Robot razvijen na univerzitetu u Bernu već je doprineo rasvetljavanju pet napada vatrenim oružjem, šest napada nožem, dva davljenja i 26 saobraćajnih nesreća. Uz njegovu pomoć veštaci su uspeli da pred sudom iznesu dokaze o objektima kojima su nanete rane žrtvama
Virtuelna autopsija razvija se još od 2005. godine, uglavnom zahvaljujući napretku u tehnologiji medicinskih skenera. Magnetni rezonatori i kompjuterska tomografija omogućavaju naučnicima da rekonstruišu trodimenzionalne slike nečijeg tela.
Autopsija se sprovodi bez obzira da li je reč o žrtvama cunamija u Aziji ili zločina u mračnoj ulici nekog velikog grada. Robot najpre snima seriju fotografija tela. Na koži se crtaju markeri za kalibraciju i površinskog i dubinskog skeniranja. Uz pomoć stereoskopske kamere koja snima telo iz raznih uglova dobija se trodimenzionalna slika, sa rezolucijom od svega 0,02 milimetra. Na kraju, telo se ubacije u tomografski skener koji snima preseke tela, takođe u visokoj rezoluciji. Naučnici kažu da im to omogućava da dobiju detaljne trodimenzionalne slike svih unutrašnjih povreda bez zasecanja kože.
Vodeći istraživač, Lars Ebert, kaže da robot pruža mnoge prednosti. "Rezolucija je 0,6 - 0,7 milimetara, što je mnogo preciznije nego autopsija u kojoj se organi seku na debljinu od oko jednog centimetra. Ovako možemo da uočimo mnogo sitnije deliće, kao što su prljavština ili strana tela", kaže Lars Ebert.
U tradicionalnoj autopsiji, ako patolog propusti neki važan detalj, posle nekog vremena telo se raspada ili se spaljuje pa je naknadni pregled nemoguć. "Ako se pojave neka pitanja, deset ili dvadeset godina kasnije, imaćemo sačuvane podatke. Možda i novog radiologa, sa nekim novim znanjem o tome kako analizirati dokaze", kaže Ebert. Skeneri još uvek veoma skupi uređaji, ali vremenom će mnoge laboratorije za sudsku medicinu moći da ih priušte.
Dešifrovano mišljenje
Saturday, 06 March 2010 16:36
Moderna nauka o mozgu nalazi se na pragu dešifrovanja mehanizama mišljenja, što je samo do pre desetak godina važilo za naučnu fantastiku. Naučnici su dokazali da je moguće registrovati misli čoveka i životinja i mislima upravljati aparatima i kompjuterima, što je, kako ističu, tek jedno od prvih otkrića koji će dovesti do razotkrivanja tajni mozga.
U SAD je, na primer, već razrađen i odobren uređaj - interfejs između mozga i aparata koji omogućuje prenošenje informacije neposredno od mozga čoveka do elektronskih uređaja. Sistemi u interfejsima mozak-mašina hvataju signale o namerama čoveka i dekodiraju ih u trajektorijum kretanja veštačkih udova, na primer. Interfejs mozak-mašina omogućava nepokretnom pacijentu da upravlja uređajima - kolicima ili protezama. Taj aparat je već dobio sertifikat i u ovoj godini je planirana njegova masovna proizvodnja.
Neurotehnologije, koje su zasnovane na sposobnostima ljudskog mozga, uspešno će se koristiti i u oblasti masovnih komunikacija. Trenutno sedam američkih univerziteta razrađuje takav metod, kao što je sintetička telepatija. Suština tog projekta je razrada uređaja koji prikupljaju signale iz mozga čoveka i dekodiraju ih kako bi se zatim mogli preneti na aparate - telefon, smartfon ili "džepni" kompjuter, bez obzira na udaljenost čoveka od tih uređaja.
Japanska kompanija "Honda", koja se bavi robotima, već obavlja eksperimente s interfejsima mozak-mašinama. Čovek, koji stoji u magnetnom polju, na primer, podigne ruku. On misli o tome i svoju misao "šalje" robotu pored sebe. Robot "hvata" taj signal i ponavlja isti pokret - podiže mehaničku ruku. Bitan nedostatak takvog uređaja je njegova veličina, s obzirom da je to ogroman metalni sanduk koji fiksira misli čoveka i prenosi ih robotu uz pomoć magnetno-rezonansne tomografije. Stručnjaci "Honde" obećavaju da će u uspeti da stvore portabl interfejs mozak-mašinu koja će biti veličine šlema.
Virtuelno ostrvo donosi zaradu
Friday, 26 February 2010 10:25
Putem interneta mogu se kupiti razne stvari koje koristimo u svakodnevnom životu, ali isto tako i one koje u stvarnom životu ne posoje. U poslednje vreme sve je popularnija prodaja virtuelnih dobara koja nam u realnom životu ne znače ništa, ali u virtuelnom on-line svetu mogu zarađivati novac za nas.
Virtuelno ostrvo koje je jedan Australijanac kupio po dosta visokoj ceni na onlajn igri danas mu donosi zaradu od 100.000 dolara godišnje (oko 73.300 evra). Mladi Australijanac je 2004. godine kupio najskuplje virtuelno ostrvo u onlajn igri Project Entropia. Za 26.500 dolara (oko 19.000 evra) postao je vlasnik virtuelnog rajskog ostrva i stekao titulu svetskog rekordera u kupovini najskupljeg virtuelnog predmeta na svetu.
Pravdajući svoj potez, on je tada tvrdio da će ta vrsta investiranja postati prava moda u onlajn igrama. I zaista, može se govoriti o investiranju. Igra Project Entropia omogućava igračima da menjaju virtuelni novac koji u okviru nje zarade za pravi novac. Mladi Australijanac, vlasnik najskupljeg virtuelnog ostrva, naime ima pravo da naplaćuje porez ostalim igračima koji posećuju njegovo ostrvo ili eksploatišu njegova bogatstva. Zato je ostrvo na kom se nalaze rudnici, lepe plaže pa čak i jedan dvorac, svih ovih godina za njega bilo veoma rentabilno. Kako prenose australijski mediji, ono mu danas donosi 100.000 dolara (oko 73.300 evra) godišnje, što pokazuje da je njegovo "proročanstvo" bilo dobro.
Titulu rekordera u kupovini najskupljeg virtuelnog predmeta na svetu u decembru prošle godine preoteo mu je jedan drugi igrač koji je u istoj igri kupio svemirsku stanicu za 330.000 dolara (229.000 evra). Ovakav vid "trgovine" poredi se sa trgovinom akcijama. Za početak je potreban određen iznos novca da biste kupili željenu virtuelnu stvar (ostrvo, zemlju, kuću, prodavnicu ...) i kasnije samo treba da čekate. U zavisnosti kako se vaše virtuelno dobro kotira, vi dobijate ili gubite. Ako je tražnja za vašim virtuelnim dobrom velika, vi se pomoću njega možete i obogatiti. Međutim, ako ste pogrešno procenili i kupili neisplative virtuelne "akcije", izgubićete uloženi novac. Baš kao i u stvarnom životu.
Nestatične skulpture
Friday, 19 February 2010 21:51
Holografska bića, zvuci Velikog praska i robot koji se ljubi samo su neki od eksponata izloženih na londonskom Sajmu kinetičke umetnosti. Kako samo ime kaže, sve skulpture povezuje zajednička osobina - da nisu statične.
Ovo je druga godina da se u Londonu priređuje izložba umetničkih skulptura na granici umetnosti i tehnologije. Jedan od eksponata odaje vanzemaljske zvuke kada posetioci prinesu ruku. Njegov autor, Robin Mekginli, kaže da je reč o pojačanim odjecima Velikog praska koji dolaze iz beskrajnih dubina svemira."Zove se hidro-akustični filter Velikog praska - a u suštini je veliki muzički instrument, na kome posetioci mogu da sviraju zvuke Velikog praska", kaže Mekginli.
U drugoj prostoriji, posetioce dočekuje grupa čudnih bića sačinjenih od svetlosti. Umetnička direktorka Dajen Haris kaže da današnji umetnici koriste najsavremeniju elektroniku:"Industrijska tehnologija se koristi na kreativan način. Umetnici je zapravo kreativno uvrću i izvrću da bi stvorili nešto uzbudljivo, kao što je Revolver Vinsenta Leklerka, stvoren na principu perzistencije opažaja, originalno primenjene na televiziji." Revolver je trodimenzionalna video slika stvorena kontrolom svetla iz hiljada rotirajućih LED dioda.
Pažnju privlači još jedno od multidimenzionalnih dela - takozvana moarosfera. Autorka, Dajen Haris, kaže da je delo stvoreno pod uticajem filozofije, psihologije i mitologije: "Najviše filozofije, jer je etos izložbe umetnost kao deo mehanizma svemira. Dakle, metafizika, kosmologija, evolucija… sve te razne ideje. Moto izložbe mogla bi da bude izreka - nije velik onaj koji menja materiju, već onaj koji može da mi promeni stanje svesti."
Ali ne bave se svi eksponati metafizikom. Jedan robot nastoji da pruži malo ljubavi nudeći usta na poljubac. Skulptura Brusa Lejsija, reaguje na daljinsku komandu u rukama autora."Ima 45 godina, a stvorena je 1965, kada se pojavila na sceni Rojal Albert hola, na jednom skupu pesnika, ispuštajući nepristojne zvuke. Posle sam je prepravio u kraljicu Francuske. U pozorištu Rojal kort nastupali smo zajedno", kaže Lejsi.
Većina eksponata na izložbi sadrži mnogo elektronike, ali ne i Kvejzi hologram skulpture, sa kojima autor, uz pomoć rotacionih ploča, nastoji da stvori iluziju treće dimenzije. Nešto dalje, pet prstenova u boji, projektovanih na zid, podrhtavaju u ritmu muzike. Efekat dobijen propuštanjem svetla kroz staklene sudove sa vodom, predstavlja napore sportista na Olimpijadi 2012. godine. Organizatori izložbe kažu da će sličnu postaviti i iduće godine.
Umetnici u akciji
Wednesday, 10 February 2010 22:09
Oni se pokreću, pomažu, spasavaju, govore, imitiraju i asistiraju, a sada mogu i da glume. Roboti glumci nam dolaze iz Južne Koreje i ovih dana predstavljaju pravi hit u pozorišnim predstavama u ovom regionu.
Naučnici iz Južne Koreje napravili su robota koji ima glavnu ulogu u pozorišnoj predstavi "Robot-princeza i sedam patuljaka" rađenoj po uzoru na dobro poznatu dečiju bajku "Snežana i sedam patuljaka". EveR-3 (Eve Robot 3) glumio je u raznim predstavama tokom kraja prošle godine. Toliko su postali popularni da je jednu od prestava finasirala i vlada tako što je uložila u robotizovanje celokupne ekipe, da bi predstava bila realnija. Robot EveR-3 visok je 157cm, može da komunicira na korejskom i engleskom jeziku i ima mogućnost da izrazi čak 16 facijalnih ekspresija i tako pokaže svoja osećanja.
Naučnici su primetili da roboti-glumci imaju malo poteškoća u iskazivanju emocija i raspoloženja i da imaju tendenciju da često naleću na rekvizite i druge glumce na sceni. Prema tome, moglo bi se reći da i nisu baš najsjajniji u svom poslu, ali svakako su dobri u promovisanju novih tehnologija. Južna Koreja već uveliko je pri vrhu liste zemalja koje se bave razvojem nove tehnologije i ulaganjem u robotiku. Kreiranje robota glumaca je odlična kampanja u promovisanju njihove tehnologije i ideje.
Ove godine je u planu da se pripremi još više pozorišnih predstava u kojima će glavne uloge imati roboti. Smatra se čak da će ovakav vid manifestacije biti dosta dobar i za turizam ove zemlje, jer ne mogu se baš svuda sresti roboti na pozorišnim daskama. Ceo projekat ima potpunu podršku Narodnog pozorišta i južnokorejske vlade.
U budućnosti se planira da roboti imaju značajnu ulogu i iza kamere, u nameštanju osvetljenja i zvuka. Oni će biti tačno isprogramirani kako da podese svetlo i specijalne efekte, tako da se neće gubiti vreme u neuspelim pokušajima prilikom snimanja, jer svetlo nije bilo odgovarajuće. Naučnici iz Južne Koreje su napravili, prošle godine, i robota-sluškinju, zeca, koalu i pingvina. 2007. godine robot po imenu Tiro (Šegrt) je bio ceremonijalni majstor na svadbi svog dizajnera i tako svojim prisustvom upriličio taj događaj. Inovativni Korejanci se trude da u pojedine segmente svojih života unesu i po nekog robota.
Nije izvesno kada će u našu zemlju doći limeni glumci. Svakako, naučnici rade na njihovom usavršavanju i još većem približavanju realnim glumcima. Dok čekamo nove tehnologije da stupe na pozorišne daske, ostaje nam da se zadovoljimo i uživamo u konceptu predstava na koji smo već navikli.