Mijo Kišpatić

„....izlaze decenijama njegova djela, raširila se po cijelom svijetu, svi ih čitaju. A nitko se ne obazire na njihova autora. Mijo Kišpatić kao da je pseudonim! Padala su odlikovanja, a njega se nitko nije sjetio. Nitko ga se nije sjetio, jer je on tako htio....“

Ovako skromnog i samozatajnog pamti hrvatska akademska zajednica Miju Kišpatića - poznatog hrvatskog mineraloga, istraživača, sveučilišnog profesora, člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i prvog hrvatskog doktora iz područja prirodnih znanosti.

Mijo Kišpatić rođen je 22. rujna 1851, u Osijeku. U svom je gradu završio osnovnu i srednju školu, a zatim u Beču studij prirodopisa, matematike i fizike. U 22. godini vraća se u svoj Osijek i počinje raditi kao mladi učitelj, kasnije profesor u osječkoj realnoj gimnaziji.

Na tadašnjem zagrebačkom Sveučilištu Franje Josipa I, Kišpatić je 07. svibnja 1881. obranio prirodoslovni doktorat i tako kao prvi stekao zvanje doktora prirodnih znanosti u Hrvatskoj. Kišpatićeva disertacija, rađena pod mentorstvom slavonog geologa Tschermaka, smatra se u svijetu pionirskim djelom literature o znanstvenoj klasifikaciji stjena na osnovi kemijskog proučavanja.

Dvije godine poslije izabran je Kišpatić za dopisnog člana JAZU, a 1893. postaje njezin redovan član. Slijedeće godine imenovan je ravnateljem Mineraloško-petrografskog odjela Narodnog muzeja. U svojem radu u Mineraloško geološkom muzeju surađivao je s Dragutinom Gorjanovićem – Krambergerom, istraživačem nalazišta Krapinskog pračovjeka te s Gjurom Pilarom vodećim hrvatskim geologom tog vremena, također bivšim osječkim profesorom.

Kišpatić je uveo i novi način pribavljanja uzoraka minerala te na taj način osigurao više stotina znanstveno izuzetno važnih uzoraka s najpoznatijih svjetskih nalazišta. Također je sam, tijekom svojih terenskih istraživanja, sakupio i obradio bogatu mineralošku i petrografsku građu. Ovi znanstveno obrađeni uzorci predstavljaju materijalne dokaze znanstvenih spoznaja, što ih čini višestruko vrijednima.

Kišpatić je 1872. u vrijeme jedne od najžešćih erupcija, posjetio Vezuv. O tome je kasnije objavio vrlo živopisan putopis. Tako se svrstao među najznačajnije popularizatore znanosti svog vremena. Naslovi njegovih knjiga kao Slike iz rudarstva, Slike iz geologije, Kukci, Ribe, Prirodopisne i kulturne crtice, kao i udžbenik iz mineralogije i seizmografije govore kako se Kišpatić uspješno bavio ne samo geologijom već i zoologijom, botanikom, pa čak i društvenim znanostima kao što je arheologija.

Tijekom svog muzeološkog i znanstvenog djelovanja Kišpatić je objavio više od 180 znanstvenih i popularnih djela. Umro je 1926 u Zagrebu.