icon-arrowicon-closeicon-commentsicon-galleryicon-nexticon-previcon-searchicon-totopsoc-commentsoc-fbsoc-gplussoc-inssoc-mailsoc-rsssoc-twittersoc-vibersoc-wupsoc-yt

Milica Todorović i Stevan Anđelković: Kad smo zajedno, smejemo se do suza

Protagonisti pank opere Dom za vešanje Milica Todorović i Stevan Anđelković otkrivaju kako su tokom proba izbegli kobne posledice i pričaju da su jedno u drugom pronašli najvažnijeg životnog saveznika

Podeli:

1 / 8 Foto: Milena Rakočević

Mladi pevački tandem Milica Todorović (20) i Stevan Anđelković (22), svojim izuzetnim muzičkim i glumačkim umećem koje su iskazali u pank operi Dom za vešanje reditelja Emira Kusturice obeležili su protekli mesec. Izuzetan talenat i višemesečni trud i rad kojim su u više navrata oduševljavali publiku u Francuskoj, u punom sjajnu blesnuli su od 10. do 15. novembra u prepunom Sava centru gde su svih pet večeri dobijali samo pozitivne reakcije gledalaca. Iako su oboje svoje karijere započeli kao takmičari Zvezda Granda, Milica i Stevan nisu bili bliski sve dok nisu preuzeli briljantne uloge Azre i Perhana. Kroz zajednički rad koji je sa sobom nosio velike uspehe, ali i teške momente, pevači su postali i najbolji prijatelji koji danas jedno drugom poveravaju sve tajne. U intervju za Story, mladi protagonisti otkrili su nedaće u koje su zapadali i zbog kojih su se smejali do suza, nesrećne okolnosti koje igrom sudbine nisu pretočene u tragediju, ali i kako ih je iskreno prijateljstvo navelo da shvate da su jedno u drugom pronašli najvažnijeg životnog saveznika.

Story: Kako ste se vas dvoje našli među članovima ekipe pank opere Dom za vešanje?

Milica: Na preporuku čelnih ljudi Grand produkcije, 2006. godine zaputila sam se na audiciju uprkos tome što nisam znala o čemu se radi. Kada sam došla, rekli su mi da otpevam Đurđevdan, što sam i uradila, naravno u narodnjačkom fazonu. Bledo su me gledali i pitali da li to mogu da ponovim, ali bez trilera jer bi trebalo da pevam operu. Uzvratila sam im istim pogledom i rekla kako ne znam da pevam operu, ali posle kraćeg objašnjavanja pristala sam na izvedbu bez trilera i bila primljena.

Stevan: Mene je pozvao producent Granda Saša Jakšić Žika i rekao mi da reditelj Emir Kusturica i kompozitor Goran Bregović prave operu. U samom startu, dok nas nisu čuli, organizatori su bili skeptični kada smo mi bili u pitanju pošto smo pevači Granda, a na audiciju su dolazili ljudi iz raznih evropskih zemalja. Kada sam otpevao pesmu, rekli su mi da će me zvati.

Story: Šta su vam kolege rekle kada ste dobili uloge i da li su shvatali važnost projekta u koji se upuštate?

Stevan: Najiskrenije, malo ko je znao o čemu se radi, pa me i danas pitaju da li smo završili film koji snimamo.

Milica: Često postavljaju pitanja da li je to klasična opera ili glumimo, da li uopšte pričamo...  S obzirom na to da su se pripreme odvijale u Parizu, nismo ni bili u Srbiji pa je to nekako i bilo razumljivo.

Story: Kako su se odvijale pripreme?

Milica: Na Mokroj gori imali smo pevačke probe tokom kojih smo uvežbavali romski jezik, a potom su sa Emirom usledile i one glumačke. Nakon toga otišli smo u Pariz gde smo odradili finalne pripreme i imali premijeru 2007. godine u operi Bastille, potom smo godinu dana kasnije u pariskoj sali Le Palais de Congres imali jedanaest predstava i kada nam je menadžer Gane Pecikoza rekao da ćemo gostovati u Beogradu, izuzetno smo se obradovali.

Story: Da li ste se vas dvoje poznavali pre nego što ste otpočeli zajednički rad na predstavi, budući da se iste godine niste takmičili u Zvezdama Granda?

Stevan: Znali smo se, ali se nismo družili.

Milica: Počeli smo da se družimo tek kad je opera zaživela.

Story: Jeste li pre toga jedno drugom bili simpatični ili pak antipatični?

Milica: Stevan mi je rekao da sam ga nervirala.

Stevan: Iskreno, mislim da sam i ja nju nervirao, ali ona to neće da prizna. Međutim, ako vas je neko u jednom trenutku nervirao, to ne znači da ga ne volite.

Milica: Zašto sam te nervirala, molim te, želim da znam?

Stevan: Prvo me je nerviralo to što sam morao da glumim, a onda što smo glumili zajedno, a ni jedno ni drugo nismo imali pojma kako to da uradimo.

Milica: Smešno, tvrdiš da sam te nervirala jer nisi umeo da glumiš. Smešno!

Stevan: Ma, svi su me nervirali!

Story: Da li ste imali dečka, odnosno devojku, kada ste počeli zajedno da radite?

Stevan: Bili smo u vezama. Tačnije, Milica je bila sa dečkom i s njim se u međuvremenu rastala, a ja sam i dalje sa devojkom s kojom sam i tada bio.

Story: Jesu li vaši tadašnji partneri bili ljubomorni zbog toga što ste neprestano zajedno?

Stevan: Moja devojka je evropska žena širokih shvatanja, tako da s tim nisam imao problema.

Milica: Naše veze su bile ozbiljne i trajale su mnogo pre toga, pa je postojalo razumevanje od strane naših partnera.

Story: Stevane, zašto vas je nerviralo to što su pojedinci mislili da ste Milica i vi u vezi?

Stevan: Svako ko bi u novinama video našu zajedničku sliku pomislio je da smo u vezi, a nikome nije padalo na pamet da pročita tekst i vidi o čemu se radi. Više me je nervirala ljudska površnost nego njihovi proizvoljni zaključci.

Milica: Stalna zapitkivanja o tome da li smo u vezi i te kako umeju da vas zamore.

Story: Milice, koje vas Stevanove osobine izluđuju?

Milica: Uvek kada mu postavim pitanje prvo trepne, razmisli i tek onda mi odgovori, a to traje i do trideset sekundi, što me izbacuje iz takta. Pitam ga šta radi, a onda sledi tišina, pa još tišine i tek onda odgovor koji obično glasi: Ništa. Dok komuniciram s njim izrastu mi rogovi. Veoma je pogubljen, ali nije zlonameran, već je jednostavno takav.

Stevan: To nervira sve ljude oko mene. S druge strane, mene izluđuje to što je ona previše otvorena prema ljudima koje ne poznaje. Odmah ispriča i ono šta treba i ono što ne treba.

Story: Stevane, šta cenite kod Milice?

Stevan: Na prvom mestu iskrenost, to što je spontana i veran prijatelj, ali i u vezi.

Milica: Poštujem to što je prevashodno odan drug, dobar čovek i na njega mogu da se oslonim u svako doba, bez obzira na to šta mi treba.

Story: Stiče se utisak da su vaši stavovi i razmišljanja dosta slični. Da li je tako?

Stevan: Jednostavno smo se našli, razumemo se i imamo isti smisao za humor. Tokom priprema za operu u Beogradu, nikako nismo uspevali da se uozbiljimo.

Milica: Uvek kada se nađemo, smejemo se do suza.

Story: Da li vam se ikada dešavalo da se posvađate i ne razgovarate?

Milica: Nikada, naprosto ne mogu da se naljutim na njega.

Story: Jesu li među vama ikada postojale simpatije?

Milica: Nikada nije bilo prevelikih antipatija, ali ni ljubavnih simpatija jer smo bili zaokupljeni obavezama. Nismo znali gde smo i u čemu smo se našli, bili smo nervozni i euforični zbog svega što nam se dešava. Bilo je situacija kada neki pokret zaboravimo pa se usred probe sporečkamo oko toga ko je kriv.

Stevan: To je kao u vojsci, pogreši jedan i svi se vraćamo na početak.

Story: Kako je moguće da među vama nikada nisu zaiskrile varnice s obzirom na to da ste dosta vremena provodili zajedno?

Stevan: Možda će zvučati isfolirano i glupo, ali nikada nisam pomislio da bi među nama moglo nešto više da se desi. Nikada je nisam gledao kao ženu, već kao rođenu sestru. Već duže vreme planiramo da odemo u crkvu i da se pobratimo.

Milica: Nismo odustali od toga jer se veoma lepo slažemo, odlični smo prijatelji i to je nekako proizišlo iz našeg odnosa.

Story: Da li ste inače zaljubljive prirode?

Milica: Vrlo sam romantična i kada se zaljubim lako mogu da budem povređena, ali nadam se da do toga neće doći.

Stevan: Ne poznajem nijednog muzičara koji nije emotivan, pa sam i ja takav. Emocije su veoma važne u našem poslu, a samim tim i u privatnom životu.

Story: Stevane, u kakvom ste odnosu sa Miličinim dečkom, kompozitorom Radetom Kovačevićem?

Stevan: U drugarskom, a uvek kada smo u prilici moja devojka i ja se družimo sa  Milicom i Radetom.

Story: Milice, da li vam je u početku predstavljalo problem to što je vaš dečko Rade osam godina stariji od vas?

Milica: On se ponaša i izgleda kao da smo vršnjaci. Prosto nije preozbiljan, našli smo se i sličnih smo senzibiliteta, tako da godine ne predstavljaju problem.

Story: Stevane, kako biste vi opisali svoju vezu?

Stevan: Moja devojka Nataša nije javna ličnost, studentkinja je i zajedno smo četiri godine.

Story: Pružate li jedno drugom podršku u teškim momentima?

Milica: Kada dođe do nekog problema, uvek ga podelimo jedno s drugim i međusobno se posavetujemo.

Story: Tokom jednog izvođenja predstave, Stevan je zamalo nastradao. O čemu se tačno radilo?

Stevan: Bilo je to u Parizu, u Bastilji. Čovek koji je nameštao rekvizite, između ostalog i omču za vešanje koja se pojavljuje na sceni, na moju nesreću voleo je da cugne i pre predstave umesto lažne napravo mi je  pravu omču. Kada sam je stavio na vrat i skočio sa kutije, počeo sam da se davim. Milica mi je pritrčala i spasla me, ali tokom svlačenja konopca s vrata odrao sam i kožu s lica.

Milica: Sada bih ja trebalo da kažem kako me je Stevan tada iznervirao jer je hteo da se udavi pred mojim očima (smeh).

Story: Posle tog incidenta nastavili ste da igrate?

Stevan: Naravno, predstava mora da se nastavi. Da sam se udavio, verovatno bih ostao da visim do kraja predstave, a publika bi mislila da to tako treba. (Smeh)

Milica: Sigurno bi tada dobio najjači aplauz za glumu. (Smeh) Šalu na stranu, na samom početku objasnili su nam da u predstavama ne postoje greške, a čak i kada uradimo nešto nepredvidivo, moramo da nastavimo dalje jer publika ne zna da to nije trebalo tako da izgleda.

Story: Da li je bilo još nekih zanimljivih anegdota?

Milica: Najviše pehova imali smo u Parizu, srećom ne i u Beogradu. Jednom prilikom otkazale su mi kočnice na biciklu zbog čega sam mogla da padnem u rupu u kojoj se nalazi simfonijski orkestar, ali Stevan je uspeo da me zaustavi.

Stevan: Tokom jednog izvođenja, loše sam izbrojao korake i skotrljao sam se u publiku. Takođe, desilo se i da je na početku opere, kada su guske na sceni, jedna pobegla i završila u simfonijskom orkestru na glavi nekog muzičara.

Milica: Guske od straha u svakom ćošku vrše nuždu, tako da njihovog izmeta ima na sve strane. U jednoj sceni, dok sam pevala Đurđevdan, patos je bio prekriven suvim ledom i nisam videla gde stajem, pa sam se okliznula i pala usred gomile izmeta. Da nesreća bude veća, po scenariju odmah potom morala sam šakama da uhvatim Stevana za glavu.

Story: Kakva je bila vaša saradnja sa Emirom Kusturicom? Da li vas je češće hvalio ili kritikovao?

Milica: On je surovi profesionalac i to je tražio od svih nas kada je reč o poslu. Jeste bio malo rigorozniji, ali smatram da tako i treba. Sećam se da mi je rekao kako opera nije modna pista ili scena Granda i da se ne šetam kao manekenka, a Stevi je pretio da će mu odseći ruke. Naime, bila je jedna scena u kojoj je Stevan trebao da iskoči ispod neke kutije, raširi ruke i počne da peva, a on je stalno jednu ruku dizao, a drugom mahinalno improvizovao mikrofon. Na kraju se Emir iznervirao i rekao da će mu odseći ruke.

Stevan: Čim je došao na prvu probu, odmah mi je pao pritisak. On poseduje prirodan autoritet, ne mogu da kažem da sam ga se plašio, ali nije bilo daleko od toga. Svaki put sam imao tremu, pa se i sada unervozim kada treba da se pozdravim s njim. U početku mi je to bio najveći problem, a kasnije u Parizu počeli smo da se družimo i sedimo po kafićima. Inače, on odlično odvaja druženje od posla, a verovatno je potencirao takav stav kako se neko od nas ne bi opustio.

Story: Kako ste se provodili u Parizu kada niste imali predstave i probe?

Stevan: Nije bilo mnogo vremena za odmor, ali koristili smo ga tako što smo obilazili znamenitosti, družili se sa prijateljima koje smo imali tamo, išli u Diznilend... Uveče smo umeli da se okupimo u sobama i opustimo uz gitaru, ali najviše smo sedeli po kafićima. Bilo nam je zanimljivo jer smo prvi put proveli toliko vremena u inostranstvu, daleko od kuće.

Story: U kakvom sećanju vam je ostao rad sa muzičarom Neletom Karajlićem?

Milica: Nele je drugačiji od Emira, ali i kod njega važi pravilo da kada se radi, onda se samo radi, a kad se zezamo, onda se zezamo.

Stevan: Nele je veoma prijatan čovek, komunikativan i odličan kolega.

Story: Da li ste imali tremu zbog saradnje sa Goricom Popović, glumicom izuzetnih pevačkih sposobnosti?

Milica: Gorica je duhovita, davala nam je neophodne savete i bila nam je vrlo posvećena. Zaista je super žena.

Stevan: Ona je laf i mnogo dobar čovek. Neverovatno je koliko je neiskvarena, iskrena i prijatna, mnogo sam je zavoleo.

Story: Jeste li sumirali utiske nakon izvođenja opere u Beogradu?

Milica: Prezadovoljna sam jer nisam očekivala da će publika tako dobro reagovati na operu. Odigrali smo pet predstava u svaki put prepunom Sava centru i mislim da to dovoljno govori o svemu.

Stevan: Dok nisu gledali operu, ljudi su bili skeptični, a mnogi su mislili da ćemo stojati za pultom i pevati, malo ko je očekivao spektakl. Međutim, kasnije su nam mnogi čestitali i govorili da im se sviđa naša izvedba, što nam je imponovalo. Drago nam je jer nas je i Kusta pohvalio i rekao da je zadovoljan.

Story: Kakvi su vam planovi za naredni period?

Milica: Trenutno pripremam singl koji bi trebalo da objavim pred Novu godinu i nadam se da će se on svideti i publici.

Stevan: Završio sam nekoliko pesama i trenutno tragam za još nekim, a posle Nove godine očekujem da ću sve objediniti na novom albumu.

Moni Marković

Pratite Glossy na VIBERU:
http://chats.viber.com/storyserbia
Inicijalizacija u toku...