Početna stranaGalerija fotografija

BOGRAFIJA IGRANI FILMOVI Jedini izlaz (1958) Dvoje (1961) Dani (1963) TRI (1965) Skupljači perja (1967) Biće skoro propast sveta (1968) Majstor i margarita (1972) Grupni portret sa damom (1977) Seobe (1994) DOKUMENTARNI FILMOVI POZORIŠNE PREDSTAVE KNJIGE INTERVJUI NOVINSKI ČLANCI NEOSTVARENI PROJEKTI

 

Film "BIĆE SKORO PROPAST SVETA" (1968)

Producent:

Avala film, Beograd

Les Production artistes associés S.A. Paris

Scenario:

Aleksandar Petrović

Scenograf:

Veljko Despotović

Uloge:

Annie Girardot, Ivan Palúch, Mija Aleksić, Eva Ras, Dragomir 'Gidra' Bojanić

Direktor fotografije:

Alain Levent, Djordje Nikolić

 

Produkcija:

Veljko Despotović

Umetnički Direktor:

Miladin Arandjelović, Miodrag Mirić

 

Montaža:

Katarina Stojanović

Kritike:

Pogledaj

 

Komentari:

Pogledaj

 

Fotografije:

Fotografije sa snimanja filma

 

Muzika:

Biće skoro propast sveta (Todor)

Divan je kićeni Srem (Nikola)

Ciganska je tuga pregolema (Todor i Đoka Bas)

Što se bore misli moje (Nikola)

U selu bejaše ciganka stara (Todor, Nikola, Đoka Bas, Čika Miša)

U pustinji čuvao sam svinje (Mija Aleksić)

I mi smo Sremci (Đoka Bas, Todor, Nikola, Čika Miša)

Slava Srbinu (Nikola, Čika Miša, Đoka Bas, Todor)

Bećarci (Nikola, Todor, Đoka Bas)

 

Tekst za pesmu "Bećarci"

 

 

Sinopsis:

BIĆE  SKORO PROPAST  SVETA

NEK  PROPADNE, NIJE ŠTETA

 

Kratak  sadržaj

 

Svako selo ima svoju ludu. U Atarima, u zabačenom seocetu vojvođanske ravnice to je nema, luda Goca. Ona luta kroz svoj mali, prašnjavi i blatnjavi svet i život – dok je ne presretne neki muškarac: nepoznati sezonski radnik, ili kafedžija Joška, svejedno. Na seoskoj svadbi, svinjar Triša uzima Gocu u zaštitu. Izbija svađa. Kafedžija Joška poteže nož, ali seljaci ih razdvajaju. Cigani muzičari koji su na poziv kafedžije došli u selo da sviraju na svadbama i u njegovoj kafani, pevaju lepo i tuguju pevajući:

                                    Svinja čuje moje milo dere

                                     Svinja čuje i za mnom tuguje.

 

                                    “Ej, u mom selu nikad׳ blata nema,

                                      Ej samo sad i kad׳ kiša pada.

 

Kafedžija Joška je zlopamtilo i kavgadžija. Sa još dvojicom badavadžija on napija Trišu svinjara. Vuku ga u crkvu i tamo nateraju sveštenika da venča ludu Gocu i Trišu.

 

                                    “Ej vetar duva, šljive opadaju,

                                     Siromašni jadni povazdan stradaju.

                                     Biće skoro propast sveta

                                     Nek׳  propadne nije šteta.

 

Kada se otreznio, Triša više neće da zna za Gocu iako mu je ona posle godinu dana rodila sina. Pobožni Trišin otac, crkvenjak, prihvatio je dete. A Joška i seoske badavadžije iskaljuju svoju  bedu i nesreću na Triši.

U selo, međutim, stiže nova učiteljica. Ona je slikar amater i partijska aktiviskinja. Triša je dobio posao da drugaricu učiteljicu prati kada nedeljom ide na slikanje. On joj nosi štafelaj i ostali slikarski pribor.

Joška vodi svoju podmuklu i zlu igru.

 

                                    “Koliki sam još ljubio nisam

                         Al׳  na sreću uskoro počeću.” 

 

U Triši koji je sve češće pijan, Joška podgreva ideju o ljubavi sa učiteljicom Rezom. On čak govori i o novom braku. Van sebe od alkohola Triša jedne noći ubija Rezu. A Cigani pevaju:

 

                                    Biće skoro propast sveta

  Nek  propadne nije šteta.     

 

Trišin otac priznaje ubistvo koje nije počinio da bi spasao sina i umire u zatvoru. Triša pada u očajanje jer je u ataru sela pao avion poljoprivredne avijacije. Pilot se smestio  kod učiteljice Reze. Tek kada mu je avion popravljen on priznaje drugarici učiteljici da je oženjen i da će žena doći po njega, pa će onda zajedno da “odlete”.

Izmučeni Triša  pije do besvesti. Tako pijanog sačekuje ga banda Joške kafedžije. Prvo se surovo sprdaju sa njim a onda ga konopcima bese na zvona seoskog zvonika. Triša se otima pokušavajući da se oslobodi. Zvona zvone u noći a seljaci dolaze i Trišu ubijaju od batina.

Sutradan su izbori koje je pomno spremala drugarica učiteljica koja se u međuvremenu utešila sa mladim seoskim milicionarom.

Na traktorima, upregnutim kolima, sa crvenim zastavama i slikama poznatih revolucionara, selo ide masovno na izbore, a prašnjavim seoskim putem mrtvačka kola voze Trišu na groblje. Za kolima idu dva, tri seoska siromaha. Bosi i u krpama oni jedini prate Trišu ne večni počinak, dok Cigani pevaju:

 

                                    Napravio Jova kola bez točkova

 Pa ih tera svaki dan

 Vazdan je pijan.

 Biće skoro propast sveta

 Nek׳ propadne nije šteta.

 

Festivali/Nagrade:

- XVI Filmski festival u Puli, 1968: Velika bronzana arena za film i Bronzana arena za režiju.
- XXII Filmski festival u Kanu, 1969.
- Festival nacija u Mesini, jul-avgust 1970.
- Festival u Taormini (informativna sekcija), jul 1970.
- Festival – Film i ljudska prava, Čikago 1980.
- V Festival filma i kulture Mediterana (u okviru koga je prikazana retrospektiva jugoslovenskog filma), Bastia – Korzika, 21 – 28.10.1989.
- Festival dokumentrarnih filmova u Renu, 17 – 22.11.1992. (Poseban program).