BEOGRAD - Čekali smo da se Zoran vrati iz grada i počnemo sa novogodišnjom večerom. Onda je, iznenada, Dragan izašao iz kuće. Trčim za njim, pitam: **Jesu li pucali?** Odgovara mi: **Jesu!** Pomislim, gde su sad našli da nas ubijaju.
O smrti svojih sinova, Ratomir Živković Fiškal priča bez suza. Ni jedna jedina nije potekla za sve vreme njegove lične i porodične tragedije. Bol je jak, ali ne da osećanjima da nadvladaju razum. Živi da bi ubice njegove dece stigla zaslužena kazna.
- Odmah zovem Čumeta i prebacujemo Zoku u beogradski Urgentni centar - priča Živković. - Još u Požarevcu sam video da je pogođen u vrat. Samo što je seo u svoj **mercedes**, zapucali su iz **heklera**. Dragan ga sve vreme pita ko je pucao, već polumrtav Zoka jedva govori, ali čujem gde kaže: **Ne mešaj se, ubiće i tebe**. Kasnije sam saznao da je ipak Draganu rekao ko je.
Teško ranjeni Zoran Živković ovako je opisao ubicu: ** Poznat mi je. Ružan, veliki nos. Negde sam ga video.** Za mladog Fiškala nije bilo spasa. Ubrzo je izdahnuo. Takvu sahranu Požarevac ne pamti. Igrom crne sudbine, porede je sa bratovljevom. Šest hiljada ljudi došlo je na pogreb. Mnogi da se samo uvere da je Zoran zaista mrtav.
- Dobio sam više od sto telegrama - navodi Ratomir, ili Tomica, kako ga poznaju. - Vidim nema Duletov i Mileta Lukovića. Nema ni od Bobana, Draganovog advokata, sa kojim smo se u međuvremenu sprijateljili. Crv me nagriza. Počinjem sopstvenu istragu. Znam, nema ubistva bez izdaje. Kažem Čumetu da vodi računa sa kim se druži.
Ubrzo su ubice zapretile i Draganu. Spremio se da se **negde skloni**. Nabavio falsifikovani pasoš, slovenački. Ali, neće da ide dok bratu ne da 4o dana. Hoće da bude na pomenu.
- Rekao mi je da mu je Dule Spasojević telefonom rekao da se gubi ili će ga ubiti - priča otac. - Nije se uplašio. Čak i na groblju, tokom parastosa, svi mu kažu da beži, jer zna istinu o Zokinim ubicama, o mnogim **poslovima**.... NJegovim drugovima poručujem da ga štite.
Spremali su se stari Živkovići da legnu. Ceo dan su proveli na groblju, na pomenu. Iznenada, oko ponoći, začuli se hici. Jedan, pa drugi, pa još jedan...
- Izbrojim 18 komada - nastavlja ispovest Tomica. - Žena pita šta je, kažem pucaju na Gagu. Bilo je to blizu našeg doma.Okrećem njegov mobilni, ništa. Obučem se i odem u bolnicu. Tamo saznam da su pucali iz **kalašnjikova**. Imao je Gaga pancir, ali ga je držao u gepeku, nije hteo da ga obuče. Pitam ga: **Jel, Dule? Kaži mi, jel on ili nije? Jel ti rekao Zoka?** Stavio mi je do znanja da je on. Zovem Čumeta, nije dostupan.Kad sam ga dobio, rekao sam mu da ću da ubijem Duleta Spsojevića. On mi kaže da se smirim.
Kad mu je već postalo jasno da gubi i drugog sina, Tomica iste večeri odlazi u Surčin. U kumovoj kući, domu LJubiše Buhe Čumeta, dobija informaciju da ni on nije **sto posto siguran da je Spasojević**. Sumnjao je Fiškal i na kuma, iako se ovaj zakleo u oba deteta. Čume mu je rekao: **Kad ga pronađem, videćeš moj rukopis u novinama**. Mislio je na ubicu.
- Ni za Draganovu smrt nisam dobio telegram od Duleta i ostalih iako su jedno vreme bili nerazdvojni - priča Živković. - PočInjem da sumnjam. Već sam imao neka saznanja. Odem u policiju i kažem: **Uzmite Pacova i stavite ga na poligraf, on je učestvovao u tome**. Išao sam i u Vojnu bezbednost. Sa raznih strana prikupio sam dokaze.
Fiškal je saznao da je ubica levoruk. Na periferiji Požarevca pronali izgoreli, crveni **audi**, novosadskih tablica. Saznaje da je auto **ukrao Nenad Opačić od jednog člana benda **Bubamara**.
- Ubica je pripadnik JSO sa nadimkom **Čiroki** iz Kule - navodi svoja saznanja nesrećni otac. - Auto, crveni **audi** vozio je Jovanović, zvani Japanac, a pucao **Čiroki**. Oba sina mi je ubio. Prilazili mi ljudi i kažu da su videli Legiju, čoveka sa ružom, oba puta. Moja istraga uvek bi naišla na zid kad bih došao do Duleta i Legije.
Svoja saznanja Ratomir Živković ispričao je i pripadnicima Uprave za borbu protiv orgnaizovanog kriminala MUP Srbije. Sa ovim podacima upoznao je i državnog tužioca.
- Plaćao sam debelo da bih sznao istinu - kaže na kraju. - Postoji i kaseta, koju je snimio DB, prisluškujući mobilne telefone, na njoj je glas Dušana Spasojevića. On nekome kaže da **Smakne Gagu**, u noći kad je ubijen moj Dragan on nekog pita, zna se i koga, **da li je poneo dovoljno bombona**. To su u njihovom žargonu meci. Od ove vlasti tražim i zahtevam da reši ubistvo mojih sinova.

JAKNA
FIŠKAL ne skida crnu kožnu jaknu, poklon od Duleta Spasojevića. Dobio ju je 1997. godine.
- Te godine, Dragan, Zoran i ja vodili smo arhitektu kod njega da mu zida ono zdanje u Šilerovoj ulici u Zemunu - priča Tomica. - Nisam je nosio. Od smrti sinova ne skidam je. Da me podseća na izdaju, da nikad ne zaboravim... Jer, znam da je sve urađeno po nalogu Spasojevića i Legije.

LJILJA BUHA
MOJA kuma LJilja Buha nikad ne bi ostavila decu i da ode bez traga - ističe Fiškal. - Ona je Sremica, precrkla bi za njima. To je zmaj žena. Kad su mi ubijani sinovi, uvek bi došla u našu kuću, da podelimo tugu. Verujem da je sukob između Čumeta i Spasojevića počeo, između ostalog, i zbog ubistva Dragana i Zorana.