Povijest

Nastanak

Rijeka (tada kao “Kvarner”) rođena je jedne večeri krajem srpnja 1946. Glavni rukovodioci riječkog sporta (njih dvadesetak) raspravljali su tri sata o imenu i o budućnosti riječkog nogometa. Pala su dva prijedloga: okupiti najbolje nogometaše u klubu “Lučki radnik” (prvak Rijeke u sezoni 1945/46) ili osnovati novo društvo što je i bilo odlučeno, prijedlog novog imena “Kvarner” bio je prihvaćen. “Kvarner”je počeo u velikom stilu. U prijateljskom susretu, 1.kolovoza, pred 6000 gledatelja, uspijeva pobijediti s 2:0 “Hajduka”. Prvi gol u povijesti “Kvarnera” (“Rijeke”) postigao je Petronio. Prema pravilima tadašnjeg Nogometnog saveza za ulazak u prvu ligu morao se odigrati dvostruki susret izmedu “Kvarnera” i “Unione sportiva operaia” iz Pule. “Kvarner” u Rijeci gubi 1:2 ali u Puli pobjeduje sa 4:1 te po prvi puta u svojoj povijesti ulazi u prvu ligu.

PREGLED PO SEZONAMA

SEZONE 1946-1950

U prvoj ligi (sezona 1946/47.) “Kvarner” je odigrao 26 utakmica od kojih se može spomenuti ona sa “Hajdukom” (1:1) pred 9000 gledatelja kada je Rijeka brojila 42000 stanovnika. U svom prvom prvenstvu “Kvarner”, od 14 klubova zauzima 9. mjesto sa 21 bodom. Zatim, Savez (radi reorganizacije prve lige) određuje kvalifikacije između “Kvarnera” i “Lokomotive” iz Zagreba. U Zagrebu “Lokomotiva” pobjeđuje sa 3:2, te u Rijeci također sa 2:0. Pad u drugu ligu (sezona 1947/48.) nesumnjivo je bio udarac koji
se negativno odrazio na igrače. Možda nikada u svojoj povijesti riječki klub nije doživio u jednoj sezoni takvu negativnu bilancu. “Kvarner” je pretposljednji sa 10 bodova iz 20 utakmica, i to unatoč angažiranju igračkih pojačanja. “Kvarner” je dakle spao u Republičku ligu (10 klubova). U toj sezoni (1948/49.) momčad je igrala slabo i završila tek na šestom mjestu sa 17 bodova. Ponovno se na čudan način mijenja prvenstvo u kojem sudjeluje “Kvarner” koji se automatski vraća u drugu ligu te je znatno pojačan odigrao jednu dobru sezonu.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA
1946/47. Gardasanic, Tibljaš, Blasich, Pavanello, Macorin, Bertok, Nori, Laurencich, Burattini, Petronio, Cergnar 1948/49. Ravnic I, Tomljenovic, Kivela, Legan, Ljubacev, Sinosich, Zikovic, Gredelj, Košak, Car, Krkovic, Osojnak, Chinchella, Stetka, Pavletic, Miculinic, Crisman, Vakanjac

SEZONE 1950. - 1960.

U 1951. godini (prvenstvo se odigravalo u jednoj godini) nastupa 16 klubova. “Kvarner” završava na 10.mjestu sa 30 bodova. Inače to je bila zlatna godina Stojana Osojnaka, tih godina najboljeg igrača “Kvarnera” koji postiže u prosjeku 1 gol po utakmici. Početkom 1952. godine Plenum Nogometnog saveza ukida drugu ligu i tako “Kvarner” završava u Podsaveznoj ligi koja obuhvaća klubove Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog Kotara. “Kvarner” premoćno osvaja 1.mjesto (31 bod iz 18 susreta). Riječani stječu pravo na kvalifikacije za prelazak u prvu ligu u kojima su sudjelovale 4 ekipe. “Slaviju” iz Karlovca pobjeđuju 3:2 u gostima i 10:0 u Rijeci, “Metalca” u Zagrebu pobjeđuju 2:1 dok u Rijeci gube 0:2, te od osječkog “Proletera” u gostima gube 0:3, te u Rijeci 0:1. Zbogom
prva ligo.

U sezoni 1952/53. formiraju se dvije međurepubličke lige. “Kvarner” je u Hrvatsko-slovenskoj ligi koja obuhvaća deset klubova. Loše odigrano prvenstvo u kojem “Kvarner” osvaja 5.mjesto sa 20 bodova. U istoj godini “Kvarner” stiže do četvrtfinala kupa, gdje nakon pobjeda nad “Proleterom” i “Vojvodinom”, gubi od “Crvene zvezde”.

1953/54. “Kvarner” mijenja ime u “Rijeka” (03.06.1954.). Momčad se pomlađuje, te u prvenstvu zauzima 6.mjesto sa 20 bodova. U sezoni 1955/56. “Rijeka” se bori u Zonskoj ligi sastavljenoj od 12 klubova te završava na 2.mjestu, a nova zvijezda u klubu postaje
Veselica koji u 20 nastupa postiže 16 golova. 1956/57. “Rijeka” završava na 3.mjestu, a vrlo je važno spomenuti da te sezone u klub dolazi Naumović, što će uskoro rezultirati kao jedan od najpovoljnijih angažmana “Rijeke”. Prvi strijelac je ponovno Veselica (16 golova u 18 utakmica). Sezona 1957/58. je sezona povratka “Rijeke” u prvu ligu. Nastupa ukupno 14 klubova, a “Rijeka” osvaja prvenstvo sa 42 boda. Momčad je raspolagala sa 4 sjajna strijelca: Osojnak 16 golova/14 utakmica, Naumović 17/26, Medle 10/18 i Veselica 8/11. Gledatelji (u prosjeku 4000, tj. dvostruko od prethodne godine) oduševljeni su igračima koji se bore za ulazak u prvu ligu. U prvoj kvalifikacijskoj
utakmici “Rijeka” pobjeđuje “Spartak” sa 3:0 pred 14000 gledatelja.

Slijede dva gostovanja: u Kruševcu protiv “Napretka” i u Subotici protiv “Spartaka”, oba puta 0:0. Čitava sportska Rijeka okupila se na željeznickom kolodvoru da dočeka “Rijeku” koja je već sada jednom nogom u prvoj ligi. Rekordna posjeta na Kantridi za posljednji susret: utakmica s “Napretkom” pred 17000 gledatelja “Rijeka” pobjeđuje sa 6:2. Svuda nastaje veliko slavlje do slijedećeg jutra. Na kraju sezone “Rijeka” igra prijateljsku utakmicu u Rimu protiv “Rome” (tada prvoplasirane u prvenstvu Italije)i pobjeđuje sa 2:0.

Dakle, nakon 12 godina, “Rijeka” se vraća u prvu ligu (sezona 1958/59.) Broj gledatelja je impozantan: u prosjeku 14000, maksimum na utakmicama s “Vojvodinom” (20000), “Hajdukom” (18000), “Crvenom zvezdom” i “Dinamom” (17000). Minimum gledatelja,10000, u susretu sa “Željezničarom”.”Rijeka” je odigrala dosta uspješnu sezonu, te se plasirala na 8.mjesto sa 20 bodova. Najbolji strijelci “Rijeke” su Naumović i Medle sa 9 golova. U kupu “Rijeka” stiže do polufinala protiv “Crvene zvezde” gdje gubi 0:2. Nakon katastrofalnog prvog dijela sezone 1959/60. “Rijeka” se iskupljuje sa nekoliko izvanrednih igara, nadoknađuje izgubljeno i završava na 8.mjestu sa 18 bodova. Te sezone se u dresu “Rijeke”, medu ostalima, po prvi puta pojavljuju Lukarić, Jantoljak, Brnčić i “Ćiro” Blažević.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1952/53. Ravnic, Legan, Mihovilovic, Zikovic, Mrvoš, Vukelic, Doricic, Mataja, Osojnak, Lokosek, Canjuga (Valcic) 1956/57. Ravnic, Pavkovic, Brusich, Demic, Mihovilovic, Vrankovic Milkovic, Reljic, Veselica, Naumovic, Zadel 1957/58. Ravnic, Superina, Djoric, Pavkovic, Naumovic, Radakovic, Dunaj, Mihovilovic, Medle, Demic, Osojnak, Geres, Veselica, Brusich, Plavsic, Reljic, Sternissa, Colovic, Zadel, Maksan, Kusturin, Zidaric

SEZONE 1960. - 1970.

U prvenstvu 1960/61. “Rijeka” zauzima 7.mjesto sa 22 boda, što je zadovoljavajuće. Najboljim igračem “Rijeke” pokazao se Veselica (10 golova u 17 utakmica), a istaknuli su se još i Medle (7 golova) i Lukarić (6 golova). U prvenstvu 1961/62. “Rijeka” je ekipa koja daje i prima najmanje golova, te ima najviše neriješenih rezultata što je dovodi na 8.mjesto sa 22 boda. Treba istaknuti prvu pobjedu nad “Crvenom zvezdom” u Beogradu (2:1). U sezoni 1962/63. broj klubova se smanjuje na samo 14. Za “Rijeku” je to prvenstvo teško i ona završava na 10.mjestu. Najbolji rezultati: 4:0 na Kantridi i 2:0 u Splitu protiv Hajduka, te 1:0 protiv “Crvene zvezde” na Kantridi. 1963/64. “Rijeka” završava na 9.mjestu sa 24 boda. Veselica je ponovno najbolji strijelac sa 12 golova u 19 utakmica.

U sezoni 1964/65. “Rijeka” postiže jedan od šest najboljih plasmana u svojoj povijesti (4.mjesto) sa 34 boda, samo bod manje od “Sarajeva” i “Crvene zvezde”. Gulin je najbolji strijelac sa 16 golova u 26 utakmica. Još je vrijedno istaknuti i pobjedu u prijateljskoj utakmici nad “Bayernom” u Münchenu sa 3:1. Plodna je bila i iduća sezona (1965/66.). “Rijeka” osvaja dragocjeno 4.mjesto sa 33 boda. Ispred “Rijeke” plasirali su se “Vojvodina”( 43), “Dinamo”(35) i “Velež”(35), dok su iza ostali klubovi kao “Crvena zvezda”, “Partizan” i “Hajduk”. U redovima “Rijeke” ističe se Vukoje koji postiže 14 golova u 27 susreta.. U kupu, nakon pobjede nad “Partizanom” (3:1) na Kantridi, “Rijeka” u četvrtfinalu gubi u Osijeku protiv “Slavonije” sa 1:2. Sezonu 1966/67. “Rijeka” završava na 11.mjestu sa 27 bodova iz 30 susreta.

U prvenstvu 1967/68. “Rijeka” završava na posljednjem 16.mjestu, iako je na sredini sezone bila 6. Ipak “Rijeka” ne ispada iz razloga sto se odlučilo povećati ligu na 18 članova, pa “Rijeka” igra kvalifikacije protiv tuzlanske “Slobode” od koje u Tuzli gubi 0:3, ali je u Rijeci pobjeđuje sa 4:0 i ostaje u prvoj ligi.

Ipak, već slijedeće sezone, “Rijeka” ispada u drugu ligu jer završava prvenstvo na predzadnjem 17.mjestu sa 23 boda. U drugoj ligi (sezona 1969/70.) “Rijeka” premočno osvaja prvenstvo sa 53 boda. Prvi susret kvalifikacija igra u Rijeci protiv “Crvenke” pred 10000 gledatelja 0:0. U uzvratu “Rijeka” gubi sa 5:6 nakon izvođenja jedanaesteraca (regularni dio utakmice 2:2) te se ne uspijeva odmah vratiti u prvu ligu.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1961/62. Misic, Jantoljak, Dunaj, Radakovic, Balent, Zadel, Naumovic, Lukaric, Mihovilovic, Brncic, Vrankovic, Berek, Veselica, Granic, Lulic, Runjajic, Vukoje, Bogdan

1965/66. Jantoljak, Milevoj, Vrankovic, Vukoje, Mugosa, Gulin, Brnjac, Bursac, Petrovic, Sangulin, Lukaric, Skrtic, Tomljenovic, Rabac, Jovovic, Devcic

1966/67. Jantoljak, Milevoj, Mugosa, Radakovic(Rabac), Brnjac, Vrankovic, Percic, Petrovic, Bursac, Radulj(Radakovic), Katnic

1968/69. Jantoljak, Jurisak, Milevoj, Gasparini, Mesaros, Calovic, Brnjac, Devcic, Skrtic, Poldrugovac, Jovovic, Mohorovic, Percic, Bursac, Vitomirovic, Malvic, Cohar, Haramija, Juricevic, Lamza, Brajkovic, Vratnjan, Zivadinovic, Kovacic, Papec

1969/70. Jantoljak, Jurisak, Kleviser, Bursac, Srok, Vukoje, Brajkovic, Calovic, Milevoj, Kocjancic, Gasparini, Devcic, Brnjac, Bozic, Mohorovic, Skrtic, Zepina, Malvic, Zivadinovic, Poldrugovac, Kovacic,Golja

SEZONE 1970. - 1980.

U slijedećoj sezoni (1970/71.) ponavlja se ista priča. “Rijeka” osvaja 1. mjesto sa 48 bodova, ali još jedanput ne uspijeva u kvalifikacijama, ovaj put protiv “Osijeka”: 1:1 u Osijeku, te 1:1 na Kantridi i 5:6 nakon izvođenja jedanaesteraca. U osmini finala kupa “Rijeka” pobjeđuje “Hajduk” sa 3:2, ali u četvrtfinalu gubi od “Veleža”. Povijest se još jednom ponovila i u sezoni 1971/72. kada “Rijeka”, nakon što osvaja 1.mjesto u drugoj ligi sa 48 bodova iz 34 susreta, u kvalifikacijama igra protiv “Crvenke”, te u Crvenki gubi sa 0:3, a u Rijeci pred 20000 gledatelja pobjeđuje samo sa 1:0.

Sezonu 1972/73. “Rijeka” završava na 4.mjestu druge lige sa 46 bodova, 7 manje od prvaka “Zagreba”. Sezona 1973/74. je bila sezona konačnog povratka “Rijeke” u prvu
ligu. Osvaja prvenstvo sa 47 bodova iz 34 utakmice. 20000 gledatelja pozdravilo je na Kantridi pobjedu “Rijeke” u posljednjem kolu prvenstva nad “Novim Sadom” (4:1), noseći u trijumfu igračei trenera zbog povratka u prvu ligu.

Sezona 1974/75. završena je na 14.mjestu sa 30 osvojenih bodova, a važno je spomenuti da je te sezone dres “Rijeke” po prvi put odjenuo Josip Skoblar, kasnije najbolji nogometaš Europe. Prvenstvo 1975/76. “Rijeka” završava na 11.mjestu sa 31 bodom. Sezone 1976/77. i 1977/78. značile su uspon “Rijeke” na sam vrh tadašnjeg “jugoslavenskog”,odnosno, hrvatskog nogometa. “Rijeka” je u tim sezonama zauzela 5.mjesto, dok je u sezoni 1977/78. po prvi puta u svojoj povijesti osvojila kup pobjedivši u finalu “Trepcu” iz Kosovske Mitrovice sa 1:0 nakon produžetaka.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:

Jadresko, Bobic, Boljkovic, Jutt, Mijac, Matkovic 1975/76. Avramovic, Machin, Kocjancic, Devcic, Radin, Stefanovic, Razic, Čohar, Mohorovic, Juricic, Skoblar, Skulj, Cukrov, Stojanovic, Silic, Kustudic

1978/79. Avramovic, Ravnic, Makin, Hrstic, Cukrov, Radin, Juricic, Durkalic, Fegic, Bursac, Tomic, Ruzic, Desnica, Car, Jerolimov, Mijac

1979/80. Ravnic, Makin, Hrstic, Radin, Juricic, Cukrov, Milenkovic, Bacvarevic, Tomic, Radovic, Ruzic, Desnica, Jerolimov, Mijac, Sugar, Lukic, Petrovic, Fegic

SEZONE 1980. - 1990.

Slijedeća sezona (1980/81.) je donijela 6.mjesto, ali je i jedini put u svojoj povijesti “Rijeka” u svojim redovima imala najboljeg strijelca lige - Milana Radovića sa 20 golova. Slijedeće dvije sezone (1981/82. i 1982/83.) bile su nešto skromnije od prijašnjih, te je u njima “Rijeka” zauzela 12. odnosno 15.mjesto jedva se održavši u prvoj ligi.

Povratak “Rijeke” na sam vrh donosi sezona 1983/84. kada su joj nedostajala samo 2 boda do naslova prvaka koji je pripao “Crvenoj zvezdi” (44 boda), dok su “Partizan”, “Željeznicar” i “Rijeka” imali po 42 boda. Te sezone je po prvi put izboren kup UEFA. Novi izlazak u Europu u sezoni 1984/85. donio je u prvom kolu španjolski “Real Valladolid” od kojeg u gostima “Rijeka” gubi 0:1, ali na Kantridi pobjeduje sa 4:1 i ulazi u drugo kolo koje donosi najveću utakmicu u povijesti riječkog nogometnog kluba: “Rijeka”-”Real Madrid”. Na Kantridi je tada oborena rekordna posjeta stadiona koja ce teško biti srušena - 22000 gledatelja. “Rijeka” je odigrala izvanrednu utakmicu i pobijedila sa 3:1 zgodicima Fegića (2) i Matrljana. “Real” je tada bio prepun španjolskih reprezentativaca:
Chendo, Camacho, Sanchis, Martin Vasquez, Michel, Butrageno, Valdano, Nijemac Stielike ali protiv sjajne “Rijeke” nije mogao ništa. Da je suđenje u uzvratu na “Santiago Bernabeu” bilo pošteno “Rijeka” bi sigurno prošla u treće kolo, ali na toj utakmici su bila isključena trojica igrača “Rijeke” i izmišljen jedanaesterac za “Real”, te je bilo vidljivo da je belgijskom sucu Schoetersu bilo rečeno da “Real” ne smije ispasti. Ni neki poznatiji i jači klub s tri igrača manje ne bi prošao puno bolje od 0:3. Toj farsi od utakmice bilo je prisutno čak 80000 gledatelja. Europski tisak brujao je o velikoj sportskoj sramoti ali sve je prošlo, ostalo je zapisano da je “Real” prošao i kasnije osvojio kup UEFA. U prvenstvu “Rijeka” je te sezone osvojila solidno, možda i skromno 8.mjesto s obzirom na mogućnosti tadašnje ekipe.

U sezoni 1985/86. po posljednji put je izborena Europa. Te sezone “Rijeka” je osvojila 5.mjesto sa 37 bodova, koliko i treći “Velež” i četvrti “Hajduk”. Ipak ta sezona je kao i mnoge druge u bivšoj državi bila neregularna. Kako su rezultati posljednjeg kola prvenstva bili vidljivo namješteni, pritisnut javnošcu, tadašnji FSJ je poništio to kolo, te odlučio da se ponovno odigra. FSJ je tada kaznio 12 klubova sa po 6 negativnih bodova i tako je 10 prvoligaških ekipa, medu kojima i “Rijeka”, u sezonu 1986/87. ušlo sa minus bodovima.

Sezona 1986/87. donijela je posljednji izlazak “Rijeke” na europsku scenu. U prvom kolu kupa UEFA protivnik je bio belgijski “Standard” iz Liegea od kojega je na Kantridi “Rijeka” izgubila 0:1 dok je u Belgiji bilo 1:1 što je bilo nedostatno za prolaz u drugo kolo. Ova sezona donijela je još jednu kradu, ovaj put beogradskog suca Petrovića na finalu kupa u Beogradu između “Rijeke” i “Hajduka”. Utakmica je nakon produžetaka završila rezultatom 1:1, s tim da je “Hajduku” dodijeljen nepostojeći jedanaesterac, a “Hajduk” je pobijedio na jedanaesterce sa 9:8. Inače za “Rijeku” je gol postigao Radmanović. U prvenstvu nova farsa, tipična za tadašnji savez. Na kraju sezone ukinuti su minus bodovi, ali se u Europu ide po starom računanju (sa minus bodovima), dok se ispadanje iz lige gleda prema novom računanju (bez minus bodova). To je direktno utjecalo na sudbinu “Rijeke” kojoj je bila uskraćena Europa: bez minus bodova bila je 4. a sa minus bodovima 7. Isto tako iz lige je ispao tadašnji “Dinamo” iz Vinkovaca (sada “Cibalia”), umjesto “Sarajeva”, što znači da se svugdje “kuhalo” protiv Hrvata. Sezonu 1987/88. “Rijeka” je završila na 8.mjestu. U toj sezoni važno je spomenuti legendarnu pobjedu na beogradskoj “Marakani” protiv “Crvene zvezde” 13.09.1987. sa 3:2. Strijelci za “Rijeku” su bili Mladenović, Škerjanc i Janković. Nakon te pobjede “Rijeka” se nalazila na 1.mjestu, koje ipak kasnije nije uspjela zadržati. Inače 01.11.1987. na utakmici “Rijeka”-”Dinamo” 0:0 bilo je prodano 12531 ulaznica što je najviše na Kantridi u posljednjih 10 godina. Utakmici je bilo nazočno preko 15000 gledatelja.

Sezona 1988/89. donijela je novu glupost FSJ-a, uvedeni su jedanaesterci nakon neriješenog rezultata. “Rijeci” to nije odgovaralo: nijednom u 7 puta nije uspjela pobijediti nakon izvođenja jedanaesteraca, što ju je svrstalo tek na 10.mjesto i u opasnu borbu za opstanak koji je ipak na kraju izboren ponajviše zahvaljujući sjajnom Mladenu Mladenoviću koji je postigao 13 golova. Pretposljednje prvenstvo bivše Jugoslavije (1989/90.) u kojem su sudjelovali hrvatski klubovi “Rijeku” je svrstalo na 6.poziciju i to ponajviše zahvaljujući dobrom izvođenju jedanaesteraca: 5 pobjeda od 6 neriješenih utakmica. Tu sezonu “Rijeka” je sjajno počela, nakon prva 3 kola nalazila se na 1.poziciji zahvaljujući pobjedama protiv “Hajduka” na Kantridi i “Partizana” u Beogradu od 1:0 koju također nije uspjela zadržati.

POVIJESNE UTAKMICE:
sezona 1984/85. -> 2.kolo kupa UEFA
RIJEKA - REAL MADRID 3:1 (2:0) Stadion Kantrida. Gledatelja 22000. Strijelci: Fegic(30), Matrljan(41), Fegic(58), Isidoro(82). Sudac Hacket (Engleska). Zuti kartoni: Malbasa (Rijeka), Sanchis (Real).

RIJEKA: Ravnic, Malbaša (Milenkovic), Hrstic, Juricic, Ticic, Sredojevic, Stevanovic, Gracan (Radmanovic), Matrljan, Fegic, Desnica. REAL MADRID: Miguel Angel, Chendo, Camacho, Stielike, Fraile, San Jose, Sanchis, Gallego (Martin Vasquez), Pineda (Isidoro), Lozano, Butrageno.

REAL MADRID - RIJEKA 3:0 (0:0) Stadion Santiago Bernabeu. Gledatelja 80000. Sudac Schoeters (Belgija). Strijelci: Juanito(67- 11m), Michel(79), Valdano(82). Zuti kartoni: Milenkovic (Rijeka), San Jose (Real), Desnica (Rijeka), Juricic (Rijeka), Stielike (Real), Valdano (Real), Ravnic (Rijeka). Crveni kartoni: Milenkovic, Desnica, Ticic (svi Rijeka).

REAL MADRID: Miguel Angel, Chendo, Camacho, Stielike, Fraile, Costrela (Butrageno), San Joše, Juanito, Michel, Santillana, Lozano (Sanches), Valdano.

RIJEKA: Ravnic, Milenkovic, Hrstic, Juricic, Ticic, Sredojevic, Stevanovic (Sestan), Gracan, Matrljan (Radmanovic), Fegic, Desnica. Na Kantridu je u listopadu 1984. došao najslavniji medu slavnima, madridski “Real” - i potučen je do nogu. Lijepo je tih dana bilo biti Riječanin. Tu srijedu presretni riječki navijači nikada neće zaboraviti. Nikada punije, poletnije i raspjevanije gledalište Kantride, stopilo se s igračima u jednu dušu, jedno veliko hrabro srce, koje je zajednički izvojevalo veličanstvenu pobjedu nad velikim “Realom”. Ono što su momci trenera Josipa Skoblara pokazali na terenu, bila je velika nogometna priča. Nije to bila pobjeda u grču, nije to bilo skrivanje ambicija, nije to bilo uzmicanje pred renomeom slavnih imena, izbjegavanje nadigravanja, nije to bio uspjeh kao plod slučajnosti, neke zalutale lopte, uspješnog protunapada. Ironije li, nije “Rijeka” čak nadmašila vlastite moći. Ne, “Rijeka” je prikazala svoju uobičajenu kombinatornu i napadačku igru, a toj igri “Real” nije našao lijeka. Kao što je lijepo rekao iskusni njemački internacionalac Uli Stielike: “Dugo nas nitko nije tako nadigrao. Nismo vjerovali da je “Rijeka” toliko jaka. Bila je to večer Adriana Fegića. Njegova dva pogotka, ali i izvanredna igra svih 90 minuta doveli su “Rijeku” do najdraže pobjede. Treći je pogodak izvanrednim volej-udarcem postigao Danko Matrljan, a čast Madrižana spasio je Isidoro. Ljepotu te večeri, veličinu te pobjede nije moglo umanjiti ni sramotno suđenje belgijskog suca Schoetersa u madridskom revanšu, potpuno nepošteno sudenje, ali suđenje koje je “Reala” odvelo u treće kolo. Otpao je bolji, nastavio je moćniji. “Rijeci” za utjehu je ostala konstatacija poslije prvog susreta. Ma što tko mislio o tom “Realu” - “Reala” su uvijek pobjeđivali samo veliki.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1984/85. Ravnic, Malbasa, Hrstic, Juricic, Radin, Sredojevic, Kahrovic, Stevanovic, Gracan, Matrljan, Radmanovic, Fegic, Desnica, Milenkovic, Ticic, Sestan 1985/86. Ravnic, Gracan, Paliska, Kotur, Malbasa, Jelavic, Jankovic, Sredojevic, Ljepojevic, Milenkovic, Matrljan, Ticic, Valencic, Skerjanc, Mladenovic, Sestan, Savic, Radmanovic, Rubcic, Vasiljevic, Peranic, Cupac

1986/87. Ravnic, Savic, Žganjer, Mladenovic, Ljepojevic, Rubcic, Jankovic, Jelavic, Matrljen, Paliska, Skerjanc, Vujcic, Strukar, Kotur, Sredojevic, Radmanovic, Sestan, Vasiljevic, Valencic, Florijancic, Vulic, Pipic

1987/88. Ravnic, Savic, Dragutinovic, Jankovic, Jelavic, Mladenovic, Paliska, Person, Rubcic, Sredojevic, Skerjanc, Valencic, Zagar, Belajic, Cupac, Florijancic, Ivkovic, Jurin, Kotur, Krkic, Kuruzovic, Ljubancic, Matrljan, Milosevic, Stanic, Saric, Sumberac,Vulic

1988/89. Gabric, Rados, Kuruzovic, Dragutinovic, Kljajic, Paliska, Person, Romic, Rubcic, Belajic, Klapan, Mladenovic, Stipic, Šumberac, Jahic, Galic, Imsirevic, Ekmešcic, Florijancic, Valencic,Vujcic, Vasiljevic, Sabadin, Milosevic, Ljubancic

1989/90. Gabric, Žganjer, Kuruzovic, Dragutinovic, Kljajic, Kurtovic, Dz.Muriqi, Paliska, Pavlicic, Peršon, Romic, Rubcic, F.Muriqi, Skocic, Stipic, Šaric, Sumberac, Vesovic, Vulic, Besirevic, Florijancic, Komljenovic, Sabadin, Scoria, Valencic

SEZONE 1990. - 2000.

Konačno došlo je i posljednje prvenstvo bivše države u kojem su sudjelovali klubovi iz Hrvatske(sezona 1990/91.). Liga je imala smiješnih 19 članova jer je bila proširena da se opet spasi “Sarajevo”.”Rijeka” se borila za opstanak ponovno zbog lošeg izvođenja kaznenih udaraca: 3 pobjede od 10 nerješenih. Posljednja utakmica u jugoslavenskim prvenstvima odigrana je na Kantridi protiv “Partizana”,a ona je odlučivala o opstanku u ligi. Iako se znalo da te lige više neće biti trebalo je obraniti hrvatsku čast. “Rijeka” predvođena sjajnim Matjažom Florijančićem pobjeđuje sa 3:0, a cijeli stadion ispraća igrace “Partizana” pjesmom “A sad adio”. Nakon što se, sasvim razumno i razumljivo, od strane klubova iz Hrvatske zaključilo da ni o kakvim kontinuiranim prvenstvenim natjecanjima na području bivše Jugoslavije ne može biti ni govora, dok traje rat na području Hrvatske, klubovi iz Hrvatske odlučili su bar nešto odigrati. Inauguriran je trokružni turnir četvorice prvoligaša (bivših - “Rijeke”,”Hajduka”, “HAŠK Građanskog” i “Osijeka”). Igralo se samo u tri grada jer u četvrtom - Osijeku, to nije bilo moguće zbog granatiranja. Tu mini ligu od četiri ekipe osvojio je “Hajduk” sa 8 bodova, “HAŠK Građanski” je bio drugi sa 6, “Rijeka” treća sa 5, koliko je imao i četvrti “Osijek”. Najbolji igrač i strijelac turnira bio je igrač “Rijeke” Matjaž Florijančić sa 4 pogotka. 28.02.1992. započelo je prvo Hrvatsko nogometno prvenstvo. “Rijeka” je u prvom dijelu bila na vrhu, ali je kasnije posustala i završila ga na 6. mjestu od 12 klubova. Prvi prvak postao je splitski “Hajduk”. Može se spomenuti pobjeda nad “HAŠK Građanskim” na Kantridi od 1:0. Sezona 1992/93. završila je nešto bolje za “Rijeku” koja završava na 4.mjestu sa 39 bodova iz 30 utakmica. Važno je spomenuti pobjedu protiv “Croatije” na Kantridi u posljednjem kolu od 2:1. Sezona 1993/94. na Kantridu vraća Mladena Mladenovića koji “Rijeku” dovodi u finale kupa gdje “Rijeka” nakon poraza 0:2 od “Croatije” u Zagrebu na Kantridi pred 15000 gledatelja pobjeđuje sa nedovoljnih 1:0 zgoditkom Dubravka Pavličića. U prvenstvu “Rijeka” završava na prema mogućnostima dosta slabom 6. mjestu sa 39 bodova iz 34 utakmice. Poraz u finalu kupa značio je i totalnu rasprodaju igrača, što je “Rijeku” dovelo u neugodnu poziciju da se bori za opstanak.

Ona od ukupno 16 klubova u sezoni 1994/95. završava na lošem 11.mjestu, te za tri boda bježi ispadanju. U sezonu 1995/96. ušlo se s većim nadanjima nego u prethodnu,
ali to je bila iluzija jer “Rijeka” u prvom dijelu prvenstva (22 utakmice u ligi od 12 klubova) završava na pretposljednjem 11. mjestu sa 17 bodova, jednako kao i poslijednje plasirana “Istra”. Tada “Rijeka” ulazi u borbu za opstanak sa još 7 drugih klubova. U toj ligi završava na 3.mjestu (sveukupno 9.u ligi) te uspijeva opstati. U posljednjoj utakmici pobjeđuje “Istru” na Kantridi sa 4:1 i osigurava opstanak. Kasnije je HNS donio odluku da će liga ipak brojati 16 klubova pa ta liga za opstanak nije uopće imala koristi. Tu se vide ostaci starog sistema najviše po tome što se svake godine mijenja sustav takmičenja i to nasred sezone kako se “nekome” svidi (U Hrvatskoj ligi od 1992. svake je godine liga mijenjala broj članova i sustav natjecanja).

Sezona 1996/97. označila je definitivan povratak “Rijeke” u vrh hrvatskog nogometa. Ona u konkurenciji 16 klubova završava na 4. mjestu sa 46 bodova, svega 3 manje od “Hrvatskog dragovoljca” i Intertoto kupa. Okosnicu ekipe čine Senad Brkić, Admir Hasančić, Borimir Perković i Damir Milinović.

Optimizam za uspješnu sezonu 1997/98. donio je ponovni povratak Mladena Mladenovića, ali su ga malo umanjili odlasci Perkovića, Anića, Milinovića i rekordan transfer mladog 19-godišnjeg Darija Smoje u “Milan” za 1.7 milijuna njemačkih maraka. Ipak doveden je još i Saša Peršon, te nekoliko mladih igrača. Tu sezonu Rijeka završava na sedmome mjestu.

Sezona 1998/99 zasigurno je ona koja ce ostati zapamćena po tome što se prvak Hrvatske odlučivao u poslijednjem susretu prvenstva. U susretu protiv Osijeka pred punim stadionom (rekord stadiona 26 000 gledatelja), Rijeka je izgubila utakmicu i prvenstvo u najblaže rečeno sumnjivim okolnostima. Tih je dana u klub stizala podrška iz cijele Hrvatske, od svih pravih ljubitelja nogometne lopte, ali ništa nije moglo isprati gorčinu nepravde. Rijeka završava na drugom mjestu iza “Dinama”. Poslijedice su se osjetile i u Europskom kupu gdje se Rijeka susrela s La Vallettom i Celta Vigom. 1999/00 osvojeno je četvrto mjesto u prvenstvu i odigrana je utakmica pretkola Kupa UEFA protiv Partizana. Ipak za budućnost HNK “Rijeke” ne treba strahovati. Svi mi prolazimo, a ostaje samo “R I J E K A”.

SLAVNE EKIPE TOG RAZDOBLJA:
1990/91. Žganjer, Belaic, Rubcic, Vulic, Pavlicic, Dragutinovic, Saric, Skocic, Kurtovic, Scoria, Ban, Sasivarevic, Florijancic, Brajkovic, Ljubancic, Bjelanovic

1991/92. Žganjer, Kurtovic, Rubcic, Vulic, Pavlicic, Belaic, Skerjanc, Saric, Scoria, Cerne, Ban, Grubor, Ljubancic, Sanjug, Romic, Cazin, Brajkovic, Tomljenovic, Bernobic, Horvat, Samardzic, Bjelanovic

1992/93. Žganjer, Bjelanovic, Pavlicic, Belaic, Tadic, Cazin, Cerne, Vulic, Kurtovic, Tomljenovic, Šašivarevic, Šaric, Scoria, Ban

1993/94. Žganjer, Tokic, Rubcic, Brajkovic, Pavlicic, Belaic, Rakovic, Saric, Mladenovic, Sasivarevic, Knezevic, Tadic, Samardzic, Kurtovic, Scoria, Romic, Horvat, Rozmanic, Agic, Kelentric, Zivkovic, Aracic, Bjelanovic

1994/95. Žganjer, Juric, Milinovic, Paliska, Brajkovic, Duda, Tadic, Tokic, Samardzic, Horvat, Aracic, Zivkovic, Ivancic, Dzelalija, Bernobic, Hodzic, Brkic, Hasancic, Perkovic, Hasancic, Bradaric, Sotosek, Mladenic

1995/96. Žganjer, Slavica, Mladenic, Milinovic, Ivancic, Tokic, Samardzic, Horvat, Zivkovic, Dzelalija, Brkic, Hasancic, Perkovic, Smoje, Viskovic, Ostojic, Gracan, Tadic, Pilipovic, Romic, Vladislavic, Agic, Rozajac, Balaban, Markovic, Bernobic, Viteškic

1996/97. Tafra, Žganjer, Romic, Ivancic, Milinovic, Perkovic, Tokic, Ostojic, Viškovic, Jedvaj, Hasancic, Balaban, Panic, Agic, Brkic, Seferovic, Smoje, Anic, Cimerotic, Benedejcic, Horvat, Zoric, Dželalija, Zivkovic, Samardžic, Markovic, Bernobic, Pilipovic, Brajkovic, Batkoski, Caval

SEZONE 2000. - 2005.

U sezoni 2000/2001. Rijeka je zauzela 10 mjesto u prvenstvu, a2001./2002. peto mjesto S Katalinićem, ekipu je preuzeo ZlatkoKranjčar, a europsko je natjecanje neuspješno završeno ispadanjem od irskog predstavnika St. Patricka u Intertoto kupu. U istoj sezoni još se dva puta mijenjao trener prvo je kormilo preuzeo pomoćnik Mladenović, a sezonu je okončao 9. mjestom Vjekoslav Lokica. Lokica nije dugo ostao na Kantridi-smjenjen je na startu prvenstva 2003./2004. godine a na njegovo se mjesto vratio Katalinić koji je osvojio treće mjesto u prvenstvu. Nakon Katalinića priliku dobiva Elvis Scoria koji igra pretkolo Kupa UEFA s turskim Genclerbirligiju gdje Rijeka biva nesretno izbačena iz natjecanja u poslijednjoj minuti susreta. Scoria nakon 26 godina donosi Klubu toliko željeni trofej osvajanjem Hrvatskog Kupa, a u prvenstvo Riječani završavaju na četvrtoj poziciji.

ISTAKNUTE EKIPE TOG RAZDOBLJA

1998./1999. Žganjer, Romić, Tafra, Ivančić, Paska, Madžar, Benedejčić, Milinović, Župetić, Hasančić Peršon, Brkić, Miočić, Šimić, Seferović, Tokić, Višković, Balaban, Pilipović, Agić, Iveša, Marić, Batkoski, Budan, Tomišić, Peranović, Mijatović, Musa, Kale, Čačić , Brajković, Sztipanovics, Klajić, Čaval, Bošković, Matsubara, Zaizeu, Trener: Nenad Gračan, Pomoćnici Zoran Šestan, Ante Bobić,

2003./2004. Batkoski, G. Brajković, M. Brajković, Butić, Celišćak, Čaval, Duro, Halilović, Ivančić, Kalinić, Klič, Knežević, Lacić, Linić, Meštrović, Mijatović, Mikac, Milinović, Modrić, Rački, Samardžić, Sertić, Shkembi, Skočibušić, Šarić, Tafra ,Weis, Vincetić. Trener: Ivan Katalinić, Pomoćnici: R. Rubčić, A. Bobić.

2004./2005 (osvajači Hrvatskog Kupa) Radman, Marić, Tkalčević, Čaval, Ivančić, Knežević, Lerant, Tadić, Butić, Erceg, Sharbini, Katulić, Dunković, Šarić, Brkić, Dobrić, Mitu, Novaković, Prišć. Mujdža, Linić, Sertić, Trener: E. Scoria, pomoćnici: Skočić, Jantoljak

SEZONE 2005 - 2010

Sezona 2005 – 2006 sezona je u kojoj smo prvenstvo završili na drugom mjestu te drugu godinu za redom osvojili Hrvatski Kup – Rabuzinovo sunce. Finale Kupa igrali smo s NK Varteks gdje smo prvu utakmicu igrali kući i pobjedili rezultatom 4:0, dok smo u uzvratu u Varaždinu izgubili 5:1 ali taj jedan pogodak u gostima osigurao nam je naslov pobjednika Kupa drugu godinu za redom. U ovoj sezoni naš ponajbolji strijelac bio je Ahmad Sharbini.

Popis igrača u sezoni i broj postignutih golova:

Žilić Dragan, Velimir Radman, Fausto Budicin, Petar Krpan (4), Zoran Zekić (1), Dobrić Sandi, Rendulić Krunoslav (2), Brkić Krešimir, Kerkez Dušan, Ivančić Zoran (2), Knežević Dario (1), Linić Siniša (6), Novaković Igor (8), Rubil Goran, Sharbini Anas (1), Sharbini Ahmad (15), Lerant Peter, Tkalčević Igor, Šarić Danijel, Tadić Dragan, Prpić Marin (3), Marić Ivica, Prišć Mario (1), Vugrinec Davor (15), Katulić Neno, Bobić Fredi (2), Bosnar Edi, Šuker Bernard, Dario Mance, Paracki Goran.
Treneri: Scoria, Skočić

SEZONA 2006 – 2007

promjenilo se trojicu trenera a na kraju sezone bili smo na sedmom mjestu.Ahmad Sharbini bio je naš najbolji strijelac s 21 golom postignutim u prvenstvu.

Nakon dvije godine za redom u sezoni 2006 – 2007 u natjecanju za Hrvatski nogometni Kup ispali smo u polufinalu protiv Slaven Belupa. Za ovaj Kup svakako je zanimljivo da nas je u polufinale u uzvratnoj utakmici četvrtine Kupa protiv Konavljanina uveo upravo naš golman Dragan Žilić koji je u posljednjim sekundama susreta došao pripomoći ekipi i glavom zabija gol za daljnji prolaz.

Popis igrača i postignutih golova u prvenstvu 2006/2007

Žilić Dragan, Velimir Radman, Fausto Budicin (2), Nino Bule (3), Elvir Bolić (4), Lukunić Josip, Rendulić Krunoslav, Pamić Manuel, Kerkez Dušan (1), Mikić Mihael, Knežević Dario, Linić Siniša (1), Rubil Goran (1), Sharbini Anas, Sharbini Ahmad (21), Lerant Peter, Tkalčević Igor (2), Baković Duje, Šarić Danijel, Tadić Dragan, Prišć Mario (1), Bosnar Edi, Sertić Ivan, Prskalo Andrej, Paracki Goran, Antonio Gonzalez (4), Turkalj Vedran, Ver- has Domagoj, Starčević Dalibor (1), Ivanov Georgi (4), Novaković Igor (2), Vučko Luka, Brajković Mate (1), Štrok Hrvoje (1), Malkić Admir, Bertoša Mateo, Junuzović Edin, Weitzer Ivor.
Treneri: Skočić, Bračun, Kuže

SEZONA 2007/2008

U sezoni 2007-2008 Rijeka je bila pod vodstvom trenera Dalić Zlatka. U prvom dijelu prvenstva završila je na drudom mjestu dok je u završnom dijelu sezone završila četvrta. Najistaknutiji i najbolji strijelci u toj sezoni bili su Radomir Đalović te Anas Sharbini.
U odigravanju osmine Kupa izbačeni smo od NK Segeste koji nas je pobjedio rezultatom 3:0.

Popis igrača i broj postignuti golova u prvenstvu:

Žilić Dragan, Velimir Radman, Fausro Budicin (1), Nino Bule (3), Radomir Đalović (18), Filip Marčić, Nikola Šafarić (2), Manuel Pamić (1), Alen Škoro (7), Ivan Božić (3), Igor Čagalj, Zedi Ramadani,Anas Sharbini (11), Sergej Jakirović, Duje Baković, Dario Jertec, Mario Prišć, Damir Kreilach, Muhamed Harbaš, Georgi Ivanov (2), Luka Vučko (1), Mate Brajković, Hrvoje Štrok (3), AdmirMalkić, Mateo Bertoša, Edin Junuzović, Ivor Weitzer, Vedran Turkalj, Andre Luiz Cardoso, Deni Erceg, Mario Tadejević (1), Ivan Butorac.

Trener: Dalić Zlatko

SEZONA 2008 – 2009

Sezonu natjecanja u prvom dijelu završili smo na petom mjestu dok smo u završnici natjecanja osigurali 3. mjesto pod vodstvom tadašnjeg trenera Rubčić Roberta te uspjeli pod njegovim vodstvom ostvariti 15 uzastopnih domaćih pobjeda pod stijenama Kantride.
U sezoni natjecanja za Hrvatski nogometni Kup ispadamo u osmini Kupa gdje nas izbacuje Šibenik pobjedom od 4:0.

Popis igrača i broj postignuti golova u prvenstvu:
Radman, Mance, Prskalo, Hodžić, Budicin (2), Miladin, Ahmad Sharbini (13), Bodrušić (1), Šafarić, Landeka, Škoro, Halilović, Čagalj (1), Križman (4), Anas Sharbini (14), Novaković, Ljubović (1), Tadejević, Kreilach (1), Pamić (2), Gerc (1), Stepčić, Ramon (1), Štrok (3), Cerić (5), Tapalović, Turkalj, Dabac, Matko (1), Čejvanović, Datković, Bjelić, Zgrablić, Čulina, Torbarina, Krešić.

SEZONA 2009 – 2010

Sezonu smo završili na 9.-tom mjestu, dok smo u natjecanju za Hrvatski nogometni Kup ispali u osmini Kupa gdje nas izbacuje Šibenik pobjedom od 4:0.

Popis igrača i broj postignuti golova u prvenstvu:

Radman, Mance, Hodžić, Raspor, Budicin (2), Ahmad Sharbini (3), Karoglan, Đalović (10), Landeka, Smith, Čeh, Čagalj, Križman (4), Anas Sharbini (3), Čulina (1), Ljubović, Tadejević (1), Yourassowsky, Kreilach (2), Pamić (3), Gerc (5), Stepčić, Ramon (6), Štrok (4), Cerić, Germano, Turkalj (2), Lazarevski, Matko (2), Čejvanović, Datković, Bjelić, Šućurović.

Vijesti (1592)

Izdvojeni sadržaji