Zasto otok meda i mlijeka izumire?

Pise: Damir Borovcak

Zasto zivot na nasim hrvatskim otocima, na tim draguljima prirode gdje ljeto traje cak sest mjeseci? Mnogi su uzroci pomodnog i hedonistickog zivota u velikim gradovima za to krivi, ali nikako ne stoji izgovor da se na otocima ne moze zivjeti.

Pocetkom nove skolske godine mediji objavljuju malu senzaciju: Na otoku Premuda pocela je nastava za samo jednog prvasica! Zahvaljujuci jednogodisnjoj administrativnoj borbi majke malog prvoskolca, koji je trebao svakim danom brodom putovati u Zadar, dogodio se obrat. Na otok je iz Zadra stigla uciteljica koja je taj posao dobila na natjecaju na koji se javilo cak petnaest(!) ucitelja iz cijele Hrvatske. Tako je sedmogodisnji stanovnik Premuda ostao na svom otoku, a otok dobio novi potencijal. Obnovit ce se stara skola a mlada uciteljica stalno se nastanila na otoku. Premuda je tako dobila sansu, jer zivot u skoli pokrece zivot na otoku. Je li to sansa i za druge otoke u zadarskom akvatoriju? Na otoku Molatu, na svega 7 kilometara, tri su mjesta: Molat, Brgulje i Zapuntel, a od tri skolske zgrade niti jedna ne radi. Troje djaka iz Molata odlazi u skolu na susjedni otok Ist, iako je prvu osnovnu skolu Molat otvorio 1880. godine. Jos g. 1963. skole na tom otoku pohadjalo je vise od stotinu djaka, a vec 1976. ugasila se skolska nastava u najvecem mjestu Molatu. Skola na otoku znaci buducnost, perspektivu za mlade bracne parove, za one koji zele zivjeti na otoku. Moze li slucaj obnove skolske zgrade i nastave na Premudi biti znakovit poticaj i za Molat?

Molat osvaja svojom ljepotom vec na prvi pogled, pri prvom pristajanju u Lucinu. Katamaran »Olea«, udobni, moderni i brzi brod, prava je blagodat. Iz Zadra za 50 minuta stize na Molat, na otok netaknute prirode, bez velebnih hotela i nocnih zabava. A tu se zatice izvorna i nepatvorena, Bogom dana, prirodna ljepota mora i mediteranske prirode, nocni pogled u nebo raskosno posuto zvijezdama. Bogatstvo uvala i prirodnih lucica, borovih sumaraka, makijom obraslih polja, mediteranski miris livada, bunari sa slatkom vodom i lopocima, uzvisine s kojih se pruzaju prekrasni vidici na okolni akvatorij - cine ovaj otok pravim prirodnim rajem za moderne robinzone. U nekoliko dana otok se moze uzduz i poprijeko upoznati za nekoliko sati hoda.

Molat se prvi put spominje u 7. stoljecu, a dobio je ime od latinske rijeci mellitus, sto znaci meden. Bio je od davnina poznat po proizvodnji meda. Hrvatski ban Dessa g. 1151. dariva taj otok samostanu benediktinaca sv. Krsevana u Zadru, a postoji i dokument iz g. 1381. s vidljivim zapisom prodaje molatskog meda u Zadru. Stare karte iz g. 1320. i 1321. spominju trgovacku luku Svete Marije, danas Lucina, koja je bila vazna na putu od Istre i Osora prema Zadru. Vec tada u Molatu postoji crkva sv. Marije, iako se danas u zupnoj crkvi Pohodjenja Blazene Djevice Marije pred glavnim oltarom vidi u stubi uklesana g. 1479. Znak duboke vjere i tradicije stovanja Gospe na tom otoku svjedoci i crkvica Gospe Karmelske iz g. 1672. s prekrasno rezbarenim i obojenim drvenim oltarom. Ljubav starosjedilaca otoka prema Gospi potvrdjuje i crkva Rodjenja Blazene Djevice Marije iz 15. stoljeca u Zapuntelu, gdje se svecana euharistija odrzava 8. rujna, na blagdan Male Gospe koji se slavi kao dan mjesta. Uz takvo stovanje Gospe nije cudo sto je Molat u svojoj povijesti dao cak 130 svecenika.

Zupnik don Mario Grzanov izvrsno poznaje zupljane i otocke probleme. Rodjen na susjednom Ugljanu, s 29 godina sluzbe na Molatu, kaze kako je cijeli zivot na otoku. Zupa obuhvaca mjesta Molat, Brgulje i Zapuntel, a osnovana je davne g. 1581. U pozaru g. 1836. izgorio je zupni ured i zato tek otada datira zupni arhiv. No nikada s tako zalosnim podacima kao danas. Zupnik Grzanov kaze: »Ovdje godinama nema vjencanja, nema krstenja, postoje samo pokopi.« Posljednje svecano vjencanje zbilo se na otoku jos 1988, a posljednja dva krstenja bila su g. 1994. i 2001. A samo u prosloj godini, 2003, bilo je 11 pokopa.

Zasto vene zivot na nasim hrvatskim otocima, na tim draguljima prirode gdje ljeto traje cak sest mjeseci? Mnogi su uzroci pomodnog i hedonistickog zivota u velikim gradovima za to krivi, ali nikako ne stoji izgovor da se na otocima ne moze zivjeti. Na Molatu je kroz stoljeca broj zitelja jako varirao. Uzroci su bili ratovi i bolesti, a pred II. svjetski rat bilo je najvise stanovnika, cak 1083. Danas na Molatu nikad manje zivota: ondje ne zivi niti 150 dusa. Taj se broj nesto mijenja vikendom i ljeti kada Molacani iz Zadra posjecuju svoj zavicaj. Premalo zivota za blagodat koju pruza pogodna klima i plodna zemlja. Molacani su nekoc bili brodovlasnici, pomorci, ribari, stocari i poljodjelci. Odlazili su u svijet, posebno u Ameriku, ali se i vracali na svoj otok. Otok je izvozio ribu, proizvodio cak 10 vagona vina, imao je i ovcarsko-mljekarsku zadrugu. Sezdesetih godina proslog stoljeca, poznat po kvalitetnom mlijeku, bio je jedan od najjacih jadranskih otoka u proizvodnji sira. Tezacki rad, ali i med i mlijeko, obiljezili su povijest Molata. Pored vinove loze, na otoku su bogato uzgajane smokve i masline, razne zitarice, voce i povrce, pa je otok bio samostalan i u ostaloj proizvodnji hrane. Sve to uzdiglo je obiteljski i drustveni zivot te je jos g. 1926. osnovan kulturni dom, a g. 1933. utemeljena mjesna knjiznica.

Zupnik don Marijo Grzanov posebno hvali suradnju s mjesnom knjiznicom koju vodi Fahrudin Niksic Niksa. On se g. 1992. iz ratom razaranog Zadra sa suprugom sklonio na otok. Zatekao je tada u knjiznom fondu samo 220 knjiga, a danas knjiznica broji vise od 14.000 knjiga i 1000 casopisa. Sve to nije kupljeno, nego je prikupljeno zamolbama i donacijama u suradnji sa zupnikom. Zupnik kaze kako je popularni Niksa vrijedan i dobar covjek koji se jako zauzima za knjiznicu i puno radi za njezin napredak. U knjiznici se nalazi i oko tisucu naslova duhovne literature, od toga oko 600 katolickih knjiga. U crkvi zupnik preporucuje vjernicima pojedine naslove. Posudba je besplatna, a godisnje se cita dvije tisuce knjiga. Kada stasa poneki malisan za skolu, umjesto vrtica dolazi k Niksicu u knjiznicu na predskolsku vjezbu i poduku. Niksic voli djecu i dobiva pohvale za njihovu pripremu. Prizeljkuje obnovu skolske zgrade gdje bi trebalo biti vise mjesta i za knjiznicu. Prica o svom rodjenju i mladosti u Mostaru, govori o sebi kao Hrvatu muslimanske vjeroispovijedi. Sa skromnoscu spominje svoje pjesme, iako je dosada izdao cak 25 zbiraka! Clan je Drustva hrvatskih knjizevnika u Zadru i clan Drustva pisaca BiH u Mostaru. Ponosan je na suprugu Miru, rodjenu Molajku, koja je aktivna u crkvi i u humanoj pomoci, redovito moli krunicu i posebno se veseli marijanskim poboznostima.

Molat danas nema ucitelja. Nema ni lijecnika, on dolazi dva puta tjedno. Srecom ima zupnika. U sva tri mjesta na otoku postoje zupna ekonomska vijeca od sest clanova. Ivo Baranic, clan je vijeca kao rodjeni Molacanin, zivi stalno na otoku i spominje kako su stanovnici najvise duhovno stradali u vrijeme komunizma. Zupno vijece u Molatu formirano je tek g. 1996, a prva mu je akcija bila urediti zupni ured i elektrificirati zvona na zvoniku koji dojmljivo dominira mjestom i okolicom. Pritom, znatna je pomoc stigla od iseljenih Molacana iz Amerike. Baranic potvrdjuje kako se Molat kulturno uzdizao tridesetih godina prosloga stoljeca. Tada je za crkvu kupljen harmonij. Otada se njeguje tradicija crkvenoga zbornog pjevanja na koje su Molacani vrlo ponosni. Zborno pjevanje ponovno je obnovljeno g. 1989, a danas ga vode glazbeno skolovane sestre Zrinka i Arijana rodj. Mihovilovic. Zbor djeluje nazalost samo sezonski, u srpnju i kolovozu, kad na otok dolaze raseljeni Molacani.

Molat je u povijesti dozivio velika nasilja. Najprije su ga konfiscirali Mlecani, pa su otok u vise navrata opljackali Turci, a i engleski »sluzbeni« gusari nemilosrdno su ondje pljackali. Venecija, kao globalisticka sila svoga vremena, bila je posebno represivna. S danasnjom slicnoscu, diktirala je sto se smije, a sto ne smije u poljoprivredi, stocarstvu i sumarstvu. Porezi su bili uvijek dvostruki, u prinosu i u zlatnim dukatima. Kazne su placane zlatom ili doslovno zivotom. Iako je kmetstvo u Hrvatskoj ukinuto g. 1848, na Molatu se to dogodilo tek 17. studenoga 1937 (!), o cemu svjedoci spomen-ploca na zvoniku zupne crkve. I poslije toga datuma opet represija. Molat je poznat i po zloglasnome talijanskom fasistickom logoru kroz koji je proslo 20.000 civila, zena i djece. Nazalost, taj se logor ponovio i g. 1948. po komunistickom receptu, prije uspostave gulaga na Golome otoku.

U slobodnoj hrvatskoj drzavi Molat je samo sitan primjer ugnjetavanja Hrvata kroz povijest. Opstojali smo zahvaljujuci vjeri u Boga, zavjetu Gospi i sklonosti marljivome tezackom radu. Iskustvo Molacana mladima je na pouku: Ne klanjajte se onima koji nam prikazuju globalizaciju kao bolji i lagodniji zivot i beskrajnu zabavu, a rasprodaju hrvatskih vrijednosti nude kao svoje uvjete, pravila i zakone. Hrvatsko priobalje i otoci nisu nam Bogom dani za rasprodaju strancima! Drzavna vlast smjela bi i trebala bi ponuditi samo ogranicenu koncesiju.

Zivot na otocima treba potaknuti ukidanjem svih nameta, otvaranjem skola, uspostavom hitne zdravstvene sluzbe, poboljsavati brodske linije kroz cijelu godinu, poticati otocko vocarstvo, poljoprivredu i stocarstvo te zajamciti otkup tih proizvoda. To je potrebno i Molatu kako bi ponovno postao otok meda, mlijeka, rada i zivota.

(Reportaza GK 17.10.2004.)