Predsjednik Srpske radikalne stranke, četnički vojvoda i haaški pritvorenik dr. Vojislav Šešelj ne dangubi u "belosvetskom kazamatu" već piše i stvara. Tako je u toplini i sigurnosti haaške ćelije, između odbojke s Tutom i satova grnčarije s Frenkijem Simatovićem, napisao i 92. knjigu svojih sabranih "dela", i to vrlo intrigantnog naslova - "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije".

Haaški zrak, hrana i ozračje dobro čine Voji Šešelju koji producira knjige s najmaštovitijim temama. Njegova zadnja knjiga o "veštačkoj hrvatskoj naciji" vrhunac je intelektualne esencije na punih 1050 stranica bravuroznog dokazivanja kako je Vatikan od Srba katolika stvorio hrvatsku naciju kako bi pokatoličio Srbe pravoslavce, a sve to, da apsurd bude veći, piše potomak katoličkog djeda iz istočnohercegovačkog sela Ravno koji je u turbulentnim vremenima kraja 19. stoljeća prešao na pravoslavlje, da bi kasnije postao Srbin.

To je možda najzabavniji dio, ali i najviše kompromitira autora, a njegov obiteljski primjer ruši cijelu koncepciju prema kojoj su Srbi postali Hrvati ili tako nekako. Ta konfuzna Šešeljeva anabaza itekako se očituje na svih nepresušnih i dugih 1000 stranica, koje su kadšto čemernije negoli zabavne.

Srbi su dobro uočili verolomnost Hrvata. Zbog toga su im malo verovali, ali su im, usprkos svim gorkim saznanjima i prinuđenim okolnostima života, i dalje dozvoljavali da ih varaju, da ih koriste i da im podvaljuju, gajeći neosnovanu nadu da se podvale neće ponoviti. Iz ove i ovakve stoletne igre Srbi su na političkom polju uvek bili gubitnici a Hrvati dobitnici

Neki dijelovi sliče najapsurdnijim montypaythonovskim skečevima, ali neke kontradiktorne bravure već su i zamorne. Recimo one da su Vatikan i Hrvati stvorili Jugoslaviju kao antisrpsku zavjeru. Nakon toga baca drvlje i kamenje na iste te zločinačke antisrpske umove Hrvata i Vatikana koji su je razrušili 1990. godine. No ako je vjerovati Šešelju, da su Hrvati zapravo Srbi, sve je to onda samo jedna unutarsrpska ujdurma. 

Elem, ukratko - postojali su Srbi katolici na "vascelom" području današnje Hrvatske. Hrvata je bilo nešto malo i autor protiv njih nema ništa, dapače, smatra ih hrabrim narodom. Prema Šešelju, "hrvatski narod istorijski je zaista postojao", bio je slavenski i imao je svoj jezik, čakavski, ali "taj je narod turskim najezdama skoro potpuno uništen", a ime se zadržalo "isključivo kao obeležje vrlo tankog sloja feudalne vlastele".

Današnji "Hrvati", kako ih uvijek pod navodnicima piše Šešelj, nemaju ništa genetsko s onim nestalima - prema Šešelju Gradišćanski Hrvati su relikt tih, poput dinosaura izumrlih Hrvata i jedini su neka vrsta pravih Hrvata, a mi ostali Hrvati zapravo smo laža i paralaža od naroda, odnosno virtualna nacija nastala od Srba katolika koje je kroatizirao Vatikan.

Šešelj kaže da je "po svim istorijskim pokazateljima" Srbima katolicima "organizovanom akcijom Rimokatoličke crkve hrvatstvo nametnuto" i onda su ti Hrvati, a zapravo Srbi, "predstavljali instrument Vatikana i zapadnih sila u antisrpskoj najezdi"! Štoviše, termin Hrvat "praktično označava Srbe katolike".

Malo jest komplicirano i "kinky", ali postojali su Srbi katolici koje je Vatikan poput čudovišta dr. Frankensteina pretvorio u Hrvate, odnosno kvazihrvate kako bi, pak, zavladao njima i njihovim nepreglednim teritorijem. Doduše, nije jasno zašto je Vatikan, kada su već postojali Srbi katolici, od njih prvo pravio Hrvate, kako bi onda uz pomoć tih srpskih (hrvatskih) svrzimantija pokatoličavao Srbe pravoslavce, i to nikako drugačije nego nasiljem i zločinom. Šešelj piše: "Vekovima je Rim nastojao da Srbe pokatoliči, da uguši pravoslavlje". Zato nije jasno zašto su im smetali Srbi katolici.

"Glavni izvršioci zločina (Šešelj ovdje, naravski, misli na Hrvate, op. a.) nad svojom pravoslavnom braćom mahom su Srbi katolici, instrumentalizovani kao slepo oruđe u rukama tradicionalnih srpskih neprijatelja. Ta velika istina više od jednog veka prisutna je i prepoznatljiva svuda oko nas, ali zapravo još nikada nije sistematski izložena", piše sociolog Voja Šešelj.



No na čelu je tog užasnog projekta, prema Šešelju, Rimokatolička crkva kao najveća "svetska zločinačka organizacija", što je, naravno, "odavno utvrđeno, višestruko provereno i potvrđivano u istoriografiji i političkoj teoriji".

Dakle, "Hrvati su najefikasnije vatikansko sredstvo za uništenje srpskog naroda", uvjeren je Šešelj. A "više stotina hiljada lakomislenih Srba prešli su na katoličku veru i postepeno se lišavali srpske nacionalne svesti", odnosno "veštačka hrvatska nacija kreirala se od srpskih otpadnika i konvertita".

"Sa svoje strane upustio sam se u temeljito proučavanje jednog od najvećih rimokatoličkih zločinačkih projekata - kreiranje veštačke hrvatske nacije zloupotrebom imena danas gotovo nestalog slovenskog naroda", i to tako da su kroatizirali Slovence u Hrvatskom zagorju i "denacionalizirane" Srbe katolike.

Više stotina hiljada Hrvata lakomislenih Srba prešli su na katoličku veru i postepeno se lišavali srpske nacionalne svesti, odnosno 'veštačka hrvatska nacija kreirala se od srpskih otpadnika i  konvertita'. Osmislili su Jugoslaviju kao antisrpski, odnosno velikohrvatski, jer 'velikosrpski nacionalni projekat nikada nije bio hegemonistički'

No kako bi proveli taj paklenski plan, Hrvati (nije jasno tko, oni koji su izumrli ili pak oni koji su zapravo Srbi) su uzurpirali štokavski jezik - "ono što je hiljadama godina bilo isključivo srpsko, Hrvati danas svetu predstavljaju kao 'hrvatski jezik'", a "istorija ne pamti da je jedan narod, poput hrvatskog, napustio sopstveni jezik zbog nerazvijenosti, gramatičke zanemarenosti, književne zakržljalosti, pa prihvatio tuđi".

Zato su  Hrvati "vekovima prisvajali srpske narodne pesme" i na kraju kada su napokon "naučili da govore i pišu srpski jezik  Hrvati su ga prisvojili te počeli ubrzano da ga menjaju izmišljajući potpuno nove reči i izraze". I tako su eto "Crkva i škola doprineli da se najzagriženiji Hrvati stvore od onih koji u sebi, u etničkom pogledu, nemaju ništa hrvatsko", a sve zato da bi Srbe "lakše ubedili da su Hrvati".

Hrvati, koji su Srbi, prema Šešelju su izvršili "veliku istorijsku misiju", koju im je "poverio Vatikan" da "Srbe katolike definitivno odvoje od sopstvene nacionalne matice".

Sjeme budućeg hrvatstva zasijali su "srpski misionari" rimokatoličke vjere s područja današnje Crne Gore Vićentije i Andrija Zmajević, koji su fanatično mrzili braću pravoslavne vjere.

No "beskrajna antisrpska mržnja postala je glavnim temeljem hrvatske nacionalne egzistencije". No ako je pravih Hrvata bilo tako zanemarivo malo, kakvi su to onda Srbi koji su dopustili da ih šačica Hrvata tako navuče. Šešelj nama Hrvatima i (ne)htijući diže rejting. Ali, upozorava Šešelj, "Srbi su dobro uočili svu verolomnost Hrvata. Zbog toga su im malo verovali, ali su im, usprkos svim gorkim saznanjima i prinuđenim okolnostima života, i dalje dozvoljavali da ih varaju, da ih koriste i da im podvaljuju, gajeći neosnovanu nadu da se podvale neće ponoviti. Iz ove stoletne igre Srbi su na političkom polju uvek bili gubitnici, a Hrvati dobitnici". No ako su Hrvati, kako kaže Šešelj, "prisvajali srpski identitet", tko je onda tu pravi "verolomnik i varalica"?

Ipak, Zmajevići nisu sasvim krivi, jer je "činjenica" da su ideolozi hrvatstva - "tri hrvatizovana Nemca - Gaj, Strossmayer i Tuđman ugaono kamenje veštačke hrvatske nacije".

"Rimokatolički projekat veštačke nacije, lutajući od ilirstva do jugoslavenstva, ukotvio se u hrvatstvu, jer su njegovi kreatori tragali za pravno-političkom podlogom na kojoj bi se baziralo njihovo državostvorstvo", piše Šešelj.

 

 

 

A njemu su, Šešelju, Gaj, Strossmayer, Pavlinović, Rački, Starčević, Supilo, Radić, Pavelić, Tito i Tuđman posve isti u svojoj mržnji prema vlastitim korijenima, odnosno srpstvu. No iza svega stoji Vatikan, koji je zapravo Sotonino gnijezdo, a pape su najveći antikristi - "katoličko varvarstvo u Hristovo ime" - upozorava nas Šešelj.

Hrvati su osmislili i Jugoslaviju kao antisrpski, odnosno velikohrvatski projekt. Hrvat Tito prvo unosi razdor među Srbe 1941., a 1945. odlaže raspad Jugoslavije jer to nije "odgovaralo hrvatskim i vatikanskim stremljenjima". No Tuđman je "kao potrošni materijal Vatikana" krivac za rušenje Jugoslavije. Nakon tih 1000 stranica ne preostaje ništa drugo nego parafrazirati paythonovce:  "Gospodine, sišli ste sa svog malog uma."

Šešeljeve knjige Svaka od 92 knjige prava je Šešeljeva anamneza. Tako su danje svjetlo ugledali i radovi poput "U čeljustima Kurve del Ponte", "Genocidni šegrt zločinački rimski papa Jovan Pavle Drugi", "Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton", "Haško bajramsko prase", "Engleski pederski isprdak Toni Bler", "Krvave ručerde Madlen Olbrajt", "Vatikan glavno Satansko gnezdo", "Rimska kurija večno žedna srpske krvi" te "Podmukli malteški pacov Karmel Agujs".

Vlado Vurušić