Ulaskom u EU Hrvatskoj prijeti opasnost od nove talijanske okupacije |
Autor Marijan Bošnjak | |||
Nedjelja, 02 Lipanj 2013 15:45 | |||
Zagreb, 25. svibnja 2013. (Icom) - Ulaskom Hrvatske i Italije u zajedničku europsku državu, talijanske snage koje sanjaju o Italiji s obje strane Jadrana, dobit će sve potrebne mehanizme za ponovnu i nesmetanu kolonizaciju željenih hrvatskih krajeva. Ti su mehanizmi ugrađeni u Lisabonskom ugovoru, kojem je 'zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca'. Dakle, nesmetano pravo naseljavanja hrvatskih krajeva dobit će i 60 milijuna Talijana. Na novu talijanizaciju upućuju brojne nimalo diplomatske izjave vodećih talijanskih političara. Ako Hrvatska uđe u zajedničku državu s Talijanima, oni će na raspolaganju imati sve mehanizme Europskog ustava potrebne da doista i ostvare osvajačke namjere, koje vodeći talijanski političari javno proklamiraju: "Istra, Rijeka i Dalmacija talijanske su zemlje oduvijek" "Istra, Rijeka i Dalmacija talijanske su zemlje oduvijek", izjavio je podpredsjednik talijanske vlade Gianfranco Fini novinaru Slobodne Dalmacije Šenolu Selimoviću u interviewu koji je objavljen 13. listopada 2004. Desetak dana ranije, Gianfranco Fini je u Senigalliji kod Ancone na 51. Svjetskom skupu dalmatinskih ezula prihvatio Povelju počasnog građanina "slobodne općine Zadar u egzilu" koju mu je uručio "gradonačelnik" zadarskih Talijana u izbjeglištvu Ottavio Missoni. U svom zahvalnom govoru Fini je okupljenim optantima istaknuo želju Italije da pomogne Hrvatskoj na putu prema Europskoj uniji jer "pomoći Hrvatskoj znači prinijeti njezinu oslobađanju od nacionalizma i nesnošljivosti prema manjinama... Za ulazak u EU podržat ćemo onu Hrvatsku koja bude poštovala manjine, ideju Europe ujedinjene u različitostima, te koja bude poštovala povijesno sjećanje i dopustila Talijanima da slobodno uče i služe se jezikom svojih djedova.' Dijelove Hrvatske i Slovenije treba 'oživjeti novim dobom talijanstva' Pet godina kasnije, sada u ulozi Predsjednika zastupničkog doma talijanskog parlamenta, Gianfranco Fini je na još jednom skupu talijanskih ezula u Trstu izjavio da područja u Hrvatskoj i Sloveniji koja su Talijani napustili tijekom i poslije drugog svjetskog rata treba 'oživjeti novim dobom talijanstva'. Te su zemlje dio 'baštine nacionalnog identiteta' istaknuo je Fini i poručio okupljenima da tamo "treba vratiti našu kulturu, vaše lijepo narječje, sjećanje na domovinu". Fini je dodao da je pomirba Italije, Slovenije i Hrvatske moguća kada za to sazrije vrijeme i kada bude postojala 'iskrena spremnost za rasvjetljavanje tragičnih zbivanja, prihvaćajući vlastite krivnje i priznajući povijesnu istinu'. Fini nije pritom objasnio misli li pod pojmom povijesne istine na svoju raniju tvrnju da su "Istra, Rijeka i Dalmacija talijanske zemlje oduvijek". Talijani prave pritisak radi nekretnina Podtajnik talijanskog ministarstva vanjskih poslova Roberto Antonione se na skupu talijanskih i hrvatskih regija održanom u Pordenoneu u lipnju 2005. žalio na teškoće na koje nailaze talijanski građani koji žele kupiti nekretnine u Hrvatskoj, jer su Talijani u to vrijeme još uvijek morali dobiti odobrenje hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova. "To se ne bi smijelo činiti, rekao je Antonione talijanskom Il Piccolu, jer ne smiju postojati zapreke". Antonione je nadalje rekao da su on i tadašnji talijanski ministar vanjskih poslova Gianfrano Fini zatražili od talijanskog veleposlanika u Zagrebu da 'napravi pritisak' na hrvatsku Vladu. Talijanski predsjednik Ciampi odlikovao "talijanski grad Zadar" Talijanski predsjednik Carlo Ciampi dodijelio je 24. listopada 2001. najviše talijansko odličje, Zlatnu medalju, "talijanskoj gradskoj upravi Zadra, talijanskog grada koji je doživio najžešća bombardiranja saveznika". O toj dodijeli talijanskog predsjednika na naslovnoj je stranici pisao trščanski list Il Piccolo uz objašnjenje da je od svih talijanskih gradova tijekom drugog svjetskog rata Zadar razmjerno najviše stradao jer je u savezničkom bombardiranju 1943. uništeno 85 posto gradskih kuća, a poginulo je 312 građana i 161 zarobljenik. Il Piccolo pak zaključuje kako je Zadar "talijanski grad po jeziku, kulturi i povijesti". List je tim povodom objavio i izjavu "gradonačelnika Zadra u egzilu" Ottavija Missonija koji je rekao da to odličje zadarski esuli čekaju punih 40 godina te da je »cijela zajednica (talijanskih izbjeglica iz Zadra) koja se nalazi u Italiji i svijetu ganuta viješću« o odlikovanju. Giovanardi: - 'Italija će obnoviti talijanstvo Dalmacije' Talijanski ministar za odnose s parlamentom Carlo Giovanardi izjavio je u listopadu 2005. na 52. nacionalnom skupu dalmatinskih Talijana u Chioggi kako će Italija izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju Hrvatske kako bi 'obnovila talijanstvo Dalmacije'. Sličan skup je održan i u Pisi, ali u organizaciji "riječkih Talijana". Na skupu u Chioggi, na okruglom stolu s temom "Italija i Dalmacija danas i sutra" pored Giovanardija sudjelovali su i poznati talijanski iredentisti i neofašisti poput senatora Lucija Totha, vodećeg čelnika Slobodne Općine Zadar u egzilu i ravnatelja lista Il Dalmata Renza De Vidovicha, te zastupnika u talijanskom parlamentu Roberta Menije, koji je više puta javno isticao kako je "Dalmacija ukradena Italiji." Iz Hrvatske na skupu je sudjelovao i saborski zastupnik za talijansku manjinu Furio Radin. "Kad Hrvatska uđe u EU, Italija će vratiti Istru, Rijeku i Dalmaciju." Prema pisanju zagrebačkog Nedjeljnog Vjesnika od 27.2.2005, zastupnik u talijanskom Parlamentu Roberto Menia izjavio je početkom 2005. u Firenci da "Hrvatska mora biti spremna vratiti Istru, Rijeku i Dalmaciju Italiji kad uđe u Europsku uniju". Na tu izjavu, po običaju nije bilo reakcije službenog Zagreba, ali su odmah reagirali predstavnici Udruge antifašističkih boraca istarske općine Marćana Antun Zenzerović i Viktor Jakša podsjećajući da je "na području Pavicina, odnosno Proštine istarske narod 1921. podigao ustanak protiv fašističkog terora, koji je ugušen jer su sela spaljena, a stanovništvo mučeno i prognano. Italija je nastavila vladati Istrom do kraja II. svjetskog rata, a u to vrijeme istarski je narod na silu talijaniziran. Pamte se i batinanja, te drugi načini mučenja ljudi, poput klečanja na soli i gutanja ricinusova ulja … pod Italijom nije se smjelo ni reći da si Hrvat" Rijeka na talijanskim poštanskim markicama Talijanska je državna pošta 12. prosinca 2007 izdala marku s fotografijom grada Rijeke uz popratni tekst 'Fiume-terra orientale gia italiana' "Rijeka-istočna zemlja nekoć dio Italije". Na markici je slika bivše palače talijanskog guvernera Rijeke. 10. veljače 2008. u talijanskom gradu Milanu održana je svečanost imenovanja jedne ulice koja je dobila ime Aleja grada Rijeke. U pozivnici za proslavu imenovanja nove Aleje u popratnom tekstu se veličala fašistička vladavina D'Annunzia kao razdoblje napretka, a okupacija Rijeke 1918 se opravdava riječima ''D'Annunziova akcija je bila nužna, kako bi glavni grad Kvarnera mogao biti pripojen Kraljevini Italiji'. "Građani Rijeke su više stoljeća bili Talijani i govornici talijanskog", kaže se u pozivnici, a nakon D'Annunzijevog "pripajanja" Rijeke Italiji je "slijedilo gotovo dvadeset godina prosperiteta i sloge do izbijanja Drugoga svjetskog rata". Na njegovu kraju, tvdi se, dogodio se "progon i pokolj Talijana, iseljenje istarskih i dalmatinskih Fiumana." Mirovni ugovori Italije i Jugoslavije nakon II.svjetskog rata bili su "ponižavajući i sramotni dokument za Italiju" kaže se u pozivnici, a oslobođenje od talijanske okupacije opisuje se kao "vojno osvajanje" od strane "osvajača koji nije podnosio suživot sa Talijanima". Također se navodi i da je svoje domove napustilo 50.000 Fiumana i 250.000 Istrana i Dalmatinaca koji su se "sklonili u Italiju da ne bi bili podvrgnuti ugnjetavanju i okrutnom barbarstvu pobjednika". Na svečanosti imenovanja Aleje grada Rijeke govorili su predsjednik esula iz Rijeke Guido Brazzoduro i predsjednik Odbora Nacionalne udruge Venezia Giulia Dalmazia (ANVGD) Piero Tarticchio. Talijanski predsjednik protiv "slavenskog aneksionizma" U veljači 2007., na "Dan obilježavanja žrtava fojbi", talijanski predsjednik Giorgio Napolitano u svom je govoru partizanske pokolje u fojbama nazvao "barbarstvom stoljeća" , "posljedicom krvoločne slavenske mržnje" , "slavenskog aneksionizma". Na ove izjave talijanskog predsjednika, oštro je odgovorio tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić rekavši "da je u takvim izjavam nemoguće ne vidjeti tragove otvorenog rasizma, povijesnog revizionizma i političkog revanšizma". EUropska komisija reagirala je brzo na Mesićeve tvrdnje (ali ne i na Napolitanove) tražeći stišavanje napetosti i upozorila hrvatskog predsjednika "da ne koristi oštre izraze". Italija po Dalmaciji i Istri dijeli talijansko državljanstvo Talijanski je parlament 9. veljače 2006. usvojio izmjene zakona o državljanstvu po kojem bi svi hrvatski državljani kojima je barem jedan predak nekada bio talijanski državljanin mogli ujedno postati talijanski državljani. Takva formulacija novog talijanskog zakona znači da bi svi potomci onih građana, kako Talijana tako i Hrvata, koji su svojevremeno živjeli na okupiranim područjima hrvatske, i formalno bili talijanski državljani, mogli ponovno postati talijanski državljani (i dobiti talijansku mirovinu). Na ovaj potez talijanske Vlade javno je upozorio hrvatski akademik Davorin Rudolf, inače bivši hrvatski ministar vanjskih poslova. U Slobodnoj Dalmaciji od 18.3.2006. Akademik Rudolf javno postavlja pitanje o pravim motivima i namjerama talijanskih Vlasti. Na retoričko pitanje ‘Zašto?’ to radi Italija, Rudolf nudi i odgovor: "Zašto? Zato jer je istinska svrha novoga talijanskog zakona umnažanje broja građana s talijanskim državljanstvom u Hrvatskoj i Sloveniji. Očekuje se od 20.000 do 100.000 zahtjeva. Želi se, dakle, povećati broj pripadnika talijanske nacionalne zajednice i promijeniti nacionalna struktura stanovništva, posebice i prije svega u Istri." U nastavku svog prosvjednog pisma Rudolf podsjeća i na činjenicu da Italija uporno odbija riješiti spor oko naslijeđenog jugoslavenskog duga Italiji od 35 milijuna dolara kojih je sporazumno Beograd trebao isplatiti Italiji kao odštetu za nekretnine koje su nakon drugog svjetskog rata izbjegli Talijani za sobom ostavili. "Italija već deset godina odbija dati broj računa na koji bismo mogli taj dug uplatiti! Umjesto novca, zahtijevaju nekretnine. Zašto? Među ostalim, jer bismo u tome slučaju morali zaključiti poseban sporazum i na taj način praktički revidirati ugovore (Osimski iz 1975., Rimski iz 1983.) kojima je bivša Jugoslavija konačno riješila sva granična, financijska i materijalna pitanja s Italijom. Valja imati na umu da Italija službeno obilježava 10. veljače (Dan sjećanja), jer je toga dana 1947. na mirovnoj konferenciji u Parizu "izgubila", među ostalim, Istru, Rijeku, Zadar i Palagružu. U Italiji nikada nije obavljena istinska defašizacija. Nitko nije suđen za zločine fašista počinjene tijekom Drugoga svjetskog rata na ovim našim prostorima. Na posljetku: utroba koja je porodila talijanski iredentizam još uvijek je plodna,' piše Davorin Rudolf, Slobodna Dalmacija 18.3.2006 'Živjela talijanska Rijeka' U Rijeci su 12. rujna 2009 nepoznate osobe u središtu grada, na jarbolu na trgu Riječke rezolucije izvjesile talijansku državnu zastavu, a ispod jarbola su razbacali letke s porukom 'Živjela talijanska Rijeka'. Prema vijesti Hine, na jednoj strani letka je pisalo 'Viva Fiume d'Italia'- (Živjela talijanska Rijeka) a ispod toga 'Viva gli Arditi'- (Živjeli Arditi). Hina pritom ističe da su nepoznati počinitelji očito htjeli obilježiti nadnevak kada su Talijani okupirali Rijeku, koji pada na 12. rujna: "Naime, tog je datuma prije točno 90 godina u Rijeku sa svojim trupama ušetao notorni Gabrielo d’Annunzio, osvojio grad i uspostavio vlastitu Slobodnu državu Rijeka koja nije dugo potrajala. D’Annunzija smatraju začetnikom fašizma, duhovnim ocem Benita Mussolinija, začetnikom prakse prisilnog zatvaranja političkih protivnika te njihovog mučenja i ubijanja, a njegovi Arditi koji se “slave” na letku, poznati po svojoj okrutnosti, bili su “alat” za krvave političke obračune." Mussolini u Puli Istarski internetski portal ipress.hr objavio je 10.3.2010 fotografije iz jedne od pulskih robnih kuća u kojoj prodaju pregače s likom Benita Mussolinija. Pregača s Duceovim likom na prodaju je ponuđena u trgovini La Dama na prvom katu robne kuće Pula u vlasništvu Istre d. d., odnosno Grupe Puljanka poznatog poduzetnika Alberta Faggiana, u samom središtu grada. Nakon objave te vijesti, pregača je povučena iz prodaje. Italija financira Talijansku uniju i esule u Hrvatskoj. Italija već godinama izdašno financira djelovanje Talijanske unije i Federacije esula u Hrvatskoj i Sloveniji a talijanski parlament je po tom pitanju usvojio posebni zakon. Izravna novčana potpora Talijanskoj uniji i esulima u Hrvatskoj, prema tom zakonu, povećana je g. 2006. na 4,65 milijuna eura godišnje. "Istra i Dalmacija su talijanske" Tvrdnja podpredsjednika talijanske vlade Gianfranca Finija, s početka ovog teksta, da su "Istra, Rijeka i Dalmacija oduvijek talijanske zemlje" zaslužuje posebni osvrt. Čim je izrečena, odmah je, očekivano, izazvala oštre reakcije hrvatske javnosti jer ni jednoj zemlji nemože biti svejedno ako ju čelnici susjedne zemlje, i to bivše kolonijalne sile, ne samo javno podsjećaju na bolna vremena kada je njihov teritorij bio pod okupacijom, nego im poručuju da je taj teritorij "oduvijek pripadao" okupatoru. Osim što je u to vrijeme Gianfranco Fini bio podpredsjednik talijanske Vlade, on je također i dugogodišnji predsjednik talijanske stranke Alleanza Nazionale u čijim su prostorijama tada visili veliki natpisi "Istra i Dalmacija su talijanske" (Istria e Dalmazija sono italiane). Ova, nimalo slučajna, izjava podpredsjednika talijanske vlade, a kako vidimo i drugih političkih čelnika, pokazuje da dijelovi visoke talijanske političke elite i danas gledaju na primorsku Hrvatsku, kao na teritorij koji je "oduvijek bio talijanski", te koji je i danas talijanski. Obzirom na sustavnu talijansku osvajačku politiku prema hrvatskim zemljama tijekom brojnih stoljeća , ovakve su izjave susjedne političke elite zabrinjavajuće za Hrvatsku kao suverenu državu, a obzirom na mogućnost da bi se Hrvatska i Italija mogle u skoroj budućnosti naći unutar zajedničke europske države bez unutarnjih granica, ova Finijeva izjava poprima daleko veću ozbiljnost. Jer, u zajedničkoj državi, daleko brojniji Talijani imat će ponovno mogućnost kolonizirati hrvatske zemlje. Stoga bi ova Finijeva drska i nimalo diplomatska izjava trebala služiti kao najozbiljnije upozorenje onoga što bi opet moglo biti, a to je da zemlje koje su "oduvijek bile Talijanske", to ponovno postanu. Povijesna je istina da su pojedini dijelovi hrvatskog teritorija (pre)dugo bili pod okupacijom Venecije ali je povijesna neistina da su to oduvijek bile talijanske zemlje, jer Italija kao država nije ni postojala prije 1861. Fini glatko zaboravlja da se Italija kao država pojavljuje tek 1861 nakon što je Giuseppe Garibaldi ratom i oružanom silom prisilio različita plemena i regije, pa čak i različite narode da se ujedine u jednu državu kojoj je ime dao po Italima, jednim od tih naroda koje je silom ujedinio. Obzirom da Itali nisu bili jedan od naroda koji je do 1861 okupirao hrvatske zemlje, one dakle nisu ni mogle 'oduvijek biti (i)talijanske'. Što više, današnja se Italija sastoji od različitih naroda. U sjevernim su dijelovima današnje Italije živjela pretežno germanska plemena, a ti su sjeverni dijelovi u političkopravnom smislu stoljećima pripadali Austrougrskom carstvu. Po Finijevoj analogiji, moglo bi se dakle reći da je sjeverna Italija oduvijek bila austrougarska ili germanska. Južni dijelovi današnje Italije imaju grčko i mursko etničko korijenje, dok u sjevernoj Italiji i danas žive potomci germanskog naroda Lombarda koji su tu stoljećima imali razne oblike svoje državnosti i koji se nimalo nisu smatrali (i)talijanima. Čak i u novije vrijeme, u sjevernoj se Italiji pojavio pokret za odcjepljenje sjevernih zemalja. Godine 1989. je osnovan savez regionalnih stranaka pod nazivom Lega Nord koji traži odcjepljenje ili autonomiju Padanije od južne Italije. Prema nekim anketama, čak 52% građana Padanije smatraju da bi odcjepljenje od siromašnije južne Italije bilo za njih gospodarski bolje. Za vrijeme Rimljana, dakle prije dolaska Hrvata, područje Hrvatske bilo je pod rimskom vlašću, ali tada je pod njihovom vlašću bila skoro cijela Europa i pola Azije, a to su među ostalima bile i današnja Francuska, Engleska i Njemačka. Međutim,talijanskim političarima koji danas drsko svojataju hrvatski prostor ne pada na pamet da Francuzima, Austrijancima ili Englezima govore kako su njihova područja 'oduvijek bila talijanska'. U hrvatskom slučaju, žalosna je činjenica da su tijekom povijesti razni dijelovi Hrvatske bili pod okupacijom stranih sila. Nekada su okupatori Hrvatske bili Turci, nekada Mađari, nekada Austrijanci, nekada Srbi, a nekada (prečesto i predugo) Mlećani. Talijani kao takvi, mogli su biti okupatori samo od 1861, od kada je nastala Italija i zajednički talijanski identitet. Prije toga različiti narodi koji su živjeli na području današnje Italije nisu prihvaćali zajednički nacionalni identitet nego su čak međusobno ratovali. Istra, Rijeka i Dalmacija dakle nisu bile, niti su mogle biti 'talijanske zemlje oduvijek' jer tada nije ni bilo Italije, niti je bilo zajedničkog talijanskog identiteta.. Što Hrvatsku čeka u Europskoj uniji? Navedene izjave vodećih talijanskih političara bez sumnje izražavaju namjere koje nisu isključivo prijateljske, i stoga se ne mogu zanemariti. Ulaskom Hrvatske i Italije u zajedničku europsku državu, talijanske snage koje sanjaju o Italiji s obje strane Jadrana, dobit će sve potrebne mehanizme za ponovnu i nesmetanu kolonizaciju željenih hrvatskih krajeva. Ti su mehanizmi ugrađeni u Lisabonskom ugovoru, koji u članku 3 (2), podsjetimo, zajedničku državu određuje kao prostor "bez unutarnjih granica" u kojem je "zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca". Dakle, nesmetano pravo naseljavanja hrvatskih krajeva dobit će i 60 milijuna Talijana. To je pravo potvrđeno i u članku 17b(2) koji glasi: Građani Unije imati će: (a) pravo se slobodno kretati i slobodno živjeti na teritoriju zemalja članica. (b) Pravo glasovati i biti kandidati na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državama članicama gdje žive, pod istim uvjetima kao i državljani te zemlje Hrvatska više ne će imati niti jedan mehanizam, koje inače imaju suverenene države, pomoću kojeg bi mogla određivati tko ulazi u zemlju, tko u njoj može raditi, kupovati nekretnine ili trajno živjeti. Talijanska politička elita koja sanja o novim "invazijama" i "obnovi talijanstva" u Hrvatskoj nebi mogla poželiti bolji scenarij. Ovdje je potrebno ponoviti da im Lisabonski ugovor jamči pravo na nesmetanu kolonizaciju Hrvatske. Talijanski kolonisti moći će birati gdje žele živjeti, gdje žele ulagati, kakva poduzeća žele otvoriti, s kime žele trgovati, kakvim jezikom žele govoriti, i za koga žele glasovati. U Hrvatskoj će uživati gotovo sva politička prava koja sada ima domaće stanovništvo, ali s obzirom na svoju daleko veću gospodarsku moć, biti će u položaju ubrzo se nametnuti i kao gospodarska i kao politička elita. Nakon pet godina života u Hrvatskoj, steći će pravo dobiti hrvatsko državljanstvo i zadržati svoje talijansko. Steći će pravo birati svoje zastupnike i u hrvatskom i u talijanskom, i u Europskom parlamentu. Koristeći pravo sudjelovanja i glasovanja na lokalnim izborima, talijanski bi kolonisti mogli preuzeti lokalnu samoupravu na mnogim hrvatskim otocima, te u svim mjestima i Županijama u kojima bi se naselili u dovoljnom broju. Stvarna opasnost od nove talijanske kolonizacije Hrvatske još je jedan razlog zašto Hrvatska nije trebala ući u Europsku uniju. Glavni tajnik stranke "Jedino Hrvatska" Marjan Bošnjak/izravno.hr Dnevno.hr
|
Komentari
svaka čast, odličan članak. O ovoj temi mi iz pulskog HČSPa govorimo već godinama. Naravno, IDSova vlast nas ignorira jer je i sam dio tog plana stvaranja Istrijana i odnarođivanja Hrvata. S obzirom na jučerašnje rezultate izbora u Vukovaru, vidim kako nisu samo istarski Hrvati denacionalizira ni i nesvjesni ali to nije nikakva utjeha.Idemo dalje, nema predaje...Za Dom Spremni
jutarnji.hr tu je tvoje mjesto
Otkuda ti ovo???
Znas li ti ista o povijesti?
Pa i mi smo vikaki granica na Drini a 91 smo bjezali i sa Kupe,bio sam osobno kad su nas potjerali iz Pokupskog...i na kraju smo jedva dobili granicu na Uni.
Zato mislim da nije bitno sta vicu zabari nego sta mi radimo.
RSS kanal za komentare na ovaj post