music

Nakon prve utakmice pod imenom Dinamo, 23. lipnja 1945. godine protiv reprezentacije zrakoplovaca, kojom je promoviran novi plavi sastav, odigrano je niz susreta u kojima se naša momčad predstavila gledateljima. Sljedeća (druga) utakmica bila je u Beogradu protiv Crvene Zvezde, a treća u Rijeci protiv Fiume (danjašnje NK Rijeka). Slijedili su zatim i uzvratni susreti s beogradskim i riječkim nogometašima u Zagrebu, a potom u sedmom službenom nastupu susret s Hajdukom u Splitu.

Dinamo je bio svuda lijepo primljen i pozdravljan, zahvaljujući u prvom redu popularnosti igrača koji su tada nosili plavi dres. Bili su to, naime, najbolji članovi popularnih zagrebačkih klubova Građanskog i HAŠK-a. Zahvaljujući njima Dinamo je već od osnutka naslijedio armiju navijača i simpatizera, koji su ga smatrali nastavkom bogate i slavne tradicijie Građanskog. Imena Franje Wölfl, Mirka Kokotovića, Emila Urcha, Ivica Medarića, Augusta Lešnika, Branka Plešea, Ratka Kaciana, Željka Čajkovskog, Zvonka Monsidera i drugih, ostat će pak zlatnim slovima upisana u našu klupsku povijest zbog udjela i zasluga koje kao igrači imaju u stvaranju imena Dinama.

Prvenstvo Zagreba počelo je izlučnim natjecanjem za ulazak u pojedine razrede u listopadu 1945., momčadi su bile razvrstane u dvije izlučne skupine: skupinu A i B. Dinamo je upao u skupinu B sa Metalcem, Elementom, Dubravom, Amaterom, Građevinarom i II.Armijom.

Izvrsnim igrama i visokim rezultatima u prvom poslijeratnom prvenstvu Zagreba, Dinamo je bio daleko najbolja momčad, postigavši najviše a primivši najmanje golova. Naši strijelci su čak 81 put zatresli protivničku mrežu a vratari su samo 13 puta vadili loptu iz svoga gola. U četrnaest utakmica postigli su trinaest pobjeda i doživjeli samo jedan poraz, u posljednjem kolu od Metalca, što ipak nije utjecalo na konaćni plasman. Osvajanjem naslova prvaka Zagreba Dinamo je stekao pravo nastupa i u ligi Hrvatske, dok su se Metalac, Lokomotiva i Amater morali za to pravo boriti u kvalifikacijama. Uz Dinamo automatski je u ligu Hrvatske ušao i prvak Splita - Hajduk.

Najbolji igrači Dinama u prvom prvenstvu Zagreba bili su Zvonko Monsider, Zvonimir Cimermančić, Mirko Kokotović, Branko Pleše, Ivica Horvat, Ivica Reiss, Ratko Kocian i Željko Čajkovski, a momčad je u tim prvenstvenim nastupima najčešće igrala u sastavu: Monsider, Lojen, D. Horvat, Reiss, I. Horvat, Pleše, Cimermančić, Kacian, Golob, Ž. Čajkovski, Kokotović.

U momčadi Lokomotive istaknuli su se Žmara, Kolaković, Firm, Žigman, Koželj i Žerjav; najbolji u Metalcu bili su Šimunić, Dubravčić, Jazbinšek, Petrović, Gruškovnjak, braća Duh i Pilko, a posebno zapaženi u momčadi Amatera bili su Bernard Vukas, Hudika, Kleščić i Šimunović. Vrlo dobar sastav imao je i Poštar, u kome su svojim igrama odskakali Branko Zebec, Ožegović, Andročec, Čonč, Mikuš i Josip Hunjet.

Naslov prvaka osvojio je te godine splitski Hajduk, s istim brojem bodova kao i Dinamo, ali s boljim omjerom zgoditaka. Dinamo je bio bolji u drugom dijelu prvenstva. Igralo se tada po dvostrukom bod sistemu, a plavi su imali velikih problema s ozljedama (Wölfl, Čajkovski, Kacian, Golob, Etlinger i Beda). Da su mogli igrati kompletni, vjerojatno bi u prvenstvu sakupili i više od 22 boda, koliko je sakupio i prvoplasirani Hajduk.

Najbolji strijelac u prvenstu Hrvatske bio je te godine Frane Matošić (Hajduk) s 13, Franjo Wölfl drugi s 12 zgoditaka. Zbog ozljede Wölfl često nije igrao, ali je zato samo u dvije poslijednje utakmice prvenstva postigao čak 7 zgoditaka.

Dinamo i Hajduk stekli su svojim plasmanom izravno pravo sudjelovanja u Prvoj Saveznoj Ligi, a Lokomotiva je to pravo izborila nakon kvalifikacija.

Neki od naših starih nogometnih majstora, poput Emila Urcha, Ernesta Dubca, Augusta Lešnika i Ivice Medarića povukli su se s nogometnih terena već krajem 1945. ili početkom 1946. godine, nakon što su časno obavili misiju populariziranja Dinama, a neki njihovi mlađi suigrači (Wölfl, Cimermančić, Kokotović, Pleše, Kacian, Reiss) nosili su plavi dres i u nekoliko idućih sezonaa Savezne lige. No, kraj njih stasali su i mnogi mladi, kao braća Drago i Ivo Horvat, Mišo Etlinger, Đuka Strugar, Zvonko Strnad i Božo Senčar.

Dinamo je od samog početka igrao stilom kojeg mu je usadio nezaboravni Martin Bukovi. Bila je to brza, jednostavna i efikasna igra zasnovana na takozvanom WM sistemu. Tu igru njegovale su i kasnije generacije naših nogometaša.

Vratari: Zvonimir Monsider (26/0), Emil Urch (1/0), Zvonko Dogan (1/0), Slavko Majdić, Ladislav Žmara

Obrana: Dušan Franičević (8/0), Drago Horvat (11/0), Dragutin Lojen (24/3), Mišo Etlinger (14/0), Miroslav Brozović (0/0), Ernest Dubac (0/0), Antun Osojnik (0/0), Franjo Majerić (0/0)

Vezni red: Ivan Horvat (24/0), Bruno Knežević (3/1), Mirko Kokotović (26/5), Gabrijel Kurtanjek (4/0), Ivica Reiss (20/11), Branko Pleše (20/3), Stanko Žerjav (0/0), Zvonko Rajter (1/1), Josip Hunjet (0/0), Krešimir Pukšec (0/0), Ivan Jazbinšek (0/0), Marijan Cvjetan (0/0), Krešimir Eibl (0/0)

Napad: Željko Čajkovski (8/8), Vilim Medved (0/0), Ivica Medarić (3/1), Slavko Beda (22/20), August Lešnik (2/4), Ratko Kacian (25/9), dr. Svetozar Peričić (7/12), Dragutin Hripko (3/3), Zvonimir Cimermančić (13/8), Vinko Golob (18/14), Franjo Wolfl (11/12), Zvonko Reberski (3/0), Đuka Strugar (7/4), Božidar Senčar (1/0), Jozo Krnić (0/0), Nikola Duković (0/0), Srećko Tomšić (0/0), Krešo Drvodelić (0/0)

Trener: Branko Kunst i Marton Bukovi

Literatura:

Vjesnik, 1945.-1946.

Ilustrirane fizkulturne novine, 1945.

Narodni sport, 1945.-1946.

NK Dinamo 1945.-1985.

NK Croatia, 1998.