Globus

Amiši - najbrže rastuća verska zajednica u Severnoj Americi

- Izvor: Press

Recept za dobar život: Reci „NE" tehnologijii

Stvar izbora - Amiši obrađuju zemlju plugom, nemaju struju, kola, telefone, ali neretko dožive duboku starost

Recept za dobar život: Reci „NE" tehnologijii

 

Među različitim veroispovestima u modernoj Americi, hrišćansko-protestantska zajednica amiša predstavlja posebnu priču, fenomen koji privlači milione turista i novih sledbenika.
 
Prvi put su privukli pažnju šire javnosti sredinom 80-ih, kada je snimljen film „Svedok" s Harisonom Fordom u glavnoj ulozi. Prema poslednjim istraživanjima, amiši se širom Amerike šire brže od većine drugih verskih zajednica. Statistika kaže kako je više od 60 odsto svih postojećih amiških zajednica u SAD nastalo nakon 1990. godine. Stoga i ne čudi procena da se gotovo jednom mesečno osniva po jedno novo amiško naselje.
 
- U Americi i Kanadi živi oko 250.784 amiša, smeštenih u više od 456 naselja. Ohajo ima najveću stopu amiške populacije, koja iznosi čak 60.233, a odmah iza njega je Pensilvanija koja broji 59.078 amiša, dok ih 44.831 živi u Indijani.
 
Amiši su definitivno jedna od najbrže rastućih verskih zajednica u Severnoj Americi. U Njujorku je od 2010. godine niklo čak 15 novih amiških naselja. Očekuje se da će u sledećih 15 godina barem jedan okrug u SAD imati amišku većinu. Na primer, to bi mogao biti okrug Holms u državi Ohajo, gde amiši već čine 42 odsto stanovništva. Do 2050. se predviđa da će u SAD živeti barem milion amiša u više od 1.000 naselja - kaže voditelj popisa stanovništva Josef Donermajer iz Ohaja.
 
Amiši žive u tehnološki najnaprednijoj zemlji sveta, ali u svom vlastitom vremenu. I dan-danas putuju na konjima ili u kočijama, odbijaju da koriste struju, u njihovim domovima nema telefona, kompjutera niti sijalica, ali uprkos tome jednostavnost njihovog života bliskog s prirodom sve više fascinira Amerikance koji u njima vide prvorazrednu turističku atrakciju. Tako svake godine amiška naselja poseti barem oko 20 miliona američkih turista. Dokumentarni film koji je emitovan ove godine u Americi prvi put verno prikazuje amiški način života i kulturu, koja je praktično nepoznata javnosti. Scenarista i reditelj Dejvid Belton snimao je film godinu dana u Pensilvaniji, Ohaju i Indijani.
 
- Zalažući se za jednostavan život, amiši su odbacili materijalizam i sve pogodnosti civilizacije i nastavili da žive od svoje zemlje verujući da Bog želi da oni žive na takav način. Žive u drvenim kućama sa okućnicom koju čine štale i silosi. Kuće su raštrkane po selu i dosta udaljene jedna od druge. Amiši su anabaptisti. Nemaju crkve, a religiozne službe drže u kućama. Na nemačkom razgovaraju unutar porodice, dok se s engleskim prvi put susreću tek u školi. Jedina su zajednica u SAD kojoj je dozvoljeno samo osnovno obrazovanje.
 
U skromnim školskim zgradama koje se sastoje od samo jedne prostorije, decu podučava mlada neudata žena. U učionici nema struje, a tokom zime je zagreva samo stara peć na drva. Amiši se obrazuju na nivou osnovne škole koja traje osam godina i sprovodi se na principu četiri obrazovna nivoa: čitanje, pisanje, aritmetika i učenje o staroj amiškoj kulturi putem biblijskih nauka - priča scenarista i reditelj Dejvid Belton koji je film snimao godinu dana.
 
On kaže da amiši za sebe govore da žive u ovome svetu, ali da nisu od njega.
- Zemlju obrađuju ralom i plugom koje vuku konji, jer traktore smatraju „nepotrebnim luksuzom civilizacije". Njihov nameštaj je od punog drveta i nadaleko je poznat i cenjen zbog autentičnosti, jednostavnosti i kvaliteta.
 
Veoma su pobožni, poštuju biblijske zapovesti. Postati amiš je stvar izbora. Oni su spremni na promene, ali ne ako to ugrožava tradicionalne vrednosti. Tako, na primer, ako sa komšijom možeš razgovarati telefonom, zašto bi ga posećivao, rezonovali su amiši, pa su odlučno odbacili telefone - otkriva Belton.
 
Sa 16 godina mladi amiši imaju pravo da odu u svet i iskuse  život, pošto još nisu kršteni i ne podležu strogim pravilima. Ovaj običaj naziva se rumspringa, u prevodu - trčanje naokolo.
 
- Tada oni izlaze sa društvom, piju alkohol, posećuju žurke i nose džins. Svrha ovog običaja je da mladi prvo dobrovoljno pristanu na kršenje, a samim tim i na poštovanje strogih pravila. Iako niko ne bi očekivao, od 80 do 90 odsto amiških tinejdžera vrati se amiškom načinu života. Amiši se uvek žene u periodu jeseni oko svoje 18. godine - objašnjava Belton.
 
Porodice su mnogobrojne, često sa po desetoro dece. Kada se ožene, amiši puštaju bradu koju nikada više ne briju, čak ni ako žive 90 godina, što je zapravo česta pojava jer vrlo naporno fizički rade i zdravo se hrane. 
Amiši se jednako predano i dalje upuštaju u pravne bitke: u državi Njujork ultrakonzervativni amiši trenutno odbijaju da u svoje domove ugrade dimne alarme, jer oslanjanje na uređaje izrađene ljudskom rukom znači da nemaju pouzdanja u Boga.
 
- Ako, ne daj bože, dođe vatra, proleti kućom i nešto se užasno dogodi, dete će biti na boljem mestu, ljudi će biti na boljem mestu. Biće s Bogom - kaže Karen Džonson Vajner, autorka knjige „Train Up a Child: Old Order and Mennonite Schools".
Komentari (4)
  1. Lara (16.09.2012, 08:08h)

    Prošle godine sam imala priliku da posetim mesto Lankaster u državi Pensilvanija, koje je poznato po amiškim zajednicama. Vozila sam se njihovim prevozom, drvena kola "bagi" ručne izrade koja vuče konj, a kabina kola je za 6-7 ljudi koliko može da stane, sedišta tapacirana,krov, prozori a vozač je bio izuzetno ljubazan i spreman da odgovori na pitanja koja smo mu postavljali. Tačno je da ne koriste struju, ali zato je u kućama sve na gas, od lampi do frižidera. Traktore ne koriste na njivama, ali u silosima koriste motore traktora za svoje potrebe. Telefone nemaju u kućama, ali imaju javne govornice koje takođe upotrebljavaju. Ne vole da se slikaju, ali su nam dozvolili da slikamo kola i njihove farme i kuće kojih ima i smeštenih između običnih američkih kuća i ni po čemu se spolja ne razlikuju, ali je pored svake kuće štala i ambar. Ne putuju avionom, tako da se ne kreću daleko od mesta stanovanja. Nakon osnovne škole završavaju razne zanate, čiju obuku drže njihovi majstori.

  2. Freeman (16.09.2012, 17:36h)

    Poenta njenog komentara i ovoga teksta je da ti naučiš nešto više o amiškim zajednicama, takodje Lara govori o tome kako Amiši ne gledaju baš toliko ekstremno na tehnologiju. I na kraju poenta je da si ti "Jajomire" ljubomoran jer ti nisi bio u Pensilvaniji i vozio se bagijima! :)

  3. Jajomir (16.09.2012, 13:53h)

    Do ****. I poenta tvog kometara je?

Facebook

info

sport

zabava