KLOBUK:
Polukuglast ili stožast, zatim ravan; katkada vrh lagano udubljen; 6-12; manje ljepljiv; žuto- zelen, slamnastožut, ponekad potpuno bijel. Razlikujemo tri oblika (podvrste): var. glabra Gill., klobuk na vrhu malo izbočen, bez krpica; ljepljiv, sjajan; limunasto žut ili žuto- zelen; var. alba Price, klobuk bijel; ponegdje s većim krpama, najviše na rubu; krpe su nepravilnog oblika, bijele, zatim smeđe; var. mappa Batsch ex Fr., krpe su nepravilnog oblika, rub je na svima nenaboran.

TRUSIŠTE / LISTIĆI:
Gusti, široki, nepravilni, slobodni, bijeli.

STRUČAK:
Valjkast, s okruglim i tvrdim dno; pun, uskoro se prošuplji; bijel sa žutom nijansom; iznad rukavca često naboran od utisnutih listića iz vremena zatvorenog klobuka. Rukavac žućkast, jedva naboran na površini, nastavlja se u listiće; nježan, rascijepljen.

OTRUSINA:
Bijela.

MESO:
Bijelo, ispod kožice klobuka žućkasto. Ima miris po repi u nije ukusno.

MIKROSKOPIJA:
Spore amiloidne, skoro okrugle, 8-10 x 7-9 mikrona.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST:
Raste u listopadnim i crnogoričnim šumama, posebno ispod breza, bukava i hrastova na pješčanom tlu. Najbolje raste na vlažnom tlu.

JESTIVOST:
Sirova otrovna, trovanje krvi i smetnje u probavi. Kuhana nije opasna, iako nije niti dobra za jelo.

DOBA:
VIII-IX-X-XI

SLIČNE VRSTE:
Neiskusni gljivari je se moraju odreći jer se lako može zamijeniti s opasnom zelenom pupavkom Amanita phalloides koja raste iz ovoja ili sa svijetložutom muharom Amanita gemmata, koja ima naboran rub klobuka, ne miriše po repi te nije oštrog okusa.

OPASKE:
Sinonim za ovu vrstu muhare je Amanita mappa (Batch. Ex Fr.).