaći od 38. do 40. minute napravili plus šest, izgledalo je da će se dogoditi nemoguće. Dvorana je gorjela, bila je to prava rukometna pjesma. Međutim, u ključnim trenucima jedan od najzaslužnijih za preokret u igri Izviđača Dragan Ćavar umjesto mreže gađa vratnicu.

Španjolci to iskorištavaju i vraćaju se u igru. Najprije se nekoliko minuta igra pogodak za pogodak, a od 46. minute i 23:26 brzonogi Garcia dvama uzastopnim pogocima riješio je sve dvojbe. Na koncu bilo je 35:27 za slavnu Barcelonu.

Ostao je dojam da su "izviđači" mogli i više i bolje. Nije da se nisu trudili, međutim, previše je bilo tehničkih pogrešaka u prvom poluvremenu. U nastavku stvari su mnogo bolje funkcionirale, što pokazuje i rezultat. Od Izviđačevih igrača ugodno je iznenadio mladi Željko Musa, koji je dva-tri puta za borbenost dobio pljesak na otvorenoj sceni. Povremene bljeskove imali su Ćavar, Martinović u drugome te Prce i Harmandić u prvome poluvremenu.

Najbolji akter utakmice prvoga kola skupine B Lige prvaka u Ljubuškom bila je publika. Ponovno je ispunila Gradsku športsku dvoranu, ponašala se za čistu peticu i solidno hrabrila svoju momčad.

U drugo kolo protivnik Izviđač bila je Ukrajinska momčad ZTR Zaporozhye.

Utakmica u Zaporozhyu bilo je jedno od najlošijih izdanja Izviđača u Ligi prvaka. Domaći pobjeđuju sa visokih 32:20. Izviđač je katastrofalno odigrao prvo poluvrijeme koje je izgubio rezultatom 19:8.

Fantastičnom obranom Izviđačevi rukometaši stigli su do prve pobjede u trećem kolu skupine D Lige prvaka. Mlada momčad "skauta" savladala je iskusne Mađare, svojevrsnu selekciju mađarskih i srpsko-crnogorskih reprezentativaca, i uknjižila dva velika boda. Izviđač je natrčao Mađare, a o žestini obrane govori to što su domaći u zadnjih deset minuta postigli samo jedan, ali zlata vrijedan pogodak (Rezdeušek u 59. minuti). Prethodni je u 50. minuti sa sedam metara zabio vrlo dobri Martinović.

O čudesnoj Izviđačevoj obrani svjedoči to što su Mađari od 37. minute do kraja utakmice, dakle pune 23 minute, postigli samo četiri pogotka! Izviđač osam, uza seriju 4:0 u realizaciji udarnog dvojca Prce Martinović. S četiri pogotka u devet minuta, od 39. do 48., Prce je od minus dva Izviđač preveo na plus jedan pogodak. Ostao je dojam da je drugo poluvrijeme preokrenuo Martinovićev pogodak u 38. minuti s devet metara, kojim je nakon početnog vodstva zaustavio seriju Mađara u nastavku od 4:0 i vodstvo 15:18.

Prvo poluvrijeme kao i cijelu utakmicu bili su izjednačeni. Najveću prednost, dva pogotka (6:4), imao je Izviđač u 13. minuti. Uz vrlo dobra Šegu na vratima i tandem Prce Martinović treba istaknuti zapažene role igrača na crti. Mladi Željko Musa izvrsno je dvama pogocima otvorio utakmicu uz iznuđen sedmerac i isključenje (Mesej). Ilić je pogodio za egal u prvom dijelu (14:14), a Rezdeušek je stavio točku na i. Bez Harmandića Izviđač je od 10. minute igrao i bez ozlijeđenog Salkića, čime pobjeda protiv Mađara dobiva težinu. Na drugoj strani anemične Mađare u igri su držali vratari Szente i Puljezević uz asistenciju Krivokapica, Ilyesa i Anđelkovića. Zanimljivo, dugo vremena strah i trepet europskih vratara Peruničić utakmicu je završio bez pogotka, kao i Mezei i Matić. Ovom pobjedom Izviđač je izišao iz igračke i rezultatske krize te odškrinuo vrata ostanku u Europi.

Po klizavom parketu i uz obilje tehničkih pogrešaka, Izviđač je odigrao još jednu utakmicu s "infarktnom" završnicom i na koncu "uhvatio" bod. Momčad ukrajinskog prvaka je pokazala da rezultati koje postiže posljednjih godina nisu plod slučajnosti, već sustavnog i kvalitetnog rada.

Nakon početnog vodstva gostiju Izviđač je s tri pogotka u tri minute "digao" dvoranu na noge, bilo je 3:1 u 7. minuti, a zatim 4:2 dvije minute kasnije. Gosti su brzo uzvratili istom mjerom i preuzeli vodstvo (5:6 u 13. minuti) koje nisu ispuštali do kraja prvog poluvremena, a dva puta su imali i po četiri pogotka prednosti (9:13 u 23. i 12:16 u 28. minuti).

Velike probleme domaćoj obrani pravila su dvojica Sergiva, Onufriyenko i Shelimenko (oba ljevaka), koji su u prvom dijelu postigli jedanaest pogodaka i najzaslužniji su za vodstvo gostiju do samog kraja utakmice.

Nastavak susreta protekao je u nastojanjima Izviđača da sustigne prednost gostiju, a to im je uspjelo tek na isteku posljednje minute. Nekoliko puta je Izviđač došao na pogodak zaostatka, imao priliku i poravnati, a onda su "nebrojeno" puta prosuli loptu u kontri, polukontri...

Kada su gosti u 54. minuti poveli s četiri pogotka prednosti (23:27), činilo se daje utakmica riješena. Tada je trener Glavaš "naredio" da se igra obrana 4-2 koja je urodila plodom, Izviđač je početkom posljednje minute poravnao (28:28). Nakon isključenja Prce, gosti su petnaestak sekundi prije kraja poveli, a par sekundi prije zvuka sirene poravnao je Martinović. Najbolji "igrač" na ovom susretu bila je publika, oko dvije tisuće navijača Izviđača cijelo je vrijeme bodrila svoje igrače, osobito kad nije išlo, što im je dalo snage da sustignu prednost.

Treba također istaknuti pravo sportsko i civilizirano navijanje bez i najmanjeg izgreda, što je prava rijetkost na ovim prostorima. Kapa dolje! 

Odlično su se rukometaši Izviđača držali prvo poluvrijeme utakmice 5. kola rukometne lige prvaka u gostima, protiv aktualnog prvaka Europe Barcelone. Nakon prvog dijela na semaforu je stajalo neočekivanih 16:16.

Iako rezultat ne govori tako, Izviđač je dosta namučio Barcelonu, koja je na kraju ipak došla do uvjerljive pobjede ponajviše zahvaljujući velikoj seriji od 11:2 koja je trajala od 39 do 48 minute.

Skauti su, iako oslabljeni ne igranjem Prce i Salkića, odlično parirali prvaku Europe. Na poluvremenu su držali 16:16, a u egalu su bili sve do 40 minute (20:20) kada je do izražaja došla Barcina superiornost. Razbranio se Baruffet, a u napadu su se razigrali Jerome Fernandez i Lars Jeppesen, koji su uz Juanina, bili najbolji igrači domaćeg sastava. Kod Izviđača najučinkovitiji su bili Martinović i Musa sa šest, Dominiković s pet te Harmandić s četiri pogotka.

U raskoraku želja i mogućnosti Izviđačevi rukometaši na kraju natjecanja u skupini D Lige prvaka moraju biti zadovoljni i trima osvojenim bodovima. Zbog loša omjera u međusobnim utakmicama dalje će u Kup kupova ukrajinsko Zaporožje, koje također ima tri boda, dok su se prema očekivanju iz te skupine u završnicu plasirali prvak Europe Barcelona i Pick Szeged.

Stjecajem okolnosti za Ljubušake je ključna bila utakmica posljednjega, 6. kola u Mađarskoj. Međutim, na svom terenu iskusni rukometaši Pick Szegeta, dva mađarska i šest reprezentativaca SiCG, Izviđaču su se revanširali za poraz u Ljubuškom 33:22.

Na kraju kalendarske 2005. stigla su nova priznanja Izviđaču.

Za najbolju momčad u 2005. godini žiri je proglasio Hrvatski rukometni klub Izviđač iz Ljubuškog. Aktualni prvaci BiH obranili su titulu najbolje momčadi iz 2004. godine u izboru Nezavisnih novina. U ovoj godini rukometaši Izviđač igrali su polufinale Kupa europskih kupova, gdje su eliminirani od kasnijeg pobjednika španjolskog Ademar Leona. U drugoj polovini godine popularni "skauti" izborili su drugi uzastopni nastup u Ligi prvaka, najjačem klupskom rukometnom takmičenju.

Za trener godine proglašen je trener Izviđača Josip Glavaš.

Mirsad Terzić osvojio je treće mjesto u kategoriji najbolji sportaš BiH u 2005. Ovo je još jedno priznanje za Hrvatski rukometni klub Izviđač, jer je ovaj uspjeh Terzić zaslužio i svojim blistavim igrama u dresu Izviđača.

U nastavku natjecanja u Premijer ligi BiH u proljeće 2006. godine Izviđač ne uspijeva nadoknaditi bodovni zaostatak iz prvog dijela za sarajevskom Bosnom dijelom nastao zbog naporne sezone i stalnog igranja srijeda – subota. Titula prvaka po drugi puta odlazi u Sarajevo. U završnici Kupa BiH koja se igra u Živinicama u polufinalu Izviđač je deklasirao Bosnu, ali u finalu gubi od Sloge iz Doboja i sezonu završavaju bez novih osvojenih trofeja. Međutim, za razliku od prve momčadi kadeti Izviđača osvajaju kadetsko prvenstvo BiH čija je završnica održana u Ljubuškom.

Ponukani takvom završnicom uprava kluba odlučuje pokrenuti ciklus stvaranja nove mlade momčadi Izviđača. Na koncu sezone klub napuštaju Prce (Austrija – Bregenz), Medić (Austrija – Bregenz), Martinović (Bosna), Haramandić (Bosna), Musa (Agram), Šego (Pipo – Čakovec), Tolić (Varteks), Družijanič (Metkovič), Vukić (Agram), Glavaš (Zagreb). Pružena je šansa mladim snagama iz kojih bi trebali izniknuti novi Buntići, Alilovići, Terzići … i nastavit tamo gdje su oni stali.

Dakle da još jednom napomenemo.

HRK Izviđač  je sportski klub duge i bogate tradicije, utemeljen 1956.godine i već više godina je nositelj i perjanica kako ljubuškog, tako i hercegbosanskog i bosanskohercegovačkog sporta.

Klub je 8 puta osvajao prvenstvo Herceg-Bosne, a Kup 7 puta.

Izviđač je i četverostruki prvak BiH (u sezonama 1999/2000., 2001/2002., 2003/2004. i 2004/2005. godine), te dvostruki pobjednik Kupa BiH (1998/1999. i 2001/2002.godine).

Zadnjih sedam sezona Izviđač redovito nastupa i na europskoj sceni: City Cup 1998., EHF Cup 1999., Kup Prvaka 2000., Challenge Cup 2001., te  Liga prvaka i EHF Cup 2002. i EHF Cup 2003. godine, Liga prvaka i Kup pobjednika Kupova 2004, Liga prvaka 2005. Osobito je uspješan, medijski i rezultatski,  nastup ’’skauta’’ u utakmicama s najslavnijom europskom rukometnom  momčadi – Barcelonom, Ciudad Realom, Koldingom i protiv višestrukog njemačkog prvaka THW Kiela.

Prvi čovjek Izviđača, vizionar i veliki rukometni zaljubljenik Stanislav Mucić, kada je sredinom 90-tih govorio o projektu europski Izviđač kod prisutnih bi izazivao nevjericu i podsmjeh. Međutim oko projekta europski Izviđač okupio je i animirao ekipu koju su činili Zlatan Luburić, Marinko Bubalo, Ivić Brkić, Zoran Vukšić, Markan Zelić, Ivo Nuić, Jozo Barišić, Ivica Tomić, Rade Lavrić i skupa s njima projekt uspješno realizirao. Projekt su poduprli društvene zajednice općine Ljubuški i ŽZH. Sponzorstvom i donacijama priključili su se Mucić & CO, Croatiaja osiguranje d.d., Interijer d.d., Euroherc d.d., Kerametal , Agram, Centracommerc i dr.

Stručni stožer u dva navrata vodio je Josip Glavaš koji je udario temelje struke. Pod vodstvom Josipa Glavaša Izviđač je ostvario povijesne uspjehe. Osvojio je tri prvenstva i kup BiH, dva puta se plasirao u Ligu prvaka i došao do polufinale Kupa pobjednika kupova. Pod njegovim vodstvom pobijeđeni su Kolding, dva puta Wintertur, Pick Szeged, Gorenje, Prevent, igralo se ravnopravno sa Barcelonom, Ciudad Realom, Ademar Leonom ...

Izviđač je u šest posljednjih godina najbolja športska momčad općine Ljubuški (1999., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004. i 2005.god.), najbolja sportska momčad Herceg-Bosne (2000.godine), te je redovito nominiran za najbolju momčad u izboru Sportskog saveza Bosne i Hercegovine protekle četiri godine. U 2004. i 2005. godine Izviđač je proglašen za najbolju sportsku momčad u BiH.