Zadnja promjena: 3.2.2012.

Piše Igor SPICIJARIĆ


Izložba "Hrvatski vojnik CRO - 2004"
Automatska identifikacija i zaštita brodova na Jadranu
Aktualni izazovi vojne geologije
Južnoafrička obrambena industrija
Stryker
Kupole borbenih vozila pješaštva
Heckler & Koch - omiljeno oružje pješaka u borbi protiv terorizma
Novosti iz vojne tehnike
Novosti iz ratnog zrakoplovstva
MiG-29 nove generacije
Prikriveni let helikopterom
Mornarički protuzračni raketni sustav Sea Wolf
Novosti iz ratnih mornarica
Korvete klase Skjold
NSM - branitelj norveškog litoralnog pojasa
Odiseja hrvatskog parobroda Durmitor
Zlatno doba husara

Odiseja hrvatskog parobroda Durmitor



Početkom godine 1939. sve je upućivalo da se sprema novi ratni sukob. Mnogi svjetski brodovlasnici i brodarska društva, poučeni iskustvima iz Prvog svjetskog rata, počeli su izvlačiti svoje brodove iz malih i zatvorenih mora, pa tako i iz Jadranskoga. Njemačkim napadom na Poljsku 1. rujna 1939. taj proces se znatno ubrzao. U ratnom paklu koji je uslijedio našlo se i približno 5000 hrvatskih pomoraca. Mnogi od njih doživjeli su tragične i neobične sudbine, među kojima je sigurno najneobičnija ona o parobrodu Durmitor

Britanski vojni stručnjaci dobro su shvaćali vrijednost svakog broda na koji su mogli računati. Znali su da će moćna trgovačka mornarica s više od 21 milijun BRT biti izvrgnuta udarima njemačkog zrakoplovstva, površinskih brodova a posebno torpednim udarcima njemačkih podmornica. O trgovačkoj floti ovisio je dotok hrane, oružja, streljiva i svih ostalih strateških sirovina prijeko potrebnih za fizički opstanak i vođenje rata.
U tom ratnom paklu na svim svjetskim oceanima i morima našlo se i približno 5000 hrvatskih pomoraca ukrcanih na brodove bivše trgovačke mornarice Kraljevine Jugoslavije (oko 3000) i približno 2000 pomoraca ukrcanih na brodove pod stranim zastavama. Mnogi od njih su doživjeli tragične i neobične sudbine među kojima je najneobičnija ona koja je zadesila brod Durmitor u vlasništvu "Dubrovačke parobrodske plovidbe".
Neposredno pred početak Drugog svjetskog rata "Dubrovačka parobrodska plovidba" je bila druga po veličini brodarska kompanija u tadašnjoj državi, odmah poslije "Jugoslavenskog Lloyda", s približno 52 000 BRT. Raspolagala je s 24 broda: 10 brodova duge i 14 brodova obalne plovidbe. Predsjednik društva i većinski vlasnik Federiko Glavić nastojao je u društvo privući i ostale male dubrovačke brodovlasnike kao što su bili oni iz društava "Unione" i "Naprijed". Jedan od brodova "Dubrovačke parobrodske plovidbe" bio je i parobrod Durmitor, stara parnjača od 5 613 BRT i 9 400 tona nosivosti. Pod imenom Plutarch izgrađen je za potrebe britanske Royal Navy davne 1913. godine u Glasgowu. U Prvom svjetskom ratu služio je britanskoj ratnoj mornarici kao brod baza za opskrbu podmornica. Dubrovčani su godine 1931. kupili tada 18 godina stari brod koji je bio u izrazito dobrom stanju. Kupljen je novcem koje je društvo dobilo kao odštetu od osiguranja za potopljeni parobrod Daksa. Još prije službenog početka rata uprava društva ga je izvukla iz Jadrana. Plovio je uglavnom na atlantskim rutama i održavao vezu s lukama zapadne Europe. U vrijeme kad je započela tragična i neobična priča o Durmitoru, na svjetskom tržištu je već zavladala velika potražnja za slobodnim brodskim prostorom. Cijene prijevoza su znatno porasle, što je brodovlasnicima ipak bilo najvažnije.
Ratna zbivanja zatekla su parobrod Durmitor u britanskim lukama. Pod zapovjedništvom kapetana Ive Bege (rodom iz Župe Dubrovačke) bilo je 33 člana posade i to uglavnom Hrvata. Prvi časnik palube bio je dubrovčanin Srđ Rathman, a upravitelj stroja Cavtačanin Antun Lonza. Ostali članovi posade bili su uglavnom s dalmatinske obale i otoka, uz dva Hercegovca, dvojicu Bokelja te po jednog Slovenca (telegrafist Anton Arh iz Ljubljane) i Srbina (drugi časnik palube Simo Simić iz Valjeva).
Početkom mjeseca lipnja 1940. preko svog agenta kapetan Bego dobiva posao. U luci Barry Docks u blizini Cardiffa (Wales) Durmitor je ukrcao teret ugljena za luku Oran u Alžiru. Polovica 1940. već je dobro odmakla, a opasnost od njemačke invazije na britansko otočje još je bila veoma velika stoga je plovidba Atlantikom bila visoko rizična. Oceanom su "haračile" njemačke podmornice, a obalne vode bile su prepune morskih mina. Britanci su u tom razdoblju od vlade SAD-a pribavili pedesetak starih razarača da bi kako-tako zaštitili svoje konvoje, ali neutralci su uglavnom morali ploviti sami.

Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Hrvatskg vojnika






Linkovi
Allgemeine shweizerische militärzeitschrift (Švicarska)
Armáda (Slovačka)
Magazyn wojsk lotniczych i obrony powietrznej (Poljska)
Hungarian defence mirror (Mađarska)
Österreichischen Militärischen Zeitschrift (Austrija)
Forsvarets forum (Norveška)
Revija Slovenska vojska (Slovenija)
Jane's defence


Optimizirano za Internet explorer u 1024x768 prikazu
Web dizajn: Hrvoje Brekalo, Webmaster: Drago Kelemen
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH. Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene