Maskiranje

Maskirani vojnik sa snajperom.

Maskiranje ili kamuflaža je u vojnoj terminologiji skup mjera kojima se prikrivaju sopstvene jedinice, borbena sredstva i objekti od neprijatelja. Time se neprijatelj dovodi do pogrešnih zaključaka o rasporedu i snazi jedinica druge strane, i donosi pogrešne odluke.

Maskiranje je vještina koja se primjenjuje u miru i u ratu, i s kojom se nastoji postići iznenađenje.

Principi

Tipični kamuflažni uzorak.

Za maskiranje postoje stalni principi, koji se mogu svesti na istinitost, raznovrsnost, aktivnost i neprekidnost (IRAN). Istinitost znači da je maskiranje približno ili isto kao okolina. Raznovrsnost znači da se stalno moraju koristiti nove mjere i postupci maskiranja. Aktivnost - planiranje na svim nivoima komande s namjerom obmanjivanja protivnika. Neprekidnost označava kontinuitet maskiranja, jer neprijatelj inače lako uočava obmanu. Obim maskirnih mjera zavisi od resursa i snalažljivosti, a uspjeh od sprovođenja mjera maskirne discipline.

Podjela

Podjela se vrši na razne načine. Po sredstvima na prirodno i vještačko maskiranje, po metodama izvođenja na skrivanje, deformacije i imitacije, po cilju i obimu na trupno i operativno, individualno i kolektivno, i tako dalje.

Prirodno m. je korištenje prirodnih uslova (pošumljenost, ispresijecanost zemljišta) i vremena (magla, noć). Vještačko m. koristi vještačke materijale (maketa, maskirna sredstva i oprema, maskirne mreže, maskirne boje).

Skrivanje su mjere kojim se onemogućava neprijatelj da otkrije objekt maskiranje. Deformacijom se mijenja izgled objekta i stvara dojam o drukčijem objektu. Imitacije prave objekt tamo gdje on u stvari ne postoji, od jeftinog materijala.

Trupno maskiranje

Trupno maskiranje obuhvata postupke maskiranja vojnika, vozila, oruđa, mašina i fortifikacijskih i drugih objekata.

Operativno maskiranje

Operativno maskiranje je niz mjera kojima se skrivaju manevri jedinica, pravci napada, i operativne pripreme vojske. Vrši se radi postizanja iznenađenja širokog obima. U širem smislu obuhvata i dezinformacije. izradu lažnih objekata, elektronsko izviđanje i elektronsko ometanje, aktivnost obavještajne službe i drugo.

Protivelektronsko maskiranje

Elektronsko ili protivelektronsko maskiranje je sprečavanje izviđanja protivnika koji koristi elektronska sredstva izviđanja (radio, radar, infracrvene i televizijske uređaje). Maskiranje radio sredstava predstavlja skup postupaka kojima se skriva rad sopstvenih, a ometa rad protivničkih radio sredstava. Protivradarsko m. ostvaruje se smještajem jedinica u mrtvu zonu (zaklonjenu od osmatranja radarom) iza brda, u usjeke, iza šuma i slično. Tehnička sredstva protivradarskog m. obuhvataju maske-ekrane raznih orijentacija koje skrivaju objekt, maske za ometanje (metalni listići, folije, mreže), i ugaoni reflektori (koji mijenjaju odrazne osobine objekta). Maskiranje od televizijskog izviđanja je slično običnom i radarskom. M. od infracrvenog osmatranja se izvodi maskirnim mrežama, maskirnim infracrvenim bojama i tako dalje.

Maskiranje u ratnoj mornarici

Maskiranje linijama i šarama koje otežavaju određivanje smjera i dimenzija broda.

Principi su slični kao i u kopnenoj vojsci. Specifičnosti su mnoge, a maskiranje se primjenjuje još od antičkih vremena. Gusari u 16. i 17. vijeku često svoje brodove prerušavaju u trgovačke, i napadaju po približavanju drugog broda.

U 19. vijeku počinje premazivanje brodova sivim i sivo-plavim nijansama, da se oteža njihovo otkrivanje. Višebojno maskiranje (engl. dazzle painting) se primjenjuje u vidu šara, ili isprekidanih linija. Linije imaju zadatak da otežaju određivanje kursa i vrste broda, što je naročito korisno protiv podmornica. Koristi se i zamagljivanje i zadimljavanje, na primjer u Jilandskoj bici.

U Drugom svjetskom ratu, brodovi se boje i odozgo, da bi zavarali protivnika o vrsti broda i smjeru. Tako Japanci svoje nosače aviona odozgo m. da izgledaju kao krstarice ili bojni brodovi. Pri manevru se primjenjuje radio-šutnja.

Maskiranje u ratnom vazduhoplovstvu

Izvodi se na avionima, aerodromima, i pomoćnim objektima. Osim bojanja, izrađuju se lažni aerodromi, poletno-sletne staze, makete aviona za privlačenje napada protivnika, horizontalne maske iznad objekata, maskirne mreže, lažni putevi i staze. Zimi se avioni bojaju u bijelo i pokrivaju bijelim pokrivačima. Za obmanjivanje radara, koriste se metalne trake i listići izbačeni iz aviona (chaff), a za infracrvene uređaje baklje (flare). Na zemlju se postavljaju radarski reflektori od lima ili aluminijumske folije, koji daju odraz kao i stvarni objekti.

Poslije Drugog svjetskog rata počinje i gradnja podzemnih aerodroma i hangara, upotreba aviona s skraćenim ili vertikalnim polijetanjem i slijetanjem, i obimnih metoda elektronskog maskiranja. Gubitak aerodroma je često poguban (arapsko-izraelski rat 1967.).

Istorijski osvrt

M. se primjenjuje još od antičkih vremena. Persijanci pale vatre i dimom prikrivaju manevar vojske, a Velizar u 6. vijeku pali noću vatre da bi kod Gota stvorio utisak o jakoj sopstvenoj vojsci.

U Američkom građanskom ratu se izrađuju lažni položaji artiljerije i topovi.

U 19. vijeku se teorijski sve više razmatra maskiranje, napuštanjem linijskog borbenog poretka. Tokom Burskog rata 1899-1902. Britanci koriste uniforme sa podesnim bojama i dimne zavjese. Rusi izrađuju lažne topove da bi privukli vatru Japanaca u rusko-japanskom ratu 1904-1905.

Prvi svjetski rat dovodi do masovne upotrebe maskiranja na svim frontovima. Usložnjeno je pojavom aviona za izviđanje, aerofoto-izviđanja, radio-izviđanja i drugih metoda. Francuska uvodi specijalnu službu vojske za maskiranje.

U Španskom građanskom ratu republikanci potapaju mostove na dubinu od 30 centimetara, što onemogućuje njihovo otkrivanje iz vazduha.

Drugi svjetski rat

Potpuno i najdetaljnije pravilo za maskiranje objavljuje Crvena armija 1940. (Маскировка). U Drugom svjetskom ratu m. dobija još više na značaju i jedno je od najsloženijih mjera borbenog obezbjeđenja. U Kurskoj bici Sovjeti koriste lažne artiljerijske jedinice, pa Nijemci pred napad znaju stvarne položaje samo 20-25% sovjetske artiljerije. U rejonu Radomišlj-Denbic je 1944. postavljeno 400 maketa tenkova, 500 vozila i 100 oruđa, što je zavaralo Nijemce da je posrijedi velika koncentracija snaga protivnika.

Naročito su obimne mjere maskiranja pred Normandijski desant. Gradi se hiljade lažnih šatora, zemunica i objekata, lažne luke, brodovi, tenkovi i avioni. Postojao je tenk M4 Šerman na naduvavanje. Iz aviona izbacuju staniolske trake da ometu rad radara protivnika, i hiljade lutaka sa puškama koje same opaljuju, radi obmane protivnika o stvarnom mjestu napada.

U Jugoslaviji partizani izvode obimne mjere maskiranja. Zbog vođenja partizanskog rata, sa zasjedama, noćnim dejstvima, diverzijama i slično, maskiranje je nužno pri napadu i pri odbrani. Maskiranje objekata u pozadini, izrada zemunica gdje su smještane bolnice, štamparije i slično, je bilo obavezno. Zemunice su maskirane lišćem travom, busenjem i granama. Objekti su često građeni noću, na skrivenim mjestima, a položaje zna samo odabran krug ljudi.

Poslije Drugog svjetskog rata

M. postaje još složenije zbog pojavljivanja izviđačkih satelita i razvojem modernih elektronskih sredstava izviđanja. Prirodno maskiranje se ističe još više poslije iskustava iz Korejskog i Vijetnamskog rata. Objekte treba prikriti prirodnom maskom, treba spriječiti ocrtavanje silueta, prilagoditi objekte reljefu. Za pokret treba koristiti noć, maglu, kišu i snijeg.

Vidi još

• Maketa
• Lažni objekti

Literatura

• Vojna enciklopedija, Beograd, 1973., knjiga peta, pp. 320–325.