Raskrižje - Hrvatski katolički portal u razgovoru s Marijanom Petir, zastupnicom Hrvatskoga Sabora
Gospođo Petir, glavni povod ovoga razgovora su nedavni napadi u različitim medijima na Vas kao osobu, ali prije svega na Vaša uvjerenja i stajališta koja su u svojim temeljima katolička. Imajući ovo u vidu, kako se Vi kao katolkinja danas osjećate u Hrvatskoj?
Najkraće rečeno, osjećam se diskriminirano. Postoje neke manjinske skupine u društvu koje šire govor mržnje prema nama kao većini, koji bi nam skinuli križ s vrata što za rukom nije pošlo niti komunistima i koji za to dobivaju ogroman medijski prostor tako da se stječe dojam kako oni doista nekog predstavljaju. Problem je i u nama kršćanima jer smo postali šutljiva većina koja kao da se boji svjedočiti svoju vjeru i reći da je dosta etiketiranja i agresije koju šire oni koji žive suprotno naravnom zakonu.
Sve je počelo s održavanjem 10. Gay parade u Zagrebu. U sklopu iste organizatori su dodijelili i određene „titule“. Vi ste dobili titulu „homofob desetljeća“. Kako Vi to komentirate?
Homoseksualci su me proglasili homofobom jer branim obitelj kao osnovnu jedinicu ljudskog društva, branim brak između muškarca i žene, zalažem se za očuvanje života od začeća do smrti i nosim križ oko vrata. Čudim se da nisu sve Hrvate i katolike proglasili homofobima jer većina građana ove države zagovara isti sustav vrijednosti kao i ja.
Jedna ste od rijetkih hrvatskih političara koja ustrajno i neustrašivo, autentično i odgovorno uvijek zastupate katolička načela. No, više je onih političara koji, premda katolici, sustavno zapravo rade protiv katoličanstva te se zalažu za zakone i norme koje su nespojive s katoličkom vjerom. Vaš komentar?
Politika je ustvari onakva kakvi su ljudi koji je provode. S više «dobrih» ljudi i politika će biti bolja. Polazeći sa stajališta da su kršćani «dobri» ljudi jer su kao uzor odabrali «najvećeg od svih ljudi», Isusa Krista, oni su zasigurno među prvima pozvani uključiti se u politiku i svojim političkim zalaganjem kroz sudjelovanje u donošenju odluka, zastupanje građana i izradu konkretnih programa doprinjeti stvaranju pozitivnijeg životnog okruženja. Točno je da u politici imamo većinu onih koji se deklarativno predstavljaju kao katolici ali glasuju u suprotnosti s tim. Jednim djelom na to ima utjecaj stranačka stega a u drugom dijelu izborni sustav koji ne omogućava građanima direktan izbor zastupnika, već o tome tko će biti na listi odlučuju stranke. Biranje «podobnih» a ne sposobnih tjera političare da se začahure u uskom krugu i odvaja ih od naroda pa oni nisu u mogućnosti ispuniti predizborna obećanja niti djelovati po vlastitoj savijesti ako žele da ih stranačko vodstvo ponovno stavi na listu.
Prije pohoda Svetoga Oca Hrvatskoj bili smo svjedoci jedne beskrupulozne medijske kampanje protiv samoga pohoda, ali i protiv Pape kao crkvenog poglavara i njega kao osobe. Spominjali su se troškovi, a u pitanje dovođeni smisao i korist pohoda. Je li to slučajno?
U sveopćoj liberalizaciji društva i stavljanju novca na prvo mjesto pa čak i ispred onog što nam je uvijek bilo sveto a to je obitelj, ne treba nas čuditi da se upravo napada one koji su u javnosti prepoznati kao zaštitnici tradicionalnih i kršćanskih vrijednosti. Medijima danas upravlja kapital i ako dirnete u interese tog kapitala bit ćete zgaženi u trenutku, dapače, osramoćeni, prokazani kao niža vrsta, no ako govorite u prilog tom kapitalu i interesima koje zastupa, stilizirati će Vas u nadčovjeka. To je opasno i mora se staviti pod kontrolu jer će u suprotnom angažirani i čestiti političari biti pribijeni na stup srama i ušutkani. To bi bio pravi poraz demokracije.
Kada govorimo o kršćanofobiji, koja nije prisutna samo kod nas, nego sve češće gotovo u svakoj europskoj državi, pa i diljem svijeta, mislite li kako je to samo „privremena pojava“ ili ozbiljan projekt iza kojega stoje dobro organizirane skupine?
Riječ je o pojavi koja je evidentno zahvatila cijeli svijet pa bih rekla da ne može biti riječ samo o slučajnosti. O kršćanofobiji često govori Sveti Otac u kontekstu 'potajnih i podmuklih oblika predrasuda i suprotstavljanja kršćanima i vjerskim obilježjima'. Manifestira se kroz proizvoljno nijekanje ili ograničavanje vjerske slobode i uklanjanje religije iz javnoga života a dovodi do djelomičnog shvaćanja ljudske osobe i izgradnje nepravednog i nepotpunog društva. U mnogim zemljama svijeta kršćane se progoni i ubija. I u Hrvatskoj osjećamo da bi neki najradije kršćane vratili u katakombe. To su oni kojima smetaju križevi u javnim prostorima, oni kojima smeta nauk Crkve, oni koji izmišljaju da je vjeroučiteljica rekla nešto što nije i naravno, oni koji svemu tome daju pravo javnosti.
Sveti Otac je naglasio kako će Hrvatska kao katolička zemlja uvelike pridonijeti ponovnom oživljenju tradicionalnih kršćanskih vrijednosti u EU. Ako se Hrvati odluče za ulazak u EU, što će to značiti za naš narod, koji je katolički, a treba pristupiti zajednici u kojoj se donose zakoni koji izravno napadaju katolički nauk i Crkvu?
Ukoliko želimo mijenjati procese s kojima nismo zadovoljni, moramo sjediti za stolom za kojim se donose odluke. Sve dok ne sjedimo za stolom, nemamo utjecaj i drugi odlučuju o nama jer su snažniji i moćniji. Kada postanemo članica EU, bit ćemo u istoj ravni s ostalim zemljama i moći ćemo iznutra mijenjati određene procese koji nisu dobri. Hrvatska je jedina katolička zemlja koja nije članica EU i nije slučajno da je i Papi stalo da svojim ulaskom u EU mijenjamo sliku Europe na bolje.
Nije li apsurdno da deklarirani katolici mogu samo i pomisliti na donošenje zakona koji podržavaju umjetnu oplodnju, a kamoli te iste i donijeti? Jesmo li zapravo mi sami najveći progonitelji katoličke vjere i Crkve u Hrvata? Očito nam ne treba EU kako bi se urušili temelji na kojemu počiva identitet našega naroda.
Nije samo Europa kriva za loše Zakone koje donosimo. Ponekad se u Zakone ugrađuju nečiji partikularni interesi a građanima se kaže da to traži Europa. A to nije istina. Najbolji primjer je Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je postavljen toliko široko da je neprovediv a što je najgore, neke skupine štiti a druge ustvari diskriminira. Ne trebamo donositi idealne Zakone jer život i mi kao ljudi nismo idealni, ali moramo donositi zakone koje većina građana ove države može provoditi jer ćemo ih inače dovesti u prekršaj ili ugroziti njihova prava.
Osjećate li Vi osobno kako ste pored političkog poziva, također pozvani zastupati i braniti katolička vjerska i moralna načela? Što biste poručili mladim Hrvatima katolicima koji razmišljaju o političkoj aktivnosti?
Iako Crkva kroz temeljne dokumente poziva na uključenje vjernika laika u politiku, začuđujući je malen interes kršćana za sudjelovanje u političkom životu. Svojim 'izmicanjem', nerijetko ostavljaju slobodan prostor manje sposobnima, manje poštenima ili manje stručnima koji itekako vide politiku kao plodan medij za ostvarenje osobnih interesa. Zbog toga ih ja pozivam da se uključe u politiku pa i po cijenu ranjavanja vlastitih ruku jer jedino aktivnim sudjelovanjem i u politici ali i u drugim segmentima javnog života možemo ovaj svijet učiniti boljim mjestom za život.
Ostat ćete zabilježena kao neustrašiva i ustrajna žena koja svoju političku poziciju ne dijeli od katoličke vjere koja je ujedno i glavni temelj Vašeg svjetonazora. Što Vas ohrabruje u tome i kako pronalazite snagu u trenucima kada se okrenu protiv Vas, samo zato što ste Hrvatica katolkinja i što držite do vlastitih uvjerenja?
Teško bi bilo izdržati sve napade bez Boga u mom životu i ustrajne osobne molitve kao i mnogih koji me poznaju i mole za mene i kojima od srca zahvaljujem na tome. Također je važna i činjenica da ja nikada nisam zaboravila od kojeg sam se stola digla i uvijek se za njega vraćam. Živim i štitim one vrijednosti kako su me naučili doma. Da, kao i mnogi, sto puta padnem ali se i sto puta dignem jer znam da je moj Kralj živ i da sve to što se događa ima neki svoj razlog koji vodi većem dobru.
Zamolio bih Vas na kraju razgovora da uputite nekoliko riječi našim posjetiteljima.
Svim posjetiteljima Vašeg portala želim da u svojim obiteljima, na svojim radnim mjestima i u odnosima s ljudima prije svega budu ljudi jedni za druge uzdajući se da će nas Gospodin postaviti tamo gdje najviše možemo doprinjeti.
Hvala na razgovoru i puno uspjeha u svemu što radite i namjeravate još raditi, uz obilje Božjeg blagoslova.
Hvala Vama.
(razgovor vodio Josip Križić)
