KADA je prije mjesec dana Hajduk nakon mučenja pobijedio Šibenik 1:0, posebno ponosan bio je Ante Bašić. 

Na terenu su prvi put od prve minute u dresu Hajdukove glavne momčadi bili Marin Ljubičić i Stipe Biuk koje je kao 9-godišnjake doveo na Poljud iz Solina.

Danas su Ljubičić i Biuk najbolji strijelac i kapetan juniorske ekipe, koje je Talijan Tramezzani protekle zime na pripremama priključio glavnoj momčadi. Par mjeseci kasnije, Ljubičić je u debiju glavom zabio golčinu za pobjedu protiv Šibenika i spasio Hajduk, a Biuk se uz njega veselio kao da je to bio njegov gol.

Prošli vikend u derbiju protiv Dinama gledali smo sličnu situaciju. Ne samo da se Hajduk mučio, već je pored Dinama izgledao kao niželigaš u Kupu, a u svemu što su u igri pokušali, oslanjali su se na ideju Biuka i agresivnost Ljubičića. Za dva 19-godišnjaka iz Splita to je velika stvar, a za Hajduk baš i nije, ako im je to bila jedina taktika.

Biuk je bio svijetla točka otužne Hajdukove večeri u Zagrebu, toliko dobar da su ga nakon utakmice ishvalili i dinamovci, a ljudi oko njega primili su na desetke poziva iz raznih smjerova, liga i klubova. Mnogobrojni treneri s kojima smo nakon derbija razgovarali govorili su da Hajduk mora mlade beskompromisno bacati u igru i podsjećali kako su Hajduk i reprezentacija tako dobili Domagoja Bradarića. 

Biuk se nije mogao obraniti od poziva, no opet je malo tko bio ponosan kao Bašić.

S bratom je bio u kampu Bayerna, zbog Hajduka odbio Red Bull

"Bila je to dopunska prva selekcija, naravno da se sjećam, imao je devet godina kada smo ga doveli iz Solina. Imali smo odličnu suradnju i svatko tko je vrijedio iz Solina išao je u Hajduk pod normalno. A sada, kad ih gledam na televiziji, mogu samo reći da se živi za to", priča nam trener koji danas vodi pionire Omladinca i koji je karijeru posvetio radu s djecom.

Nazvali smo da saznamo tko je zapravo Stipe Biuk, koji sada odskače kao najveća nada Hajduka. Otac Robert, porijeklom je iz Vrlike, a u Solinu se skrasio prije 15 godina. Supruga Danijela iznenada je preminula, prošlo je sad već 12 godina, a Robert je ostao sam s trojicom sinova.

"Stipan je najmlađi, tako ga zovemo. Najstariji je Filip, 1998. godište, on je napadač u Mosora, a srednji Duje, rođen 2001., vratar je u Vodicama", priča otac, koji nije bio veliki nogometni fan, ali su ga djeca natjerala.

"Ma malo mi je sve to, nismo mi naviknuti. Ma i da vam budem iskren, ne pričamo mi toliko o nogometu i ja prije nisam nikad bio na utakmicama. Sad eto idem zbog Stipe. Vidim da je sve dobro, ponosan sam, naravno. Stipan je skroman, normalan, život ga je naučio. Rano su trojica sinova ostala bez majke, gurali su jedan druga i danas se guraju i sad je dobro. Dosta su povezani, možda baš zbog svega toga što su prošli", priča otac Robert koji se sa Stipom nakon derbija čuo samo jednu minutu.

"Sutra ću ga vidjeti. Eto, nema se tu što puno kazati."

Za oca smo znali da nije od velike priče, ali morao se uključiti u Stipinu karijeru kada su se uključili i jaki klubovi koji su vagali hoće li ga odvesti. U siječnju je konačno potpisao prvi profesionalni ugovor, do 2026. godine, ali Hajduk ga je lako mogao izgubiti jer je bio ušao u fazu slobodnog igrača. 

"Ma ja ne bih volio da još ide, još dvije-tri godine bih volio da ostane tu, u Hajduku, a kasnije zašto ne? Dok je tako mlad, još koju godinu da je uz nas", govori otac. 

Stipe je još prije tri godine mogao otići u Red Bull Salzburg, ali odlučili su da ne želi još napustiti školu i klub. 

"Na jednom turniru bio je skaut Bayerna Branimir Štrkalj, mi smo razgovarali i ponudio je Duji i Stipi da dođu u München sedam dana da ih pogledaju i da prođu kroz njihov sustav. Onda se javio Salzburg, ali ništa od toga, prerano je", priča otac, dok trener Bašić ističe da se Hajduku ipak nije smjelo dogoditi da uđe u zadnju godinu stipendijskog ugovora s takvim talentom.

Hajduk ga je mogao izgubiti 

Ovog siječnja stvar su spasili Jakobušić i direktor Nikoličius. Oni su sjeli za stol s obitelji Biuk i agentima, koji su tada u rukavu imali kontakt s Hoffenheimom, Wolfsburgom, Borussijom M. i Galatasarayem. 

"Stipe je posebniji od drugih mladih igrača, a imamo ih u agenciji mnogo. Nije tipičan i iznimno je skroman. Nema markirane robe, auta, ne zanima ga ništa. Preko Bašića sam se javio ocu, otišli smo na ručak. Stipin otac je strašan čovjek, kliknuli smo odmah. A Stipe je poseban, iako je prošao svašta u karijeri, pa i neka poniženja na koja ne znam ni sam kako bih reagirao - jer takav igrač mora biti broj jedan, bez uvrede ikome - on nije gubio živce, ostao je pozitivan, jak u glavi, posložen igrač. Nije pucao, ni u klubu ni u reprezentaciji. Neću ulaziti u tu priču previše, znate kako to kod nas ide, ali sad kod izbornika Šimunića i u Hajduku ima poziciju koju zaslužuje", govori Mujičić i dodaje: 

"Ma prošao je pakao, jer za jednog mladog igrača koji toliko odskače pravi je pakao kad nije prepoznat. Neka se nitko ne uvrijedi, ali taj momak zaslužio je biti puno prije u Hajduku i u reprezentaciji, on je prvi izbor, projekt koji odskače od malih nogu i to svaki klub mora prepoznati. Presudan je uvijek direktor, tako je bilo u Stipinom slučaju. Direktor Nikoličius i predsjednik Lukša Jakobušić ostavili su snažan dojam na nas. Klub treba respektirati, jer ako nema klubova, nemamo ništa, nema ni posla za nas ni mjesta za igrače."

A u juniorima Hajduka Stipe je igrao, primjerice, ovako:

Nije klasičan nogometaš, ne zanimaju ga ni auti ni manekenke 

Kada su ga Jakobušić i Nikoličius doveli na kat Poljuda da zajedno stave potpis na Biukov prvi profesionalni ugovor, istaknuli su: "U ovom procesu nužni su strpljenje kod njegovih grešaka u igri i sazrijevanju, ciljani i planirani ulasci u igru i s vremenom dobivanje veće minutaže i povjerenja." Je li to bio ključ pregovora? 

"Da, mislimo da je to sad pravi put i vjerujemo Nikoličiusu"

Biuk mora biti imperativ kluba 

Biuk je uskoro završio na pripremama s prvom ekipom, a debitirao je u Kupu protiv Zagreba u ožujku, dobio je 15 minuta. Igrao je protiv Gorice, pa protiv Šibenika, da u iduće tri utakmice ne bi dobio ni minute. To je klasična priča mnogih Hajdukovih talenata koji se gube u rotacijama i smjenama trenera na Poljudu.

"Ponekad je kriva selekcija, ponekad greška, ponekad nemate vremena jer je bitan rezultat. Stipe nije bio standardni član u juniorima, a sad je kapetan. Kvaliteta će isplivati uz rad i malo sreće. Jedan od najtalentiranijih koje sam ikad trenirao. Ima eksplozivnost, brzinu, lakoću, balun mu se lijepi za nogu. Nije trkač koji će samo nabiti. I jako je skromno dijete, nema tetovaža, manekenki, baš je atipični nogometaš. Ima čistu glavu, a tragedija koju su prošli ga je učinila neovisnim. Iako, kad dobije plaću i dalje ocu govori da će uzet sto kuna za piće", priča trener Bašić koji je i danas u bliskom kontaktu s obitelji.

"Hajduk je u teškim trenucima za njih učinio jako puno, ne samo u financijskom dijelu, već i u psihološkom. Takva djeca moraju biti imperativ kluba, ako neće biti odmah, neće nikad. Ako Hajduk bude pametan i zadrži ga dvije-tri godine, bez obzira na situaciju, to može biti jako dobra priča za sve. Ta priča ima pokriće. Puno je priča koje se kod nas guraju, a nemaju pokriće", zaključio je Bašić.