Istraživanje među ženama je pokazalo kako je jedno od najneprikladnijih
pitanja koje se može postaviti nakon orgazma : "Jesi li svršila?"
ili "Jesi li doživjela orgazam?".
Najvjerojatniji odgovor žene na to pitanje bit će: "Naravno
da jesam!" ili "Da ti je stvarno stalo do mene, ti bi
to znao!". I to u slučaju da još uvijek razgovara s vama i
da vi ne spavate na kauču. Njena reakcija na ovo pitanje može biti
vrlo negativna, bez obzira na to je li doživjela orgazam, stvarni
ili glumljeni. To je zbog društvenog pritiska koji se na nju stavlja.
Društvo nas navodi da vjerujemo kako je za ženu prirodno da svaki
put doživi orgazam, jer se to zahtijeva od nje ukoliko želi da je
smatraju normalnom i modernom ženom.
Dok je u prošlosti ženski orgazam bio posve zanemaren, sada se
pretpostavlja da ga sve dožive. Zapravo, danas se očekuje da žena
ima više od jednog orgazma i to brzo. Također se od njih očekuje
orgazam bez obzira na vrstu stimulacije ili partnerovu vještinu
i seksualno umijeće. To bar uspijeva svim ženama na televiziji,
a osobito u filmovima za odrasle koji pokazuju "pravi seks".
Naslovnice ženskih časopisa informiraju nas kako svaka žena može
imati "eksplozivne" orgazme ukoliko slijede "jednostavne"
prijedloge iz članka. Ljubavni romani, kao i filmovi, puni su žena
koje svršavaju na sam dodir muškarca ili žene. Žena često vjeruje
kako sve njene prijateljice uvijek doživljavaju orgazam jer joj
vjerojatno nikad nisu ispričale drugačije, a ona se ne usudi pitati.
Žene se ne uči kako doživjeti orgazam pa se on mora pojaviti instinktivno.
Žene bi samo trebale leći i doživjeti orgazam? A ukoliko ne dožive
orgazam ne ispunjavaju svoje obveze prema društvu i partneru.
Usprkos muškarčevim očekivanjima, nije uvijek lako reći je li
žena doživjela orgazam ili nije. Malobrojne žene ispoljavaju sve
klasične znakove i "simptome" orgazma. Čak i ako jesu,
teško je na njih obraćati pozornost tijekom seksualnog uzbuđenja.
Odlike orgazma se često proučavaju u laboratoriju, a ne u spavaćoj
sobi gdje su ugašena svjetla i navučen pokrivač. Prikupljeni podaci
na ovaj način služe za uspostavljanje liste učestalih fizičkih odgovora
na seksualno uzbuđenje žene. Ovi česti odgovori postali su očekivanja
nasuprot stvarnim mogućnostima. Ovdje mehanika dominira nad užitkom,
kad se pokušavaju primijeniti definicije na ono za što one nisu
predviđene. Muškarac ne može uzeti upitnik i popunjavati kućice
s odgovorima kako bi utvrdio je li partnerica imala orgazam ili
ne. Jedini je način da znate da je doživjela orgazam da vam ona
to i kaže, jer se to uistinu svodi samo na to je li ga doživjela,
a ne na to je li izgleda ili se osjeća da jest.
Ne postoji posve siguran način utvrđivanja je li žena doživjela
orgazam ili ne, čak i za ženu samu. Fizička kvaliteta orgazma, isto
kao i rezultat njenog doživljaja orgazma, varira od orgazma do orgazma.
Ponekad ona ne zna je li doživjela orgazam ili jednostavno imala
intenzivan seksualni užitak koji je povremeno veći užitak od orgazma.
Ukoliko je žena doživjela orgazam, to ne znači da je uživala, ili
intenzivno uživala. Orgazam može biti i dosadan! Orgazam može ponekad
donijeti tako malo užitka da se žena često pita je li uopće doživjela
orgazam. Ako žena ne zna uvijek je li doživjela orgazam ili ne,
treba li očekivati od partnera da to zna? Ovome dodajmo i činjenicu
da većina mladih žena i muškaraca nema pojma kako žena izgleda,
zvuči i osjeća se tijekom orgazma jer nikada nisu učili ovu informaciju.
Društvo čak i sprječava mlade ljude da imaju informacije o tome.
Smatramo nenormalnim i štetnim ukoliko dijete ili tinejdžer promatra
ženu koja doživljava orgazam. Društvo čini vrlo malo ili nimalo
napora da bi naučilo ljude što je to ženskom seksualnom užitku i
orgazmu. Ono čemu učimo ljude nije stvarni prikaz stvarnosti. Jesu
li filmovi i televizija dobar izvor informacija, osobito kad znamo
da je većina tih orgazama i seksualnih užitaka glumljeno i lažno.
Ako ništa, ovo je razlog zašto se orgazmi često glume u stvarnom
seksu. 55% žena glume orgazme, bar povremeno. Mi učimo djevojke
i žene kako da glume orgazme i njihove partnere da očekuju lažne
orgazme.
Biste li trebali svoju partnericu pitati je li doživjela orgazam?
Iako to nije loše pitanje, možda i nije najbolje koje se može postaviti
jer ste vjerojatno u situaciji da ne možete učiniti ništa oko toga
ukoliko kaže da nije. Ne možete se vratiti unazad, a želja i mogućnost
za seks može proći ukoliko čekate slijedeći seks da je pitate to
isto. Ukoliko partnerica nije doživjela orgazma, sve što možete
jest osjećati se manje ili više razočarani u sebe , svoju partnericu
ili oboje. Umjesto toga, pitanje koje treba postaviti jest: "Želiš
li doživjeti orgazam?" i treba ga pitati prije seksa.
Najvažnija je stvar da žena preuzme odgovornost za svoje seksualno
zadovoljenje i užitak. Ona ga ne smije prepustiti vitezu u sjajnom
oklopu jer oni obično postoje samo u bajkama. Svaka žena treba odlučiti
koliko joj je važan seksualni užitak. Što joj je važniji, to više
napora treba ona, a ne njen partner, uložiti u njegovo postizanje.
Također treba definirati što joj godi i ne upuštati se u ono što
joj ne odgovara. Iako to zvuči hladno i neromantično, ona treba
vidjeti svog partnera kao instrument ili sredstvo za postizanje
zadovoljstva, koje joj treba biti na raspolaganju. Ovako je društvo
dozvoljavalo muškarcima da gledaju na žene u prošlosti. Dok god
oba partnera zadržavaju taj pogled na seks, nijedno od njih ne postaje
seksualni objekt jer u procesu ispunjavanja svojih potreba, ispunjavaju
i partnerove potrebe. To se događa ukoliko su oboje iskreni i jednako
darežljivi koliko i sebični.
Slijedeće što žena treba odlučiti jest želi li i je li u mogućnosti
doživjeti orgazam i to prije samog seksa. Žene često glume orgazam
jer ga uopće ne žele, ili poznaju svoje tijelo dovoljno dobro da
znaju da se on neće dogoditi u nadolazećem seksualnom iskustvu.
Možda se upuštaju u seks jer uživaju u fizičkoj intimnosti s partnerom
i užitku iako orgazam nije postignut. Ako žena želi orgazam i ako
je on moguć, ona treba o tome razgovarati s partnerom prije. Može
biti otvorena i reći: "Ja želim orgazam!" ili tražiti
oblik seksa za koji zna da će je zadovoljiti. Može reći: "Želim
oralno zadovoljstvo.". Ukoliko ne želi orgazam, može vam reći
"Noćas je za tebe." ili "Želim ti pružiti zadovoljstvo:".
Ona također treba biti sposobna reći ne i prestani. Ukoliko tijekom
kunilingusa ona shvati da neće postići orgazam, može reći "Možeš
prestati ako želiš" ili "Molim te, prestani". Ovo
sigurno nije predodžba romantičnog seksa svake žene, ali to nije
ni glumljeni orgazam. Žena uistinu treba biti iskrena sa sobom i
svojim partnerom ukoliko stvarno želi uživati u seksu, bez obzora
na doživljaj orgazma. Žena treba partneru odaslati jasnu poruku
o svom stanju prije seksa, o tome što želi i što treba, čak i ako
to znači da uopće ne zna što želi. Dame, vaši partneri ne mogu čitati
misli, a vi niste došli u paketu s priručnikom za uporabu!
Što bi trebao učiniti ženin partner? Oni trebaju shvatiti i prihvatiti
kako su njen užitak i njeni orgazmi za njeno dobro, a ne njihovo.
Se više i muškarci očekuju da žena doživljava orgazam na zapovijed.
Žele da žena doživi orgazam brzo i tijekom svakog orgazma. Ne samo
zato da bi svojoj partnerici osigurali seksualni užitak već i da
bi demonstrirali svoje seksualne vještine i umijeće. Žele ostvariti
očekivanja društva. Žele se osjećati dobro znajući da su postigli
svoj "cilj". Razumljivo je da se tu žena osjeća primorana
da doživi orgazam, kako bi usrećila partnera i ostvarila očekivanja
partnera i društva. Zbog nerealnih očekivanja žene često glume orgazme.
Kako bi se ovo spriječilo, partner joj treba dati "dozvolu"
da ne doživljava uvijek orgazme i tražiti od nje da ih ne glumi.
Možda partner može reći ženi: "Znam da žene često glume orgazme
i da ćeš vjerojatno i ti to nekad napraviti. Ukoliko si osjetila
takvu potrebu dosad ili osjetiš u budućnosti, volio bih da to ne
radiš. Želim da znaš da imaš moju suglasnost da ne moraš uvijek
doživjeti orgazam ukoliko osjećaš da ga nećeš postići ili ga ne
želiš. Ukoliko želiš orgazam, reci mi kako i ja ću se potruditi
najbolje što mogu da ga doživiš." Otvorena komunikacija je
najvažnija.
Dodatno, muškarac bi na svako seksualno iskustvo s partnericom trebao
gledati kao da im je prvo jer on u stvari ne zna što ona želi dok
mu ne kaže. Nakon što vam kaže, ne znate što će je zadovoljiti dok
ne probate i samo zato što je upalilo zadnji put ne treba značiti
da će i opet. Ukoliko ste zajedno već dvadeset godina, zar stvarno
mislite da ona želi istu stvar uvijek ispočetka? Ukoliko je nešto
djelovalo sto puta, ne znači da će i sto i prvi put. Žene, kao ni
muškarci, nisu strojevi sa skupom programa za svaku priliku. Prečesto
imamo preuzak pogled na partnerove želje i potrebe. Društvo nam
govori što oni žele i mi pretpostavljamo da je to tako.
Jednom kad zaključite da ne znate što vaša partnerica želi, trebate
to otkriti. Kako? Mnogi će vam savjetovati da pročitate knjigu o
ženskoj seksualnosti ili posjetite neku web stranicu. Problem je
očito u tome što vaša partnerica nije napisala tu knjigu ili web
stranicu. Ukoliko stvarno želite znati što žena želi, trebate je
pitati. Ona to može znati. Ali i ne mora. Što žena više zna o seksualnosti,
što je veće njeno iskustvo i prihvaćanje seksualnosti, bolje zna
što joj treba. Ukoliko nikada nije masturbirala ni imala partnera,
vjerojatno nema pojma o svojim potrebama i načinu kako ih ostvariti.
Može samo znati da se od nje očekuje da uživa u nečemu što vjerojatno
ne odgovara njenim potrebama. Kako se žene mijenjaju tijekom vremena,
zbog promjena načina razmišljanja i tijela uzrokovanih menstrualnim
ciklusom, trudnoćom, životnim usponima i padovima, one neće uvijek
znati što žele i trebaju. Isto važi i za muškarce, naravno. Na to
treba gledati kao na avanturu.
Ukoliko želite biti veliki ljubavnik, najprije trebate biti veliki
istraživač. Da bi ili veliki istraživač, knjige i tipkovnicu treba
ostaviti po strani i učiniti terensko istraživanje. Trebate postavljati
pitanja i testirati svoje ideje. Ukoliko u procesu istraživanja
ne napravite greške, nađete se u škripcu s vremenom, propadnu vam
neki pokušaji, niste ni istraživali. Ukoliko povremeno niste osramoćeni
i frustrirani, niste si postavili izazov. Ukoliko niste nikada osjetili
promašaj, možete biti uredan ljubavnik, ali ne onakav kakvog vaša
partnerica priželjkuje. Onaj koji nikada nije pogriješio, nikada
neće osjetiti pravu veličinu!
Što ako se orgazam stvarno pojavi? Ukoliko žena doživi partner,
treba o tome razgovarati s partnerom, a ne očekivati da on to intuitivno
zna. Može jednostavno reći "Doživjela sam orgazam" ili
"Svršila sam". Ili "Hvala ti na predivnom orgazmu".
Ne bi smjela očekivati od svog partnera da zna je li on svršila
ili ne, čak i ako misli da je to bilo vrlo očito. Također nije loše
da se oba partnera zahvale onom drugom za doživljeni užitak, čak
i ako nije bilo samog orgazma.
Parovi trebaju biti otvoreni prema mogućnosti da će partner pretpostaviti
da je žena doživjela orgazam i kad nije. Nakon takvog seksualnog
iskustva, muškarac je zadovoljan, a žena razočarana zbog krivog
interpretiranja događaja. Ovo se događa jer nije rijetkost da žene
pokazuju uobičajene znake uzbuđenja ili naznake orgazma tijekom
spolnog odnosa. Ukoliko partner čuje krike, stenjanje ili osjeti
stiskanje mišića vagine, može prestati sa stimulacijom. Jedan je
od načina da se ovo spriječi da žena bude agresivna i preuzme kontrolu
nad onim što joj partner radi. Ne dopuštajte partneru da prestane
dok ne doživite orgazam, ukoliko je to ono što želite. Recite im
da ne prestaju i ne bojte se upotrijebiti umjerenu fizičku snagu
kako biste dobili ono što želite.
Ukoliko tijekom seksa žena nije doživjela orgazam iako je željela,
o tome treba razgovarati s partnerom. Par treba iznaći način kako
da to spriječi ubuduće, kad je moguće. Možda tijekom ili nakon večere
slijedećeg dana žena može zatražiti od partnera da razgovaraju o
sinoćnjem iskustvu. Može objasniti koliko je željela orgazam, da
ga nije postigla i moguće razloge. Treba biti oprezna da ne uvrijedi
partnerove osjećaje, ali isto tako i odlučna u ostvarivanju svojih
želja. Oboje trebaju postavljati pitanja dok ne shvate što svatko
od njih govori. I nakon toga razmotriti moguća rješenja. Možda je
partner mogao nastaviti stimulaciju da je znao da ona to želi, ili
je bio preumoran da bi nastavio. Možda trebaju raspraviti mogućnost
njene masturbacije ukoliko se to opet dogodi.
Parovi trebaju biti svjesni da orgazam može biti i prepreka za
seksualno zadovoljstvo. Parovi često orgazam doživljavaju kao crveno
svjetlo za seks, znak da prestanu. Oba partnera se trude dok ne
nastupi orgazam. Što ako oba partnera to postignu u pet minuta?
Usporedimo to s parom koji ima problema s orgazmom te im seks traje
po 30-60 minuta. Koji par ima veći potencijal za postizanje seksualnog
užitka? Začudo, ne onaj par koji prebrzo doživi orgazam, ako ga
uopće i dožive. Orgazam je kao vatromet, prekrasan dok traje, ali
uvijek završi prerano. Orgazam vam ne treba biti jedini cilj seksa
i intimnosti.
Orgazam je jednostavno oblik seksualnog zadovoljstva, ne nužno i
njegov idealni oblik. Doživjeti orgazam ne znači ujedno doživjeti
intenzivno seksualno iskustvo ili postići seksualno ispunjenje.
Pružajući svom parteru orgazam ne postajete veliki ljubavnik. Da,
orgazam može biti odličan i učiniti život ugodnijim, ali nitko na
njega ne treba postavljati nerazumna očekivanja. Kada orgazam postane
jedini cilj seksa, seks postaje dosadan i nezadovoljavajući. Kada
se orgazam očekuje, postaje frustracija, a ne relaksacija. Na orgazam
treba gledati kao na čokoladu ili sladoled. Neki ljudi ne vole čokoladu,
čak mogu biti i alergični na nju. Čak i kad je ljudi vole, ne žele
je uvijek kad kupuju sladoled jer ima i drugih okusa. A ponekad
je možeš pojesti, ali znaš da možeš i bez nje.
|