agradno pitanje: ko su Vinton Cerf i Robert Kahn? Malo je onih kojima su poznata ova imena. A ta dvojica ljudi smatraju se izumiteljima interneta. Začet kasnih šezdesetih u pentagonskom odjelu Advanced Research Projects Agency kao ARPANET, projekat povezivanja vojnih kompjutera, internet je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća postao globalni fenomen.

Na početku jedne od svojih najpoznatijih pjesama, Putovanje, Charles Baudelaire (u prevodu Nikole Bertolina) veli: Detetu koje voli mape i espampe/ Glad bi se umirila kad bi mu svet dali./ Ah! Kako je svet velik u svetlosti lampe!/ U očima sećanja kako je on mali! Globus u dječijim rukama nalazi se u mreži, mreži meridijana i paralela. Više od stotinu godina nakon Baudelaireove smrti svijet je zatvorila druga mreža, mreža koja je učinila da mali globus što se vrti u gornjem desnom kutu ekrana bude simbol nečega većeg od stvarnog svijeta. Mreža se zove World Wide Web.

www. @ i ostalo U jednoj od svojih riječi na prozoru Mile Stojić se šali sa novom internet terminologijom. On kaže kako ga rečenica ludi majmun surfa kroz prozor podsjeća na stih Louisa Aragona. A nije riječ o nadrealizmu, nego o svakodnevnom jeziku internauta. Ovaj simbol koji su neki ljudi već počeli stavljati i u vlastita imena - @ - znan je kao majmun, majmunčić, ludo a, i kako sve ne. Surfanje je, naravno, sport elektronskog mora, a prozor je famozni windows program. (Kad smo već kod literarnih proročanstava interneta, Borges je s Babilonskom bibliotekom bio najbliži, ali i naslov onog poznatog teksta Danila Kiša o slikarstvu Safeta Zeca: A Window Is A Window Is A Window danas dobiva nova značenja.)

Internet vokabular svakim danom je sve veći. Jezične puriste vanengleskog govornog područja to dovodi do ludila. Dok se (što bi rekli Nadrealisti) bosanski, hercegovački, srpski, hrvatski, crnski i gorski lingvisti slomiše u purističkim nastojanjima koja na savršen način dokazuju Freudovu tezu o narcizmu malih razlika, dotle su svi južnoslavenski jezici nepovratno preplavljeni terminima kakvi su sejvnuti, daunlodirati, anzipovati.

Revolucija koju je internet načinio u našoj civilizaciji već je mnogo puta po značaju uspoređivana sa Gutenbergovim izumom. Znanstvenici tvrde da se čovjek u prosjeku služi tek sa deset procenata mozga. Analogno tome, moglo bi se reći da je čovječanstvo danas svjesno tek malog postotka mogućnosti interneta. Neki od najvećih filozofskih umova današnjice poput Jeana Baudrillarda ili Paula Virilia posvećuju se u posljednje vrijeme filozofskom analiziranju fenomena interneta. Upravo je Virilio internet iskoristio kao najspretniji demanti one razvikane Fukoyamine teze. Na tezu o "kraju historije" Virilio je odgovorio kontratezom: po njemu, vrijeme interneta je "kraj geografije".

Koliko god je kako-tako internet na području bivše Jugoslavije ušao u svakodnevicu, takozvane intelektualne elite posve su nesvjesne revolucije što se odigrala iza njihovih leđa. Nigdje se intelektualci nisu tako generalno oglušili o savjet skoro-pa- -književnog-nobelovca Boba Dylana: Come, writers and critics, who prophesy with your pen/ And keep your eyes wide, the chance won't come again, i zato nigdje drugo i nisu tako potonuli (sinked like a stone).

Rijedak izuzetak na području regije predstavlja društvo okupljeno oko Borisa Budena i njegovog (nažalost) trenutno hiberniranog Arkzina. Ovo je bio ubjedljivo najotvoreniji i najprogresivniji medij na prostorima ex-Jugoslavije kad je riječ o vrlom novom svijetu, o cyber kulturi. Upravo je Buden, prvi na našim prostorima, na svoju knjigu stavio znak takozvanog "anti-copyrighta" svjestan da tek internet uistinu umjetnost stavlja pred izazove onoga što je Walter Benjamin nazvao dobom tehničke reprodukcije. U vrijeme interneta ekran je biblioteka, a višestruko posredništvo između teksta i recipijenta simplificirano je do kraja.

Književnost i film na Zapadu već godinama koriste i motive interneta. Internet je, recimo, prisutan već 1995. u romanu Rushdiejevom The Moor's Last Sigh, a iste godine snimljen je i triler Irwina Winklera Mreža (sa Sandrom Bullock u glavnoj ulozi), film koji na kafkijanski način razmatra eventualne negativne posljedice internetizacije (i općenito kompjuterizacije) svijeta.

Mp.3, Blair Witch, Mahir i Bosna I muzička industrija poklekla je pred internetom. Napster i Mp.3 postaju popularne lozinke, a svim klasičnim "nosačima zvuka" prijeti ropotarnica koja je već progutala vinilne ploče. Naravno da je i u oblast filma internet unio revoluciju: fama filma Blair With Project nezamisliva je bez interneta, medija koji je cijelom Zemljinom kuglom raširio priču o navodnom dokumentarcu.

Broj internet stranica izražava se već odavno u stotinama miliona. Vrlo veliki dio otpada na stranice pornografskog sadržaja, ima tu i promocije različitih retrogradnih grupa i pokreta, mnoštva osobnih stranica anonimusa koji sanjaju o vorholovskih petnaest minuta slave, mase različitih trgovina, kockarnica i sličnih tržišno orijentiranih stranica, fanovskih i tribute strana, online izdanja novina i magazina, programa radio i TV stanica; jednostavno: ima svega.

Za mnoge stranice neko bi rekao da su trivijalne u tolikoj mjeri da bi se internet mogao opisati onom definicijom mreže leksikografa šaljivdžije koju navodi Julian Barnes: "Zbirka rupa povezanih nitima."

Ipak, internet je najdemokratskiji mogući medij, medij u kojem je moguće da stranica nekog anonimusa zasjeni stranice najvećih celebritiesa. Tu počinje priča o Mahiru (o kojem su i Dani nekoć pisali), brkatom Turčinu koji je svojim pidgeon Englishom i poetikom "volim sve što vole mladi" osvojio svijet.

Postavlja se, na kraju, pitanje: gdje je tu Bosna? Statistika i ankete dale su makar približan odgovor (vidi okvir). Međutim, svaki surfer koji malo procunja bosanskim stranicama otkrit će da najveći dio njih uređuju Bosanci u dijaspori. Oni nostalgično skeniraju zavičajne fotografije i postavljaju ih na mrežu, linkuju web-stranice bh. medija i čine online Bosnu mnogo većom nego bi ona bila da je uređuju samo trenutni stanovnici Bosne i Hercegovine.

U onostranosti virtualne sfere svjetlucaju odsjaji Bosne, a internet (da parafraziram Borgesa) neumoljiv u odsjajima, kao da mačem dokida razdaljine.

IrfanView

Irfanovih pet miliona pogleda

Irfan Škiljan je Bosanac koji živi u Austriji i govori njemački i engleski jezik, a njegov kompjuterski program je prošle sedmice bio među deset najpopularnijih na svijetu. Jajčanin, protjeran 1992. iz beogradske vojne škole, postao je autor programa koji se nalazi na više od pet miliona računara širom svijeta

Piše: Esad Hećimović

"Ako imate bilo kakvog posla sa grafikom, trebali biste imati IrfanView na svom hard driveu", napisali su urednici Ziff Davis Neta u svom izboru hot fileova za 11. maj ove godine. Prema podacima ZDNeta, oko pola miliona ljudi iz cijelog svijeta downloadovalo je ovaj viewer (preglednik). Od 1996, kada je napravljena prva verzija programa, oko 26.000 ljudi uputilo je pisma podrške, zahvalnosti i čestitki na e-mail adresu njegovog autora - Irfana Škiljana. Irfan Škiljan je rođen 1973. godine u Jajcu. Nakon završene osnovne škole, otišao je u vojnu gimnaziju u Zagreb. Izbio je rat u Hrvatskoj i pitomce su prebacili u Beograd. "Baš sam bio maturirao kad je počeo rat u Bosni. Granice su bile zatvorene. Svi Muslimani i Hrvati su morali da napuste vojnu školu - jednostavno je izašla lista sa imenima. Imao sam para samo za jednosmjernu kartu do Austrije i nekako sam uspio da se sa izbjeglicama iz zapadne Bosne prebacim u ovu zemlju. Austrija nije bila moj direktni cilj, bilo mi je važno samo da izađem van Jugoslavije, pa bilo kuda. U Austriji sam bio u dva izbjeglička logora i u njima sam počeo da učim njemački jezik. Uskoro sam upoznao Austrijance koji su htjeli primiti Bosance koji hoće da studiraju. Preselio sam se kod jedne porodice i kod njih stanovao nekoliko godina. Oboje su u penziji, pa im je trebao neko da malo pomogne u kući i bašti, pazi na kuću i mačku... Brzo sam se uklopio kod njih i bilo mi je jako lijepo. Zahvalan sam im do groba." Za informatiku se Irfan interesovao još tokom vojne škole. Počeo je da studira na Tehničkom univerzitetu u Beču i studije je okončao u junu 2000. godine. Rad na svom prvom programu - IrfanViewu - počeo je slučajno, nakon što je 1995. godine otkrio internet. Od prošle sedmice njegov program je među 10 najpopularnijih na svijetu: po broju downloada bio je među prvih 10 programa na sedmičnoj top- -listi Ziff Davis Neta, globalnog izvora tehnoloških informacija. U jednom razgovoru, Irfan tvrdi da je internet učinio svijet manjim, više multikulturnim od bilo čega drugog, boljim i bržim, ali, prije svega, mnogo demokratičnijim. "Brzina i pristupačnost informacije za sve, kakvu pruža internet, omogućava svima veliku šansu", vjeruje Irfan. Kada je 1995. prvi put surfao po internetu, našao je na njemu mnogo predivnih slika: "Trebao mi je neki brz i efikasan viewer za gledanje slika. Tadašnje alternative su bile spore i loše, tako da sam došao na ideju da sam nešto počnem. Moji prijatelji na fakultetu su bili oduševljeni brzinom tadašnjeg viewera i davali su mi stalno nove ideje i sugestije. Tokom narednih godina je nastao jedan od najpopularnijih viewera na svijetu." Program je razvijan proteklih pet godina i danas je aktuelna verzija 3.36, ali je sve vrijeme ostao freeware - besplatan za nekomercijalnu upotrebu. "Trebalo je dosta vremena da firme počnu kupovati licence. Tek sada se taj dugogodišnji rad počinje isplaćivati", kaže Irfan. "Tačan broj instalacija se ne može tačno utvrditi, jer je internet ogroman, ali procjenjujem da IrfanView koristi pet miliona usera širom svijeta." Tokom studija Irfan je primao brojne "ne-tako-loše" ponude za nastavak karijere u različitim kompanijama, ali je nakon fakulteta ostao u Beču kao samostalni poduzetnik. "Ja sam svjestan da ni Bosna ni Austrija nisu najljepše zemlje na svijetu. Ima dosta zemalja u kojima su ljudi ljubazniji ili nisu toliko zavidni, niti ratuju svakih par godina da bi opet sve bilo kao i prije. Za sada planiram ostati u Austriji, jer mi je tu i djevojka. Ako se političko pitanje zaoštri, možda idem dalje. Ko je jednom izbjegao, može još jednom", sa izbjegličkim oprezom tumači Irfan svoje perspektive. Svoje veze sa Bosnom Irfan je sveo na godišnji obilazak rodbine: "Bosna je jedna fina zemlja, ali, sigurno, više nije ono što je nekad bila. Za mene neće više nikada ni biti. Previše se krvi uzaludno prolilo ovih godina. Jednom godišnje odem u Bosnu da posjetim rodbinu i to mi je dovoljno. Jajce je nekada bilo jako lijep grad (kao, recimo, i Mostar), no, nažalost, ljepota je prolazna. Ne znam da li ću se vratiti u Bosnu. Možda jednog dana, kada se naš narod malo opameti (mada smo mi Bosanci ponosni da smo najgluplji), kad ljudi ne budu tako zavidni na one koji su imali uspjeha u radu i kad političari prestanu da misle samo na svoj džep i počnu stvarno da rade za narod, to jest narode", kaže Irfan Škiljan. Tako je, deceniju nakon što je protjeran iz beogradske vojne škole, Irfan Škiljan postao autor programa koji se nalazi na više od pet miliona računara širom svijeta. Program IrfanView se može downloadovati na njegovoj web-adresi u Luxembourgu www.irfanview.com, a autoru možete pisati na njegovu austrijsku adresu irfan@linux.tuwien.ac.at. "Samo - bez politike, molim", upozorava Irfan.

BiH i Internet

K'o veliki

Za razliku od većine evropskih zemalja, u Bosni i Hercegovini nije bilo ozbiljnijih socioloških istraživanja o profilu prosječnog internet korisnika. Prvi iole seriozniji pokušaj u ovom pravcu jest istraživanje provedeno od Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i BiHNeta. U sažetku ovog istraživanja koji potpisuje student psihologije Merim Bilalić ističe se nekoliko zanimljivih podataka. Historijat bosanskohercegovačkog interneta počinje s malim univerzitetskim providerom UTIC 1995. godine. Ipak, prava povijest interneta na našim prostorima sačekat će narednu godinu, kada na scenu stupa BiHNet kao provider koji je i danas ubjedljivo najveći i koji je prvi omogućio pristup internetu širim slojevima stanovništva. U vrijeme sprovođenja istraživanja, BiHNet je imao oko 10.000 pretplatnika. Imajući u vidu da jednu internet konekciju obično koristi više ljudi, te činjenicu da veći gradovi uglavnom imaju internet club ili internet caffe, došlo se do podatka da Bosna i Hercegovina ima, u najboljem slučaju, pedesetak hiljada korisnika interneta, što je daleko ispod evropskog prosjeka. Porazan je također i podatak o alarmantnom broju ljudi koji uopće ne znaju šta je internet, koji za njega nikad nisu čuli, koji su, u pravom smislu riječi, informatički nepismeni. Ono što donekle djeluje utješno jest profil tipičnog internet korisnika. Prosječna starosna dob bosanskohercegovačkog internauta jest dvadeset i sedam godina, što je u granicama svjetskog prosjeka. Precizno govoreći, ta dob je čak nešto niža. Tipični bosanski korisnik interneta mlađi je, dakle, od svog svjetskog statističkog blizanca. Odnos između muških i ženskih korisnika također je blizak svjetskom. Većina istraživanja u svijetu pokazuje da je procenat žena među korisnicima interneta između 10 i 30 odsto (samo incidentno prelazi jednu trećinu). U Bosni i Hercegovini oko 14 odsto internet populacije čine žene. Prosječan bh. korisnik interneta ima oko dvije godine iskustva, naspram svjetskog prosjeka od tri do četiri. Više od polovine ovdašnjih internauta koristi internet kao zamjenu za novine ili televiziju, isti procenat se služi Majkom-Svih-Mreža u svrhu traženja podataka koji su u pred-cyber vrijeme traženi po bibliotekama. Ipak, vrlo mali procenat koristi internet za kupovinu, što je i logično zbog veoma male rasprostranjenosti kreditnih kartica u našoj zemlji, a ove su za veliku većinu online kupnji nužne (ovo je, vjerovatno, i najveća razlika među bosanskim i svjetskim korisnicima interneta). Prosječan bosanski korisnik interneta provodi dvadeset sati sedmično online, što je i u svjetskim mjerilima visok prosjek. Od ovih dvadeset sati, oko jedanaest otpada na surfanje, oko četiri sata na chat te još četiri na korištenje elektronske pošte. Onaj mali ostatak otpada uglavnom na takozvane news groups, kod nas, očigledno, ne osobito popularne. Zaključak istraživanja je indikativan: prosječan bh. korisnik interneta gotovo je identičan onom svjetskom. No, problem je što je takvih korisnika jako, jako malo: jedan na sedamdeset, kaže statistika. Ovakav zaključak navodi i na širu konkluziju o stanju društva: da je do malene urbane elite, lako bi Bosna na zelenu granu. No, šta ćemo s većinom?

Arhiva Dani
206