»Dubrovački« Rebrether ne ovisi o
elektronskim senzorima za doziranje
mješavine plinova, ima sigurnosnu bocu i
za razliku od ostalih aparata te vrste na
njemu se mješavina manuelno izmjenjuje
na svim dubinama!

Doprijeti do najdubljih dijelova morskog dna jedan je od najvećih čovjekovih izazova, usporediv jedino s putovanjem u svemir.
Razvojem tehnologije i današnje ronjenje, obzirom na sofisticiranu opremu sve više nalikuje svemirskim programima, pa roniocima danas više nego ikada prije odgovara naziv akvanaut. More nije čovjekov prirodni okoliš i bez posebne opreme u njemu ne može preživjeti pa se u razvoj njezine kvalitete i sigurnosti ulaže mnogo vremena i mnogo novca.
Najjednostavniji i najrašireniji u uporabi su ronilački aparati otvorenog kruga, koji čitav izdahnuti plin ispušta u more, odnosno vodu. Za razliku od njih postoje aparati poluzatvorenog i zatvorenog kruga koji izdahnuti plin vraćaju u ciklus disanja obzirom da se ugljični dioksid odvaja prolaskom kroz sustav filtera a ostatak smjese prije ponovnog udaha ronioca obogaćuje se kisikom. Najvažnija razlika među tim ronilačkim aparatima je iskoristivost plina koji ronilac u »bocama« sa sobom nosi pod vodu i ona se kreće od 4 posto kod otvorenog sustava do 40 odnosno 100 posto iskoristivosti u aparatima poluzatvorenog i zatvorenog sustava. Ovi posljednji sustavi roniocu omogućavaju dugotrajnija i dubinska ronjenja. U vodećim zemljama svijeta na tom polju, poput SAD-a, Velike Britanije, Italije, Francuske i Rusije na razvoju ronilačke opreme rade čitavi timovi stručnjaka u posebnim institutima a aparati koji se ondje stvaraju, posebice oni namijenjeni tehničkom ronjenju tehnološki se mogu uspoređivati sa razvojem nadzvučnog zrakoplova. Stoga ne začuđuje i njihova cijena koja na tržištu doseže i do 20.000 američkih dolara kada je riječ o onima najnaprednijim.

U fazi ispitivanja
Ono na čemu u inozemstvu rade čitavi timovi, u Dubrovniku je pošlo za rukom jednom čovjeku. Dubrovčanin splitskog porijekla, Aljoša Nikolić, jedan od najiskusnijih ronilaca u Hrvatskoj, razvio je i izradio potpuno novi aparat za dubinsko ronjenje, tzv. Rebrether. Riječ je o prvom hrvatskom aparatu koji radi na principu poluzatvorenog kruga disanja a s kojim se može zaroniti do 200 metara, odnosno s dodatnom ugradnjom elektronskih senzora čak do 300 metara dubine. Aparat je u fazi ispitivanja i s njim su napravljeni i prvi zaroni a rezultati koje je pokazao, kako nam je kazao njegov tvorac više su nego dobri. »Takvi aparati koji se danas mogu naći na tržištu za hrvatske pojmove jako su skupi a zbog elektronike u nas ih je nemoguće održavati. Primjerice u takve aparate ugrađuje se najmanje tri do šest elektroničkih senzora koji reguliraju dotok mješavine plinova i mjere parcijalni tlak kisika. Obzirom da je tehnologija tih sustava vrlo osjetljiva na termičke utjecaje, pritisak, hidrostatiku i udarce i najmanja greška na njima za ronioca može biti kobna« - ispričao nam je Nikolić, dodajući kako njegov aparat osim što je jednostavniji za rukovanje ne ovisi u cijelosti o elektronskim senzorima za doziranje. »Dubrovački« Rebrether ima i sigurnosnu bocu s rezervnom količinom plina koja ga uz dodatnu ugradnju elektronskih senzora ćini izuzetno sigurnim.
U Nikolićevom aparatu mješavine plinova potrebnih za ronjenje pripravljaju se prije zarona a ima i mogućnost izmjene mješavina plinova i njihovo minutno doziranje na različitim dubinama prema potrebi ronjenja.

Aparat plijeni svojim dizajnom
U razvoju i izradi aparata koji plijeni svojim dizajnom, Aljoši Nikoliću tehničku pomoć pružio je tehnički direktor Opće bolnice Dubrovnik Darko Katić, a stručnu, zagrebačka tvrtka »RedTech« na čelu s Nevenom Lukasom s kojima radi na inovaciji, odnosno posebnom nosaču za spremnike različitih kapaciteta koji služe za dubinska ronjenja s nitrox i trimix plinovima a što će realizirati do kraja ove godine. Aljoša Nikolić, danas umirovljeni pukovnik HV-a, ronjenjem se počeo baviti prije tridesetak godina s Bojanom Pešelom u splitskom podvodno istraživačkom klubu »Mornar Split« u kojemu je bio instruktor ronjenja. Početkom osamdesetih Nikolić dolazi u Dubrovnik gdje je kao instruktor u ronilačkom klubu »Dubrovnik « obučio generacije dubrovačkih ronilaca. Tijekom Domovinskog rata bio je zapovjednik legendarnog Odreda naoružanih brodova čiji su pripadnici u priručno oklopljenim gliserima i brzim gumenjacima svakodnevno probijali blokadu Dubrovnika unatoč brojnim topovnjačama i raketnim razaračima JNA koji su patrolirali dubrovačkim akvatorijem.

Što kaže pukovnik Aljoša Nikolić:

Pri izronu je vrlo važno zaustaviti se »na nekoliko minuta« Aljoša Nikolić tijekom tridesetogodišnjeg iskustva u ronjenju razvio je i svoju teoriju o izronu. O tome kaže: »Moja saznanja o načinu dekompresije malo se razlikuju od klasičnih dekompresionih tablica. Naime, riječ je o problemu u ronjenju kod izranjanja do prvog dekompresionog zastanka i mišljenja sam da treba napraviti ozbiljne korekcije u tom području. Iz godinu u godinu proizvođači ronilačkih računala za dekompresiju mijenjaju preporučene brzine izranjanja do dekompresionih zastanaka.
Nije nužno samo sporije izranjanje već se važno i zaustaviti na »nekoliko minuta« na većoj dubini prije prvog dekompresionog zastanka. Dakle, kontinuirana desaturacija do prvog zastanka je nagla i bez obzira na usporavanje izrona a efekt inercije mikro mjehurića je stalan. Moja teorija temelji se na nestabilnom stanju fluida u tkivima kod prelaženja iz jednog u drugo agregatno stanje, odnosno iz tekućeg u plinovito. Mikro mjehurići su u maksimalnom stanju napregnutosti
kod dolaska na prvi dekompresijski zastanak i dovoljan je mali propust promjene tlaka ili vremena da dođe do neprihvatljivog volumena mjehurića koji možda mogu provocirati efekt »blackout«, iritaciju semilikularnih kanala ili vestibularni oblik dekompresijske bolesti. Ponašanje različitih tkiva u desaturaciji još je upitno što se tiče vremena dekompresije i njezinog analognog računanja koje po tom pitanju možda nije dovoljno. Ovo tumačim na osnovi osobnog iskustva i vlastite prakse te se ograđujem od primjene ove teorije sve dok ona ne bude stručno dokazana. Tek onda se može primjenjivati u široj ronilačkoj praksi.

Text i fotografije preuzeto iz Vijesnika, Nedjelja 2.svibnja 2004.
Text i fotografije: Antun Hauswitschka

BRAVO............
(webmaster)