MORINE:CAMPUS MORTORUM – Polje smrti

Detalji

Datum kreiranja četvrtak, 29 septembar 2011 10:15

Pogodaka: 20500

NEVESINJE: Morine su kraška visoravan u Istočnoj Hercegovini,teritorijalno su nekada pripadale Nevesinjskom srezu,danas većim dijelom Morine pripadaju opštini Nevesinje,dok jedan manji dio pripada opštinama Gacko i Kalinovik.Morine danas popularno nazivaju hercegovački Himalaji. Kako su Morine dobile svoje ime ?

Ima više teorija kako su Morine dobile ime,prva je da su Morine kao i većina naselja u Hercegovini dobile ime po porodicama koje su tu nekada davno živjele,druga je da su dobile ime po smrti (mors,mortis – latinski smrt;campus mortorum-polje smrti). Na Morinama se vijekovima umiralo zbog teške zime i hladnoće,ponekad je smrt bila masovna pojava za vrijeme epidemije kuge ili neke iznenadne mećave i oluje kakva je bila kada su na Morinama po narodnom predanju izginuli svatovi bega Ljubovića. O njihovoj smrti govori lokalitet Svatovsko groblje na Morinama.

Od najstarijih vremena i vladavine vladara zahumlja kneza Mihajla Viševica (912-926) Morine pripadaju župi Viševa koja obuhvata gornji tok rijeke Neretve,to je današnja oblast Borač. U istorijskim izvorima dubrovačkog arhiva pominju se mnogi stanovnici Morina medju njima porodice:Vladnić i Dobrosalić. Vladnići su sa Morina kod Uloga,tu se pominje 1436 godine neki Petko Vladnić sa Morina koji je čovjek feudalca Radoslava Pavlovića. Miloš Dobrosalić isto je čovjek Radoslava Pavlovića,živi na Morinama, pominje se te iste 1436 godine.

Obilje trave na planinskim pašnjacima na Morinama davalo je izvrsne uslove za razvoj stočarstva još od najstarjih vremena.Vijekovima su stanovnici Donje Hercegovine ljeti izgonili stoku na ispašu na Morine i okolne planine.Tamo stižu početkom ljeta najdalje do Vidovdana,a ostaju do kraja ljeta, do Male Gospojine kada sizalaze sa planine na jeseništa. U toku zime stočari se sa svojim stadima spuštaju sve do Stona gdje prezime.Kao uspomena na nekad davne stočare ostali su lokalni toponimi.Na Morinama postoje i lokaliteti,Bjelevići,ime dobilai po porodici Bjelevac kod Stoca. Šakotuša planina i posjed porodice Šakota kod Stoca. Puhalova lokva imanje i posjed porodice Puhalo. Maslaci imanje i posjed porodice Maslac.Maljurin bunar posjed i imanje porodice Maljura kod Stoca. Pored humljaka koji su periodično ljeti tu živjeli,na Morinama je živjelo stalno domaće starosjedilačko stanovništvo . Na Morinama postoji lokalitet Mandića omeđine gdje je nekada živjela porodica Mandić. Na čitavom prostoru Morina kao potvrda ovoj našoj tvrdnji postoje mogrobrojna stara groblja,od kojih su najpoznatije nekropole Svatovsko i Djevojačko groblje sa desetinama nadgrobnih srednjovjekovinih spomenika – stećaka. Najljepša nekropola stećaka je Svatovsko groblje za koju se veže predanje da su tu u mećavi izginuli svatovi bega Lakišića iz Mostara u sniježnoj mećavi i nevremenu 1796 godine. U neposrednoj blizini Svatovskog groblja nalazi se lokalitet Majdani koji je bio majdan gdje se vadio kamen za nadgrobne spomenike stećke. I danas se u Majdanima mogu naći veliki neobrađeni blokovi kamena koji iz neki razloga nijesu odgovarali želji naručioca ili majstora. Prilikom gradnje ceste preko Morina 1912 godine,okupacione vlasti su put tako trasirale da on razdvaja nekropolu stećaka na dva dijela. Kakav je to bio neviđen kulturocid od prosvijećene Evrope ?

Poslije turskih osvajanja Hercegovine 1482 godine,Morine su opustjele pale u zaborav. Prvi zapis o Morinama napravio je turski putopisac Evlija Čelebija u 17 vijeku,putujući iz Sarajeva preko Uloga stigao je na Morine i evo sta kaže:”Ovdje smo uzeli pedeset odabranih pratilaca i s mukom prešli Morine koje leže iza ove kasabe.Kad smo stigli na jedno mjesto ove gorske visoravni koja je obrasla zelenilom i cvijećem i po kojoj teku potoci,prosto smo se preporodili.Naši konji počeli su se valjati po cvjetnoj livadi. Idući odatle dalje punih sedam sati,stigli smo na Nevesinjsko polje.Na ovome smo se polju malo osvježili,a zatim smo išli opet tri sata ovom širinom i došli smo u ljupko mjesto Nevesinje.” Str.327.N.S-N

Na istorijsku pozornicu Morine stupaju u 19 i 20 vijeku,kao poprište mnogih značajnih i slavnih bitaka koje su sudbonosno vezane za tamošnje stanovništvo iz okolnih sela:Koleška,Borča i Slivalja. U bitci na Morinama 1831 godine, Ali-paša Rizvanbegović porazio je “bošnjačku” vojsku i Morine su došle u njegov posjed.Nešto kasnije Ali-paša je prodao Morine humljacima i lokalnom stanovništvu,oni su tamo u svojoj režiji obradjivali zemlju.
U zimu 1881 izbio je ustanak u Ulogu nazvan Uloška buna pod vođstvom Pera Tunguza.Pošto se ustanak proširio na okolne srezove ustanici su na Morinama doživjeli težak poraz u borbi sa okupacionom vlašcu. U junskom ustanku 1941 godine na Morinama su ponovo vođene ustaničke borbe i ustanici su zahvaljujući neslozi doživjeli poraz.

Poslije završetka Prvog svjetskog rata 1918 godine,Morine mijenjaju gospodara postaju svojina hajdučkog harambaše Pera Tunguza i njegove porodice.Poslije zavrsetka Drugog svjetska rata 1945 godine formirana je na Morinama moderna farma i ugledno poljoprivredno imanje.Vrijeme je učinilo svoje, propašću komunizma,propala je farma na Morinama.
Nikola Laketa

• < Prethodna
• Sledeća >