|
Hrvatski državni Sabor na Cetinu 1527. godine
Smrt mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. i teški vojni poraz na Mohačkom polju 1526. godine nametali su politici hrvatskog i mađarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka.
Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburga izaberu za kralja.
Slavonski su staleži stoga na svom saboru 23. rujna 1526. u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je 10. studenog 1526. sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza Krste Frankopana o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.
Sabor je potom sazvan za zadnji dan godine, 31. prosinca 1526. u Cetinu. Austrijska i hrvatska strana najprije su razmotrile "prava na temelju kojih bi Ferdinand mogao postati hrvatskim kraljem" i "utvrdili da takvo pravo postoji". Potom su hrvatski staleži istakli "svoja prava i prava Hrvatske Kraljevine", koja bi Ferdinand I. trebao priznati i poštovati", te kad su i "u tome postigli suglasje s poslanicima nadvojvode Ferdinanda, prišli su izboru" i taj izbor Ferdinanda za hrvatskoga kralja "svečano proglasili na samu Novu godinu, na misi održanoj u samostanskoj crkvi franjevačkog reda male braće".
Tim istim činom proglašenja Ferdinanda I. za hrvatskoga kralja proglašena je i njegova supruga Ana hrvatskom kraljicom. U izbornoj ispravi je istaknuto da su ugarski staleži i redovi, 16. prosinca 1526. u Požunu, izabrali Ferdinanda za kralja "prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga", da je Ferdinand "već više godina" potpomagao staleže i redove Kraljevine Hrvatske u obrani od Turaka "da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske", te da ga i ovi staleži jednoglasno, 1. siječnja 1527. u Cetinu, izabraše za kralja i njegovu suprugu Anu za kraljicu "cijele Kraljevine Hrvatske", davši pritom njima i njihovim nasljednicima "prisegu dužne vjernosti i poklonstva".
Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, Nikola Jurišić, Ivan Katzianer i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državotvornosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Povelju su sa svojim pečatima potvrdili: Andrija Tuškanić, Ivan Karlovič, Nikola Zrinski, otac Nikole Šubića Zrinskog, Juraj Frankopan, Vuk Frankopan i Stjepan Blagajski. Na sredini se nalazi pečat Kraljevine Hrvatske sa 64 crveno-bijela polja.
Tekst povelje
Mi Andrija božjom i Apostolske stolice milošću biskup Kninski i opat Toplički, knezovi Ivan Torkvat od Krbave, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk braća i Juraj Frankopan Senjski, Krčki i Modruški, Stjepan Blagajski, (zatim) Krsto Peranski, Bernard Tumpić Zečevski, Ivan Kobasić Brekovički, Pavao Janković, Gašpar Križanić, Toma Čipčić, Mihovil Skoblić, Nikola Babonožić, Grgur Otmić, plemićki sudac Zagrebačke županije, Antun Otmić, Ivan Novaković, Pavao Izačić, Gašpar Gusić, Stjepan Zimić i svekoliki plemići i velikaši te sav narod plemenitih županija, gradova i kotara Kraljevine Hrvatske, ispovijedamo, priznajemo i na vječno znanje dajemo ovim listom svima: Kako je prejasni i premogući princip i gospodin Ferdinand, božjom milošću češki i hrvatski kralj, španjolski nasljednik, Svetoga Rimskoga Carstva izbornik, nadvojvoda austrijski......poslao k nama ovih dana savjetnike i poslanike svoga svetog kraljevskog veličanstva, časnoga naime u Isukrstu oca i gospodina Pavla od Oberstaina, božjom milošću bečkoga prepošta, doktora filozofije i obojega prava, Nikolu Jurišića, vrhovnog zapovjednika, Ivana Katzianera i Ivana Puchlera, načelnika utvrđenog grada Mjehova, kapetane, gospodu i posebne naše prijatelje, koji su nas u ime spomenutoga kraljevskoga veličanstva, od kojega imaju pravovaljanu punomoć, zamolili da priznamo njegovo veličanstvo za našega zakonitog i naravnoga kralja i gospodara, a prejasnu vladaricu i gospođu Anu, ugarsku, češku i hrvatsku kraljicu, za našu premilostivu vladaricu i gospodaricu, te da o tome položimo prisegu vjernosti i poklonstva. Mi pak pošto smo dobro istražili i skrbno razmotrili sva prava po kojima bi ovaj naš prejasni kralj s rečenom prejasnom gospođom kraljicom svojom suprugom imao nasljedno pravo da zadobije krunu prejasnog Kraljevstva Ugarskoga te uz to potkrijepljen i snagom više nepobitnih ugovora, koje smo mi temeljito razvidili, pročitali i proučili, te najposlije snagom izbora prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga obavljenoga na zboru staleža i redova toga kraljevstva dana 16.prosinca prošle godine u utvrđenom gradu Požunu, valjano i zakonito obavljenog i proglašenog a jednako spomenuvši se tolikih milosti, pomoći i koristi kojima, između tolikih kršćanskih vladara, samo njegovo posvećeno kraljevsko veličanstvo nas i Kraljevinu Hrvatsku evo već više godina milostivo darivaše i od bijesnih Turaka branijaše da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske, te kako je isto kraljevsko veličanstvo druga nebrojena dobročinstva nama podijelio i osobitom svojom milošću i darežljivošću oko svih naših prava nastojalo; zato pristajemo smjerno i sa štovanjem na pravedno i pošteno zahtijevanje spomenute gospode poslanika, te danas prije objeda i dok smo još bili u postu, bivši u našem Saboru, svi i svaki pojedinac jednodušno i jednoglasno izabrasmo i primismo, učinismo, ustanovismo , proglasismo i po selima i krajevima proglasiti dadosmo gore imenovanoga prejasnoga gospodina kralja Ferdinanda za našega i cijele ove slavne Kraljevine Hrvatske pravoga, zakonitoga, nedvojbenoga i naravnoga kralja i gospodara, kao što i spomenutu gospođu Anu za našu i cijele Kraljevine Hrvatske pravu, zakonitu, nedvojbenu i naravnu kraljicu i gospodaricu..... Podjednako pak prisegamo s najvećim veseljem i prisegu dužne vjernosti i poklonstva, i to također javno, glasno i razgovjetno te digavši prste i ruke u vis, kako nam je rečeni časni gospodin bečki prepošt svojim glasom prednjačio i to evo ovako: "Prisižemo i obećavamo da ćemo biti odsada i ubuduće uvijek vjerni i poslušni prejasnom vladaru i gospodaru Ferdinandu, češkom kralju i njegovoj supruzi, prejasnoj gospođi Ani, rođenoj kraljici ugarskoj i češkoj itd.....gospodarima našima preblagostivima i premilostivima kao pravim, zakonitim i naravnim nasljednicima i kralju i kraljici Kraljevine Hrvatske, kao što i njihovim nasljednicima, namjesnicima i upraviteljima.... tako nam Bog pomogao i sveto evanđelje. Zatim otpjevasmo svečano u crkvi Pohođenja svete Marije ovdašnjega samostana male braće u čast, slavu i hvalu svemogućega Boga pjesmu: Tebe Boga hvalimo, uz neprestanu tutnjavu i zvonjavu zvona......Za sve ovo što rekosmo nepobitno i za potpuno vjerovanje, kao i za dovoljno svjedočanstvo sastavismo i izdasmo ovo pismo i potvrdismo ga svojim običnim pečatima, dijelom vlastitima a dijelom općima, da vrijedi za sve vijeke. Dano u Gradu Cetinu na našem Saboru, držanom u gore spomenutom samostanu na prvi dan mjeseca siječnja godine po rođenju Spasitelja našega Isusa Krista, tisuću petsto dvadeset i sedme."
Izvor podataka: |
|
