Zadarsko područje u Domovinskom ratu

U geostrateškom pogledu područje Zadra bilo je izuzetno važno u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san – izlazak na more. Osim toga nastojao je presjeći glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog ždrila vodila prema unutrašnjosti Hrvatske. Zbog toga ne čudi što je za prve ciljeve na zadarskom području izabrao sela Kruševo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim pučanstvom u bivšoj općini Obrovac.

 

Napadi na Kruševo započeli su još početkom ljeta 1991., ali su pripadnici postrojbe Specijalne policije Zadar – Poskoci uspješno odolijevali svim neprijateljskim provokacijama i spriječavali ostvarenje njihovog cilja: zauzimanje Kruševa i povezivanje četničkih uporišta u Obrovcu i Karinu u jednu cjelinu, a istodobno izbijanje na Novigradsko more u predjelu primorskih zaseoka Kruševa – Meke Drage, Ribnice i Crne Punte. Istovremeno s napadima na Kruševo neprijatelj je sredinom ljeta povremeno granatirao Jasenice. Opći napad na Jasenice iz pravca Obrovca započeo je 11. rujna 1991. pod zapovjedništvom pukovnika Ratka Mladića. Malobrojna obrana predvođena postrojbom specijalne policije u početku se uspješno odupirala te uništila i prva oklopna vozila na zadarskom području – jedan oklopni transporter i jedan tenk. Ipak, neprijatelj je u popodnevnim satima probio obrambene linije, a branitelji su se morali povući iz Jasenica, Maslenice i Rovanjske. Ovime je na predjelu Maslenice presječena Jadranska magistrala i komunikacija prema Rijeci i Zagrebu, a neprijatelj je ovladao Masleničkim mostom i Novskim ždrilom. Padom Jasenica i Maslenice branitelji Kruševa našli su se u potpunom okruženju, morali su napustiti položaje te se morem izvlačiti i prebacivati u još uvijek slobodni Novigrad.

Ova događanja bila su uvertira u napade na ostala mjesta na zadarskom području i na sam Zadar. Već 16. rujna neprijatelj je topništvom napao grad, u kojem je po prvi put označena zračna opasnost. Počinju redom padati hrvatska sela u zadarskom zaleđu, a neprijatelj je bio sve bliže gradu. Jedan pravac napada kretao se od Murvice preko Briševa prema gradskoj četvrti Bokanjac, a drugi preko Babinduba i Crnog prema istočnim djelovima grada. Krajem rujna i početkom listopada 1991. Zadar se našao u potpunom okruženju, budući da je Jugoslavenska ratna mornarica blokirala i napadala grad s mora. Najžešće granatiranje Zadra dogodilo se 4. listopada, kada je najveći dio povijesne jezgre teško oštećen. Istovremeno, stanovnici su bili bez vode, budući da je opskrba s vodocrpilišta na Zrmanji već odavno bila u rukama neprijatelja, a struje je bilo sve rjeđe. Ipak, Zadar je obranjen i deblokiran. Neprijateljski tenkovi zaustavljeni su u Dračevcu i Bokanjcu, na samom ulazu u grad, JNA se povlači iz vojarni u gradu te se utvrđuje na Musapstanu, Crnom i Križu, točkama s kojih je vršeno svakodnevno granatiranje, a s kojih se grad vidio kao na dlanu. Istovremeno, četnici su na okupiranom području uništili i spalili najveći dio stambenog fonda, vjerskih i gospodarskih objekata, a 21. studenoga srušili su Maslenički most. O razmjerima razaranja grada i okolice ne namjeravam podrobnije govoriti, budući da priložene ilustracije govore same za sebe. U pojedinim selima zadarskog zaleđa napravili su teške zločine, masakrirajući nedužne i nemoćne civile, koji nisu uspjeli pobjeći pred nadiranjem neprijatelja. Najstrašniji zločin dogodio se 18. studenog 1991. u Škabrnji i Nadinu, gdje su četničke horde zaklale, a potom izmasakrirale 81 osobu. Uz događanja na Ovčari, ovaj zločin spada među najstrašnija zlodjela srpskog okupatora u Domovinskom ratu. Uoči samog potpisivanja Sarajevskog sporazuma početkom 1992. okupator je poduzeo još jednu operaciju zauzimanja teritorija zadarskog zaleđa, okupiravši Novigrad, Paljuv i Podgradinu, čime se u poluokruženju našlo Posedarje. Ovime je stvorena bojišna crta koja će takva ostati do vojno-redarstvene operacije Maslenica, u kojoj je veliki dio zadarskog zaleđa oslobođen, a sam grad potpuno deblokiran.

Vojno-redarstvena akcija Maslenica prva je veća oslobodilačka operacija, u kojoj je oslobođen veliki dio zadarskoga područja, a neprijatelju je pokazano kako su oružane snage Republike Hrvatske spremne i na oslobađanje ostalih okupiranih područja, čim politička situacija to dopusti. Operacija je zajedno sa svojim suradnicima osmislio general Janko Bobetko, a imala je nekoliko osnovnih zadaća:

1.Osloboditi područje Novskog ždrila kako bi se uspostavila prometna komunikacija Zadar – Maslenica – Karlobag – Rijeka, a istovremeno presjeći prometnicu Gračac – Obrovac

Na ovome pravcu djelovanja hrvatskih snaga problem je predstavljao vrlo nepristupačan, brdovit i krševit teren te izuzetno dobro utvrđeni neprijateljski položaji, u prvom redu na brdu Dračevac u Jasenicama. Napad je započeo 23. siječnja iz pravca Selina prema Rovanjskoj, a borbe su trajale puna dva dana. Pod kišom neprijateljskih granata HV je uspjela zauzeti Rovanjsku, Maslenicu i Jasenice te se utvrditi ponad Obrovca na Velikoj i Maloj Bobiji. Na ovaj način stvoreni su preduvjeti za gradnju novog Masleničkog mosta, koja je započela već 30. siječnja, a istovremeno se krenulo i s postavljanjem privremenog pontonskog mosta, koji je povezivao rivu u Maslenici i južnu stranu Novskog ždrila. Položaje koje su na ovome dijelu bojišta dostignuti u operaciji Maslenica, uspješno su zadržani do Oluje, premda su granatiranja i četnički pokušaji njihovog povratka bili česti, zbog čega je neprijatelj angažirao i posebnu borbenu grupu Željka Ražnatovića Arkana. Neprijatelj je poseban pritisak radio na položaje branitelja na Velikoj i Maloj Bobiji u Jasenicama, tako da je među braniteljima nakon operacije Maslenica nastala izreka: „Bolje robija nego Bobija“.

2. Osloboditi Novigrad, Pridragu i Brušku i na taj način presjeći prometnicu Obrovac – Benkovac

Ovaj pravac napada, koji se kretao iz Posedarja, preko Podgradine i Paljuva prema Novigradu i Pridrazi uspješno je vodila 4. gardijska brigada. Neprijatelj je istovremeno napadnut iz Grgurica u pravcu Islama Grčkog te iz Poličnika u pravcu Suhovara i Kašića. Hrvatske snage uskoro su ovladale područjem od Posedarja do Pridrage, a uspostavljena linija kretala se od Narandžića preko Batura u Pridrazi prema Kašiću i dalje prema Zemuniku. Na ovom dijelu zadarskog bojišta neprijatelj je nakon operacije Maslenica poduzeo veliku protuakciju s ciljem vraćanja izgubljenih teritorija. U tu svrhu formirane su posebne jedinice od boraca pristiglih iz Bosne i Srbije, kao i od odreda kapetana Dragana i Željka Ražnatovića Arkana. Pritisak neprijatelja bio je toliki da su hrvatske snage pojedine položaje u okolici Novigrada izgubile, a prema svjedočenju generala Bobetka prijetila je opasnost da Srbi potpuno probiju naše linije i da zauzmu i sam Zadar. Zbog toga je na bojište u Ravnim Kotarima iz Osijeka hitno prebačena 1. bojna 3. gardijske brigade, koja je sljedećih dana ojačala obrambene linije i spriječila neprijateljske nakane.

3. Osloboditi zračnu bazu u Zemuniku

 

Na ovom pravcu borbenih djelovanja hrvatske snage zauzele su Babindub, ovladale zračnom bazom u Zemuniku, a 25. siječnja oslobodile Škabrnju te se utvrdile na Ražovljevoj glavi, ponad samog mjesta. Neprijateljske postrojbe u Biljanama Donjim i Zemuniku Gornjem nalazile su se u poluokruženju i bilo je samo pitanje vremena kada će hrvatske snage ući u ta četnička uporišta. Međutim, pritisak međunarodne zajednice nije dopustio daljnja djelovanja HV-a, budući da je tražen ne samo prekid napada hrvatskih snaga, već i povlačenje na početne položaje.

Operacija Maslenica imala je za zadarsko područje izuzetan značaj. Zadar je konačno počeo normalnije živjeti, bez neprijatelja na samom ulazu u grad, premda je i dalje gađan s položaja na Debelom brdu. Normaliziran je promet pontonskim mostom preko Novskoga ždrila, započela izgradnja novoga Masleničkog mosta, a uskoro je u promet puštena i zračna luka u Zemuniku. Akcija Maslenica u tom je trenutku značila spas za Zadrane, a prognanicima, kojih je u zadarskim hotelima bilo preko 25 000 vratila je izgubljenu nadu u konačni povratak svojim domovima.

NAPOMENA: Dijelovi ovoga teksta rađeni su prema knjizi Die Jahre des Leidens – Godine stradanja, Zadar 1991. – 1994., Zadiz, Zadar 1995.