Julijanski kalendar

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga

Julijanski kalendar je uveo Julije Cezar 45. p. n. e. godine i koristio se u celoj Evropi do XVI veka, kada su države počele da prelaze na Gregorijanski kalendar. Na prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine hrišćanska crkva je prihvatila Julijanski kalendar za svoj zvaničan kalendar. Tvorac kalendara je grčki astronom Sosigen na inicijativu Julija Cezara, po kojem kalendar i nosi ime.

Dužina trajanja godine u Julijanskom kalendaru iznosi prosečno 365,25 dana što se postiže ubacivanjem jednog dodatnog dana svake četvrte godine i na taj način se približava vremenskom periodu za koji Zemlja obiđe oko Sunca, odnosno orbitalnom periodu Zemlje koji iznosi tačno 365,2564 dana. Julijanska godina nešto je duža od tropske, a ova razlika akumulira se na jedan dan svakih 128 godina.

Po Julijanskom kalendaru, svaka godina čiji je broj deljiv sa četiri je prestupna i sadrži 366 dana, dok ostale sadrže 365 dana. Nakon uvođenja Julijanskog kalendara 45. p. n. e. najpre je, greškom, svaka treća godina bila prestupna. Prestupne su bile sledeće godine: 45. p. n. e., 42. p. n. e., 39. p. n. e., 36. p. n. e., 33. p. n. e., 30. p. n. e., 27. p. n. e., 24. p. n. e., 21. p. n. e., 18. p. n. e., 15. p. n. e., 12. p. n. e., 9. p. n. e., 8, 12. i nadalje svaka četvrta.

Pošto je greška kasnije uočena, imperator Avgust je naredio da se izbace sve prestupne godine između 9. p. n. e. i 8. n. e. čime je zaslužio da jedan mesec (avgust) ponese njegovo ime.

Treba imati u vidu da se u ovo vreme godine nisu brojale od rođenja Isusa Hrista, već od osnivanja Rima 753. p. n. e. te je srećna slučajnost što su za prestupne godine uzete baš one deljive sa četiri brojano od Hristovog rođenja.

Julije Cezar prvobitno je odredio da svi neparni meseci imaju po 31 dan, a parni po 30, osim februara koji je u prostoj godini imao 29 dana, a 30 u prestupnoj. Meseci su se zvali: Januarius, Februarius, Martius, Aprilis, Maius, Junius, Quintilis, Sextilis, September, October, November i December. Godine 44. p. n. e. mesec Quintilis preimenovan je u Julius (današnji jul) u slavu Julija Cezara. Godine 8. p. n. e. odlučeno je da se jedan mesec nazove imenom imperatora Avgusta, i pošto je on najviše ratnih pobeda odneo u mesecu Sextilis-u, ovaj mesec nazvan je po njemu avgust. Ali, pošto je taj mesec imao 30 dana, a Cezarov mesec jul 31 dan, Avgustu se nije sviđalo da njegov mesec ima manje dana od cezarovog, pa je uzeo jedan dan iz februara, koji je ionako imao manje dana od ostalih meseci, i prebacio ga u avgust. Pošto su sada postojala tri uzastopna meseca od po 31 dana, Avgust je od septembra uzeo jedan dan i prebacio ga u oktobar, a iz novembra u decembar. Tada su uspostavljene današnje dužine trajanja meseci.

Julijanski kalendar nije bio savršen i njegova razlika u odnosu na tropsku godinu se povećava za jedan dan svakih 128 godina. To je kasnije uviđeno, pa je na saboru u Nikeji 325. godine odlučeno da se iz kalendara izbace 3 dana koja predstavljaju akumuliranu razliku. Pošto je Julijanski kalendar i dalje ostao nepromenjen, razlika se do XVI veka akumulirala na 10 dana. Kada su ovo uočili, astronomi su odlučili da izrade novi kalendar koji će biti usaglašen sa tropskom godinom. To je postignuto uvođenjem Gregorijanskog kalendara.

Sadržaj

[uredi] Prelazak na gregorijanski i Milankovićev kalendar

Dok je Rimokatolička crkva odmah prešla na korišćenje gregorijanskog kalendara, protestantske crkve su jedno vreme odbijale da usvoje „papski“ kalendar. Postepeno su, pre svega radi lakše trgovine, prelazile na gregorijanski kalendar, ali ne u isto vreme. Tako su Migel de Servantes i Vilijam Šekspir umrli 23. aprila 1616, ali Servantes po gregorijanskom a Šekspir po julijanskom kalendaru.

Tokom XX veka, praktično sve pravoslavne zemlje, prešle su na upotrebu gregorijanskog kalendara (u svetovne svrhe). Njihove pravoslavne crkve nisu želele da koriste „katolički“ kalendar, već su tražile usvajanje novog kalendara koji bi bio precizniji od gregorijanskog. Tako je na Svepravoslavnom kongresu, 30. maja 1923. godine usvojen Milankovićev kalendar. Međutim, kako su sve pravoslavne crkve autokefalne, neke su crkve zadržale upotrebu julijanskog kalendara (između ostalih i SPC, iako je za novi kalendar usvojen njen predlog).

Srpska pravoslavna crkva, koja je bila predlagač novog kalendara koji usvojen na kongresu 1923., i dalje koristi Julijanski kalendar. Posle kongresa, SPC je Milankovićev kalendar načelno prihvatila za upotrebu, ali je njegovu primenu bila odložila. Odluku o primeni ovog kalendara SPC nije kasnije donela i u upotrebi je i dalje Julijanski kalendar.[1]

Pravoslavne crkve koje su prešle na Milankovićev kalendar:

Pravoslavne crkve koje i dalje koriste julijanski kalendar:

Neke pravoslavne crkve koriste oba kalendara:

Julijanski kalendar koriste i nekanonske crkve: sve starokalendarske crkve, Makedonska pravoslavna crkva, Ukrajinska autokefalna crkva itd.

U Kraljevini SHS, gregorijanski kalendar počeo se koristiti od 1920. godine i to tako što je preskočeno nekoliko poslednjih dana 1919. godine.[traži se izvor od 09. 2009.]

[uredi] Uskrs

Bez obzira na to da li su prešle na Gregorijanski ili Milankovićev kalendar, pravoslavne crkve i dalje koriste nekorigovane tablice epakta za račun datuma Uskrsa.. Tako se u slučaju Grčke pravoslavne crkve proslava Božića poklapa sa gregorijanskom (katoličkom i protestantskom) proslavom, dok se datum proslave Uskrsa poklapa sa ostalim pravoslavnim crkvama.

[uredi] Reference

  1. ^ Mirjana Petrović, Zašto nije primenjen kalendar Milutina Milankovića, Flogiston br. 12, Beograd, 2002

[uredi] Vidi još

[uredi] Spoljašnje veze

Vikiostava
Vikimedijina ostava ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Julijanski kalendar
Lični alati
Imenski prostori

Latinica

Varijante
Pregledi
Radnje
navigacija
tehničke
Štampaj/izvezi
alati
Drugi jezici