Uništenje Hercegovačke banke

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Razvaljeni uredi Hercegovačke banke. Uredi iz kojih je odnesena građa išarani su grafitima kojim su označeni pročešljani uredi.

Uništenje Hercegovačke banke bio je projekt slamanja Hrvata Bosne i Hercegovine. Hrvati su bili najbolje organiziran narod, što je međunarodnim protektorima smetalo u njihovom cilju marginaliziranju Hrvata u BiH i pomaganju procesa majorizacije, dekonstituiranja, eliminacije iz političkog i društvenog života. Sprovedeno je nakon što je uspostavljena Hrvatska samouprava koja je odbila poslušnost vlastima u Sarajevu.[1]

Od 42 banke u FBIH 2001. godine, Hercegovačka banka je sama obavljala 36 % financijskih tijekova u BiH. Bila je jezgra gospodarstva Hrvata u BiH i hrvatskog napretka u BiH. Ni domaća federalna agencija ni međunarodne revizorske kuće nisu našle bezakonja. Nakon pljačkaške akcije otišla je banka u stečaj, 4.500 gospodarskih subjekata ostalo je bez svoga novca, 90.000 štediša bez svojih štednji i do danas nitko nije odgovarao radi ovog slučaja.[2]

Uništenje je bilo plod američke politike i drugih država nesklonih Hrvatima, sklonih cementiranju stanja u BiH u kojem Bošnjaci dominiraju a hrvatsko tkivo je eutanazirano. Izvješća o BiH američke Međunarodne krizne skupine ICG uvijek si bila slijedila ideologiju "građanske BiH", "prevladavaju nacionalizma" i tri partikularna identiteta. Izvješća su ponekad bila samoispunjajuća proročanstva, poput 2000. i 2001. u kojima se “međunarodni dužnosnici pozivaju na striktnu kontrolu rada pojedinih banaka na temelju procjena o stranačko-političkoj orijentaciji njihovih uprava”. Ta su izvješća bila uvod u uništavanje i pljačku Hercegovačke banke i slamanje financijske kralježnice Hrvata u BiH.[3]

3. ožujka 2001. HDZ BiH proglasio je Hrvatsku samoupravu u BiH. Njome je nastojao osporiti vlast u BiH. Sumnjalo se da je novac za financiranje vojnika u okviru Vojske BiH koji su bojkotirali tu vlast stizao iz Hercegovačke banke.[4] Međunarodna zajednica sumnjala je da Hercegovačka banka financira Hrvatsku samoupravu u Bosni i Hercegovini.[2] Po nalogu međunarodne uprave u BiH organiziran je i izvršen tenkovski upad u Hercegovačku banku radi nasilna gušenja projekta Hrvatske samouprave.[1] 6. travnja 2001. pripadnici SFOR-a i sarajevske federalne policije blokirali su zapadni dio grada Mostara gdje je sjedište Hercegovačke banke. Tenkovima su ušle u prizemlje banke, spustili sajle da bi iznijeli trezore. Nisu uspjeli iznijeti trezore.[2] Kad su shvatili da materijal koji je prikupljen nema nikakvih senzacionalnih tvrdnji o “pljački stoljeća”, poduzeli su drugi upad deset dana poslije.[2] Da bi se dojam pojačao, specijalci britanskog SAS-a su upotrijebili eksploziv da iz sefa odnesu bankarsku pričuvu.[1] Pod trezore su stavili eksplozive i raznijeli ih. Demolirali su sve urede u banci. U većini ureda bile su slike pape Ivana Pavla II. Sve slike na kojima je papa su polomili i zgazili.[2]

Akcija je bila neviđeno gaženje prava naroda na samoorganiziranje, jer je međunarodnim moćnicima smetala Hrvatska samouprava. Po etničkom kriteriju uništili su gospodarski subjekt. Takvo odnošenje imovine iz poduzeća po etničkom kriteriju nije se dogodilo od nacističke otimačine židovske imovine. Zloporabom međunarodnih organizacija i državne policije odnesena je i uništena cjelovita imovina banke, te se s pravom ju naziva pljačkom. Oko 15 milijuna konvertibilnih maraka, inventar, oprema i novac odneseni su. Visoki dužnosnici SFOR-a nikad nisu dokazali nedozvoljene radnje da "Hercegovačka banka financira HDZ BiH i Hrvatsku samoupravu", premda su to nekoliko puta izjavili. Revizija Federalne agencije za bankarstvo BiH nije našla nikakvog bezakonja. Politika državnog vrha BiH pod bošnjačkom dominacijom ignorirala je struku te je nastavila s pritiscima. Zbog tih povika angažirana je ugledna međunarodna revizorska kuća koja je dubinski kontrolirala poslovanja i također zaključila da u Hercegovačkoj banci nije bilo nikakvih propusta.[2]

Godinama se u medijima pisalo o "zloporabama i silnome kriminalu".[1] Plasirane su vijesti da je novac "automobilima i zrakoplovima, u vrećama i torbama" iz Bosne i Hercegovine prebacivan u Hrvatsku u razdoblju od osnivanja Hrvatske samouprave do uvođenja prisilne uprave u Hercegovačku banku. Bošnjački mediji su optuživali hrvatske banke u Hrvatskoj i nisu se krzmali od teških riječi, govoreći da izgleda "da su banke u Hrvatskoj Anti Jelaviću i ostatku hercegovačke hunte postale ono što su nacistima u Drugom svjetskom ratu bile švicarske banke: stjecište i praonica prljavog, opljačkanog, nezarađenog i krvavog novca". [5] Banka se nije oporavila od šoka zbog dvaju upada. Cijelo desetljeće poslije upada životarila servisirajući izdane kredite i bila u položaju likvidacije. Nije donesena niti jedna pravomoćna presuda. Obustavljeni su kazneni procesi protiv ondašnjih prvih ljudi banke. Također je obustavljen politički montirani prvostupanjski proces protiv nekadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića. Nakon Jelavićeva sklanjanja u Hrvatsku proces je obustavljen, a nakon toga Sud BiH naložio je obnovu sudskog postupka i poništio prvostupanjsku presudu,[1] kojom je bio osuđen na desetogodišnju zatvorsku kaznu. Nakon što se Jelavić sklonio u Hrvatsku, prizivno vijeće poništilo je prvostupanjsku presudu i naložilo novo suđenje, koje nikada nije nastavljeno.[4]

Banka je nakon upada više od 11 godina bila pod privremenom upravom. Uvedena je odlukom Visokog predstavnika Wolfganga Petritscha. 13. srpnja 2012. Agencija za bankarstvo Federacije BiH (FBA) ukinula je dozvolu za rad Hercegovačke banke, otvorila postupak likvidacije i imenovala likvidacijskog upravitelja.[4]

Pljačka stoljeća se po svijetu prepričava kako je Hercegovačka banka bio Dobar posao u Mostaru aludirajući na film Dobar posao u Italiji.[6]

Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini

Kronologija upada u Banku[uredi VE | uredi]

Kampanja protiv hrvatskih političkih predstavnika je uskoro bila propraćena udarima na gospodarski temelj zajednice. Ured visokog predstavnika je 5. travnja 2001. postavio privremenu upraviteljicu u jednu od tri glavne banke Hrvata u Hercegovini, Hercegovačku banku. Teksaški revizor, Toby Robinson, imenovana je privremenom upraviteljicom kako bi istražila informacije o tome da su iz banke nestala javna sredstva zbog financiranja Hrvatske samouprave.[7][8] Hercegovačka banka sa sjedištem u Mostaru imala je 30 poslovnica širom Hercegovine. Već prije toga je međunarodna zajednica iznosila pretpostavke da HDZ financira svoje aktivnosti sa ilegalnih računa ove banke, premda su međunarodni revizori, uključujući Deloitte Toucha, upravo Hercegovačkoj banci izdali "čist zdravstveni karton". Naoružane postrojbe SFOR-a i policije bošnjačko-hrvatske Federacije su 6. travnja 2001. preuzele kontrolu nad Hercegovačkom bankom u Mostaru i drugim dijelovima BiH. Njihova nazočnost je ulijevala strah, ne samo zbog oružja i maski koje je policija nosila. Dočekala ih je razbješnjela gomila i četvoro ljudi, dva civila i dva policajca, je ranjeno u tučnjavama koje su uslijedile. OHR je ustrajno tvrdio da se "rulja" pobunila u tom trenutku, a zajedno s SFOR-om je koristio visokopotpirujuću retoriku kako bi napao protestante. Zanimljivo je, međutim, da nitko od navodnih pobunjenika nije uhićen.[9] Nasilje je rezultiralo s 22 ozljede međunarodnih dužnosnika i značajne štete na nekoliko automobila međunarodnih organizacija. Medijska izvješća govore da su na nasilnim demonstracijama bili prisutni ugledni HDZ-ovi dužnosnici, među kojima su bivši general HVO-a Zlatan Mijo Jelić, ministar unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, Dragan Mandić i drugi. Komentirajući raciju, HDZ, HNS i uprava banke rekli su da akcije OHR-a i SFOR-a samo "pokušaj oružane pljačke". Visoki predstavnik oštro osuđuje "nasilje rulje" u Mostaru i drugim gradovima u Hercegovini i najavljuje stroge sankcije protiv organizatora nasilnih incidenata.[7][10]

7. travnja, komentirajući događaje u Hercegovini, glavni zamjenik visokog predstavnika, Ralph Johnson, kazap je da su prosvjede ispred ureda Hercegovačke banke organizirali oni koji su se bojali istrage banke. Johnson je naglasio da se, da je banka bila otvorena za istragu, incidenti nikad ne bi dogodili. Specijalni predstavnik generalnog tajnika UN-a Jacques Paul Klein i američki veleposlanik u BiH Thomas Miller oštro su osudili nasilje u Hercegovini navodeći da se banka koristi za razne ilegalne aktivnosti i za usmjeravanje sredstava izvanzakonitim strukturama u Federaciji. Hrvatski predsjednik Stipe Mesić kaže da nisu obični ljudi koristili nasilje kako bi spriječili preuzimanje banke, već "oni koji su bili zabrinuti da bi međunarodna zajednica mogla otkriti tko je rješavao sumnjive transfere sredstava u ovoj banci".[11] 9. travnja, vlada Federacije izražava svoju podršku zajedničkoj operaciji OHR-a i SFOR-a u Hercegovačkoj banci. Rečeno je da Odluka o imenovanju privremene upraviteljice nije usmjerena protiv hrvatskog naroda, već protiv onih koji zloupotrebljavaju svoju moć radi napredovanja svojih osobnih interesa. Privremena upraviteljica, Toby Robinson, u izjavi za novinare ističe da je njezina odgovornost osigurati sredstva u Hercegovačkoj banci i zaštititi interese svojih klijenata.[12][13] U izjavi za novinare od 10. travnja, Agencija za bankarstvo Federacije BiH izražava potporu Odluci visokog predstavnika o imenovanju privremene upraviteljice u Hercegovačkoj banci i poziva sve strane da pokažu strpljenje, suradnju i razumijevanje kako bi se što efikasnije izvršio postupak revizije. Visoki predstavnik dobiva punu potporu nekoliko visokih međunarodnih dužnosnika, uključujući američkog državnog tajnika, Colina Powella, visokog predstavnika EU-a za vanjske poslove, Javiera Solane i generalnog tajnika NATO-a, lorda Georgea Robertsona, za njegovu odluku o uspostavljanju privremene uprave u Hercegovačkoj banci.[14][15]

11. travnja, hrvatski mediji tvrde da će blokada sredstava i računa u Hercegovačkoj banci utjecati na mostarski mirovinski fond, gradsku bolnicu i brojne druge institucije koje neće moći financirati svoj rad niti isplaćivati ​​mirovine i plaće. U međuvremenu, glasnogovornici OHR-a pozivaju sve institucije koje su vlasnici računa u Hercegovačkoj banci da otvore račune drugdje, objašnjavajući da bi to osiguralo njihovo kontinuirano funkcioniranje s obzirom na to da porezni prihodi neprekidno dolaze i da nijedna institucija nije držala velike količine novca u banci.[16] 12. travnja, privremena upraviteljica Hercegovačke banke, Toby Robinson, preporučuje javnim ustanova većinskih hrvatskih županija i općina da otvore račune u drugim bankama kako bi im omogućili nastavak poslovanja.[17][18] 13. travnja, privremena upraviteljica za Hercegovačku banku, Toby Robinson, traži sastanak s visokim rukovodstvom banke i traži njegovu suradnju kako bi se osigurala brza i učinkovita revizija.[19] Visoki predstavnik apelira na sve javne institucije i tijela koja imaju račune u Hercegovačkoj banci da otvore račune kod alternativnih komercijalnih banaka kako bi ispunili svoje obveze prema građanima.[20] Tijekom sastanka s visokim predstavnikom, Wolfgangom Petritschom, američki državni tajnik Colin Powell, izražava punu potporu odlučnom djelovanju OHR-a u vezi s Hercegovačkom bankom.[21][22] 14. travnja, mediji nose uskrsnu poruku visokog predstavnika u kojoj izražava spremnost za dijalog s onim hrvatskim vođama koji se nisu diskreditirali podržavajući ilegalnu Hrvatsku samoupravu.[23][24]

16. travnja, mediji objavljuju otvoreno pismo uprave Hercegovačke banke u kojem odbijaju sastanak s privremenom upraviteljicom Toby Robinson. Kažu da s njom nemaju o čemu razgovarati i da će ju vidjeti na sudu.[25] Dan poslije, privremena upraviteljica, Toby Robinson, izražava zabrinutost zbog nedostatka suradnje uprave i dioničara Hercegovačke banke i naglašava da njihovo odbijanje suradnje produžava agoniju tisuća privatnih i javnih vlasnika računa.[26][27] 18. travnja, članovi OHR-a, uz podršku SFOR-a, ulaze još jednom u središnju zgradu Hercegovačke banke u Mostaru, dohvaćajući ostatak dokumentacije koju zahtjeva privremena upraviteljica. Ovaj put akcija je završena bez incidenata.[28] 21. travnja, tijekom razgovora s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom i ministrom vanjskih poslova zemlje Toninom Piculom u Zagrebu, visoki predstavnik poručuje da međunarodna zajednica neće tolerirati bilo kakve ilegalne i kriminalne aktivnosti u BiH. Oba hrvatska dužnosnika izražavaju podršku stabilnoj i demokratskoj BiH.[29]

Stavovi međunarodne zajednice[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu

SFOR u slučaju Hercegovačke banke djelovao u masivnoj i brutalnoj demonstraciji sile. Dovezli su se tenkovima, probijajući si put u banku kroz ogradu iza zgrade. Helikopteri su iz zraka pratili akciju. Eksplozivom su otvorili sef i pobjegli sa priličnim svotama gotovine. SFOR i federalna policija su napali i područne urede banke u još šest hercegovačkih mjesta, uključujući u svijetu poznato hodočasničko mjesto, Međugorje, u kojem je ljutita gomila (u kojoj su bili i hodočasnici) dočekala vojnike i maskirane operativce. Tiskovna izvješća o incidentu su optuživala žrtve, bez obzira na potpuno neproporcionalan omjer snaga. Na jednoj strani - tenkovi, helikopteri, oklopna vozila i maskirani policajci, prema kojima se izrasavalo žaljenje, a na drugoj strani, skupina običnih ljudi, zabrinuta oko svojih ušteđevina koje su se gubile u obaku dima. Ralph Johnson, zamjenik Visokog predstavnika, je kazao da je "rulja istukla policiju, uništila izvješća i opljačkala zgradu", što je vidljivo netočno.[30] Kada su predstavnici Britanske helsinške skupine za ljudska prava (eng. British Helsinki Human Rights Group, skr. BHHRG) posjetili središnju zgradu banke 25. travnja 2001., bilo je očigledno da je šteta napravljena u oružanom upadu: putokazi na zidovima su bili sprejom ispisani na engleskom jeziku, sefovi su razneseni u paramparčad nitroglicerinskim eksplozivom, a fotografije pape Ivana Pavla II. smrksane na podu. Obični pripadnici hrvatske javnosti nisu mogli napraviti ništa od ovoga pa čak ni udruženi u razljućenu "rulju".[31]

OHR je širio slične neistine i o onome što se dogodilo u Međugorju. Glasnogovornik OHR-a, Bird, je "čistom fantazijom" nazvao tvrdnje da su hodočasnici bili uznemiravani u poznatom hodočasničkom mjestu. "Rulja Hrvata je bacala jaja", napisao je. "Nije bilo hodočasnika u blizini izvođenja operacije i oni se, zasigurno, nisu pridružili nasilnoj rulji". "Rulja" je, čini se, svatko tko se suprotstavlja SFOR-ovoj brutalnosti, ali bi li Visoki predstavnik "ruljom" nazvao i ljude koji su nahrupili na zgradu Savezne skupštine u Beogradu 5. listopada 2000. U svakom slučaju, OHR-ova interpretacija događaja se ne slaže sa onom župnih vlasti u Međugorju, koje su izdale priopćenje u kojem optužuju SFOR-ovu uporabu sile u Velikom tjednu, naglašavajući posebno način na koji su postrojbe oružjem prijetile mirnim hodočasnicima.[31]

Kada su mu 25. travnja 2001., na tiskovnoj koferenciji, kojoj su nazočili i predstavnici BHHRG-a, postavili pitanje o upadu u banku, predstavnik Visokog predstavnika, Colin Munro, nije štedio hiperbola pri javnom prekoravanju političara koje je njegov Ured smijenio kao "kriminalce". "Jasno sam kazao da ured Visokog predstavnika neće razgovarati sa kriminalcima", rekao je. Kasnije je djelomice ponovio svoje riječi, napravivši poučnu omašku: "Kako sam već rekao, Visoki predstavnik neće razgovarati sa smijenjenim osobama". Drugim riječima, ljudi koji su upravljali BiH izjednačavali su smijenjenu osobu sa kriminalcem, dok je opravdanje za smjenu to da je ta osoba kriminalac. Ovo je rasuđivanje koje ide u krug, u stvari, nije uopće nikakvo rasuđivanje. Munro je iznio jos veliki broj opaski koje ukazuju na dubinu problema. "Sve ove akcije protiv HDZ-a", rekao je BHHRG-u, "se zasnivaju na rijecima (Glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Carle del Ponte) da bi se predsjedniku Franji Tuđmanu, da je živ, sudilo za ratne zločine". Drugim riječima, činjenica da bi Del Ponte optužila Tuđmana predstavlja za OHR dostatan razlog za kriminaliziranje HDZ-a iz susjedne BiH, premda je optužnica za ratne zločine daleko od osude za ratne zločine i premda nema logike po kojoj bi se političari iz Mostara mogli smatrati krivima za zločine koje je Predsjednik susjedne Hrvatske navodno počinio 1995. godine.[31]

Munro je, također, pretpostavio da je HDZ izravni potomak ratne fašističke stranke iz Hrvatske, ustaša, te da je stranka, kao takva, kriminalna organizacija protiv koje se moraju poduzeti oštre akcije. Munro je istaknuo da su oca jednog člana njegovog tima ubile ustaše, vjerojatno tijekom Drugog svjetskog rata, čime je želio ukazati na raspon problema. Kada je predstavnik BHHRG-a rekao da su njegovog strica ubili Nijemci 1944., ali da to ne znači da se njemački CDU treba smatrati kriminalnom organizacijom, Munro je odgovorio: "Ali CDU nije potomak nacističke stranke". Drugim riječima, on je smatrao da je HDZ potomak ustaša.[31] Dok se, u skladu s zakonom, ne dođe do nekih dokaza, trebalo bi se strogo poštivati pretpostavka o nevinosti. Protiv HDZ-a u BiH nikada nije pokrenut takav postupak. U to vrijeme, gotovo protiv nijednog političara, kojeg je smijenio OHR, nije pokrenut kazneni postupak. Jedini izuzetak je Dragan Mandić, ministar unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije. Bez obzira na sve to, OHR je sretan što može kriminalcima proglasiti ljude koje tužitelj nije optužio ni za kakve zločine, a kamoli da ih je sud osudio. Štovise, Ured Visokog predstavnika je u više navrata rekao da je, po njemu, HDZ dobrodošao ponovno se pridružiti političkim institucijama Bosne i Hercegovine, što predstavlja stav jednostavno neusklađen s ponavljanom tvrdnjom istog tog OHR-a da je HDZ kriminalna i nacistička organizacija.[32]

Sam Visoki predstavnik je koristio vrlo neodogovrnu retoriku. On je Vjesniku, tjedniku hrvatske Vlade 3. svibnja 2001. rekao da "postoje jasni pokazatelji da je vodstvo HDZ-a uključeno u veliki broj ilegalnih aktivnosti". Prava mjera prezira koji je Wolfgang Petritsch gajio prema načelu pretpostavke nevinosti je vidljiva u odgovoru na sljedeće pitanje u istom intervju:[33][32]

Vjesnik: "Poznato je da je Vas Ured često optuživao Antu Jelavića i HDZ za povezanost sa organiziranim kriminalom, međutim dokaz za ove optužbe nije nikada predočen. Imate li ikakve dokaze, a ako imate, hoćete li ih predočiti?"

Petritsch: "Ja sam tvrdio da u okviru HDZ-a postoje kriminalni elementi i dosad nitko nije dokazao suprotno".

Ova očita nesposobnost shvaćanja ijednog načela na kojem počiva cjelokupna zakonska tradicija Zapada je jako zabrinjavajuća. Jedino opravdanje za cijelu aparaturu međunarodne zajednice u BiH, koja je bila vrlo skupa za porezne obveznike iz zemalja Zapada, je da Zapad na neki način može pomoći narodu BiH da postane demokratski. Ovo je, u svakom slučaju, uvijek bio vrlo upitan prijedlog. Ako sam sustav, nametnut u Daytonu, namjerno ismijava osnova načela vladavine zakona, teško je shvatiti kako sami građani BiH mogu napraviti neki napredak ka demokraciji. Treba istaknuti da su upad u banku i smjena hrvatskih dužnosnika očigledno dva dijela iste politike. To je, opet, vrlo diskutabilno ponašanje Visokog predstavnika. Dužnosnici su smijenjeni ili zbog ustavnih razloga ili zbog kriminalnih (u tom slučaju je trebalo pokrenuti kaznene postupke), ali cilj samih akcija, kao i retorike međunarodne zajednice, bilo je zamagliti razliku između ove dvije optužbe na način koji se može opisati samo kao prljava kampanja.[32]

Privremena uprava u Banci[uredi VE | uredi]

2. svibnja, na konferenciji za novinare u Mostaru, šef OHR-a Jug, Colin Munro, kaže da bi dioničari i uprava Hercegovačke banke trebali surađivati ​​s privremenom upraviteljicom banke Toby Robinson kako bi ubrzali reviziju. U međuvremenu, Ministarstvo financija Hercegovačko-neretvanske županije traži od svih poreznih obveznika u županije da počnu uplaćivati ​​poreze i doprinose na nove račune u Zagrebačkoj banci u Mostaru i u Univerzal banci u Sarajevu.[34] 15. svibnja, , dioničari Hercegovačke banke održavaju prvi službeni sastanak s privremenom upraviteljicom Toby Robinson i razgovaraju o procesu revizije u banci. U izjavi za novinare, koju privremena upraviteljica naknadno negira, predstavnici dioničara kažu da će pružiti svu potrebnu pomoć.[35] 18. svibnja, uprava mostarskog Zavoda za mirovinsko osiguranje zahtijeva da visoki predstavnik odmah deblokira račun u Hercegovačkoj banci naglašavajući da neće biti u mogućnosti isplatiti travanjske mirovine jer su njegova sredstva u banci zamrznuta.[36] 22. svibnja, komentirajući tvrdnje uprave Zavoda za mirovinsko osiguranje (MIO) da neće moći isplatiti travanjske mirovine zbog blokade računa u Hercegovačkoj banci, glasnogovornik OHR-a kaže da su zahtjevi MIO-a neosnovani jer zavod ima dovoljan iznos novca na svom novom računu.[37] 23. svibnja, glasnogovornik privremene upraviteljice Hercegovačke banke kaže u intervjuu jednom sarajevskom dnevniku da su već uočene određene nepravilnosti u radu banke. Međutim, naglasio je da se konkretnije informacije ne mogu pružiti dok revizija ne bude završena.[38] 25. svibnja, privremena upraviteljica Hercegovačke banke, Toby Robinson, izdaje izjavu za novinare u kojoj negira tvrdnje u medijima da će vratiti svu dohvaćenu dokumentaciju, informatičku opremu i osigurani novac Mostaru.[39][40]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Večernji list BIH Zoran Krešić: Uništenje Hercegovačke banke bilo je projekt slamanja Hrvata 7. travnja 2011. (pristupljeno 13. veljače 2020.)
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Hrvatski medijski servis Kako je uništena Hercegovačka banka?, 6. travnja 2015. (pristupljeno 13. veljače 2020.)
  3. ↑ Večernji list Nino Raspudić: Bauk trećeg entiteta kruži kampanjom, 19. prosinca 2014. (pristupljeno 13. veljače 2020.)
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 Večernji list BiH Zoran Krešić: Ugašena Hercegovačka banka koju je blokirao visoki predstavnik, 13. srpnja 2012. (pristupljeno 13. veljače 2020.)
  5. ↑ (boš.) BH Dani Emir Suljagić: Pljačka stoljeća 11. svibnja 2001. (pristupljeno 13. veljače 2020.)
  6. ↑ YouTube 14. godišnjica upada SFOR-a u Hercegovačku banku u Mostaru, Prvi TV. 6. travnja 2015. (pristupljeno 13. veljače 2020.)
  7. ↑ 7,0 7,1 OHR 2001. - 6. travnja
  8. ↑ OHR.int - Visoki predstavnik imenovao privremenu upraviteljicu za Hercegovačku banku 6. travnja 2001.
  9. ↑ BHHRG 2001., str. 6.
  10. ↑ OHR.int - Visoki predstavnik osuđuje napad rulje na dužnosnike Federacije i međunarodnih snaga za vrijeme akcije u Hercegovačkoj banci 6. travnja 2001.
  11. ↑ OHR 2001. - 7. travnja
  12. ↑ OHR 2001. - 9. travnja
  13. ↑ OHR.int - Izjava privremene upraviteljice Hercegovačke banke 9. travnja 2001.
  14. ↑ OHR.int - Visoki predstavnik informira međunarodne dužnosnike o Hercegovačkoj banci; osvaja punu podršku za svoje postupke 10. travnja 2001.
  15. ↑ OHR 2001. - 10. travnja
  16. ↑ OHR 2001. - 11. travnja
  17. ↑ OHR 2001. - 12. travnja
  18. ↑ OHR.int Privremena upraviteljica poziva javne ustanove da otvore nove bankovne racune 13. travnja 2001.
  19. ↑ OHR.int Privremena upraviteljica Hercegovacke banke saziva sastanak sa visokim rukovodstvom Banke 13. travnja 2001.
  20. ↑ OHR.int - Visoki predstavnik poziva javne ustanove da osiguraju pravovremene isplate 13. travnja 2001.
  21. ↑ OHR.int - Američki državni tajnik Powell podržava strategiju i djelovanje Visokog predstavnika u vezi s Hercegovačkom bankom 13. travnja 2001.
  22. ↑ OHR 2001. - 13. travnja
  23. ↑ OHR 2001. - 14. travnja
  24. ↑ OHR.int - Uskršnja poruka visokog predstavnika, Wolfganga Petritscha 13. travnja 2001.
  25. ↑ OHR 2001. - 16. travnja
  26. ↑ OHR 2001. - 17. travnja
  27. ↑ OHR.int Privremena upraviteljica sve više zabrinuta za vlasnike računa Hercegovačke banke 17. travnja 2001.
  28. ↑ OHR.int - Visoki predstavnik pozdravlja operaciju kojom se osigurava evidencija Hercegovačke banke 18. travnja 2001.
  29. ↑ OHR 2001. - 21. travnja
  30. ↑ Croats Attack Peacekeepers (Hrvati napali mirovnjake), AP, 6. travanj 2001.
  31. ↑ 31,0 31,1 31,2 31,3 BHHRG 2001., str. 7.
  32. ↑ 32,0 32,1 32,2 BHHRG 2001., str. 8.
  33. ↑ Intervju s Milanom Jelovcem, Vjesnik, 3. svibnja 2001.
  34. ↑ OHR 2001. - 2. svibnja
  35. ↑ OHR 2001. - 15. svibnja
  36. ↑ OHR 2001. - 18. svibnja
  37. ↑ OHR 2001. - 22. svibnja
  38. ↑ OHR 2001. - 23. svibnja
  39. ↑ OHR 2001. - 25. svibnja
  40. ↑ OHR.int - Dioničari su pogrešno predstavili zaključke nakon razmjene pisama 23. svibnja 2001.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Uništenje_Hercegovačke_banke&oldid=5457706"