|
|
|
|
|
|
|
|
Povijest Grada Omiša
|
 |
|
 Povijesno središte grada smješteno je na istocnoj obali Cetine, a u anticko vrijeme naselje se vjerojatno nalazilo sjevernije od današnjeg, u zaseoku Baucici. Podrijetlo naziva grada potjece od slavenske rijeci HOLM / HUM, što je prevedenica ilirsko-grcke rijeci ONAION / ONEON, a znaci brijeg, brdo, mjesto na brijegu ili da je ONEUM prozvan po rijeci Cetini koju su grcki kolonisti u donjem toku zvali Nestos iz cega se izvodi ime grada Oneum (Onaeum).
 Srednjovjekovni se grad naziva Olmissium, Almivssium, a u doba mletacke vlasti Almissa. Današnje se ime Omiša izvodi iz srednjovjekovnog imena. U srednjem vijeku gusarstvo je za Omišane bio važan nacin stjecanja. Omišani su bili poznati gusari, što im je olakšao položaj grada, a i njihove lagane i brze brodice. U vrijeme najvecih pohoda na celu omiških gusara bili su knezovi Kacici, koji su puna dva stoljeca predvodili napade na papinske galije i trgovacke brodove mocne Venecije, Dubrovnika, Splita, Kotora... Nakon Kacica, gospodari Omiša su bili knezovi Šubici, braca Horvat koji su bili pod zaštitom bosanskog kralja Tvrtka I, bosanski velmoža Hrvoje Vukcic Hrvatinic, ban Ivaniš Nelipic, obitelj Matka Talovca koja vlast nad gradom dobiva od kralja Žigmunda, te bosanski vojvoda Stjepan Kosaca. Nakon što je Ladislav Napuljski 1409. prodao Dalmaciju Mletackoj Republici, 1444. i Omiš je priznao vlast Mletaka u cijem sastavu ostaje do 1797. god. Nakon propasti Venecije, Omiš pripada Austriji sve do 1805. god., a od 1805 - 1813. francuskoj upravi. Nakon pada Napoleona Omiš zauzima, kao i cijelu Dalmaciju, austrijska uprava gdje i ostaju sve do kraja Prvog svjetskog rata.
|
|
|
|
Povijest Poljica
|
|
|
Poljica su nekada bila upravno-politicki a danas su samo geografsko-povijesni pojam. To je nevelik prostor izmedu uvira rijeke Cetine u Omišu i rjecice Žrnovnice u Stobrecu. U zaledu se prostiru preko planine Mosor do Cetine ispod Garduna blizu Trilja. Po zemljopisnoj strukturi Poljica se odlikuju iznimnom ljepotom i bogatom povijesnom prošlošcu. U odgonetanju davne i novije povijesne zbilje seljacke republike Poljica, poznate i pod nazivom Poljicka knežija, nastala je od Ivana Luciusa iz 17, stoljeca du danas obimna literatura u našoj i svjetskoj historiografiji. U mnoštvu napisanih stranica o svakidašnjem životu Poljica, geografskim i povijesnim znacajkama, geološko-morfoloskim i klimatskim osobitostima zemljišnog prostora, arheološkim nalazima, toponomastickoj i jezicnoj gradi pojavljuju se u novije vrijeme monografski prikazi i zbornici znanstvenih radova ne samo o tome podrucju u cjelini nego i o pojedinim njegovim dijelovima (Podstrana, Dugi Rat, Jesenice i dr). Ipak, po mišljenju A. Laušica, moramo priznati da još nemamo jedno sustavno djelo o srednjovjekovnim Poljicima koje bi, bez rodoljubnih zastranjivanja, na temelju povijesnih cinjenica analiticko-kriticki prikazalo presudne dogadaje poljicke prošlosti, osobito u doba narodnih vladara, i odnos Poljicana prema Neretvanskoj kneževini. Vec je receno da se Laušic protivi tezama prema kojima su Poljica bila sastavnim dijelom Neretvanske Kneževine, koja da je svoju zapadnu granicu protegla sve do Zrnovnice i time veliki dio poljickog prostora izdvojila iz sastava Hrvatske sve tamo do XVI. stoljeca.
|
|
|
|
|
|
Službene stranice Grada Omiša
|
|
|
|