1961-1962

Liga

Kup

Europske utakmice

Prije početka novog prvenstva put je Dinamo vodio na turneju po Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Kao i uvijek kada su u pitanju turneje između dva prvenstva, bila je to najbolja priprema i uigravanje momčad za nove teške ligaške zadatke u prvenstvu u koje je Dinamo, kao i uvijek, želio ući s najvećim ambicijama.

Ždrijeb Dinamo na početku nije bio baš sklon. Već u prva dva kola morali su plavi igrati sa najopasnijim protivnicima i direktnim konkurentima Partizanom i Crvenom zvezdom.

Prvu utakmicu plavi su odigrali u Beogradu s Partizanom. U momčadi nije bilo povrijeđenog Jerkovića, a ni veterana Čonča koji se, kao i Režek, oprostio od aktivnog igranja u Dinamu. Partizan je pobijedio sa 2:0, no nitko nije žalio za bodovima s obzirom na snagu crno-belih.

Slijedeću prvenstvenu utakmicu Dinamo je igrao u Zagrebu sa Zvezdom. Dinamo je protiv Zvezde zaigrao sjajno. Akcije plavih podsjećale su na njihove najbolje dana. Obrana Beograđana uzalud je pokušavala da ih nekako zaustavi i obuzda. Napad dinamovaca bio je tako jak i precizan, da je uvjerljiv 3:0 poraz crveno-belih bi neizbježan. Golove su postigli Jerković dva i Durković autogol.

U tisku su se pojavili krupni naslovi i osvrti na igru Dinama. Navala je dobila epitet – atomska. Pored Jerkovića istakli su se još Matuš i Lamza. Ovaj posljednji unosio je pravi metež u obrani Zvezde da se nakon utakmice moglo čuti kako se u Dinamu pojavio novi Bobek ili novu Puskas.

Sutradan su gotovi svi igrači Dinama kao reprezentacija Zagreba otputovali u Budimpeštu, gdje su 30.kolovoza nastupili protiv reprezentacije Mađarske, za koju su u to vrijeme igrali Grosics, Sandor, Alberth i drugi. Bukovi je došao ispratiti svoje igrače, međutim kad su već svi igrači bili u vlaku Štefa Lamze još uvijek nije bilo. I kad je prometnik dao znak da vlak može krenuti, pojavio se napokon Štef.

- Gdje si bio tako dugo? – ljutito ga je zapitao Bukovi.

- Pa nisam zakasnil, vlak još nije otišel – mirno mu je odgovorio Lamza.

- Ti, Džingis-kan, jedan. Nemamo sad vremena razgovarati, no pazi da ne čujem da si slabo igrao.

Lamza je šeretski salutirao svom učitelju koga je volio i cijenio te je odlično čuvao Sandora u utakmici koju su Zagrepčani tijesno izgubili.

Iz Budimpešte je momčad otputovala ravno u Beograd gdje ju je dočekao Bukovi. Stari je stručnjak do detalja razradio taktiku. No uzalud, jer su neki ključni igrači sasvim zatajili i poraz od 1:0 bio je neizbježan.

Slijedeći protivnik je čekao, očajavanju nije bilo mjesta, i sva je pažnja usmjerena na dvoboj u Kupu velesajamskih gradova. Prvi susret igrao se u Danskoj. Bukovi je uveo strog režim i osvježio momčad. Protivnik je bio prilična nepoznanica, iako se očekivala dobra igra. I tako je i bilo. Plavi su se od prve minute 'rasturili' po terenu dominirajući igrom i prostorom. Golovi su padali kao kiša. Danski golman nije mogao spriječiti katastrofu svoje momčadi koja je bila potpuno nadigrana. Marton Bukovi zadovoljno se smješkao ponavljajući svojim igračima: - Vidite da možete ako hoćete. Igrali ste kao mađarska reprezentacija u najboljim danima.

Zaista je te večeri Dinamo izgledao besprijekorno. Kopenhagen je izgubio sa 7:2, što je sve do danas rekord kluba po broju golova u jednoj europskoj utakmici.

Da nakon sunca obično dolazi kiša, ubrzo se pokazalo protiv splitskog Hajduka. Dinamova obrana bila je loša te je poraz od 3:2 prilično uzdrmao plave. Momčad koja se uvijek isticala razboritošću, kao da je na trenutak izgubila glavu. Krivnja za to prebačena je na Bukovija. Bukovi je želio učiti igrače, vježbati s njima na terenu, a umjesto toga doživio je da su mu rekli da ne mora oblačiti trenirku jer će momčad i dalje voditi Antolković kao trener. Bukovi je prihvatio ulogu direktora, iako se s tim nikako nije mogao pomiriti.

Dakako sve je to moralo dovesti do neuspjeha i uprava kluba nije mnogo oklijevala da donese odluku o prekidu radnog odnosa s ovim stručnjakom. Bio je to brzoplet potez. Stari je majstor, naime, imao plan koji bi, da je za to bilo vremena, sigurno donio rezultate. Forsirao je mlade, talentirane igrače i nije oklijevao neke starije igrače ostaviti na klupi.

I kao što je bio velik u trenucima slavlja kad je trenirao Građanski, ostao je velik i u trenucima silaska s pozornice uspjeha. Nije pokušao prebaciti odgovornost ni na koga, iako je to mogao. Svjestan težine trenerskog kruha platio je ceh dostojanstveno, otišavši iz Zagreba gotovo neprimijećeno, ispraćen od nekolicine prijatelja.

Taj isti Bukovi koji je prije rata u Zagrebu bio nogometni pojam i koji je stvorio generaciju igrača što se proslavila, nije prilikom svog drugog odlaska čuo za to ni – hvala. Stoga, ako bilo što u povijesti ovog kluba zaslužuje da bude zapisano tamnim slovima, onda je to svakako ova nepromišljena odluka o odlasku velikog stručnjaka.

Do kraja godine momčad je još u Zagrebu odigrala revanš utakmicu s Kopenhagenom 2:2 i plasirala se u drugo kolo KVG-a, te nekoliko prvenstvenih utakmica.

13. prosinca igrao je Dinamo u Kupu velesajamskih gradova u gostima protiv Barcelone. Dinamo je u tom gradu već uživao veliki ugled, pa je stadion bio gotovo rasprodan.

Indisponiranim vratarem Stojanovićem poluvrijeme je završilo 4:0 za Barcelonu i katastrofa je bila na vidiku. Pred 90.000 ljudi utakmica je završila s rezultatom 5:1, a od Dinamovaca najviše se isticao Lamza, koji je bio gotovo nezadrživ. Prelazio je i po četvoricu protivnika.

Do kraja godine ostale su još dvije utakmice. Četiri dana nakon Barcelone nastupili su purgeri u Bitolju protiv Pelistera u utakmici za kup. Sa četiri postignuta gola plavi su se plasirali u slijedeće kolo.

Posljednju utakmicu u 1961. purgeri su igrali u Zagrebu, revanš protiv Barcelone. Hladno vrijeme nije spriječilo skoro 20.000 ljudi da dođu na Maksimir na tu noćnu utakmicu. Junak zagrebačkog susreta bio je ponovno Stjepan Lamza koji je postigao i dva prekrasna pogotka. Činio je s loptom što je htio, sjajno proigravao svoje suigrače… Maksimirska publika bila je oduševljena. Sa svih strana čulo se skandiranje: „Štef, Štef…“ Razdragani gledatelji iznijeli su na kraju Štefa na remenima. Utakmica je završila 2:2, tj. ukupnim omjerom 7:3 za Barcelonu.

U novu, 1962. godinu plavi su ušli bez vratara Mirka Stojanovića, koji je otišao u Zvezdu.   

U toj godini Dinamo je odlučio da se natječe u Srednjoeuropskom kupu, u kojem je prije rata uspješno igrao i Građanski. No, prije početka ovog natjecanja Dinamo su čekale utakmice u nastavku prvenstva i kupa.

Prvu službenu utakmicu u 1962. godini odigrali su plavi u Zagrebu protiv Splita u okviru natjecanja za Kup maršala Tita. Zambata se pobrinuo da gosti odu poraženi sa 3:0. Zatim u četvrtfinalu poražena je momčad Sarajeva golom Matuša. U polufinalu protivnik plavima u Beogradu bila je momčad OFK Beograda. Nažalost dogodilo se ono što se obično događa momčadi koja ne iskoristi svoje prilike – poraz od 2:1. Donekle je plave utješila činjenica da su izgubili od kasnijeg pobjednika Kupa.  

Poraz protiv Beograda, usprkos dobroj igri, prilično je uzdrmao momčad. Vidjelo se to dobro sedam dana kasnije kad su ponovno u Beogradu purgeri poraženi od Zvezde s 1:0. I ovaj put momčad nije igrala slabo, radilo se samo o psihičkoj krizi, koja na sreću, nije dugo potrajala. Slijedila je odlična igra i visoka pobjeda Dinama u prvenstvu protiv Beograda 11. ožujka.

Dinamo se u tom prvenstvu borio s promjenljivom srećom. Nakon 0:1 poraza od Hajduka u Splitu slijedila je minimalna pobjeda od 3.2 nad novosadskim 'kanarincima', a zatim i pobjeda od 2:0 u gostima kod Vojvodine. Golove su dali Jerković i Matuš, tandem koji je u to vrijeme bio ne samo nositelj napada momčadi nego i primjer kako se manifestira odanost svom klubu i gradu.

S Rijekom se jedva odigralo 0:0, a od Veleža u Mostaru izgubilo 0:1. U posljednjoj utakmici proljetnog prvenstva Dinamo je igrao protiv momčadi skopskog Vardara i golovima tandema Jerković-Matuš pobijedio sa 2:1.

Nakon te utakmice Dražan Jerković, Željko Matuš i Vlatko Marković pošli su na pripreme reprezentacije za SP u Čileu, a ostali su počeli s pripremama za utakmice u SE kupu. Vruće ljeto bilo je tako za dinamovce još toplije, jer su morali oštro trenirati, dok su ostali sportaši Zagreba odmarali pred novu sezonu.

Prvi protivnik u SE kupu bila je momčad Juventusa, a utakmica se igrala u Torinu. S obzirom da su tri glavna igrača bila na SP u Čileu, uprava kluba odlučila je pojačati momčad sa tri gosta. Izbor je pao na Ivicu Osima, Pavla Garova i Zlatk Papeca. Usprkos tim pojačanjima koji se nisu odmah uspjeli uklopiti u momčad, u Torinu su plavi doživjeli poraz od 1:4.

Revanš protiv slavnog protivnika iz Torina očekivao se u Zagrebu s velikim zanimanjem. Umjesto trojke vodstvo Dinama odlučilo se samo za jedno pojačanje, i to vođu navale Novog Sada, efikasnog Rudića. Veliki protivnik inspirirao je plave i odigrali su zaista odlično. Golovima Rudića i Cvitkovića pobijedili su Juventus s 2:1!

Nakon toga dinamovce su čekala dva susreta s mađarskim prvakom Ferencvarosom, a zatim sa čehoslovačkom momčadi Spartakom iz Hradec Kralova.

S renomiranim Mađarima u Zagrebu se odigralo se 2:0, a revanš u Budimpešti. Te lijepe i tople lipanjske večeri u glavnom gradu Mađarske okupilo se oko 40 tisuća ljudi. Ferencvarosi zaista nema sreće. Od početka je bio prisiljen samo na obranu, jer su topovski udarci plavih svaki čas sijevali poput munja. Dinamo je s 5:1 deklasirao velikog protivnika, pred kojim su inače strepile i najveće svjetske momčadi.

Nakon susreta s čehoslovačkim predstavnikom laskavi naziv pobjednika SE-kupa bio je sada bliži nego ikad. Trebalo je samo još postići povoljan omjer sa Bolognom u polufinalu i kup bi bio naš. Prvi susret u Zagrebu završio je 1:1. Strahovanja da je sve izgubljeno već u Zagrebu, potvrđeno je sedam dana kasnije u Bologni porazom od 1:2. Propala je tako velika prilika da u klupske vitrine Dinama uđe još jedan vrijedan trofej.