Srbija-Hrvatska, temelj stabilnosti

Dobar dan, ovo je Kažiprst, moje ime je Danica Vučenić. Koliko je izvinjenje i odavanje pošte žrtvama dovoljno da zatvori ratne dnevnike, u ovom slučaju između Srbije i Hrvatske, pitanje je na koje ćemo odgovor dobiti tek za neko vreme. Tadićev odlazak u Vukovar jedni smatraju istorijskim gestom i simbolikom koja bi trebalo da relaksira odnose, ne samo dve države, već i odnose među komšijama, dok drugi misle da sve dok Srbija ne kaže glasno da je rat u Hrvatskoj bio agresija Srbije neće početi pravo pomirenje. Predsednici Srbije i Hrvatske odlaze na Ovčaru gde je ubijeno više od dvesta ljudi, a potom i u Paulin dvor, mesto u kome je stradalo 18 srpskih civila. Izvinjenje i odavanje počasti žrtvama stradalim u ratovima devedesetih potezi su nekoliko političara sa prostora bivše Jugoslavije.

Gost: Željko Kuprešak, ambasador Hrvatske u Beogradu

Novinarka: Danica Vučenić

(neautorizovana verzija)

Ono što ove gestove čini posebnim su mesta na kojima se izvinjenja izgovaraju. Srebrenica kao simbol stradanja u Bosni, Sarajevo ili Vukovar kao simbol stradanja u Hrvatskoj. Međutim, koliko su sama izvinjenja dovoljna, šta će se, ako govorimo o odnosima sa Hrvatskom, promeniti od ponedeljka, koliko je dugo pripreman Vukovar, ko je predložio da poseta bude neslužbena, neka su od pitanja za gosta Kažiprsta ambasadora Hrvatske u Beogradu Željka Kupreška. Dobro jutro, hvala što ste ovde.

Kuprešak: Dobro jutro, ljepi pozdrav Vama i Vašim slušateljima i gledateljima.

B92: Ja bih počela od toga šta će se promeniti od ponedeljka i da li će se bilo šta promeniti posle ovog gesta u Vukovaru?

Kuprešak: Pa, teško je reći što će se promjeniti, ali da će trend ovih dobrih odnosa Hrvatske i Srbije i ja bih rekao dobro uzlazećih odnosa Srbije i Hrvatske biti nastavljen, to je sigurno. I to je sigurno jedan od, ja bih rekao, rezultata onoga što će se dogoditi nakon sutrašnjeg dana. I to me čini zadovoljnim i sretnim. Naravno, ne možemo očekivati čuda, da će se sada odjedanput... da ćemo se naći u jednoj situaciji u kojoj ćemo zaboraviti sve što se dogodilo, da ćemo rješiti sve probleme koje smo do sada...

B92: A to bi za Vas bilo čudo? Da zaboravimo?

Kuprešak: Pa, ne bih rekao, ja mislim da ne treba zaboraviti, dapače, ja mislim da ne treba zaboraviti, međutim, jer upravo taj nezaborav će nas natjerati da se tako nešto nikad više ne dogodi. To je ono što je vrlo bitno, ali da li će se nešto supstancijalno dogoditi ovisi sada dalje o Vladama koje će... na čijim plećima će se pojaviti jedna odgovornost za rješavanje svih onih problema koje smo i do sada razgovarali.

B92: Ti problemi će biti drugi deo naše emisije tema, verovatno mislite na povratak izbeglih, imovinska prava, penzije i sve ostalo.

Kuprešak: Sve ono što je povratak kulturnog blaga, pronalaženje nestalih u ovome ratu itd. Znači, niz tema o kojima stalno ponavljamo...

B92: Međutim, kada govorimo o ovoj poseti Vukovaru i onome što se očekuje da tamo i Tadić kaže, ali i predsednik Hrvatske, i to je sad pitanje koliko je recimo ta poseta pripremana za Vas, da li ste to u ambasadi pripremali, odnosno Vi kao neki diplomatski predstavnik u Beogradu ili je to na drugačiji način...?

Kuprešak: Vi se sjećate još od Bačkog Monoštaja bilo je razgovora, i prilikom posjete predsjednika Josipovića bilo je jedno od pitanja koje su novinari postavljali na konferenciji za tisak i za medije, kada će predsjednik Tadić doći u Vukovar. On je rekao - doći ću i pustite me da se dogovorim sa Ivom, tako je nazvao predsjednika Josipovića. I tako je i bilo, na kraju krajeva, dogovori između njih dvojice su tekli direktno, kabineti predsjednika Tadića i predsjednika Josipovića su dogovarali direktno, ali to ne umanjuje nimalo značaj ovoga posjeta.

B92: A šta to znači, šta to recimo u diplomatiji znači kada direktno kabineti...?

Kuprešak: Imate razne mehanizme...

B92: Da li to daje posebnu težinu...?

Kuprešak: Ne, imate razne mehanizme diplomatske komunikacije, ponekad ukoliko želite formalizirati poneke stvari onda idete kroz veleposlanstva, odnosno ambasade, ukoliko želite pojačati taj dojam, ubrzati neke stvari naravno da se ide direktno. U današnjoj diplomaciji, u modernoj diplomaciji jako se prakticira taj direktni... direktna komunikacija. Vi danas imate jedan Brisel, multilateralno stjecište svih mogućih političara, od predsjednika država, predsjednika vlada, ministara vanjskih poslova i svih ostalih ministara, koji direktno dogovaraju sve ono što im je potrebno. Tako da diplomacija u današnja vremena ipak malo mjenja karakter nego što je to nekad bilo.

B92: E sad, kako bi, ako možete lično da govorite iako ste diplomatski predstavnik jedne države, kako Vi lično doživljavate činjenicu da je ovo neslužbena poseta, a ne službena? Da li to menja težinu onoga što će se desiti?

Kuprešak: Protokolarno vi možete ovu posjetu proglasiti neslužbenom, međutim, sve ono što se dešava oko ove posjete pokazuje da to neće moći biti neslužbeno, jer jednostavno rezultati koji se očekuju, ukupna pažnja koja se pojavila je nešto što će sigurno prekriti onaj dio da li je zovemo... Znate, supstancijalno, sadržinski ona nije neslužbena.

B92: Razumem, ali recimo kritičari ove posete, desničari u Hrvatskoj kažu - to je turistička poseta.

Kuprešak: Da, ako bi je tako protokolarno tumačili onda bi je mogli na taj način tumačiti, ali ona supstancijalno ne može to biti. Ona je vrlo važan događaj za dvje države, za dva naroda i na kraju krajeva, za dva predsjednika.

B92: Ali u kojoj meri recimo sama činjenica da se odlazi na dva mesta, dakle, u Vukovar, kao simbol stradanja u Hrvatskoj i potom... ili prvo u Paulin dvor, sad to ne znam...

Kuprešak: Prvo se ide na Ovčaru..

B92: Prvo na Ovčaru, a potom u Paulin dvor. Koliko recimo se Vi slažete da to relativizuje na neki način vukovarske žrtve?

Kuprešak: Prije nego što to odgovorim, moram reći nešto što je vrlo bitno za mene kao čovjeka. Znate, ne bih želio da bilo koji moj odgovor uvrijedi bilo koju žrtvu, to je nešto što je moj osobni habitus od kojega ne bih odstupio, ali moram reći onda što se tiče političkog aspekta ovoga samog događaja. Žrtva je žrtva, bez obzira na koji način je nevini čovjek poginuo, to je vrlo ružno i vrlo teško uspoređivati, na nekakav način komparirati. Međutim, politički gledano je vrlo bitno reći da je Vukovar, kako se u Hrvatskoj govori i kako mi na kraju krajeva svi mislimo, žrtva jedne politike, žrtva jedne vrlo brutalne, bestijalne politike koja je napravila u Vukovaru jedan urbicid, koji je razrušen do kraja. Gdje su ginuli, i to treba isto tako rjeći, gdje nisu ginuli samo Hrvati.

B92: A ko to treba da kaže, vi ili Srbija?

Kuprešak: Pa, treba reći srpska politika u svakom slučaju.

B92: A jeste Vi čuli da je to neko rekao?

Kuprešak: Je, u srpskoj politici jeste bilo takvih govora, međutim, nikada od onih koji su bili visoko na vlasti, visokoplasirani na vlasti. Naravno da je bilo nekih političara koji su definirali Vukovar kao jedan simbol stradanja, kao posljedicu jedne politike, jedne Miloševićeve vrlo loše i bestijalne politike koja je vođena na ovim prostorima. I udaljavanje od Miloševićeve politike je već jedan korak bliže ka priznavanju onoga što se desilo.

B92: Ali da li je to dovoljno, pa da kažemo - e, u redu, sada zatvaramo ratno poglavlje? Ili treba oficijelno država da kaže - mi se odričemo ili mi priznajemo ili ne znam šta treba neko da kaže da bi to...?

Kuprešak: Teško mi je reći što je dovoljno u ovome trenutku, međutim, važno je da se neke stvari počiste i da se kaže što je bilo u cjeloj politici, ko je kriv za takvu vrstu politike i ko je kriv za posljedice takve vrste politike koje su se događale na ovim prostorima.

B92: A da li bi trebalo obe države to da izgovore ili jedna, ili očekujete samo od Srbije da to izgovori?

Kuprešak: Pa, ne, gledajte, vi imate danas jedan niz poteza, recimo, ja ću sad govoriti ako mi dozvolite, jer mi je teško govoriti o tome što bi Srbija trebala učiniti, to naravno treba odlučiti srpski političari i predsjednik Tadić. Ali ono što mi je bitno je ono što radi moj predsjednik u ovome trenutku. Njegov odlazak u Srebrenicu, njegov odlazak u Ahmiče, njegov odlazak na kraju krajeva, pomozite mi, kako se zove ime onoga sela gdje je otišao sa Miloradom Dodikom...

B92: Da, i sa Tihićem.

Kuprešak: Da, tako je sigurno jedna od stvari koja pomaže jednome boljem sagledavanju i onome svemu što se dogodilo u ovome ratu. I mislim da Hrvatska je spremna danas reći gdje je pogrešila u onim vremenima i ispričati se za sve one greške koje je u vrijeme ratova hrvatska politika činila. I to i čini, to je učinjeno i na razini predsjednika Vlade i na razini predsjednika države i u vrijeme Mesića i danas.

B92: Ali koliko je moguće zatvoriti recimo ta poglavlja ili, kako da kažem, potpuno relaksirati odnose ukoliko Hrvatska slavi Oluju kao pobedu, a Srbi to doživljavaju kao zločin?

Kuprešak: Da, predsjednik Tadić je rekao.. on nije rekao da je to zločin, već da su se dogodili zločini, u svom intervjuu koji je dao neposredno prije ovoga svega. Ali se slažem s Vama s tezom, znate, da mi moramo raščistiti jedanput što se dogodilo u Hrvatskoj i da li je Hrvatska žrtva agresije. Ne moramo mi raščišćavati u Hrvatskoj, mi to smatramo i znamo da je to, ali da bi neke politike morale se očitovati oko toga i reći...

B92: A kako to raščistiti? To treba da sedne neko pa da raščisti ili...?

Kuprešak: Ne, jednostavno treba reći, treba stati i reći o čemu se radi, što je to radio Milošević, koje su to vrste politika koje su se događale, koje vrste poteza koje su pratile tu politiku. Jer, znate, Milošević nije bio sam, nije mogao Milošević niti sam nešto ukoliko nije imao podršku i vojnoga i obaveštajnoga vrha i nekih stranaka ovdje u Srbiji, i to je to.

B92: Ali da li Vi recimo kao građanin Hrvatske očekujete da izađe politički lider Srbije, da izađe šef države i da kaže - jeste, mi priznajemo, to je bila agresija? Da li je to ono što Vi očekujete kao građanin Hrvatske?

Kuprešak: Iskreno govoreći, velika većina građana u Republici Hrvatskoj to očekuje, to je iskreno, jer, znate, hrvatski vojnik nije sudjelovao u ratu i bombardiranju Novog Sada ili Beograda, hrvatski vojnik nije išao preko Vojvodine na Čačak ili na Kragujevac, već smo branili. U onome djelu gdje je bilo grešaka to smo mi već davno priznali, to je bilo pitanje Bosne i Hercegovine i to je bilo sudjelovanje u okviru sukoba u Bosni i Hercegovini. Ali ovo drugo bi bilo sjajno ukoliko bi se dogodilo. Da li će se dogoditi ja to stvarno ne znam.

B92: Da li Vi lično kao Hrvat, kao građanin Hrvatske, da li je to ta linija nakon koje bi počelo zaista zatvaranje iz Vaše perspektive ili postoji način da se to reši, kako da kažem, politički ili diplomatski drugačije?

Kuprešak: Postoje oba načina naravno, postoje i oba načina. Možta je ovaj prvi koji ste spomenuli puno jednostavniji, lakši i to je jedna prečica koja bi sigurno otvorila...

B92: Mislim, da li je to nešto što može biti predmet pregovaranja ili je...?

Kuprešak: Mislim da ne, u ovom trenutku se ne možemo pregovarati, jer to su dva suprotstavljena stajališta oko kojih bojim se da nećemo postići konsenzus, politički konsenzus.

B92: A šta znači onda izvinjenje, a šta je onda izvinjenje ako ovo stoji kao...?

Kuprešak: Izvinjenje onda postavlja jedne nove vrste temelja za neke nove vrste politika koje će se početi provoditi na ovim prostorima.

B92: Koliko je po Vašem sudu, sutra će predsednici da budu naprimer u Vukovaru, bićete i Vi tamo sa njima, tamo će biti puno novinara i svita, tamo ipak žive neki Hrvati i Srbi, koliko po Vašem sudu ta visoka politika ima uticaja na međukomšijske odnose? Da li bilo kakvog uticaja ti simbolički gestovi imaju u ovom trenutku?

Kuprešak: Imaće u svakom slučaju, znate, svaka simbolika i svako poboljšanje odnosa između, političkih odnosa između Hrvatske i Srbije doprinosi i relaksaciji odnosa, ja bih to rekao, u bazi, na terenu između običnih ljudi. Znate, stvari se mjenjaju u tom slučaju, ako se vidi da se dva predsjednika sreću tako često, da tako dobro razgovaraju to vraća povjerenje u neke institucije, to vraća povjerenje u odnose između dveju država, to vraća povjerenje u investitore. Vi imate danas veliki problem, mi stalno govorimo o politici, znate, jedan strašan problem neimaštine koji se pojavljuje kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj. Imate jednu sjajnu stvar, kako smo poboljšavali političke odnose tako su se poboljšavali i ekonomski odnosi. Nekad su ekonomski odnosi išli ispred političkih, nekad su politički išli ispred ekonomskih, ali u svakom slučaju svaka vrsta trgovine, svaka vrsta investiranja ili s jedne ili s druge strane je pripomagala i običnom svjetu da živi bolje. Ja sam siguran da će i ovaj posjet pridonjeti tome.

B92: Da, e sad, kada govorimo o sutrašnjoj poseti Vukovaru čuju se primedbe koje dolaze pre svega iz Udruženja branitelja itd, da nije vreme, i od Hrvatske stranke prava, da nije prosto vreme još da se na takav način... da se time daje Tadiću plezir i Srbiji da podiže svoj rejting u međunarodnoj zajednici, pre svega misle na EU.

Kuprešak: Gledajte, neka istraživanja, ja ću odgovoriti na drugi način, neka istraživanja u Hrvatskoj ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da preko 80% hrvatskih građana pozdravlja dolazak predsjednika Tadića u Hrvatsku. Naravno da postoje, ovo su demokratski procesi, ovo su demokratske prilike i da postoje oni koji su protiv toga, ali oni su u ovom trenutku manjina i njih ne bi trebalo uzimati kao relevantni hrvatski politički stav.

B92: Ali kada ste Vi došli ovde da postanete ambasador od tog trenutka do danas koliko se promenilo recimo u odnosima Srbije i Hrvatske?

Kuprešak: Pa, jako puno.

B92: Šta se promenilo?

Kuprešak: Ja ću Vam reći, meni su rekli, odnosno znam po onome što sam pratio od 2008., recimo, uopće nismo imali nikakvih kontakata ni na jednoj razini, niti na razini ministara, eventualno u nekim multilateralnim susretima gdje su se hrvatska i srpska delegacija spremale i sastajale. Od 2009. krenulo je silno puno kontakata, od razine predsjednika, imali smo i bivšeg predsjednika Vlade ovdje, ministara, od poljoprivrede, ekonomije, zaštite okoliša i tako redom. I to je jedan, kako bih rekao, proces koji možda u prvom trenutku ne izgleda vidljiv svima ljudima, ali silno pomaže u rješavanju svih problema koji nas tište svih ovih godina.

B92: Ali ipak neki problemi nisu rešeni, naprimer povratak. Naprimer, mislim da i Vi sami pominjete cifru od 50.000 ljudi sa stanarskim pravom koji nisu rešeni. Savo Štrbac tvrdi 70.000. Mnogo je i 50.000, mislim, uopšte neću da licitiram.

Kuprešak: Stanimirović sada spominje 25.000, tako da su to vrlo, vrlo relativni...

B92: Ali i 5.000 je mnogo, prema tome, to nije rešeno.

Kuprešak: Postoji nešto isto tako u našim odnosima izmjeđu dvje države, javna diplomacija i postoji nešto, ja ne bih rekao tajna diplomacija, vrlo je teško govoriti o tajnoj diplomaciji, ali postoji tiha diplomacija.

B92: Šta to znači?

Kuprešak: To znači da se relevantni ljudi sa jedne i sa druge strane sastaju i razgovaraju o problemima koje moramo rješiti. Pitanje povratka izbjeglica se rješava na razini bilateralnoj kako Hrvatske i Srbije, tako isto i na multilateralnoj, jer kompleksnost povratka izbjeglica je vezana isto tako i uz povratak stanarskih prava...

B92: Zašto je to tako teško rešiti? Zašto je to tako teško vratiti ljudima stanove i stanarska prava?

Kuprešak: Pa, nije teško vratiti ljudima stanove, znate, postoje političke prepreke. Prvenstveno postoji hrvatski stav koji kaže - ko god se želi vratiti može se vratiti sutra, političkih prepreka apsolutno nema. Postoji eventualno jedan problem koji se zove neimanje novaca da bi se rješilo pitanje stanarskih prava. Pitanje stanarskih prava nije vlasničko pitanje po tumačenju u Hrvatskoj, ali Hrvatska je donjela zakon i donjela je odluke s kojima će nadomjestiti stanarska prava sa stanovima koji će biti udjeljeni ljudima koji se vraćaju. Problem se sastoji u tome što vi imate jako puno ljudi koji se ne žele vratiti, ali bi željeli imati stanarska prava u Hrvatskoj i eventualno probati mešetariti s takvim stvarima. Naravno, ja ponavljam, ne bih želio nikoga uvrijediti...

B92: A šta znači to mešetariti?

Kuprešak: Prodati taj stan, pa se onda vratiti negdje tamo. Ja stvarno ne bih želio nikoga uvrijediti, međutim, mi smo zajedno sa UNHCR dogovorili jednu donatorsku konferenciju kojoj je preduvjet da utvrdimo stvarno stanje broja ljudi koji se žele vratiti, stvarno stanje onih koji žele živjeti u Hrvatskoj. I temeljem toga rješavati probleme. Ja sam siguran da ćemo do kraja godine, mi pretpostavljamo već negde sljedeći mjesec ili eventualno početkom sljedeće godine uspjeti doći do nekih rješenja. I to će biti jedan veliki problem kojeg ćemo skinuti sa dnevnoga reda.

B92: Ovo nije samo pitanje koje postavljaju ovdašnja udruženja, čak i u izveštaju o napretku koji treba da bude objavljen, ono što nezvanično se može u hrvatskoj štampi pročitati, i Brisel vam stavlja primedbu da odnos prema manjinama, pa u to uključuju i stanarska prava i sve ostalo, nije onakav kakav bi trebalo da bude. A ovo je poslenji izveštaj o napretku koliko razumem.

Kuprešak: Slažem se, ali znate, mora se... da bi se došlo do ovoga izveštaja mora se valorizirati onaj napor koji je Hrvatska učinila. Ako Vam kažem da je Hrvatska sagradila 146.000 kuća onda je to jedan stravičan napor koji smo ponjeli isključivo na vlastitim plećima. I to ne samo za hrvatske izbjeglice i ne samo za one koji su stradali, kojima su porušene kuće, pitam se samo od koga u vrijeme ovoga rata, već i za srpsku manjinu i za Slovake i za Mađare koji su izgubili. 146.000 kuća je jedna ogromna cifra, 5,5 milijardi eura je potrošeno samo na rehabilitaciju ovoga ovdje. Mi danas, ekonomska situacija je takva kakva je, relativno teško dolazimo do, ja bih rekao, takvih investicijskih zahvata koji bi mogli rješiti to u tako kratkom razdoblju. Međutim, ono što je bitno, politička odluka će sljediti i ekonomsku. Mi očekujemo od međunarodne zajednice da nam tu pomogne, ja sam siguran da će se to i dogoditi.

B92: Vratimo se sada odnosima političkim, odnosno pred kraj emisije da se vratimo njenom početku, a to je ova poseta Vukovaru. Kada biste sada opisivali nekom trećem odnose između Srbije i Hrvatske kako biste nekom ko dolazi sa strane, možda Vaš kolega, kako biste ih opisali? Jesu oni dobri, mnogo dobri, fenomenalni, odlični, kakvi su?

Kuprešak: Promenjivo oblačno recimo, ovako bez kiše, što bi bilo u vremenskoj prognozi. Pa, mislim da su u uzlaznom trendu, što je vrlo bitno. Znate, na bilo kojem polju kojega dotaknemo mi imamo stalni uzlazni trend. Mi smo, počevši od toga kako smo stavljeni u jedan trag koji vodi prema Evropskoj uniji i kada je sada i Srbija definitivno stala prema tome, učinili nešto što je vrlo bitno. Krećemo se prema evropskim standardima, sukladno evropskim standardima i ja sam siguran da će Hrvatska silno pomagati Srbiji upravo u tome smislu. Počeli smo sa Kiem, znate, postoji ovo što je manje vidljivo, na niz, ja bih rekao, bilateralnih susreta pojedinih ministarstava, od pravosuđa, policije. To nije samo pitanje suradnje u borbi protiv kriminala ili ne znam čega, već to je pitanje uvođenja jednoga standardiziranog evropskog modela ponašanja. I tu je naša šansa velika.

B92: Da, a kako objašnjavate to, recimo, ako govorimo sada o Vukovaru, '91. se to dešavalo, sada je 2010., to je 20 godina, posle 20 godina mi smo došli na tačku da neko ode na mesto i da kaže - poklanjam se, odajem počast žrtvama. Uopšte nije važno ko je to, 20 godina je proteklo, kako to objašnjavate, da je toliko vremena potrebno, a mi smo tek stigli do tačke da kažemo - odajemo počast žrtvama?

Kuprešak: Pa, u Vašem pitanju postoji i odgovor, mislim da je vrlo teško naći objašnjenje zašto se to nije prije dogodilo, čak su se Njemci i Francuzi prije pomirili, odnosno našli su načina da prevaziđu te svoje isto tako bestijalne stvari koje su se dešavale za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ja, da Vam budem iskren, nemam odgovor na to i vjerujem da će možda pristup da nikada nije kasno da se tako nešto dogodi možda pripomoći da sada kada se to i dogodi krenemo brže prema jednoj evropskoj budućnosti.

B92: Da, ali da li je moguće recimo napraviti dobre odnose između Hrvatske i Srbije ukoliko su odnosi u regionu, recimo Srbije i Bosne, Hrvatske i Bosne, Srbije i Kosova, Kosova i Hrvatske na različitim nivoima, ajde da ne ulazimo u opis kakvi su?

Kuprešak: Mnogi analitičari kažu, a ja se slažem s njima, da su hrvatsko-srpski odnosi temelj definitivno stabilnosti regije. To se posebno odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatsko-srpski dobri odnosi, hrvatsko-srpski, neću reći dogovor o sudbini Bosne i Hercegovine, jer to bi se moglo tumačiti na krivi način, ali Bosna i Hercegovina je i iz Beograda i iz Zagreba neovisna država i predsjednik Tadić je ponovio bezbroj puta, predsjednik Josipović ponavlja isto tako bezbroj puta da nema podjele Bosne i Hercegovine i da želimo pomoći toj zemlji da se ustoliči na onakav način kako oni žele. Sve ostalo je lakše rješivo. Ja mislim da je ovaj prvi korak koji se sada dešava isto tako da će pripomoći daljoj stabilizaciji regije.

B92: Šta očekujete da čujete recimo od srpskog predsednika u Vukovaru? Šta mislite da bi trebalo da kaže?

Kuprešak: Nemojte me to pitati, jer mislim da... ne bih želio prejudicirati nešto što definitivno predsjednik Tadić zna kako i na koji način reći, to je nebrojeno puta dokazao. Ali ono što mi je drago i siguran sam da će predsjednik Tadić imati vrlo pozitivan odnos i da će nakon ovoga posjeta stvari biti još bolje nego što su danas.

B92: A kada govorimo o tim odnosima oni se sada popravljaju, Tadić i Josipović jedan drugog zovu prijateljima, mislite da su ti odnosi, kako bih rekla.. u kojoj meri u odnosima dve zemlje ima uticaj lična simpatija ili lični animozitet s druge strane?

Kuprešak: Pa, uvjek postoji, znate, u diplomaciji, to vam nije samo diplomacija, to je pitanje i biznisa jednako tako, da vi imate jednostavno ljude koji se nađu i koji puno jednostavnije nalaze zajednički jezik oko svih problema i puno jednostavnije rešavaju neke stvari. I na kraju krajeva, dolaze do nekih vizija i sa nekim vizijama rešavaju nešto što netko nije mogao niti zamisliti. Tako je i u politici, jednako je tako i u diplomaciji, pa imate na kraju krajeva, i u nogometu je situacija slična tome.

B92: Da, ali to govori o tome da onda mnogo bolji odnos imaju dva predsednika nego što realno se rešavaju problemi koji se odnose na svakodnevni život ljudi.

Kuprešak: Možda su otišli prebrzo predaleko u svim ovim odnosima i ja sam siguran da će Vlade i jedne i druge zemlje pokušati sustići...

B29: Vi sami priznajete, Vi ste rekli sami - debalans investicija ste to nazvali ako se ne varam, kada govorimo...

Kuprešak: Da, ali sam rekao da nema ni reciprociteta u investicijama.

B92: U kom smislu?

Kuprešak: Pa, recimo, ja ću Vam reći na primjeru, problem koji se stalno nameće ovdje iz Beograda da nema srpskih investicija u Hrvatskoj, a ja odmah kažem ima li srpskih investicija u Sloveniji - nema, ima vrlo malo. Ima li hrvatskih investicija u Sloveniji - nema, vrlo malo, ali slovenske investicije ili mađarske, evo, recimo da ne diramo regiju, da idemo na Mađarsku. Da li ima hrvatskih investicija u Mađarskoj - nema, da li ima mađarskih u Hrvatskoj, i to kako...

B92: Dobro, ali ni vi i Mađari, ni mi i Mađari nemamo specifične odnose kao Hrvati i Srbi.

Kuprešak: Pa, nemamo, ali ono što je jako bitno reći, nema investicija sa nacionalnim predznakom, vrlo teško je reći da je investitor koji dolazi, kojem je sedište u Hrvatskoj da je njihova investicija sa hrvatskim...

B92: Dobro, da li mislite da su naši odnosi odmakli toliko da nacionalni predznak potpuno bude...?

Kuprešak: Mislim da to u biznisu više nije niti bitno, jednostavno nije bitno. Vi imate.. evo Vam zadnji primjer Atlantika koji je kupio Kolinsku u Ljubljani, u portfelju je dobio i neke srpske firme. Sad, da li je to hrvatska investicija, s obzirom da je preko 30% unutra i BRD, ali i njemačke banke i tako.

B92: Jeste li ikada razgovarali sa bilo kim ovde od kada ste predstavnik Hrvatske u Beogradu o sabirnim centrima, kako se ovde to zove, ili logorima, kako se to zove u Hrvatskoj, sa zarobljenicima '91.?

Kuprešak: Jesmo razgovarali, pokušavali smo prošle godine, bilo je ideja i pokušaja da se dođe do sabirnih centara, da se tamo podigne jedna spomen ploča, nažalost...

B92: A s kim ste razgovarali o tome?

Kuprešak: Pa, neka to spada u tihu diplomaciju, da ne govorimo naglas imena, ali jesmo razgovarali, razgovarali smo na političkoj razini, razgovarali smo na državnoj razini o takvim stvarima. Znači, sa svim onim odgovornim ljudima koji jesu odgovorni za takove stvari, i došli smo do zaključka da u ono vrijeme, to je bilo prošle godine, možda nije vrijeme, da malo odgodimo dolazak i sjećanje tih logoraša i postavljanje ploče. Ali vjerujem da će vremena koja dolaze promjeniti to.

B92: Mislim, bilo je problema, to je to u Zrenjaninu itd, ali ja sada pitam da li je na višem nivou.. mislim, da li je nešto dogovoreno, da li će biti efekta...?

Kuprešak: O tome je i razgovarano na najvišim nivoima, na najvišim razinama, i na razini predsjednika i na razini predsjednika Vlada i na razini ministara obrane i ministara pravosuđa i tako redom. Ali jednostavno u to vrijeme je Srbija procjenila da još nije vrijeme da se to obavi iz nekih sugornosnih razloga, i to je bio razlog zašto smo to odgodili.

B92: I Vi takođe idete u Vukovar, je l' da?

Kuprešak: Idem u Vukovar, da, idem, neću propustiti ovo, ovo je.. iako se bojim, znate, kod nas na ovim prostorima stalno se nešto ocjenjuje povjesnim...

B92: Da, kažu da je i ovo istorijski...

Kuprešak: Da, ali ovo je sigurno jedan iskorak, ovo je sigurno jedna potreba ja bih rekao da se stvari jednostavno ubrzaju, da se stvari u takvoj jednoj atmosferi relaksiraju i da jednostavno počnemo živjeti i da stvorimo preduvjete za jedan život koji će se zvati evropski. Znači, evropski standardi i da se okrenemo prema budućnosti, da ostavimo na kraju krajeva povijesti, da ostavimo pravosuđu, da ostavimo onima koji će se baviti što sa kriminalcima koji su činili bestijalnosti u vremena rata, ali isto tako i da ostavimo povijesti da definira ono što je bilo i kako je bilo.

B92: Hvala što ste bili gost Kažiprsta. Čuli ste ambasadora Hrvatske u Beogradu Željka Kupreška i Kažiprst B92 koji su radili Robert Klajn i Danica Vučenić, prijatno.