1951

Liga

Kup

Europske utakmice

Poraz u finalu kupa teško je primljen kod igrača, kao i kod uprave. Zato se vjerojatno već drugi dan Nove godine 1951. održala sjednica uprave.  Na sjednici se najviše diskutiralo o finalu kupa te se konstatiralo da se u Beogradu izgubilo uglavnom zbog neispravnog stava nekih igrača koji nisu pružili ono što se od njih očekivalo.

Krajem 1950. iz Lokomotive se ponovno vratio Zvonko Cimermančić. Igrački kadar se sastojao od nekoliko mladih igrača kao na primjer – Režek, Dvornić, Crnković, Delić, Šikić i Luka Lipošinović. Tu su i stari, iskusni majstori kao – Wolfl, Pukšec i Čajkovski, a u igračkom zenitu nalazili su se braća Horvat, Stinčić, Benko i Strnad. Vidimo da je u to vrijeme Dinamo bio jak. To su konačno potvrdili igrači u svojim nastupima. Mnogi smatraju to razdoblje kao i generaciju igrača koja je trenirala pod nadzorom Bernarda Hugla jednom od najuspješnijih etapa kluba.

Krajem siječnja juniorska momčad otišla je u Italiju na turnir u poznati karnevalski grag Viareggio. Zanimljivost s tog turnira je da je junior Franjić slijedio put Monsidera te ostao u Italiji.

Prva momčad počela je novu sezonu u Karlovcu 11.veljače. gdje je golom Cizarića svladana reprezentacija Karlovca. Trener Hugl prije početka prvenstva izjavio je da je zadovoljan formom igrača i samouvjereno najavio optimizam u nastupima plavih.

Na raspolaganju je imao 18 vrlo dobrih igrača. Svi su dobro trenirali i shvaćali trening ozbiljnije nego do tada. Bendi, kako su ga prijatelji zvali, nije bilo teško raditi s takvim igračima.

Ždrijeb je odlučio da se prva prvenstvena utakmica igra u Novom Sadu. I ovo natjecanje za naslov Jugoslavije održavalo se po sistemu proljeće-jesen.  Prema tome prva utakmica petog poslijeratnog prvenstva igrala se u gostima protiv Vojvodine. Vojvodina je u ono doba imala tehnički dominantnu momčad, ali nisu mogli spriječiti Dinamo da se u Zagreb vrati sa dva boda. Start je uspio! Franjo Wolfl je znao iskoristiti trenutak nepažnje u obrani Vojvodine i to je bilo dovoljno za pobjedu. Ova pobjeda oraspoložila je publiku u Zagrebu i jedva se čekao drugi nastup u Maksimiru protiv Napretka iz Kruševca. I svi koji su došli na igralište nisu požalili. Dinamo je imao apsolutnu premoć i pobijedio s čak 5:1. Još je rano govoriti... ali sve izgleda kao da se momčad dobro pripremila. Igrali su tada plavi zreli i moderni nogomet.

Nakon dva liga susreta klub je otišao na turneju u Zapadnu Njemačku i Belgiju. Pod vodstvom predsjednika kluba Josipa Kolara na put je pošlo 17 igrača. 2 od 3 utakmice u Njemačkoj smo pobjedili, a nakon toga put je dalje vodio u Bruxelles na međunarodni turnir. U glavnom gradu Belgije taj turnir je privukao veliku pažnju gledatelja. Pobjedama protiv bečke Admire i domaćina Racinga osvojio je Dinamo prvo mjesto i pokal, koji nažalost nisu nikada vidjeli. Naime, organizator je na banketu obavjestio da će srebrni pokal bit naknadno poslan poštom jer je izložen u jednoj od najprometnijih ulica Bruxellesa.  

Nakon povratka s ove zaista uspješne turneje nastavile su se prvenstvene utakmice. Uspjesi su se redali jedan za drugim. Najprije je svladana Lokomotiva s 4:1, a zatim Hajduk s 3:0! Peto kolo nije bilo ništa manje zanimljivo. U susretu s Partizanom u Beogradu Plavi su odigrali 0:0, i tako ostali vodeća momčad u prvenstvu. U pretposljednjem proljetnom kolu pala je odluka o proljetnom prvaku. U Beogradu protiv Crvene zvezde Dinamo je uvjerljivo pobjedio s 2:0. Golove su postigli Dvornić i Senčar. Tim uspjehom plavi su osigurali titulu proljetnih prvaka.

Dinamo se u toku prvenstva držao starog poznatog pravila: nastupati u standardnom sastavu uz što manje izmjena. Iako to nije u potpunosti uspjelo, Dinamo je primio svega 5 golova u 11 utakmica. Dinamo je tad igrao brz i jednostavan nogomet, protkan tehničkim finesama, uklopljenim u smišljene taktičke manevre i duhotive kombinacije.

Između prvenstvenih utakmica u svibnju Dinamo je kao prva jugoslavenska momčad otputovao na turneju u zemlju koljevke nogometa – Englesku. Plavi su tamo odigrali tri utakmice, a Englezi su klub reklamirali kao prvorazrednu momčad iz Europe. I reklama je učinila svoje. Na treći nastup Dinama u Birminghamu došlo je 50.000 gledatelja. Poznati grad bio je iskićen slikama – Wolfla, Čajkovskog, Horvata, Pukšeca i drugih. Na velikmi panoima najavljivan je ovaj dvoboj. I Dinamo je zadivio Birminhgam! Čajkovski i Dvornić postigli su dva prefektna gola. Turneja je završila uspješno.

SE-kup

Iako je naporno proljetno prvenstvo prilično iscrpilo igrače, Dinamo nije imao odmor već se nastavio pripremati za utakmice SE-kupa, što su se od 3. do 5. srpnja održavale u Beču. To je bilo prvo službeno međunarodno natjecanje nakon završetka Drugog svjetskog rata. U prvoj utakmici sastao se Dinamo s bečkim Wackerom. Domaći nogometaši pobijedili su s 4:1! Dva dana nakon toga uspio je Dinamo pobijediti rimski Lazio s 2:0! Golove su postigli Dvornić i Čajkovski, te smo tako uspjeli završiti kao trećeplasirani.    

Nakon nastupa u SE-kupu Dinamo se odazvao na poziv Hajduka na njihovu proslavu 40-godišnjice. Sredinom kolozova 12 najboljih ekipa krenulo je u borbu za naslov jesenskog i konačno prvaka Jugoslavije za 1951. godinu. Veliki elan, dobre pripreme i kvalitetna momčad već je u prvoj utakmici protiv Vojvodine u Zagrebu dokazala da će i jesen proteći u znaku premoći Dinama. Prvi poraz u prvenstvu doživjeli su plavi u Splitu od Hajduka 1:3! Međutim, to nije djelovalo na stanje na ljestvici. Dinamo je i dalje bio na vrhu. Nastavili smo nizati pobjede, a u Subotici je Savez kaznio Tomislava Crnkovića nakon što se nepotrebno išao svađati s publikom. Tako da je Crnković propustio završnicu prvenstva.

U međuvremenu Dinamo je u Zagrebu odigrao utakmicu s višestrukim prvakom Austrije i jednom od najpoznatijih europskih ekipa – bečkim Rapidom! Utakmica je odigrana u vrijeme kad je Dinamo bio ne samo na špici jugoslavenskog nogometa već je po svojoj igri bio važan faktor u europskom nogometu. Rapid je doputovao u Zagreb predvođen reprezentativcima golmanom Zemanom, pomagačem Hanapijem, napadačima braćom Korner, Probstom i drugim majstorima poslijeratnog austrijskog wunderteama. Dinamo se pojačao Zlatkom Čajkovskim. Kako je Franjo Wolfl opet imao jedan od svojih velikih dana, Rapid je senzacionalno deklasiran s velikih 6:2!

Do kraja prvenstva ostale su još tri utakmice a Dinamo je imao 5 bodova prednosti pred Zvezdom, a uz to i famoznu gol razliku 41-12, koja je u ono doba donosila odlučujući količnik 3,14 (omjer zabijenih i primljenih golova) u slučaju istog broja bodova.. Prva utakmica za potvrdu naslova igrana je u Zagrebu protiv Sarajeva. Iznenada se stvorila psihoza kako je sve završeno. Bila je subota... 20. listopada 1951! Sigurno jedna od najcrnijih subota u povijesti Dinamovog nogometa. I dok su po redakcijama spremane najsvježije slike momčadi i igrača Dinama, dok su se pisali uvodnici u čast novog prvaka i dok se u Esplanadi pripremao banket u čast prvacima... borbenost Sarajeva s jedne strane, a pogrešna i samouvjerena igra Dinama s druge pokvarili su sve što je godinama stvarano i što je u tom prvenstvu pokazalo veliku premoć nad ostalim klubovima. Poraz od 3:1 djelovao je kao pošast, nestalo je veselja, pa čak i vjere u dalji uspjeh. Prednost se smanjila na tri boda!

Zvezda je doputovala u Zagreb bez nade! Dramatska borba i rezultat 1:1 odgovarao je plavima. Vratar gostiju imao je pune ruke posla, lopta se nekoliko puta šetala po gol crti, no nikako nije htjela ući u gol. I kad je preostalo svega 8 minuta, i kad se Dinamo sreća počela smješkati hitrovito i iz daleka, Ivica Horvat zaboravio je na Tomaševića. Ovaj ga je vješto zaobišao i postigao pogodak za 2:1! Kakav tuš. Nitko nije mogao vjerovati. U redovima igrača zavladala je panika. Što sad? Dinamo je izgubio prvenstvo u Zagrebu. Zar je to moguće?

S bodom prednosti otputovao je Dinamo u Beograd na zadnju utakmicu protiv BSK-a. I ponovno drama. Golom Željka Čajkovskog i autogolom Racića Dinamo je vodio 2-1 i već praktički bio prvak, ali dolazi do velikog kiksa Zvonimira Cimermančića koji je po potrebi igrao u obrani. U jednom trenutku Begovac se iznenada našao u šesnaestercu zagrebačke momčadi. Očekivalo se da će Cimermančić s lakoćom odbiti loptu u polje, no proslavljeno desno krilo promašilo je loptu i ona se našla u posjedu BSK-ovog napadača. Iako iznenađen i zbunjen što mu se pružila takva šansa, Begovac zabija kraj iznenađenog Branka Stinčića. Utakmica završava 2-2 i svi su znali da je Zvezda novi prvak. U svlačionicu je poslije utakmice došao Zlatko Čajkovski. „Kako ste mogli izgubiti?“ Bio je jednako tužan kao i umorni i razigrani plavi igrači. „Borit ćemo se mi...“ obećavao je Čik. Ali malo tko je vjerovao da će se Partizanovci ''trgati'' u toj utakmici u kojoj nisu mogli bitno promijeniti svoju poziciju na ljestvici. Tako je i bilo. Sutradan na utakmici jedino su se borili vratar Franjo Šoštarić te Zlatko Čajkovski i napadač Stjepan Bobek. No, to nije bilo dovoljno. Zvezda je pobijedila s potrebnih 2-0 i tako postala po prvi puta prvak. Da je kojim slučajem Dinamo odigrao 0-0 s BSK-om ili da Zvezda nije pobijedila baš s 2-0, naslov bi otišao u Zagreb.

O toj sportskoj tragediji godinama se govorilo i prepričavalo, tražili su se uzroci, iznosile tvrdnje da ozlijeđeni nisu smjeli igrati, godinama je to ostala vječita tema za analizu, za beskonačna nagađanja. No, nitko nije nikada spomenuo katastrofalnu odluku FSJ da se prvenstvena utakmica BSK - Dinamo mora igrati 3. studenog, a dvoboj Zvezde i Partizana dan kasnije. Uzalud je vodstvo Dinama tražilo isti termin na dva različita igrališta u Beogradu, no ta žalba nije bila prihvaćena. Tako je ispalo da su zagrebački i beogradski modri dan ranije odigrali predigru velikom beogradskom derbiju između Crvene Zvezde i Partizana. Uzalud su bile sve akcije i intervencije iz Zagreba preko čelnika Dinama Josipa Kolara, Ivice Kolića i Otta Hofmana, natjecateljska komisija FSJ ostala je dosljedna svom naređenju.

Kup maršala Tita

Nesretno izgubljeno prvenstvo ipak nije djelovalo loše na moral momčadi, te su igrači pronašli motivaciju u kupu, kojeg su godinu dana ranije nesretno izgubili. „Ako smo već izgubili prvenstvo, idemo se rehabilitirati u Kupu. Osim toga ovaj trofej još nikada nije ukrašavao naše klupske prostorije“ govorili su igrači.

Prvu kup utakmicu igrao je Dinamo nakon prvenstva u Karlovcu sa Slavijom. Pobjeda od 3:0 i šok sutradan. Trener Hugl dao je usmeni otkaz jer želi otići u NK Vojvodinu, te zbog nediscipline pojedinih igrača i izvjesna razmimolaženja s nekim odbornicima. Naposljetku, Hugl je ipak odlučio ostati i dalje je vodio momčad kroz prostale utakmice kupa.

U Zagrebu je svladan Radnik iz Velike Gorice s 9:0! S Veležom se vodila velika borba. Utakmica je i nakon 120 minuta završila 1:1. Kockom je odlučeno da Dinamo prolazi dalje. U polufinalu Dinamo je igrao protiv Zvezde. Golom Franje Wolfla plasirali su se plavi po drugi puta za redom u finale našeg najvećeg nogometnog natjecanja.

Prvu finalnu utakmicu igrao je Dinamo u Zagrebu s Vojvodinom i pobijedio sa 2:0! Oba gola postigao je Dionizije Dvornić. Prije druge finalne utakmice, 19. prosinca 1951. godine, održana je glavna godišnja skupština kluba. Bila je to prva redovna skupština kluba nakon osamostaljenja od bivšeg društva.

Svega četiri dana nakon godišnje skupštine Dinamo je nastupio u Beogradu protiv Vojvodine. U drogj finalnoj utakmici za Kup maršala Tita. Golovima Wolfla i Čajkovskog Dinamo je postigao istu pobjedu kao i u prvoj utakmici u Zagrebu. Osvojen dragocjeni trofej predstavljao je veliku satisfakciju i priznanje za odlične igre momčadi u 1951. godini. Radost na Stadionu JNA u Beogradu bila je doista velika. Razdragani dinamovci su tako po prvi put osjetili slast finalne pobjede. Slavlje u Beogradu se brzo prekinulo jer se momčad žurila kući. Specijalan autobus je toga dana vozio brže nego inače. Iako je bilo hladno i cesta zamrznuta, vozaču nije trebalo više od pet sati da dovede pobjednike pred tajništvo u Haulikovoj ulici. Tamo se našlo mnoštvo oduševljenih navijača koji su došli čestitati pobjednicima. Veselju dugo nije bilo kraja. Do kasno u noć gradom je odzvanjala pjesma.

Na taj je način jedna velika sportska godina, koja je za naš klub imala buran tok, na kraju ipak sretno završila.